God. XV. U DUBROVNIKU, 18. listopada 1906. Broj 42. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- gemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se i sg predbrojen i za došasto polugodište. — —— IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. panamino. U Zagrebu se od mnogo vremena govori o tvornici kemikalija ,Da- nici“. Ta bi se imala ustanoviti na mjestu tako nezgodnu, da bi od toga mogla nastati u zdravstvenom po- gledu pogibao za grad. Zbog toga je građanstvo očekivalo, da će općina ustati proti koncesiji. Ali je zabora- vilo, da je načelnik Amruš i da u vijeću sjede ljudi, koje je tamo do- veo kompromis između Tomašića i Franka. Ovako gradsko zastupstvo, mješte da se svom snagom opre, sub- vencijoniralo je tvornicu sa 150.000 K. Sumnjalo se odmah na obične prljavštine, koje su se bile u bano- vini udomile za Kuenova režima, a sada je izbilo na javu, da je među dio- ničarima te tvornice, sve samim Nijemcima i židovima, i Dr. Frank sa 1.000 dionica t. j. iznosom od 200.000 kruna. Prva skupština ovog društva biti će u kancelariji Dr. Franka. Ova otkrića pobudila su sensaciju. Dr. Frank prisiljen, da se brani, kaže da on tu ne radi za svoju osobu, nego kao: zastupnik jednoga konsorcijuma, ali ta ga obrana _ni malo ne opravdava pred ljudima, koji znadu, što mogu učiniti, a što ne smiju ljudi, te hoće da budu na vodstvu jedne stranke. Radi li on u zastupstvu drugijeh, ili kao akcijoner, u stvari ne mijenja ništa, jer i tako i ovako radi se o novcu, koji ima Dr. Frank dobiti. Privatni je dakle interes Dr. Franka, da posao uspije, a da je u tu svrhu njemu dobro do- šao i politički upliv kao vođe stranke dokaz je uz ostalo i to, što ovaj projekt podupire , Hrvatsko Pravo“ i 14 ,čistih* zastupnika u gradskoj vijećnici zagrebačkoj. Afera postaje još interesantnijom, što Dr. Frank taji imena ljudi koje zastupa, pa kaže, da će upitati stranku, treba li da iznese, ko su ti tajinstveni akci- joneri, pa sudeći po tomu, reklo bi se, da u ovaj posao ne ulazi samo Dr. Frank, nego i cijela stranka. Drukčije ne da se protumačiti, kako bi stranka mogla sebi arogirati pravo, koje je- dino pripada akcijonerima. Neku sličnu aferu imali smo i u Dubrovniku, kad se gradila željeznica. , Dr. Mandolfo i Crnica sklopili jedan konsorcijum, u koji su drugi uplatili svoj dio, dok je Crnica participirao na dobiti od 4 dijela, a ne uplatio ni novčića. Njegova je zadaća bila da obija ministarske odaje i dodijeva svojim bečkim prijateljima. Je li to koristilo društvu, bojimo se, ali je Crnica na taj način kao ugledan čovjek u Beču stekao mali imutak. Ne ćemo se za sada upustiti u komentare ovog novog Frankovog » posla“. Volimo ostaviti ,,Pravoj“, da ona prije reče svoju. Više je puta istakla Franka kao uzor rodoljuba, a kad joj se jednom omaklo neko- liko riječi proti junaku plinare i Bo- žjakovine, to je javno požalila. S toga je sada dužnasrazbistriti ovu nejusnu aferu i kazati svoje stano- vište onom _ jasnoćom 1 preciznošću, kako samo ona umije. Pitanja su ovo: Je li Frank kao advokat smio prihvatiti zastupstvo (?) jednoga kon- sorcija, kojemu on sam kaže, da zbog obzira na svoj politički položaj, ne bi mogao biti akcijoner. 2. Ne znači li ovo unovčiti politiku? — Cekamo odgovor! Za Sospodursku neodvisnost. Spljet, 12. oktobra 1906. Bit će ih nekoliko, te im još nije jasno, pa premišljaju, dali je korisnije po naše za- druge, da se samostalno organizuju ili da stupe u slovensku ljubljansku svezu. Uvjereni smo da nikomu u Dalmaciji ne bi palo na um zagovarati, da se naše za- druge priključe kakvoj svezi izvan pokrajine, kad to ne bi bila uprav sveza jednog nam bratskog naroda, jer izim marodnog veza teško bi bilo išta naći zajedničkog između naših zadruga i onih drugih pokrajina, uključno Kranjske. Sigurno je dapače da bi svaki Dalmatinac, koji drži do svog ponosa, bio odbio & negodovanjem i samu namisao, da na taj način potčini n še zadruge tuđinu i žrtvuje njihovu neodvisnost. Nego pošto se radi o savezu sa slovenskim zadrugama, te pošto nema bojazni raznarođenja, mnogi ne uviđaju na prvi mah da bi pristup na ših zadruga u ljubljansku svezu značio u ekonomskom pogledu po Dalmaciju nazadak. Mnogi ne uviđaju, da bi to značilo hoćeš ne- ćeš našu podložnost i odvisnost o slovenačkim kapitalima, a to izim što je ponizujuće, nije niti korisno ni po nas, ni po sa me zadruge. Nije korisno po nas kao narod, jer se o pravom gospodarskom razvitku može samo govoriti kod neodvisnog gospodarskog raz- vitka, što se dade postići jedino samostalnom organizacijom. Nije korisno po naše zadruge, jer su njihovi interesi usko skopčani s onim zemlje, koji se sigurno ne promiću time, što će dobiti uzajmljenog novca ići izvan Dalmacije. Napokon ovisnost o tuđem novcu, pa bilo i slovenskom, uvijek je ovisnost, uvijek je zaprijeka našem gospodarskom razvitku. NANODNA PEruypeIKa MRVATSKA | prthčna BIGLIOTEKA, DUĆS? Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po -—-———— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. =—=—=== U ovo smo zadnje vrijeme u Dalmaciji, ne da se poreći, u financijalno ekonomskom pogledu ipak unaprijed koraknuli. Osniva- njem domaćih novčanih zavoda postigli smo da sami radimo s našim kapitalima, te da sva dobit ostaje u zemlji, dok su nedavno tršćanske i druge banke, radeći s našim novcem, djelile svojim akcijonerima masne dividende. Kao primjer tog napretka nava- đam samo uspjeh naših banaka kod finan- siranja novog parobrodarskog društva , Dal- macija“ gdje su one same, uz sudjelovanje _Jadranske banke“ proveli transakciju od više milijona. Pa kad smo uspjeli da se to- liko emancipiramo od utjecaja tuđinskog, te smo u stanju, da provađamo velike finan- cijalne transakcije, čemu sada da pustimo naše zadruge da stupe pod tuđe skrbništvo, pa bilo to i bratskog nam naroda? Da je nužda, te da nema druge pomoći zadrugama već u savezu sa slovenskim, bilo bi razumljivo, ali to nije slučaj, jer u zemlji ima dovoljno sredstava da se zadrugam pomogne. Svakako može se slobodno ustvrditi da se odveć: grozničavo postupa pri pretresanju ovog pitanja, možda uslijed agitacije, koja se vodi sa strane ljubljanske sveze i njezi- nih pristaša, pa zato stavljamo na srce svim rodoljubima da hladnokrvno pitanje prouče, jer bi nepromišljen korak mogao biti od kobnog utjecaja po ekonomski razvitak Dal- macije. i Pri svrsi red nam je upozoriti naše zago- varatelje ljubljanske sveze na jednu činjenicu, veoma karakterističnu po rad naše braće Slo- venacaa po nas naučnu. Poznata je naime, koja se borba vodi u slovenskim zemljama između klerikalaca i liberalaca, te da ljubljanska sveza služi prvim kao uspješno sredstvo borbe protiv potonjih. Ipak smo doživjeli da je na skapštini u Spljetu predsjednik Lju- bljanske kreditne banke, a inače vođa sloven- skih liberalaca Hribar, preporačao pridruženje ljubljanskoj svezi. Kada su se dakle sloven» ski klerikalei i liberalci našli složni da crpe od nas koristi, ne bi li to moglo služiti za primjer nama, i potaknuti naše zadruge, da se tomu odopru, te da se osove na svoje noge osnivanjem nezavisnog dalmatinskog saveza? Rodoljubima na razmišljanje ! . ek. * (Grof Goluchovski, carinski at sa Srbijom i bečki trgovci). Ko pomno čita budimpeštanske novine, lako će steći uvjerenje, da još malo, veoma malo fali, a da na ,Ballplatz“ zasjede drugi političar mješte grofa Agenora Goluchovskog, koji već dvanaest godina tamo vedri i oblači kao austro-ugarski ministar izvanjskih po- sala. Njegovom će padu dosta, ako ne isklju- vu Im