God. XV.

U DUBROVNIKU, 18. listopada 1906.

Broj 42.

 

CRVENA HRVATSKA

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
gemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
i sg predbrojen i za došasto polugodište.  — ——

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA.

 

 

 

 

POJEDINI BROJ 20 PARA.

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

panamino.

U Zagrebu se od mnogo vremena
govori o tvornici kemikalija ,Da-
nici“. Ta bi se imala ustanoviti na
mjestu tako nezgodnu, da bi od toga
mogla nastati u zdravstvenom po-
gledu pogibao za grad. Zbog toga
je građanstvo očekivalo, da će općina
ustati proti koncesiji. Ali je zabora-
vilo, da je načelnik Amruš i da u
vijeću sjede ljudi, koje je tamo do-
veo kompromis između Tomašića i
Franka. Ovako gradsko zastupstvo,
mješte da se svom snagom opre, sub-
vencijoniralo je tvornicu sa 150.000 K.

Sumnjalo se odmah na obične
prljavštine, koje su se bile u bano-
vini udomile za Kuenova režima, a
sada je izbilo na javu, da je među dio-
ničarima te tvornice, sve samim
Nijemcima i židovima, i Dr. Frank
sa 1.000 dionica t. j. iznosom od
200.000 kruna. Prva skupština ovog
društva biti će u kancelariji Dr.
Franka.

Ova otkrića pobudila su sensaciju.
Dr. Frank prisiljen, da se brani,
kaže da on tu ne radi za svoju
osobu, nego kao: zastupnik jednoga
konsorcijuma, ali ta ga obrana _ni
malo ne opravdava pred ljudima,
koji znadu, što mogu učiniti, a što
ne smiju ljudi, te hoće da budu na
vodstvu jedne stranke. Radi li on u
zastupstvu drugijeh, ili kao akcijoner,
u stvari ne mijenja ništa, jer i tako
i ovako radi se o novcu, koji ima
Dr. Frank dobiti. Privatni je dakle
interes Dr. Franka, da posao uspije,
a da je u tu svrhu njemu dobro do-
šao i politički upliv kao vođe stranke
dokaz je uz ostalo i to, što ovaj
projekt podupire , Hrvatsko Pravo“
i 14 ,čistih* zastupnika u gradskoj
vijećnici zagrebačkoj. Afera postaje
još interesantnijom, što Dr. Frank
taji imena ljudi koje zastupa, pa
kaže, da će upitati stranku, treba li
da iznese, ko su ti tajinstveni akci-
joneri, pa sudeći po tomu, reklo bi
se, da u ovaj posao ne ulazi samo Dr.
Frank, nego i cijela stranka. Drukčije
ne da se protumačiti, kako bi stranka
mogla sebi arogirati pravo, koje je-
dino pripada akcijonerima.

Neku sličnu aferu imali smo i u

Dubrovniku, kad se gradila željeznica. ,

Dr. Mandolfo i Crnica sklopili jedan
konsorcijum, u koji su drugi uplatili
svoj dio, dok je Crnica participirao
na dobiti od 4 dijela, a ne uplatio
ni novčića. Njegova je zadaća bila
da obija ministarske odaje i dodijeva

 

 

svojim bečkim prijateljima. Je li to
koristilo društvu, bojimo se, ali je
Crnica na taj način kao ugledan
čovjek u Beču stekao mali imutak.

Ne ćemo se za sada upustiti u
komentare ovog novog Frankovog
» posla“. Volimo ostaviti ,,Pravoj“,
da ona prije reče svoju. Više je puta
istakla Franka kao uzor rodoljuba,
a kad joj se jednom omaklo neko-
liko riječi proti junaku plinare i Bo-
žjakovine, to je javno požalila.
S toga je sada dužnasrazbistriti ovu
nejusnu aferu i kazati svoje stano-
vište onom _ jasnoćom 1 preciznošću,
kako samo ona umije. Pitanja su
ovo: Je li Frank kao advokat smio
prihvatiti zastupstvo (?) jednoga kon-
sorcija, kojemu on sam kaže, da zbog
obzira na svoj politički položaj, ne
bi mogao biti akcijoner. 2. Ne znači
li ovo unovčiti politiku? — Cekamo
odgovor!

 

Za Sospodursku neodvisnost.

Spljet, 12. oktobra 1906.

Bit će ih nekoliko, te im još nije jasno,
pa premišljaju, dali je korisnije po naše za-
druge, da se samostalno organizuju ili da
stupe u slovensku ljubljansku svezu.

Uvjereni smo da nikomu u Dalmaciji
ne bi palo na um zagovarati, da se naše za-
druge priključe kakvoj svezi izvan pokrajine,
kad to ne bi bila uprav sveza jednog nam
bratskog naroda, jer izim marodnog veza
teško bi bilo išta naći zajedničkog između
naših zadruga i onih drugih pokrajina,
uključno Kranjske. Sigurno je dapače da bi
svaki Dalmatinac, koji drži do svog ponosa,
bio odbio & negodovanjem i samu namisao,
da na taj način potčini n še zadruge tuđinu
i žrtvuje njihovu neodvisnost. Nego pošto
se radi o savezu sa slovenskim zadrugama,
te pošto nema bojazni raznarođenja, mnogi
ne uviđaju na prvi mah da bi pristup na
ših zadruga u ljubljansku svezu značio u
ekonomskom pogledu po Dalmaciju nazadak.
Mnogi ne uviđaju, da bi to značilo hoćeš ne-
ćeš našu podložnost i odvisnost o slovenačkim
kapitalima, a to izim što je ponizujuće, nije
niti korisno ni po nas, ni po sa me zadruge.
Nije korisno po nas kao narod, jer se o
pravom gospodarskom razvitku može samo
govoriti kod neodvisnog gospodarskog raz-
vitka, što se dade postići jedino samostalnom
organizacijom. Nije korisno po naše zadruge,
jer su njihovi interesi usko skopčani s onim
zemlje, koji se sigurno ne promiću time,
što će dobiti uzajmljenog novca ići izvan
Dalmacije. Napokon ovisnost o tuđem novcu,
pa bilo i slovenskom, uvijek je ovisnost, uvijek
je zaprijeka našem gospodarskom razvitku.

NANODNA PEruypeIKa MRVATSKA |
prthčna BIGLIOTEKA, DUĆS?

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
-—-———— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. =—=—===

 

U ovo smo zadnje vrijeme u Dalmaciji,
ne da se poreći, u financijalno ekonomskom
pogledu ipak unaprijed koraknuli. Osniva-
njem domaćih novčanih zavoda postigli smo
da sami radimo s našim kapitalima, te da
sva dobit ostaje u zemlji, dok su nedavno
tršćanske i druge banke, radeći s našim
novcem, djelile svojim akcijonerima masne
dividende. Kao primjer tog napretka nava-
đam samo uspjeh naših banaka kod finan-
siranja novog parobrodarskog društva , Dal-
macija“ gdje su one same, uz sudjelovanje
_Jadranske banke“ proveli transakciju od
više milijona. Pa kad smo uspjeli da se to-
liko emancipiramo od utjecaja tuđinskog, te
smo u stanju, da provađamo velike finan-
cijalne transakcije, čemu sada da pustimo
naše zadruge da stupe pod tuđe skrbništvo,
pa bilo to i bratskog nam naroda? Da je

nužda, te da nema druge pomoći zadrugama

već u savezu sa slovenskim, bilo bi razumljivo,
ali to nije slučaj, jer u zemlji ima dovoljno
sredstava da se zadrugam pomogne.

Svakako može se slobodno ustvrditi da
se odveć: grozničavo postupa pri pretresanju
ovog pitanja, možda uslijed agitacije, koja
se vodi sa strane ljubljanske sveze i njezi-
nih pristaša, pa zato stavljamo na srce svim
rodoljubima da hladnokrvno pitanje prouče,
jer bi nepromišljen korak mogao biti od
kobnog utjecaja po ekonomski razvitak Dal-
macije. i

Pri svrsi red nam je upozoriti naše zago-
varatelje ljubljanske sveze na jednu činjenicu,
veoma karakterističnu po rad naše braće Slo-
venacaa po nas naučnu. Poznata je naime, koja
se borba vodi u slovenskim zemljama između
klerikalaca i liberalaca, te da ljubljanska
sveza služi prvim kao uspješno sredstvo
borbe protiv potonjih. Ipak smo doživjeli
da je na skapštini u Spljetu predsjednik Lju-
bljanske kreditne banke, a inače vođa sloven-
skih liberalaca Hribar, preporačao pridruženje
ljubljanskoj svezi. Kada su se dakle sloven»
ski klerikalei i liberalci našli složni da crpe
od nas koristi, ne bi li to moglo služiti za
primjer nama, i potaknuti naše zadruge,
da se tomu odopru, te da se osove na svoje
noge osnivanjem nezavisnog dalmatinskog
saveza? Rodoljubima na razmišljanje !

. ek.

 

* (Grof  Goluchovski, carinski
at sa Srbijom i bečki trgovci).
Ko pomno čita budimpeštanske novine,
lako će steći uvjerenje, da još malo, veoma
malo fali, a da na ,Ballplatz“ zasjede drugi
političar mješte grofa Agenora Goluchovskog,
koji već dvanaest godina tamo vedri i oblači
kao austro-ugarski ministar izvanjskih po-
sala. Njegovom će padu dosta, ako ne isklju-

vu

 

Im