God. XV. U DUBROVNIKU, 4. listopada 1906. . Broj 40.

CRVENA HRVATSKA

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA.
POJEDINI BROJ 20 PARA.

 

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godin 10 K. Za ino-
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata ne, smatra se
sam : predbrojen i za došasto polugodište. st : =

 

 

 

 

 

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po

 

 

EEE SEE

 

Opet Jedna ratna osnova.

Malo je tko tako otkrio svoje
osnove, kako nadahnitelji , Prave“
u zadnjem njezinu broju. Oni hoće
da uberu plod nedavnih zgoda u
našem Dubrovniku, pa cijeneći, da
su ako ikad, a ono sada blizu svojim
.nesebičnim*“ ciljevima, navaljuju bje-
snilom hazardnog igrača.

U sličnim momentima najzgodnije
je promatrati ljude. Dok , Hrvatska
Kruna“ nazivlje sve, što se u Dubro-
vniku odigralo, komedijom pa svi-
dajuć se sama sebi, neprestano po-
navlja svoju dosjetku, njezina dubro-
vačka drugarica smatra, da je sada do-
ba za- navalu, za koju prije nije imala
smionstva. Na oko razlika velika,
ali jedno i drugo kaže pomanjkanje
čovječnosti. I ona je dosjetka i ova
navala samo su odraz duha, koji se
ne. može uzdignuti ni do te visine,
da pojmi borbu proti furtimaško-ge-
neralskoj kliki, koja je.sada pregla,
da Dalmaciju otuđi sebi i narodu.
Hrvatska Kruna“ koja je spremna,
da pred bahatosti prvog generala
prigne glavu, nije ni bolja ni gora
od Prave Crvene Hrvatske“, koja
se sada bezočno junači, kad cijeni, da
je odozgor sigurna.

Do toga je dakle spalo pravaštvo !
Ono, koje je Starčević utemeljio, da
neodvisno od svakog utjecaja narod
jača duševno u nejednakoj borbi, sada
se grčevito hvata sablje i krije
pod čakom bečkog pandura. Ono,
kojemu su imali hrvatski interesi biti
najpreči, postalo je: čuvarem tuđe
misli, pionirom njemačke najezde na
slavenske zemlje. Kvaternika i Star-
čevića zamijenio je Frank, na mjestu
drugih odličnih borilaca iz osamde-
setih godina sjede Kršnjavi i Stadler,
i svi ti ljudi proglasuju sebe čistim
predstavnicima Starčevićeve _ misli,
svi govore, da rade za veliku Hrvat-
sku, dok je naprotiv cijelo njihovo
djelovanje neprekidni niz intriga proti
slobodi Hrvatske:

Tako dakako hoće oni, koji su
ih naručili, jer ko bi ih slijedio, kad
bi narodu došli te iskreno kazali:
Znajte, mi smo naručeni, da omete-
mo sjedinjenje Dalmacije s H rvatskom,
za koje se toliko decenija borite“?
Treba dakle u ime puka pobijati po-
litiku, koja crpa snagu iz probuđene
svijesti našeg puka; u ime hrvatstva
treba pokopati hrvatstvo; u ime vjere
treba ubiti u narodu svaku vjeru u
vječnu pravednost, koja jednom na-
rodu daje ista prava, kao i drugomu;

u ime slobode treba zgniječiti slobodu,
da mješte piava i zakona zavlada
sila i sablja.

Jedino s toga ,Prava“, koja je
na otar digla advokata Kuenova te
ga proglasila jedinim autentičnim tu-
mačem Starčevićeve nauke, krsti
advokatskomi pfrotupučkom politikom
onu struju, koja ide za tim, da na-
rod riješi jarma sablje i potištenosti
te dovede do spoznanja svoga do-
stojanstva. Jedino s toga ona progla-
suje pravim prijateljem puka osobe,
kojima jedina vrlina sastoji u tomu,
što znadu klanjati se. Ona tim hoće,
da zaslijepi, ali zaboravlja, da, orfhj
puk, na koji se obraća, dobro znade,
da ne može braniti ni čuvati dosto-

janstvo narodu onaj, koji je svoje

dostojanstvo pod noge bacio.

Još Jednom o sjedištu novog
parobrodarskog društva.

Kad se počelo govoriti o fuziji paro-

 

brodarskih društava, ta je misao našla u
Dubrovniku najuvjerenije zagovaratelje, a
možemo kazati bez straha, da nas poreku, i
najnesebičnije. Čutjela se istina i u Dubrov-
niku kriza, kroz koju su u međusobnoj utak-
mici prolazili parobrodari u Dalmaciji, ali
baš u njoj pokazalo se, da Dubrovčani znadu
uapotrebiti sve ono iskustvo nagomilano
kroz stoljeća življenja na moru i da se brzo
znadu snaći u prilikama, pa je za to i Du-
brovačka Par. Plovidba najmanje od te krize
štetovala, te je usprkos krizi i sada najjače
i novčano najbolje fundirano dalmatinsko
društvo.

Fuzija će dakako biti i za Dubrovnik
dobro, ali mmogo veće koristi će iz nje
crpati drugi. Za nas je ona bila popravlje-
nje položaja, a za neke druge jedini spas.
Pa ipak baš sa one strane, koja je ne-
prestano  upozorivala na uprav_ nesnosno
stanje dalmatinskih parobrodara, trebalo je
da misao fuzije uzdrži dugu i tešku borbu.
Sjećamo samo kampanje, koja se iz Spljeta
vodila i koja je išla za tim, da fuziju one-
mogući. Dok je s jedne strane Ljubljanska
banka i njezina spljetska podružnica izradila
projekt, koji bi bio izručio novom parobrodar-
skom društvu na milost i nemilost dalma-
tinske parobrodare, vodila se s druge strane
— opet iz Spljeta — agitacija, da se stvar
uredi tako, da bi sve bilo ostalo na starom.
U isto doba. izlazili su članci po novinama
u obranu Lloyda, gdje se je poricala Dal-
matincima sposobnost, da urede dobro dru-
štvo, a parobrodi postojećih dalmatinskih
društava slali se u ropotarnicu.

Jednaka je zbrka pojmova vladala u
pitanju financijalizovanja novog poduzeća.
U Spljetu su se našli ljudi koji su išli na

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA

NAUČNA BIBLJOTEKA, DUZROVNMM

Zn
Štamparija DeGiulli i dr, godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju %. — -

ruku staroj dalmatinskoj krvopiji Kreditu, da
financijalizovanje provede, a nikomu nije ni
došlo na pamet, da su dalmatinske banke prve
požvane; dapače i onda, ikad je posao bio
gotov, raspravljalo se po Spljetu, da li je
dobro. da Pučka banka“ uloži u stvar,
,koja nema nikakva izgleda“, nekoliko hi-
ljada spljetskog novca.

Za inad svima tim intrigama približa-
valo se pitanje svomu riješenju. Parobrodari
i zastupnici banaka bili su u Beču, da sklope
konačnu pogodbu. I u taj zadnji čas kušalo
se iz Spljeta, da stvar ometu, te su brzo-
javi letjeli po pokrajini, da se općine obrate
na ministarstvo prosvjedujuć, što se nijesu
pitali za mnijenje ,kompetentni faktori“,
ali se njima srećom nije niko dao omesti.
Fuzija je bila odlučena, određeno, ko će po-
duzeće financijalizovat i parobrodari se vra-
tili kući. Ostale su neriješene samo neko-
like stvari, a među njima i pitanje o sje-
dištu društva, jer se u tomu nijesu na žalost
mogli interesenti sporazumjeti. Dok se je ve-
čina odaslanika parobrodara izjavila za Zadar,
jedan od dva odaslanika jednog parobrodar-
skog društva za Spljet, a odlaslanici Du-
brovačke plovidbe za Dubrovnik, zastupnici
su otvoreno zagovarali, da sjedište bude u
Dubrovniku. :

Treba misliti, da su njih na to stano-
novište potakli razlozi shodnosti i uvjerenje,
da je Dubrovnik za sjedište najpodesniji,
\jer drugoga uzroka nijesu bogme imali.
'Ti razlozi bili su u ostalom tako jaki, da
se prvo desetak dana nije ni iz Spljeta čulo
nikakvog prosvjeda proti zauzimanju naših
zastupnika. 'Tekar kasnije, kad se ,Dalma-
ta“ oglasio napadajuć Ivčevića, počelo se u
Spljetu žuboriti, da bi sjedište društva mo-
ralo biti u Spljetu, kako u središtu zemlje,
i nabrajati često umišljene koristi, koje bi
od toga grad imao. Tad se zaboravilo na
prosvjede * proti fuziji i na tolike izjave,
kako ona ne može nipošto uspjeti, jer je
zlo zasnovana. Zaboravili su se silni projekti,
kojim cu iz Spljeta htjeli usrećiti parobro-
dare i Dalmaciju, i napokon se došlo do

te čudnovate odluke, da osobito odaslanstvo.

općine i trgovačke komore ide u Beč pro-
siti, neka sjedište društva, koje su proglasili
bankrotiranim, još prije nego se ustanovilo,
bude u Spljetu. :

Mi odaslanstvu želimo sretan put i još
sretniji povratak s te vratolomije. Ono se
ne treba bojati, da ćemq mi za njima po-
slati drugo odaslanstvo, da ih poteže za ve-
latu, pa za to mogu svoj posao obaviti u
miru. Samo smo sebi dozvolili ovo par re-
daka, da ih upozorimo na stvari, koje su
oni zaboravili, a to nijesu smjeli. Upozorit
ćemo ih još na odgovornost, koju preuzimlju
prama cijeloj Dalmaciji, koja se nama činila

tako velika, da smo voljeli prepustiti njoj, -

dotično njezinim zastupnicima, da odluče.