God. XV.

U DUBROVNIKU, 5. prosinca 1906.

Broj 55.

CRVENA HRVATSKA

- Oijena je lištu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino»
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra «e
= predbrojen i za došasto polugodište. j
Iidavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGialli.

Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

Za vanjsku publiku.

Ima godinu i po, da se u Dubro-
vniku ustanovio tjednik pod imenom
Prava Crvena Hrvatska“. Već to
ime, koje su njegovi utemeljitelji iza-
brali, blatom se baca na uspomene
one teške borbe, koju je Hrvatima
bilo vojevati u ovim krajevima za
ime Hrvatsko; jer ko bi sudio onda-
šnjoj .Crvenoj Hrvatskoj“ po ,Pra-
voj“, taj bi morao- kazati, da je hr-
vatstvo u ovim krajevima osnovano
na lažima i potvorama najgore vrsti.
To su naime dokazi ,Prave“ Crvene
Hrvatske, kojim ona vodi propa-
gandu u našem gradu proti ljudima,
koji su cijeli svoj vijek proveli u
borbi za sjedinjenje hrvatskog naroda.

Ko je Dr. Pero Čingrija nije po-
treba potanje pripovijedati. Trideseti-
šest godina javnog rada svjedoči, da taj
čovjek prezire svakoga, koji bi rada
od politike učiniti masno vrelo do-
biti. Njega najbolje označuje riječ
rečena na sastanku kluba ,hrvatske
stranke“ u Dubrovniku, gdje se uda-
rio temelj riječkoj resoluciji, da će
položiti čast predsjednika stranke,
dođe li do kakva dogovora sa ,na-
rodnom strankom“ u banovini. Taj
nesebičan rad, koji će ostati uzorom,
posvetio je on ostvatenju samo jedne
misli ujedinjenju i slobodi  hrvat-
skog naroda. On je za nju poduzeo
onu_ tešku i mrsku borbu u Dubro-
vniku, da se naš grad ne odaleči od
političkog pravca, kojim je bio uda-
rio pod vodstvom Pucića i Klaića, a
doživio je eto, da se i negdašnji nje-
govi piotivnici kupe oko njega kao
predstavnika te misli.

Na toga čovjeka, komu se niko
nije usudio približiti s kakovim pri-
jedlogom, koji bi vrijeđao čast i ko-
rist naroda, nabaca se sada klevetom
i laži ,Prava Crvena Hrvatska“, a
zašto ?— Jer to hoće oni, koji su bili na-
učni u hrvatskom narodu vidjeti roba
i slugu, spravna uvijek da pokorno
vrši naredbe ,viših“. Oni ne mogu,
da «e priviknu na misao, da je i
Hrvat čovjek, koji pred nikim ne
pregiba svoga čela, pa cijene, kad bi
im uspjelo odalečiti Pera Cingriju
sa javne arene, da bi. se sve povra-
tilo na staru. >.

Varaju se, jer sjeme slobode, koju
su stariji narodni pregaoci posijali
šezdesetih godina, niklo je te se pod
bujnim stablom okupljaju sada sinovi
kršne Dalmacije da starije borce
izmjene i nastave započeti rad. Tre-
balo je ovo spomenuti samo s toga,

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

 

 

 

 

da se vidi, kuda cilja vojna, koju
, Prava Crvena Hrvatska“ poduzimlje;
da znadu i izvanjski čitaoci — u Du-
brovniku to nije potreba — rastrgati
mrežu laži i intriga, koju hoće pet
šest ,nadobudnih“ da spletu oko na-
šega grada.

Koga predstavlja ,Prava“? —
Uzalud smo je pozivali, da iznese
imena samo trojice ljudi, koji bi
preuzeli odgovornost ža sve one ko-
liko glupe, toliko perfidne navale na
karakter i poštenje naših ljudi. Ona
to nije učinila, jer ni ne može učiniti.
Takozvano ,pravaštvo“ u Dubrovniku
nije naime nikakva stranka, nego
skup od pet šestorice, koji inadom i
lizanjem misle nadoknaditi nestašicu
političke zdrelosti, pa se sad ćute
snažni u krilu policije, ali ipak ne-
madu smionstva, da u lice reku ono
što hoće.

Spomenimo sve, koje javnost krsti
»pravašima“, pa jedva da ih izbrojimo
na prste. Tu vam je prvi ,Crnica,
recte dum Jozo vit. Crnica, poznat
svakomu pod imenom: gospar dum
Jozo“. Do njega je vrli“ Dr. Sala-
mun Mandolfo. Treći je Đuro Kova-
čević, koji ne zna, zašto je onaki,
kakav je: bit će da ga je Bog ona-
ka stvorio. Za njima dolazi .... ne
znamo ko, a quinto fu fra čotanto senno
dum Antun Liepopili.

Ovo su ,gl illetterati“; a piska-
rala, za koje čujemo da ,Pravu“
pune, premda to niječu, jesu nledovr-
šeni pravnik Josip Onickijević,' ne-
dovršeni gimnazijalac 1. Pekas, pa
nedovršeni Srbin Sik i gdjekoji ,do-
bri“ svećenik. K njima, reklo bi se,
da se pridružio.i nedovršeni čovjek
Antonije Stražičić, a što oni izmije-
šaju za to nosi neodgovornost neod-
govorni urednik Vlaho Kele.

Dosta je vidjeti ove ljude, da ra-
zumiješ, kako ,Prava“ ne može biti
drukčija, nego je. Ona je prava slika
ljudi, koji se oko nje kupe. Ako je
što, da treba u njoj ozbiljno uzeti,
to su tajni pitotvinji mere, jer
to rasvjetljuje prilike, u kojim živimo.

ŠStogod ,Prava“ iznosi sve je laž
ili iznakažena istina. To je u Dubro-
niku opće poznato, pa za I pom nje-
zino pisanje ne može škod tali na to
treba upozoriti one, koji, Pravu“
izvan Dubrovnika čitaju, jer je njima
teže razabrati istinu, a mi nemamo
vremena, da ih svaki put na to upozo-
rimo. Da se dobije pojam o načinu
pisanja Prave“, dosta je pogledati
n. pr. njezino izvješće o nedavnoj
skupštini ,Sokola“. Kada se može

godbi uz razmj

, pisanje

" Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para Oglasi, koji se više puta štampaju, po pe
eran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. ——

onako lagati, gdje je bilo nazočno
70. ljudi, mnogo je lakše izvrćati i
klevetati,. gdje se radi o stvarima,
koje su poznate samo uskomu krugu
osoba. .

U toj vrsti rabote , Prava“ je došla
do virtuoznosti. Ona je postala pravi
libel, koji je nadmašio tršćanski ,Il
sole“, Rojum se, kako je poznato,
neko služi, da uništi svoje tršćanske
protivnike, a ujedno preporuči dal-
matinske rodoljube ,, milosti“ državnih
odvjetnika.

Pa ipak taj libel, to skladište
laži i denuncija, tu rugobu tiska
štamparija dubrovačkih svećenika.
Dubrovačko svećenstvo istina htjelo
je sa sebe zbaciti odgovornost za
,Prave Crvene Hrvatske“,
ali to je sve isto, kao kad bi ono
htjelo biti neodgovorno za kakvo
djelo tiskano u njihovoj tiskari, gdje
se niječe božanstvo Isukrstovo —
Prava“ je naime negacija svake
moralnosti, pa oni svećenici koji do-
puštaju, da se tiska u njihovoj štam-
pariji, rade proti nauci, koju .propo-
vijedaju s oltara. Zaludu im se prav-
dati tim, da mi pišemo proti svećen-
stvu i crkvi, jer prvo svega to nije
istina, a drugo, i kad bi bilo istina,
to ne bi nikad dalo njima pravo, da
javno šire nemoral.

Pitanje se nameće samo: Gdje je
dubrovački biskup? Sto on radi, da
zadovolji  povrijeđenom moralnom

čuvstvu dubrovačkog građanstva? '

 

Nijemci i fuzija dalmat. parob. društava.

Zakonska osnova o uređenju dalmatin-
ske plovidbe, koja je bila pred mjesec dana
prikazana parlamentu naišla je na velike
protivštine sa strane njemačkih stranaka.

Odmah s početka vidjelo se, da Nijemci

ne imadu volje da riješe ovo pitanje na ovaj
način, te da svojom pasivnosti hoće da za-
priječe raspravljanje u pododboru. Kad su
se pak dalmatinski zastupnici obratili . na
slavenske klubove i zauzeli da se pospiješi
riješenje ovi
piše protiv pitfdložene osnove i povedoše
živu agitaciju protiv nje.

Bečka ,Neue Freie Presse“ i Gradačka
,Tagespost“ ilustriraju tu agitaciju, navalju-
juć na osnovu, i zahtjevajuć od parlamenta
da pokopa pogodbu sa ,Dalmacijom“ ako
želi složiti državne interese sa onim naše
pokrajine“.

_ Nema sumnje da je jedan od glavnih
grijeha projektiranog društva ,, Dalmacije“
a očima Nijemaca taj, što je ono imalo na-
stati fuzijom dalmatinskih parob. društava

itifnja, Nijemci atvoreno istu-