sa blagajnom bit potpuno zadovoljni. Po-
mognimo sirotnoj Istri i ne dopustimo, da
djed na smrtnoj postelji mora slušati, gdje
mu unuk u tuđem jeziku traži posljednji
blagoslov, ne dopuštimo, da se starcu suza
zavrti, a uz gorki uzdah promuca proklet-
stvo n& prostrani rod, koji ga je osamljena
u nejednakoj borbi zapustio, zaboravio.

I. K.
Naši dopisi,
Iz pokrajine.

Nešto o pitanju zadružne sveze. Ovih dana
razaslala je ,Zadružna sveza u Ljubljani“ na
sve seoske blagajne u pokrajini svoja pra-
vila ujedno sa pismom i ,pristupnicom“,
koja bi se od pojedinih zadruga imala pot-
pisati. U pismu se čita da sveza otvara
članicama tekući račun a novac  ukama-
ćuje sa 4!/2 posto od dana primitka do
dana povratka, Jednako otvara svojim
članicama kredit na tekući račun i računa
na nj 9% kamate od dana pozajmljenja do
dana povratka“ Između dužnosti zadruga
prema svezi najglavnije je, da svaka seoska
blagajna treba da uplati upisninu od K 10
i zadružni dio od K 1000, koji dozvoljava da
se isplati u 5 godina u: obrocima od 200 K.
Zadružni dio povraća se zadruzi u slučaju
njezina istupa iz Sveze. Za tim se kaže:
U Dalmaciji naša sveza ima dosada učla-
njene 23 zadruge, a prijavilo se je, da će
pristupiti još nekoliko novih, tako da će se
broj od 40 zadruga brzo postignuti — ko-
liko je dosta da se u Dalmaciji ustanovi
svezina podružnica, koja će imati zadaću
da se obazire, na odnose dalmatinskih za-
druga i da se brine za unapređenje i razvi-
janje zadružništva u Dalmaciji“.

Sve je ovo lijepo i dobro, ali je sva-
kako sramota za nas, da nijesmo kadri bili
da u našoj pokrajini samoj ustanovimo za-
družnu Svezu. O tome bi se imalo sada živo
nastojati, prije nego se išta odluči u pitanju
pristupa vanpokrajinskoj Ljubljanskoj svezi.
Nu ako međutim naš zemaljski odbor bude se i
u naprijed zauzimao za promicanje zadrugar-
stva kod nas onako, kako što se zauzimao

 

krije taj hram, ne bi li nam izmio kakav
novi prilog za domaću povjest. Po naputku
predsjednika Monsignora Bulića započe is-
kapanjem upravitelj Mućke župe Don Marko
Peroević dne 8 oktobra, te nastavio radnju
za četiri dana. I taj rad ne ostade bez us-
pjeha! Na sjevernoj strani sadašnje crkve
sv. Petra, koja je sazidana na starim teme-
ljima i, rek bi siječe poprijeko od istoka
prama zapadu staru crkvu, otkrita je absida
u kojoj se je god. 1871., baš i našao onaj
znameniti Branimirov natpis. Time je tačno
označen položaj i mjesto toga iznašašća. Bu-
dući da je ta absida položena na sjeveru,
nije za ono doba isključena mogućnost, da
bi to mogla biti kakva. pobočna kapela o-
veće bazilike. Velika je zapreka za iskapa-
nje današnja župna crkva, koja stoji usred
seoskoga groblja i koju bi trebalo stoga po-
rušiti; nu to je spojeno sa ogromnim tro-
škovima, pa će društvu ,Bihaču“, koje ne
broji u cijelom hrvatskom narodu niti pede-
set podupirajućih članova — biti mučno,
gotovo nemoguće da tako brzo izvede to
djelo. Da bi naša inteligencija drukčije shva-
ćala važnost naše narodne hrvatske povjesti,
ovo bi društvo brojilo na tisuće i tisuće
lanova. Nu ovako!., ...tko zna, koliko

dosada — slabo će posao ići. Jer puštajući
na stranu druga pitanja, koja također mogu
uplivati na odluke koje zadruge da se pri-
ključi Ljubljanskoj svezi, valja priznati, da
je ne mali broj zadruga pridružio se rečenoj
svezi i za to što su ljudi bili ozlovoljeni po-
stupanjem našeg zemaljskog odbora, osobito
kad se radi o prvoj pomoći, što bi se od
strane odbora imala pružiti novoutemeljenim
seoskim blagajnama. Neke zadruge pitale
novčanu pripomoć, kojom bi prikrile prve
najpotrebnije troškove, a pripomoć se odgađa
ad calendas graecas! 'Tu postoji zaključak
odbora: da se nijednoj novoutemeljenoj za-
druzi ne smije podijeliti ikakva novčana pri-
pomoć niti gvozdena blagajna prije nego re-
vizor blagajnica pregleda rđd odnosne bla-
gajne. Ne znamo koji je razlog mogao
potaknut zemaljski odbor da stvori sličan
zaključak, ali je zaključak svakako nesrčtan.
Jer pitamo: može li radit blagajna bez bla-
gajnice? Odakle da se namire prvi troškovi?
A ako se ne namire, kako da blagajna za-
počne svoj rad? Što će revizor da pregleda
kad blagajna bez pripomoći i bez gvozdene
blagajnice ne može ništa radit? Smiješna
stvar doista, a zaključak baš kao da je stvo-
ren proti svakome unapređenju fiašeg za-

 drugarstva. — A pak taj blaženi zemaljski

odbor, kad se radi o pitanjima važnim za
zadrugarstvo, ne može nigda da se sakupi
u sjednicu. Sad fali jedan član, sad drugi,
sad treći; sad sva tri, a opet revizor simo
tamo u pokrajini za službenim poslom, a
bez njega opet se ne može ništa, u jednu
riječ potpuna disorijentacija. Opet kažemo
mi smo za pokrajinsku, a ne za ljubljansku
svezu, ali valja najprije da mi budemo ljudi
i da svojski za stvar se zauzmemo, a u za-
uzimanju treba da prednjači svima naš ze-
maljski odbor.

 

Rijeka Dubrovačka, 28. listopada.
Sustjepanac u ,P. C. H.“ br. 82 od
6. tek. mj. dobro je opisao nezgodnost sa-
dašnje pošte koja je u Komolcu, a osobito
za doljno-riječane, ali je mnogo možda ne-
znajuć ispustio. Nije kako on kaže, da listove
koje pokupi oni dan kad postu dijeli

oli trune pod zemljom naših svetinja, koje bi

morale kititi naše muzeje i ploditi povjesnicu
tužne domovine naše ?!

Uz tu absidu ili pobočnu kapelu našlo
se je još nekoliko ulomaka iz dobe Brani-
mirove, četiri krasne naušnice, pletera i stu-
pića, a na južnoj strani crkve, uz mala
vrata, glavica pilastra te kapitel. iz rim-
ske dobe.

Na 14. ovoga mjeseca posjetio je Mon-
signor Bulić iskopine da ih snimi u foto-
grafijama i da dade naputke za daljnje is-
kapanje. Nu nenadan slučaj htjede, da se
iskapanja za sada, obustave. Jedan se dio

Mućkih seljana uzbunio, jer neda dirati u:

grobove svojih pređa. Buliću je ipak us-
pjelo da djelomice primiri seljake, koji će
se rekbi sklonuti, da podupru blagotvorno
djelo znanosti.

Dok se na Muću ponavljaju na novo
ostanci Branimirova doba, sretna jeeto zgo-
da za društvo ,Bihač“ htjela, da se u isto
vrijeme otkrije na drugoj tačci naše. domo-
vino spomenik iz iste dobe Branimirove :
u Ninu se našao već i freći natpis, koji spo-
minje hrvatske vladare. Na 11 ovoga mje-
seca prof. Jelić posjeti Nin, gdje sena ru-
ševinama crkve sv. Mihovila među ostalim

nosi u večer na željeznicu, nego stopro sutri
dan na podne kad po poštu ide, pa ti listovi
pođu se malo prošetat do Ercegovine, a tek
poslije podne vraćaju se u Gruž, dakle nota
bene hoće se dva dana iz Rijeke do Gruža.
+ u Vašem cijenjenom lista od 1l. t. mj.
ima tužba iz Mokošice na sadašnju novu
poštu u Komolcu. — Što je što nam se či-
nilo grohotom nasmijati jest dopis iz Komolca
u ,Smotri Dalmatinskoj“ od 23. t. mj. br.
82. Vidi se da taj dopisnik naučan je ka-
diti, kad onako vladu kadi! Željeli bismo
znati i upitati dopisnika, koja je to obilna
blagodat vladine pomoći i mara koju je oso-
bito kroz par posljednih godina okušao puk
ovog kraja....?! Ne nahodimo drugoga
osim što nas je nadarila ovako brzom i
revnom poštom ...! Ima dopis u ,P. C. H*.
od 20 t. mj. br. 84, koji se obara .na ,Su-
stjepanca“ i cijelu doljnju Rijeku, za to što
je opiso nezgodno kretanje pošte. Taj do-
pisnik zadojen egoizmom želi pošto poto,
da pošta ostaje u Komoleu te skupa sa osta-
lim gornjoriječanima moli, kumi, zaklinje i
proklinje one, koji svoja pisma ne šalju pre-
poručena, za da tobože vidi uprava pošte
veliki obrt gornje Rijeke! Ali to dugo ne će
trajati ...! Što dopisnik kaže da je u 23 dana
taj ured zgotovio do 700 jedinica; mogo
palin kada nam i tikava šalju
a nadamo se ako Bog podrži ovi red
u Komolcu (kraj izvora čarne Omble), da
će nam _ pošiljat nastajućeg ljeta i pipuna,
dinja i kukumara ... i još kakvih proizvoda,
pa nije za čudit se, ali se čudimo kako ure-
dovne posle oni znaju....! Što o gospo-
dinu A. Martinoviću kaže, on je svakomu
pri ruci bilo, a u Komoleu bi se zaustavio
po njekoliko vremena, tako tko je htio od-
govoriti na pisma, on bi ga i. pričeko, a što
kaže da se nije vraćo istim putem, to je
lažno, nego samo u nedjelju (kad nema ve-
like pošte) da bi kad i kad vratio se sa žže-
ljeznicom, ostale pak dane nek se nađe Jedna
osoba koja može rijet da nije svaki put na
povratku otvorio svaki poštarski sanduk ko-
likogod ih je. — Kolik je promet u pošti
bio, isti g. Martinović može rijet kako se i

 

Dalje u prilogu.

spomenicima našlo više ulomaka jednog ol-
tarskog nadvratnika sa natpisom, što upot-
punjen daje gotovo cijeli tekst:

Temporibus domino Branimero dux Sela-
VOFUM 2 .2..... abba pro remedio anime mee
fieri rogate fideles et orate pro me pecatore.

I na trećem mjestu bio je ,Bihač“ sre-
tne ruke. Prigodom iskopina rimskih u Kla-
pavicama, gdje se jo kopalo na 11. septem-
bra, našlo se predmeta, koji pripadaju fri-
ma kulturama : pogansko-rimskoj, kršćansko-
rimskoj, i hrvatskoj. Otkrita je među osta-
lim predmetima starokršćanska crkva iz VI.
v. sa lijepim kadijonikom, kakvoga danas
ne ima u nikakvom muzeju na svijetu. Iz
staro-hrvatske dobe nađoše se lijepe naušnice
koje su sasma slične onima, koje su bile
otkrite na Muću. i

Korak po korak prodiremo ipak u ta-
mne predjele povjesnice naše. Narod naš
neka ljubavlju prigrli sve one ustanove,
koje rade na korist narodne naše prošlosti.

Među ovim ustanovama društvo ,Bi-
hač“ zauzima možda jedno od najodličnijih
mjesta. Zadnja potpora narodne vlade neka
bude primjerom i drugima.

Split, 17. oktobra 1906.

Prof. Josip Barač.