God. XV. U DUBROVNIKU, 53. studena 1906. 44 Broi u CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za e IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE a = — predbrojen i za došasto polugodište. zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se ž Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. ——— Za sjedinjenje. Pisati o sjedinjenju poslije četr- deset godina borbe, koja se u to ime vodila, poklen se hrvatska Dalmacija za to nekoliko puta izjavila, izgleda čudno, nepotrebno. A ipak sve ono, što se u zadnje doba događa, svjetuje na najveći oprez Ove trza- vice, kojim je Dalmacija izložena, nijesu drugo nego vanjski pojavi tajne agitacije, koja je uprav naperena proti toj kardinalnoj tački programa "hrvatske stranke“. Što se ta borba vodi tobože u ime hrvatstva, to ne može sakriti pomnjivu oku žalosnu činjenicu, da su se za ljudima, ko- . jima je u ustima Velika Hrvatska povrstali svi protivnici aneksije, a trebalo bi biti odviše naivan, da vje- ruješ, e je te ljude tu dovela želja, da se obistini davni vapaj hrvatskog naroda za sjedinjenjem. Proti ovoj četi ljudi, koji su složni jedino u onomu, što ne će, stoji kao zatočnica ideje ujedinjenja hrvatskog naroda, hrvatska stranka“, a uz bok njoj »srpska narodna stranka na pri- morju“., Hrvatskoj stranci“ sjedinjenje je misao vodilja u radu. Jedino ona tu- mači sve pojave u političkom pre- vratu zadnjih godina, u kojemu mnogi hoće da vide nekakav pustolovan skok u nepoznato. Ne ćemo se opet upustiti u raz- matranja o pojedinim fazama ovoga prevrata, u komu smo imali zado- voljstvo biti udtonici, premda on naj- bolje kaže što se može postići, kad se samo nađe ljudi, koji znadu stvo- riti sebi povoljne prilike, a umije upotrebiti u korist naroda one, koju im pruža ovaj na oko jako jednosta- van, a u sebi jako kompliciran drža- vni oblik, koji nazvaše dualizmom. Hoćemo samo, da predočimo stanje, u kojemu se sada nalazimo. Kad bi naime mogli jednim potezom per izbrisati prošlost, pred nama bi ostala Hrvatska, koja traži ujedinjenje Dal- macije. Ugarska, koja bi eventualno zahtjev prihvatila i Austrija, koja iz. vlastitog interesa ne će sjedinjenja Dal- macije sa translajtanijom, a kad bi imali ozbiljno uzeti neko šaputanje, ne bi bila protivna posebnoj hrvat- skoj grupi, koja bi se oslonila na Beč. Dalmaciji je da bira, a ko iskreno želi ujedinjenje hrvatskih zemalja, taj ne može ni časa sumnjati, na koju će stranu, jer u obećivanju bečkih vojničkih krugova mora da vidi prostu obmanu. Za sjedinjenje s Hrvatskom u dr- žavnom sklopu, u komu se sada ba- Štamparija DeGiulli i dr. m i—— === POJEDINI BROJ 10 PARA. plaća se 40 para po retku, novina nalazi, postoji zakonski temelj, uglavljen je dapače unaprijed i način, kako se to ima provesti. Za odcije- pljenje pak banovine od Ugarske i sjedinjenje s Dalmacijom — 0 tomu bi se naime radilo — toga zakonskog temelja nema. To bi se moglo do- goditi samo proti volji Ugarske, a kako su sada prilike, i Hrvatske. Smije li to očekivat čovjek razborit? Znamo, da kriza u monarhiji još nije svršena, ta i nedavne demisije zajedničkih ministara i imenovanja novih, ugarskoj vladi nepoćudnih, dokaznje, da državu čekaju nove tr- zavice nakon dvogodišnjeg primirja između krune i madžarske koalicije, ali do silomičnog otrgnuća banovine ne će zanago doći, ma koliko a tomu snijevali bečki generali. Ime i u Beču ljudi, svijesnih svoje odgo- vornosti, koji će ih poučiti, da se austrijsko pitanje, ne može riješiti silom. Želimo li uprav sjedinjenje, ne o- stajenam drugo, nego slijediti put, koji nam kaže pisani zakon. Sto god nas od njega odalečuje, zapreka je sje- dinjenju, koju pomno treba odstraniti. Mješte toga ima u Dalmaciji ljudi, kojima regbi da je zadatak gomilati poteškoće, ali za to znadu najljepše deklamirati o sjedinjenoj Hrvatskoj. Vjerujemo, da će između njih biti i takovih, koji rade u dobroj vjeri, ali što će nam oni, kad dopuštaju, da se njima služi austrijska policija samo da omete ,hrvatsku stranku“ u njezinu postojanu i uspješnu radu. Njihova bi dužnost bila, kad vide, gdje su im se nenadno približili su- mnjivi elementi i da je pravaška stranka postala vladina, pitati sebe: Što ovi ljudi od mene hoće? Odgovor je na to moguć jedan : Sve što se u Dalmaciji sa stonovite strane radi, ide za tim, da isključe hrvatsku stranku“ iz sabora, nek se ne kaže, da ona zastupa težnje zemlje. To im ne će uspjeti i u Beču će se doskora uvjeriti, da je Dalma- cija u taboru onih, koji su se za nje- zinu čast izložili, ali..... jesu -li »pravaši“, koji vjeruju u svoj patrio- tizam, promislili, ko bi došao na mjesto hrvatske stranke“, kad bi ona na izborima podlegla? Jesu li oni sigurni, da bi se sabor, u kojemu sjede kojekakvi Crnice, odazvao even- tualnom pozivu hrvatskog sabora u Zagrebu za sjedinjenje? Znamo i mi, da se ne bi ponovilo sve baš onako. kako se dogodilo pred četrdesetak godina, kad je sabor prešao preko (Uk. ot! DHANA Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po —=— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — = kraljeva poziva jednostavno na dnevni red. Napredovali smo, pa bi se našao kakav list od smokve, da se istina pokrije, možda bi dapače sabor i glasovao sjedinjenje, ali do njega svejedno ne bi došlo, jer ga provesti može jedino ,,hrvatska stranka“, koja ga je i zasnovala. Razjasnit ćemo još bolje! Even- tualni poraz ,hrvatske stranke“ na izborima, sve da nju zamijeni druga čisto“ hrvatska stranka bez ikakve bečke primjese, značio bi poraz ljudi, koji cijene, da je Madžarima jednaka budućnost kao i Hrvatima pa da su s toga jedni upućeni na druge. Ko god došao mjesto njih, novi ljudi ne bi mogli pružiti Madžarima garan- cije, da eventualno sjedinjenje Dal- macije s Hrvatskom ne će upotrije- biti proti Madžarima, pa prama tomu Dalmacija bi u Madžarima imala opet starog neprijatelja, koji bi bio prisiljen, da se na račun Hrvata sporazumi s Nijemcima. Koje bi po- sljedice bile, to nas na žalost uči ne- davna prošlost, kad su se u Beču rugali adresama dalmatinskog sabora. Ovo ne vide dalmatinski ,pra- vaši“, ali razumije Beč, pa je za to upro sve sile, da skine sebi s vrata: ljude hrvatske stranke“. Ko će mješte njih doći, do toga mu nije stalo. On bi dapače najradiji bio vi- djeti u saboru sve zgoljne ,pravaše“, jer znade, da bi tim najprije zavadio Madžare i Hrvate, te među njima otvorio stari jaz sumnje i nepouz- danja. A ipak ima — ponavljamo — u Dalmaciji ljudi, koji se raduju bečkoj pomoći, a ne pitaju: Što ovi ljudi od mene hoće?“ Oni ne razu- miju, da bi njihova politika, kad bi je Dalmacija prihvatila, bio najteži udarac aneksiji. To se u ostalom događa ljudima, koji sanjajuć o bu- dućnosti ne vide ono, što im se pod nosom događa, dok najednom ne po- kliznu te se nađu u provaliji, otkle nema izlaska. Njih je zaludu natrag dozivati, ali za to oni, kojima su oči zdrave, ne treba da ih slijede. Oni treba da budu na svom mjestu, kad dođe čas, da Dalmacija pokaže, kako joj želja za sjedinjenjem nije samo na ustima, nego izliv najdu- bljeg uvjerenja. Oni treba da budu uvjereni, da što se uradilo i što se radi, ne radi se iz mržnje prama Beču ni iz ljubavi prama Pešti, već da tako traži interes našega naroda, koji nam je preči nego tuđe dobro. ssa ma sma Jam 3