God. XV. U DUBROVNIKU, 4. listopada 1906. . Broj 40. CRVENA HRVATSKA IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godin 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata ne, smatra se sam : predbrojen i za došasto polugodište. st : = Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po EEE SEE Opet Jedna ratna osnova. Malo je tko tako otkrio svoje osnove, kako nadahnitelji , Prave“ u zadnjem njezinu broju. Oni hoće da uberu plod nedavnih zgoda u našem Dubrovniku, pa cijeneći, da su ako ikad, a ono sada blizu svojim .nesebičnim*“ ciljevima, navaljuju bje- snilom hazardnog igrača. U sličnim momentima najzgodnije je promatrati ljude. Dok , Hrvatska Kruna“ nazivlje sve, što se u Dubro- vniku odigralo, komedijom pa svi- dajuć se sama sebi, neprestano po- navlja svoju dosjetku, njezina dubro- vačka drugarica smatra, da je sada do- ba za- navalu, za koju prije nije imala smionstva. Na oko razlika velika, ali jedno i drugo kaže pomanjkanje čovječnosti. I ona je dosjetka i ova navala samo su odraz duha, koji se ne. može uzdignuti ni do te visine, da pojmi borbu proti furtimaško-ge- neralskoj kliki, koja je.sada pregla, da Dalmaciju otuđi sebi i narodu. Hrvatska Kruna“ koja je spremna, da pred bahatosti prvog generala prigne glavu, nije ni bolja ni gora od Prave Crvene Hrvatske“, koja se sada bezočno junači, kad cijeni, da je odozgor sigurna. Do toga je dakle spalo pravaštvo ! Ono, koje je Starčević utemeljio, da neodvisno od svakog utjecaja narod jača duševno u nejednakoj borbi, sada se grčevito hvata sablje i krije pod čakom bečkog pandura. Ono, kojemu su imali hrvatski interesi biti najpreči, postalo je: čuvarem tuđe misli, pionirom njemačke najezde na slavenske zemlje. Kvaternika i Star- čevića zamijenio je Frank, na mjestu drugih odličnih borilaca iz osamde- setih godina sjede Kršnjavi i Stadler, i svi ti ljudi proglasuju sebe čistim predstavnicima Starčevićeve _ misli, svi govore, da rade za veliku Hrvat- sku, dok je naprotiv cijelo njihovo djelovanje neprekidni niz intriga proti slobodi Hrvatske: Tako dakako hoće oni, koji su ih naručili, jer ko bi ih slijedio, kad bi narodu došli te iskreno kazali: Znajte, mi smo naručeni, da omete- mo sjedinjenje Dalmacije s H rvatskom, za koje se toliko decenija borite“? Treba dakle u ime puka pobijati po- litiku, koja crpa snagu iz probuđene svijesti našeg puka; u ime hrvatstva treba pokopati hrvatstvo; u ime vjere treba ubiti u narodu svaku vjeru u vječnu pravednost, koja jednom na- rodu daje ista prava, kao i drugomu; u ime slobode treba zgniječiti slobodu, da mješte piava i zakona zavlada sila i sablja. Jedino s toga ,Prava“, koja je na otar digla advokata Kuenova te ga proglasila jedinim autentičnim tu- mačem Starčevićeve nauke, krsti advokatskomi pfrotupučkom politikom onu struju, koja ide za tim, da na- rod riješi jarma sablje i potištenosti te dovede do spoznanja svoga do- stojanstva. Jedino s toga ona progla- suje pravim prijateljem puka osobe, kojima jedina vrlina sastoji u tomu, što znadu klanjati se. Ona tim hoće, da zaslijepi, ali zaboravlja, da, orfhj puk, na koji se obraća, dobro znade, da ne može braniti ni čuvati dosto- janstvo narodu onaj, koji je svoje dostojanstvo pod noge bacio. Još Jednom o sjedištu novog parobrodarskog društva. Kad se počelo govoriti o fuziji paro- brodarskih društava, ta je misao našla u Dubrovniku najuvjerenije zagovaratelje, a možemo kazati bez straha, da nas poreku, i najnesebičnije. Čutjela se istina i u Dubrov- niku kriza, kroz koju su u međusobnoj utak- mici prolazili parobrodari u Dalmaciji, ali baš u njoj pokazalo se, da Dubrovčani znadu uapotrebiti sve ono iskustvo nagomilano kroz stoljeća življenja na moru i da se brzo znadu snaći u prilikama, pa je za to i Du- brovačka Par. Plovidba najmanje od te krize štetovala, te je usprkos krizi i sada najjače i novčano najbolje fundirano dalmatinsko društvo. Fuzija će dakako biti i za Dubrovnik dobro, ali mmogo veće koristi će iz nje crpati drugi. Za nas je ona bila popravlje- nje položaja, a za neke druge jedini spas. Pa ipak baš sa one strane, koja je ne- prestano upozorivala na uprav_ nesnosno stanje dalmatinskih parobrodara, trebalo je da misao fuzije uzdrži dugu i tešku borbu. Sjećamo samo kampanje, koja se iz Spljeta vodila i koja je išla za tim, da fuziju one- mogući. Dok je s jedne strane Ljubljanska banka i njezina spljetska podružnica izradila projekt, koji bi bio izručio novom parobrodar- skom društvu na milost i nemilost dalma- tinske parobrodare, vodila se s druge strane — opet iz Spljeta — agitacija, da se stvar uredi tako, da bi sve bilo ostalo na starom. U isto doba. izlazili su članci po novinama u obranu Lloyda, gdje se je poricala Dal- matincima sposobnost, da urede dobro dru- štvo, a parobrodi postojećih dalmatinskih društava slali se u ropotarnicu. Jednaka je zbrka pojmova vladala u pitanju financijalizovanja novog poduzeća. U Spljetu su se našli ljudi koji su išli na NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BIBLJOTEKA, DUZROVNMM Zn Štamparija DeGiulli i dr, godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju %. — - ruku staroj dalmatinskoj krvopiji Kreditu, da financijalizovanje provede, a nikomu nije ni došlo na pamet, da su dalmatinske banke prve požvane; dapače i onda, ikad je posao bio gotov, raspravljalo se po Spljetu, da li je dobro. da Pučka banka“ uloži u stvar, ,koja nema nikakva izgleda“, nekoliko hi- ljada spljetskog novca. Za inad svima tim intrigama približa- valo se pitanje svomu riješenju. Parobrodari i zastupnici banaka bili su u Beču, da sklope konačnu pogodbu. I u taj zadnji čas kušalo se iz Spljeta, da stvar ometu, te su brzo- javi letjeli po pokrajini, da se općine obrate na ministarstvo prosvjedujuć, što se nijesu pitali za mnijenje ,kompetentni faktori“, ali se njima srećom nije niko dao omesti. Fuzija je bila odlučena, određeno, ko će po- duzeće financijalizovat i parobrodari se vra- tili kući. Ostale su neriješene samo neko- like stvari, a među njima i pitanje o sje- dištu društva, jer se u tomu nijesu na žalost mogli interesenti sporazumjeti. Dok se je ve- čina odaslanika parobrodara izjavila za Zadar, jedan od dva odaslanika jednog parobrodar- skog društva za Spljet, a odlaslanici Du- brovačke plovidbe za Dubrovnik, zastupnici su otvoreno zagovarali, da sjedište bude u Dubrovniku. : Treba misliti, da su njih na to stano- novište potakli razlozi shodnosti i uvjerenje, da je Dubrovnik za sjedište najpodesniji, \jer drugoga uzroka nijesu bogme imali. 'Ti razlozi bili su u ostalom tako jaki, da se prvo desetak dana nije ni iz Spljeta čulo nikakvog prosvjeda proti zauzimanju naših zastupnika. 'Tekar kasnije, kad se ,Dalma- ta“ oglasio napadajuć Ivčevića, počelo se u Spljetu žuboriti, da bi sjedište društva mo- ralo biti u Spljetu, kako u središtu zemlje, i nabrajati često umišljene koristi, koje bi od toga grad imao. Tad se zaboravilo na prosvjede * proti fuziji i na tolike izjave, kako ona ne može nipošto uspjeti, jer je zlo zasnovana. Zaboravili su se silni projekti, kojim cu iz Spljeta htjeli usrećiti parobro- dare i Dalmaciju, i napokon se došlo do te čudnovate odluke, da osobito odaslanstvo. općine i trgovačke komore ide u Beč pro- siti, neka sjedište društva, koje su proglasili bankrotiranim, još prije nego se ustanovilo, bude u Spljetu. : Mi odaslanstvu želimo sretan put i još sretniji povratak s te vratolomije. Ono se ne treba bojati, da ćemq mi za njima po- slati drugo odaslanstvo, da ih poteže za ve- latu, pa za to mogu svoj posao obaviti u miru. Samo smo sebi dozvolili ovo par re- daka, da ih upozorimo na stvari, koje su oni zaboravili, a to nijesu smjeli. Upozorit ćemo ih još na odgovornost, koju preuzimlju prama cijeloj Dalmaciji, koja se nama činila tako velika, da smo voljeli prepustiti njoj, - dotično njezinim zastupnicima, da odluče.