ne na cijelu općinu, šlo nije pravo, jer cav-
tajska luka nije samo na korist odlomka
Cavtata, nego na korist cijelih Konavala
osim najužnijeg sela Vitaljine, jer se tu is-
kreava trgovina za cijele Konavle, a opet
se tu ukrcavaju iz cijele općine proizvodi,
koji idu u svijet. Nego to traženje sa stra-
ne vlade općinskog doprinosa jedna je no-
vost, jer još nikada do sada nijesmo čuli,
da je koja općina morala štogod doprinijeti
za lučke radnje, koje su uvijek do sada pa-
dale na teret erara.

Da nije ova velika lučka radnja u Cav.
tatu određena između onih velikih poduze-
ća, koje će vlada izvesti sa onim _ milijuni-
ma u zraku, opredijeljenim za ekonomsko
podignaće Dalmacije. Nego nama se čini,
da će se i u ovom poslu izvršiti ona naro-
dna: ,Tresla se gora, rodio se miš“, a daj
Bože da se prevarimo. Međutim  približaju
se izbori poslanika, pak valja zasuti narodu
malo praha u oči, da se oduševi za novu au-
strijsku stranku, koja se ima stvoriti, i koja
će neharnu Dalmaciju opet osvojiti za Au-
striju“. Docna su se sjetili !

Pitanje zadružnog saveza u Dalmaciji.

I bilo bi još toliko toga, što bi se u
prilog ustanovi domaćeg samostalnog zadruž-
nog saveza, a protiv priključenja ljubljanskoj

 

zadlružnoj Svezi, moglo da navede; ali, da
one duljim i onako dosta oduljenim pisanjem,
odustajem od ovoga.

Navešću još samo dvije stvari, odnosno na
ljubljansku Svezu, što su mi nekako pri
brzom pisanju izostale.

Ljubljauska Sveza ne bi mogla kod nas
da uspješno djeluje ni radi njezina raširenog

djelokruga. Kako sama izvješćuje, ima učla-

njenitt zadruga u Kranjskoj, Štajerskoj, Istri
i Dalmaciji. Četiri različite pokrajine, sa ra-
zličitim prilikama, a skoro i sa različitima
vrelima privrede i običajima. Ovo sve ne
može da samo jedan savez dobro rukovodi.
Njemačka, koja je i od nas i od Slovenaca
u zadrugarstvu toliko naprednija, imala je
godine 1905., 51 zadružni savez. Znak, da
ih se je imalo potrebu od ovoliko ih. Onamo
gdje je dobro shvaćena svrha zadragarstva
i zadružnih saveza, i ako nijesu razdijeljeni
kako mi, ustanovljuju onoliko zadružnih sa-
veza, a u nas se, radi sebične koristi, a bez
ikakove potrebe, hoće da skuče- četiri po-
krajine pod jedan savez...

U ,Pravoj crvenoj hrvatskoj“ u članku
»Zadružni pokret u Dalmaciji“ pisano je da
zadruge učlanjene u ljubljansku Svezu, naj-
bolje uspijevaju. “Članak nije potpisan, ali
držim stalno, da je potekao od g. Rašice.
Razumijem da on, kako činovnik Sveze,
treba da zagovara Svezu, ali ne bi smio na
ovaj način, Imao bi barem imati obzira,
da ne dira u osjetljivost zadruga, što nijesu
pod Svezom, — sve kad bi bila istina ono
što piše, a kamo li, kad nije. Najbolje hoće
rijet bolje nego sve ostale,

A kako oft_može, da napravi prispo-
dobu imeđu zadruga pod Svezom i onih
drugih, kad mu rad onih drugih nije ni
poznat. Ovakova reklama nije dopuštena ni
u privatnim poduzećima, a kamo li u
javnim, narodnim poduzećima, kao što je
zadrugarstvo. Ovo je tako djelovalo na me,
da ja od ovoga dana čisto nepovjerenjem
predusrećem sve hvalospjeve Svezi, a držim
da je isti utisak učinilo i na sve one, te im
je dobro poznat rad jednih i drugih zadruga

Došlo bi sad na red pitanje o potrebi
ustanovljenja zadružnog saveza. Ali, kako
sam već kazao, svi smo složni o potrebi
ustanovljenja ovoga, te bi bilo suvišno da
se ovdje ovim bavim. Prehodim s toga preko
voga pitanja.

Primjećujem samo, da treba dobro ra-
zlikovat saveze od centralne banke. U nas
čini mi se, dobar ih dio miješa ovo pitanje
jedno sa drugim.

Savez ne smije da ima druge svrhe do
one određene u zakonu 10 jula 1903, kako
sam već naveo. Ni ljubljanska Sveza, nije
nikakova banka, niti bi kao Sveza mogla
da bude  ovakova. Zadruge ustanovljuju
svoj središnju banku, centralu, a uputno je,
da piesjednik Saveza bude ujedno i pre
sjednik centralne banke. Gdje je zadru-
garstvo dobro razvijeno, tamo su ustano-
vljeni i zadružni savezi i centralne banke.
Ali, nije se ni tamo sve od jednom, ni u
prvom početku, učinilo: htjelo se je za ovo
vremena i rada. I mi ćemo, s vremenom,
morat ustanovit i jedno i drugo. Sad smo
ia zadružnom savezu ; pa, kad se ovaj
učvrsti, dohodi samo po sebi pitanje usta-
novljenja centralne banke.

Međutim, dok se do ostvarenja ovoga
dođe, treba nać banku, koja će savezu služit
mješte centrale. Ja mislim da je za ovo, za
sad, najpodesnija Hrvatska vjeresijska banka
u Dubrovniku. Osvem što ova banka daje
zadrugama zajmove uz povoljne uvjete, ima
zgodno smještene tri svoje podružnice u
Dalmaciji: u Zadru, Šibeniku i Spljetu, što
Je od nemale koristi za posloyni saobraćaj
sa zadrugama. Dobiva se ovim u vremenu
i dobicima, a ovo, u bankarskim poslovima,
hoće rijet dosta.

Neki su protiv Hrvatske vjeresijske
banke radi borbe između nje i Hrvatske
pučke štedionice u Dabrovniku. Prehodeći
preko pitanja, da li i štedionica ima baš
opravdani razlog da bude protiv Hrvatske
vjeresijske banke — pitam samo: Je li umje-
sno da se borba između njih ima prenijet i
na sve nas? Ako je uzrok ovoj borbi pita-
nje križanja interesa, onda neka se one dvije
natječu u dopuštenim granicama, koliko ih
je volja. Ovo njihovo natjecanje ne će biti
na svrhu na štetu, nego na korist okolnog
pučanstva = - a ovo nije zlo. Ako je pak
uzrok borbi pripadanje različitim političkim
stranačkim nuansama kod nas, zlo je da se
ovo prenosi ma svih. Mi smo u Dalmaciji u
politici i prepocijepani; pa kad bismo se

imali i u zadražnom pokretu ovako cijepat,
s .

jako bismo malo zadruga mogli da ustano-
vimo sa izgledom na uspješan rad. Svi
složni možemo da se santi pridignemo i uči-

snimo dosta; pocijepamo li se, nećemo moć

da učinimo ništa; mješte da idenio na bolje,
išli bismo u gore, biva, mješte da napredu-
jemo, mi bismo nazadovali.

Neki se boje, da li će naš savez moć da
pribavi dovoljno kredita, novce, potrebne
zadrugama. — Ova njihova bojazan proističe
iz neupućenosti u stvar.

Novac nije nego mjerilo, kojim se izra-
žava vrijednost kapitala. A kapital je svako
dobro, svaki produkat, što iz produkcije
izlazi i daljoj produkciji dobara služi.

Najbolji su pak kapital nepokretna ima-

nja: zemlje i zgrade. Mi ovoga kapitala u

zadrugama imamo dosta, mnogo više nego

= nam treba mjerila za izražaj vrijednosti ka-

pitala, novca. U ovakim prilikama nije teško
doć do novca, nać kredita — tim više kad

ga se na sigurno daje, kao u zadruge na
neograničeno jamčenje, kojih je tećina kod nas.

Hrvatska vjeresijska banka ima dosta
proširen poslovni saobraćaj. Držim da će
ona moć udovoljit svim tražbama kredita
sa strane dalmatinskih zadruga. Svakako sa-
vez će bit tu, te će na vrijeme sve predvidjet
is bankom ugovorit. Ne budu li mu po-
voljni uvjeti jedne banke, on će se obratit
drugoj. A ustanovit će se, kako sam već
rekao, po uzoru u Njemačkoj i u Austriji
opća središnja banka zadruga, pa će i ova
bit pri ruci savezu.

Poskupi li kamatnjak uopće, poskupit

će i kod nas; — ali ovo bi nam se dogo-
dilo i uz Svezu i uz ma koji drugi savez.
ki *

#

Kako proističe iz svega, što sam naveo,

ne bi nam bilo ni od koristi, ni od časti, da
se priključimo ni ljubljanskoj Svezi, ni ma
kojem vanpokrajinskom savezu. Bilo bi nam
na štetu i poniženje. Radi ovoga i radi na-
vedenih posebnih razloga, morali bismo da
ustanovimo svoj samostalni savez. Na zadru-
gama je sad da preko svojih glavnih skup-
ština odluče. Nadati se je, da će prije odluke
dobro promozgat i proučit pitanje. Sve naše
dalmatinske novine, osvem Prave ervene
hrvatske“ pisale su za samostalni savez.
Učeni i uvježbani pokretač ustanovljenja
zadruga, veleč. Don F. Ivanišević, koji je
za zadrugarstvo u Dalmaciji toliko zaslužan,
otvoreno je u ,Narodnom Listu“ pozvao za-
druge, da se odluče za samostalni savez.. 1
ja se ovom njegovom pozivu pridružujem.

Budimo u svemu sami sebi gospodari, a ni“

bratu u ovakim pitanjima podložni.
TI ovim bio pitanja bio završio.

Nego, ne mogu, a da na svrsi ne pri-
mjetim, kako ni ustanovom svog samostal-
nog saveza nijesmo bogzna što postigli. Kako
se vara onaj, te misli da će se ekonomne
prilike jednog mjesta poboljšat, čim se u
njem ustanovi novčana zadruga, tako se, i
Još gore, vara onaj, što misli, da će se za-
druge, čim se ustanovi zadružni savez, odma
sve pridići i odma sve hodit dobro. Savez
će moći da upućuje i potpomaže, a ne će
moći da stvara.

Radi ovoga treba da se u prvom redu
kod samih zadruga dobro radi; a, pošto
ovoga dobroga rada, ne može da bude bez.
sposobne i voljne čeljadi na upravi samih
zadruga treba nać, ili uzgojit najprije ovaku
čeljad.

Nije dosta imati obzir na plemenitu
svrhu zadruge — i ove ustanovljivat samo
za to, jer im je plemenita svrha. Treba da
priznamo, u ovome se kod nas dosta griješi.
Vidi se plemenita svrha i drži se da je
samo ovo dostatan razlog, da se zadruga
ustanovi, Prouči se na brzu ruku dvojno
knjigovodstvo, a u više slučajeva ni ovo,
pa onda... ... bože pomozi!.... Poslije se
naravski dohodi do toga, da ne ide onako,
kako bi imalo da ide, te, mješte koristi, čini
se šteta. Nije dosta htjeti i željeti nešto
dobro učiniti, nego valja i znati ovo učiniti,

Ako hoćemo dakle da nam zadrugastvo
i uz sam zadružni savez iđe dobro, treba
najprije da nađemo ili odgojimo po svim
mjestima gdje su zadruge, sposobnu čeljad
za ovo. 1 ovako će tek zadrugarstvo doć do
one cilji, koju je zadrugarstvu prorokovao
gosp. Moline, bivši presjednik ministarskog
vijeća u Francuskoj. Inače, zaludu nam i
samostalni zadružni savez i sve nastojanje.

Ivo Antićević.