God. XV. U DUBROVNIKU, 17. studena 1906. Broj 48. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- ne IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra s€ : predbrojen i za došasto polugodište. POJEDINI BROJ 10 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Patriotični članak. Neddvisno glasilo Hrvata iz Bosne i Hercegovine“, mostarski ,Osvit“; u svom 87 broju, od 7 studenoga t. g. imade trijez- meni i uprav patriotični uvodni članak, pod naslovom : ,Žalostni pojavi“, odnosno zadnjih nereda u Sarajevu. : Zaslužuje, da popabirčimo taj zgodni članak. ; Osvit“ piše : Cim dublje umnim _po- gledom stanemo proučavati odnošaje sred kojih smo primorani živiti, tim više razabi- remo, da sve nekako odmičemo od vrhov- noga cilja, spram kojega bi morali svi težiti. U mjesto da se stane po svuda sijati zdravo i jedro sjemenje ljubavi, mira, međusobnog poštovanja i snošljivosti. te karakteristike svih civilizovanih naroda, od neko vrijeme ko da se na svoj liniji ide ogromnim kora- cima unatrag. — Mržnja, zavist, fanatizam vjerski i narodni — šire se po svuda i na- žalost najviše korjena zauzimaju između one polusvjesne mase, koja je izgubila zdravo shvaćanje prostoga naroda, a nije se još vi- nula do viših, općenitih ideja, koje danda- nas gospoduju u kulturnom svijetu. 'Ti su elementi dakle u svim strankama najelastičnije prirode, te se dadu lako zava- đati od onih, kojima je stalo do toga. 'Ti sa elementi dakle i najpogibeljniji i spremni uvijek da zametnu međusobnu kavgu, neo- baziruć se ni najmanje na posljedice. 'Tu kod mnogih igraju glavnu ulogu sitne am- bicije, zlo shvaćene patriotske dužnosti, na- glost i nepiromišljena. akcija, sve ljudske slabosti, iz kojih pak izviru mržnje, zavisti, sve nizke strasti u riječ, koje uprav neo- graničeno zagospoduju u stanovitim momen- tima kod takovih ljudi. Opažamo na žalost, da su od neke dobe stanoviti kolovođe stali baš da se tim ele- mentima poslužuju u svoje stanovite stra- načke svrhe, upotrebljujuć pri tom kao naj- jače sredstvo agitatornu štampu, koja je nažalost osobito ovo poslijednje vrijeme pre- vršila svaku mjeru. 'Tu se dnevno čitaju prostačke riječi, otrcane fraze, tendenciozne vijesti, s temelja izmišljeni prosvjedi, uvrede svake ruke i svake vrsti, napadaji protiv najsvetijih amaneta jednoga naroda, izazi- vanja u najprostijoj formi, povrijeda najnjež- nijih ljudskih osjećaja, u riječ kal i blato iz dna pokvarenih i surovih duša. Al gdje vam je ljudi, ljadsko dostojanstvo, gdje vam je moral, gdje vam je osjećaj ponosa, čo- vječije časti i plemenitosti ? Zar se tim na- činom šire kultura i civilizacija, zar se na taj način služi visokim i plemenitim cilje- vima narodnog preporoda? Mi ovdje iz de- likatnosti nikoga ne spominjemo — mi smo si preuzeli zadaću, da objektivno prosuđu- jemo i hoćemo da ostanemo doslijedni do konca. Štamparija DeGiulli i dr. Mi iskreno i otvoreno kažemo, da su nas sarajevski dogođaji ožalostili do dna duše. Oni su dokazali, da je još mnogo i mnogo gmjileži u Danskoj državi, a poučili su nas, da se ta gnjilež mora stemelja pro- čistiti. A kako? Eto u tomu je ključ, u tomu je jezgra stvari. Naše je mnienje, da se je u obće išlo predaleko, jer glavnu ulogu nije igrao raz- bor, već slijepi fanatizam. Strasti su preu- zele nažalost maha i moralo se je doći do — katastrofe. Mi to sve pripisujemo ljudima, koji su se od juče amo naselili, te im nisu poznate naše okolnosti i naše potrebe. Neki od njih u istinu donieli su sobom svoju učenost, al su i donieli svoje strasti od ko- jih su se pustili zavesti. Kod nas štampa ne smije da igra skrajnu agitatornu ulogu ; ova jadna zemlja je pretrpjela i premnogo političkih potresa, koji su je do skrajnosti izdrmale, a da joj ne bi bilo potreba mira, da popravi pogreške i štete, koje su joj prouzrokovali ljudi i vremena. Je li dakle zgodno, je li potrebito, da se u nedogled proslijedi ova nedostojna bratoubilačka igra, koja nas pred stranim svijetom predstavlja kao meku vrst modernih varvara, koji ne poznadu načela uzajamnosti i međusobnog poštovanja, te se pri svakom koraku puštaju zavađati od svojih strasti igrajući u svojoj bezsvjesnosti onako — kako se gori koće ?...* Ovako mostarski Osvit“. Značajno je, da ,Osvit“ sarajevske ža- losne nerede pripisuje ljudima, koji su se od juče“ naselili u Bosnu, ljudima, koji su u istinu donijeli sa sobom svoju učenost, al su i donijeli svoje strasti, od kojih su se pustili zavesti“. Mi među ovim ubrajamo najprije zlo- glasnoga Šegvića, pa u. njega upiremo pr- stom. Poznato nam je njegovo djelovanje u Kotoru i u Boki. Vas mu je rad, sve je njegovo nastojanje sastojalo u tomu, da piri neslogu među braćom Srbima i Hrvatima, pa i među samim Hrvatima. Da uspije u svojoj namisli svako mu je srestvo bilo do- bro došlo. Cista“ pak - štampa Hrvatsko Pravo“ i ,Hrv. Kruna“ bila mu je na ras- položenje. U tim listovima, na svoj način napadao je i vrijeđao ponajbolje naše patriote u Kotoru i u Boki, i te svoje napadaje ši- rio je mukte po Kotoru i po selima, — od- lomcima općine kotorske u oči zadnjih op- ćinskih izbora, ne bi li u puku omrazio patriote, koji su bili, patrijotskim nastojanjem, sklopili prvi u Dalmaciji, bratski sporazum sa Srbima, za općinske izbore u Kotoru. Čigovo je ovo ratilo bio Cherubin, to je opće poznato; to je povjest zadnjih mjeseca, koja nam je svima dobro još u pameti. Ali u Kotoru i u Boki Šegvić nije ušpio. Za to onemogućio je daljni opstanak u Boki sebi i svom nadahnitelju. Morao je bježati . iz Kotora. Ali je opet bio dobro nagrađen. Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. : m — *. — Za svoj rad u Boki . prof. Šegvić odlukom c. k. ministarstva za bogoštovlje i nastavu, u Beču, od 25. marta 1906. br. 9542, bio je stavljen u privremeno stanje mira počam od 1. aprila t. g. 1906. sa mirovinom na koju on po zakonu nije imao prava. Ovo je fakat, kao što je fakat, da je Segvić uređi- vao Hrvatski Dnevnik“ u Sarajevu od nje- govog postanka, pa sve do 1. aprila 1906. i da je ujedno potezao masnu plaću kao pravi učitelj e. k. velike gimnazije u Kotoru. Ovo se ne da pobiti. Teško nam je dirati u osobnosti, ali moramo. Šegvić, pošto nije uspio u Kotoru, bio je pozvan, u Sarajevo, da kao glavni urednik ,Hrv. Dnevnika“, iz srca Bosne, rovari proti najprečim interesima hrvatskog naroda, da piri i širi neslogu iz- među braće Srba i Hrvata, a to sve kako će bolje uspjevati planovi onih, koji mogu dandanas s onolikim troškovima uzdržavati jedan dnevnik. Šegvić će nas dobro razumjeti. . Žalosno je doista: da još imade ljudi, koji mogu vjerovati bombastičnim frazama jednog Šegvića i njemu padati na lijepak. Hoćeme li se već jednom mi Hrvati osvijestiti ! : Pismo iz Beča. Beč, 14. novembra 1906. (Jugoslavenski klub). Od nekoliko vremena opaža se neki po- kret među jugoslavenskom omladinom u Beču u opće, a među hrvatskom i srpskom ponadasve. Kao da je nastala neka vrst nove generacije, koja hoće da prekine sasvim sa starim mišljenjem i sa starim običajima. Dosada su vrijedila ,Zvonimir“ za Hrvate, a Zora“ za Srbe kao centri djačkog života, a ima nekoliko, da to nije više tako. Dođoše mladi ljudi i kazaše starijim, mi nećemo rašim stopama; mi se držimo one Molkle- ove: Getrennt marsehieren und zusammen 'sehlagen. 'Tim oni dadoše dobar udarac onoj ideji, koja je zahtijevala, da svi Hrvati dođu u Zvonimir, a svi Srbi u Zoru. I tako kod Hrvata nastadoše nova društva, kao istarski klub, Jadran“ (društvo dalmatinskih Hr- vata) i ,Zmaj od Bosne“ ; nešto slična se je dogodilo i kod Srba. Karakteristično je kod svega toga, da sva ova društva i ako su škodila svojim matieama Zeri i Zivonimim, ipak im nijesu oponirala, nego su se između njih razvili upravo bratski odnošaji. Ako pogledamo kroz skroz psihološko oko na čitavo ovo pitanje, otvoriti će nam se sasvim drugi pogled nego bi čovjek na prvi mah i pomislio. Opaziti će se naime, da to vre- nje u djaštvu treba prepisati vrenju u našim pitanjima u domovini. Domovina je bila u krizi, eia bile konsolidovane prilike ni najmanje, pa se je to odrazilo i kod djaštva i tu je nicala sad ova, sad ona ideja i ovako NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA PALIČNA BIELIOTEKA, DYBNOYN:X ma Simm