sa blagajnom bit potpuno zadovoljni. Po- mognimo sirotnoj Istri i ne dopustimo, da djed na smrtnoj postelji mora slušati, gdje mu unuk u tuđem jeziku traži posljednji blagoslov, ne dopuštimo, da se starcu suza zavrti, a uz gorki uzdah promuca proklet- stvo n& prostrani rod, koji ga je osamljena u nejednakoj borbi zapustio, zaboravio. I. K. Naši dopisi, Iz pokrajine. Nešto o pitanju zadružne sveze. Ovih dana razaslala je ,Zadružna sveza u Ljubljani“ na sve seoske blagajne u pokrajini svoja pra- vila ujedno sa pismom i ,pristupnicom“, koja bi se od pojedinih zadruga imala pot- pisati. U pismu se čita da sveza otvara članicama tekući račun a novac ukama- ćuje sa 4!/2 posto od dana primitka do dana povratka, Jednako otvara svojim članicama kredit na tekući račun i računa na nj 9% kamate od dana pozajmljenja do dana povratka“ Između dužnosti zadruga prema svezi najglavnije je, da svaka seoska blagajna treba da uplati upisninu od K 10 i zadružni dio od K 1000, koji dozvoljava da se isplati u 5 godina u: obrocima od 200 K. Zadružni dio povraća se zadruzi u slučaju njezina istupa iz Sveze. Za tim se kaže: U Dalmaciji naša sveza ima dosada učla- njene 23 zadruge, a prijavilo se je, da će pristupiti još nekoliko novih, tako da će se broj od 40 zadruga brzo postignuti — ko- liko je dosta da se u Dalmaciji ustanovi svezina podružnica, koja će imati zadaću da se obazire, na odnose dalmatinskih za- druga i da se brine za unapređenje i razvi- janje zadružništva u Dalmaciji“. Sve je ovo lijepo i dobro, ali je sva- kako sramota za nas, da nijesmo kadri bili da u našoj pokrajini samoj ustanovimo za- družnu Svezu. O tome bi se imalo sada živo nastojati, prije nego se išta odluči u pitanju pristupa vanpokrajinskoj Ljubljanskoj svezi. Nu ako međutim naš zemaljski odbor bude se i u naprijed zauzimao za promicanje zadrugar- stva kod nas onako, kako što se zauzimao krije taj hram, ne bi li nam izmio kakav novi prilog za domaću povjest. Po naputku predsjednika Monsignora Bulića započe is- kapanjem upravitelj Mućke župe Don Marko Peroević dne 8 oktobra, te nastavio radnju za četiri dana. I taj rad ne ostade bez us- pjeha! Na sjevernoj strani sadašnje crkve sv. Petra, koja je sazidana na starim teme- ljima i, rek bi siječe poprijeko od istoka prama zapadu staru crkvu, otkrita je absida u kojoj se je god. 1871., baš i našao onaj znameniti Branimirov natpis. Time je tačno označen položaj i mjesto toga iznašašća. Bu- dući da je ta absida položena na sjeveru, nije za ono doba isključena mogućnost, da bi to mogla biti kakva. pobočna kapela o- veće bazilike. Velika je zapreka za iskapa- nje današnja župna crkva, koja stoji usred seoskoga groblja i koju bi trebalo stoga po- rušiti; nu to je spojeno sa ogromnim tro- škovima, pa će društvu ,Bihaču“, koje ne broji u cijelom hrvatskom narodu niti pede- set podupirajućih članova — biti mučno, gotovo nemoguće da tako brzo izvede to djelo. Da bi naša inteligencija drukčije shva- ćala važnost naše narodne hrvatske povjesti, ovo bi društvo brojilo na tisuće i tisuće lanova. Nu ovako!., ...tko zna, koliko dosada — slabo će posao ići. Jer puštajući na stranu druga pitanja, koja također mogu uplivati na odluke koje zadruge da se pri- ključi Ljubljanskoj svezi, valja priznati, da je ne mali broj zadruga pridružio se rečenoj svezi i za to što su ljudi bili ozlovoljeni po- stupanjem našeg zemaljskog odbora, osobito kad se radi o prvoj pomoći, što bi se od strane odbora imala pružiti novoutemeljenim seoskim blagajnama. Neke zadruge pitale novčanu pripomoć, kojom bi prikrile prve najpotrebnije troškove, a pripomoć se odgađa ad calendas graecas! 'Tu postoji zaključak odbora: da se nijednoj novoutemeljenoj za- druzi ne smije podijeliti ikakva novčana pri- pomoć niti gvozdena blagajna prije nego re- vizor blagajnica pregleda rđd odnosne bla- gajne. Ne znamo koji je razlog mogao potaknut zemaljski odbor da stvori sličan zaključak, ali je zaključak svakako nesrčtan. Jer pitamo: može li radit blagajna bez bla- gajnice? Odakle da se namire prvi troškovi? A ako se ne namire, kako da blagajna za- počne svoj rad? Što će revizor da pregleda kad blagajna bez pripomoći i bez gvozdene blagajnice ne može ništa radit? Smiješna stvar doista, a zaključak baš kao da je stvo- ren proti svakome unapređenju fiašeg za- drugarstva. — A pak taj blaženi zemaljski odbor, kad se radi o pitanjima važnim za zadrugarstvo, ne može nigda da se sakupi u sjednicu. Sad fali jedan član, sad drugi, sad treći; sad sva tri, a opet revizor simo tamo u pokrajini za službenim poslom, a bez njega opet se ne može ništa, u jednu riječ potpuna disorijentacija. Opet kažemo mi smo za pokrajinsku, a ne za ljubljansku svezu, ali valja najprije da mi budemo ljudi i da svojski za stvar se zauzmemo, a u za- uzimanju treba da prednjači svima naš ze- maljski odbor. Rijeka Dubrovačka, 28. listopada. Sustjepanac u ,P. C. H.“ br. 82 od 6. tek. mj. dobro je opisao nezgodnost sa- dašnje pošte koja je u Komolcu, a osobito za doljno-riječane, ali je mnogo možda ne- znajuć ispustio. Nije kako on kaže, da listove koje pokupi oni dan kad postu dijeli oli trune pod zemljom naših svetinja, koje bi morale kititi naše muzeje i ploditi povjesnicu tužne domovine naše ?! Uz tu absidu ili pobočnu kapelu našlo se je još nekoliko ulomaka iz dobe Brani- mirove, četiri krasne naušnice, pletera i stu- pića, a na južnoj strani crkve, uz mala vrata, glavica pilastra te kapitel. iz rim- ske dobe. Na 14. ovoga mjeseca posjetio je Mon- signor Bulić iskopine da ih snimi u foto- grafijama i da dade naputke za daljnje is- kapanje. Nu nenadan slučaj htjede, da se iskapanja za sada, obustave. Jedan se dio Mućkih seljana uzbunio, jer neda dirati u: grobove svojih pređa. Buliću je ipak us- pjelo da djelomice primiri seljake, koji će se rekbi sklonuti, da podupru blagotvorno djelo znanosti. Dok se na Muću ponavljaju na novo ostanci Branimirova doba, sretna jeeto zgo- da za društvo ,Bihač“ htjela, da se u isto vrijeme otkrije na drugoj tačci naše. domo- vino spomenik iz iste dobe Branimirove : u Ninu se našao već i freći natpis, koji spo- minje hrvatske vladare. Na 11 ovoga mje- seca prof. Jelić posjeti Nin, gdje sena ru- ševinama crkve sv. Mihovila među ostalim nosi u večer na željeznicu, nego stopro sutri dan na podne kad po poštu ide, pa ti listovi pođu se malo prošetat do Ercegovine, a tek poslije podne vraćaju se u Gruž, dakle nota bene hoće se dva dana iz Rijeke do Gruža. + u Vašem cijenjenom lista od 1l. t. mj. ima tužba iz Mokošice na sadašnju novu poštu u Komolcu. — Što je što nam se či- nilo grohotom nasmijati jest dopis iz Komolca u ,Smotri Dalmatinskoj“ od 23. t. mj. br. 82. Vidi se da taj dopisnik naučan je ka- diti, kad onako vladu kadi! Željeli bismo znati i upitati dopisnika, koja je to obilna blagodat vladine pomoći i mara koju je oso- bito kroz par posljednih godina okušao puk ovog kraja....?! Ne nahodimo drugoga osim što nas je nadarila ovako brzom i revnom poštom ...! Ima dopis u ,P. C. H*. od 20 t. mj. br. 84, koji se obara .na ,Su- stjepanca“ i cijelu doljnju Rijeku, za to što je opiso nezgodno kretanje pošte. Taj do- pisnik zadojen egoizmom želi pošto poto, da pošta ostaje u Komoleu te skupa sa osta- lim gornjoriječanima moli, kumi, zaklinje i proklinje one, koji svoja pisma ne šalju pre- poručena, za da tobože vidi uprava pošte veliki obrt gornje Rijeke! Ali to dugo ne će trajati ...! Što dopisnik kaže da je u 23 dana taj ured zgotovio do 700 jedinica; mogo palin kada nam i tikava šalju a nadamo se ako Bog podrži ovi red u Komolcu (kraj izvora čarne Omble), da će nam _ pošiljat nastajućeg ljeta i pipuna, dinja i kukumara ... i još kakvih proizvoda, pa nije za čudit se, ali se čudimo kako ure- dovne posle oni znaju....! Što o gospo- dinu A. Martinoviću kaže, on je svakomu pri ruci bilo, a u Komoleu bi se zaustavio po njekoliko vremena, tako tko je htio od- govoriti na pisma, on bi ga i. pričeko, a što kaže da se nije vraćo istim putem, to je lažno, nego samo u nedjelju (kad nema ve- like pošte) da bi kad i kad vratio se sa žže- ljeznicom, ostale pak dane nek se nađe Jedna osoba koja može rijet da nije svaki put na povratku otvorio svaki poštarski sanduk ko- likogod ih je. — Kolik je promet u pošti bio, isti g. Martinović može rijet kako se i Dalje u prilogu. spomenicima našlo više ulomaka jednog ol- tarskog nadvratnika sa natpisom, što upot- punjen daje gotovo cijeli tekst: Temporibus domino Branimero dux Sela- VOFUM 2 .2..... abba pro remedio anime mee fieri rogate fideles et orate pro me pecatore. I na trećem mjestu bio je ,Bihač“ sre- tne ruke. Prigodom iskopina rimskih u Kla- pavicama, gdje se jo kopalo na 11. septem- bra, našlo se predmeta, koji pripadaju fri- ma kulturama : pogansko-rimskoj, kršćansko- rimskoj, i hrvatskoj. Otkrita je među osta- lim predmetima starokršćanska crkva iz VI. v. sa lijepim kadijonikom, kakvoga danas ne ima u nikakvom muzeju na svijetu. Iz staro-hrvatske dobe nađoše se lijepe naušnice koje su sasma slične onima, koje su bile otkrite na Muću. i Korak po korak prodiremo ipak u ta- mne predjele povjesnice naše. Narod naš neka ljubavlju prigrli sve one ustanove, koje rade na korist narodne naše prošlosti. Među ovim ustanovama društvo ,Bi- hač“ zauzima možda jedno od najodličnijih mjesta. Zadnja potpora narodne vlade neka bude primjerom i drugima. Split, 17. oktobra 1906. Prof. Josip Barač.