God. XV. U DUBROVNIKU, 5. prosinca 1906. Broj 55. CRVENA HRVATSKA - Oijena je lištu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino» semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra «e = predbrojen i za došasto polugodište. j Iidavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGialli. Štamparija DeGiulli i dr. Za vanjsku publiku. Ima godinu i po, da se u Dubro- vniku ustanovio tjednik pod imenom Prava Crvena Hrvatska“. Već to ime, koje su njegovi utemeljitelji iza- brali, blatom se baca na uspomene one teške borbe, koju je Hrvatima bilo vojevati u ovim krajevima za ime Hrvatsko; jer ko bi sudio onda- šnjoj .Crvenoj Hrvatskoj“ po ,Pra- voj“, taj bi morao- kazati, da je hr- vatstvo u ovim krajevima osnovano na lažima i potvorama najgore vrsti. To su naime dokazi ,Prave“ Crvene Hrvatske, kojim ona vodi propa- gandu u našem gradu proti ljudima, koji su cijeli svoj vijek proveli u borbi za sjedinjenje hrvatskog naroda. Ko je Dr. Pero Čingrija nije po- treba potanje pripovijedati. Trideseti- šest godina javnog rada svjedoči, da taj čovjek prezire svakoga, koji bi rada od politike učiniti masno vrelo do- biti. Njega najbolje označuje riječ rečena na sastanku kluba ,hrvatske stranke“ u Dubrovniku, gdje se uda- rio temelj riječkoj resoluciji, da će položiti čast predsjednika stranke, dođe li do kakva dogovora sa ,na- rodnom strankom“ u banovini. Taj nesebičan rad, koji će ostati uzorom, posvetio je on ostvatenju samo jedne misli ujedinjenju i slobodi hrvat- skog naroda. On je za nju poduzeo onu_ tešku i mrsku borbu u Dubro- vniku, da se naš grad ne odaleči od političkog pravca, kojim je bio uda- rio pod vodstvom Pucića i Klaića, a doživio je eto, da se i negdašnji nje- govi piotivnici kupe oko njega kao predstavnika te misli. Na toga čovjeka, komu se niko nije usudio približiti s kakovim pri- jedlogom, koji bi vrijeđao čast i ko- rist naroda, nabaca se sada klevetom i laži ,Prava Crvena Hrvatska“, a zašto ?— Jer to hoće oni, koji su bili na- učni u hrvatskom narodu vidjeti roba i slugu, spravna uvijek da pokorno vrši naredbe ,viših“. Oni ne mogu, da «e priviknu na misao, da je i Hrvat čovjek, koji pred nikim ne pregiba svoga čela, pa cijene, kad bi im uspjelo odalečiti Pera Cingriju sa javne arene, da bi. se sve povra- tilo na staru. >. Varaju se, jer sjeme slobode, koju su stariji narodni pregaoci posijali šezdesetih godina, niklo je te se pod bujnim stablom okupljaju sada sinovi kršne Dalmacije da starije borce izmjene i nastave započeti rad. Tre- balo je ovo spomenuti samo s toga, IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. da se vidi, kuda cilja vojna, koju , Prava Crvena Hrvatska“ poduzimlje; da znadu i izvanjski čitaoci — u Du- brovniku to nije potreba — rastrgati mrežu laži i intriga, koju hoće pet šest ,nadobudnih“ da spletu oko na- šega grada. Koga predstavlja ,Prava“? — Uzalud smo je pozivali, da iznese imena samo trojice ljudi, koji bi preuzeli odgovornost ža sve one ko- liko glupe, toliko perfidne navale na karakter i poštenje naših ljudi. Ona to nije učinila, jer ni ne može učiniti. Takozvano ,pravaštvo“ u Dubrovniku nije naime nikakva stranka, nego skup od pet šestorice, koji inadom i lizanjem misle nadoknaditi nestašicu političke zdrelosti, pa se sad ćute snažni u krilu policije, ali ipak ne- madu smionstva, da u lice reku ono što hoće. Spomenimo sve, koje javnost krsti »pravašima“, pa jedva da ih izbrojimo na prste. Tu vam je prvi ,Crnica, recte dum Jozo vit. Crnica, poznat svakomu pod imenom: gospar dum Jozo“. Do njega je vrli“ Dr. Sala- mun Mandolfo. Treći je Đuro Kova- čević, koji ne zna, zašto je onaki, kakav je: bit će da ga je Bog ona- ka stvorio. Za njima dolazi .... ne znamo ko, a quinto fu fra čotanto senno dum Antun Liepopili. Ovo su ,gl illetterati“; a piska- rala, za koje čujemo da ,Pravu“ pune, premda to niječu, jesu nledovr- šeni pravnik Josip Onickijević,' ne- dovršeni gimnazijalac 1. Pekas, pa nedovršeni Srbin Sik i gdjekoji ,do- bri“ svećenik. K njima, reklo bi se, da se pridružio.i nedovršeni čovjek Antonije Stražičić, a što oni izmije- šaju za to nosi neodgovornost neod- govorni urednik Vlaho Kele. Dosta je vidjeti ove ljude, da ra- zumiješ, kako ,Prava“ ne može biti drukčija, nego je. Ona je prava slika ljudi, koji se oko nje kupe. Ako je što, da treba u njoj ozbiljno uzeti, to su tajni pitotvinji mere, jer to rasvjetljuje prilike, u kojim živimo. ŠStogod ,Prava“ iznosi sve je laž ili iznakažena istina. To je u Dubro- niku opće poznato, pa za I pom nje- zino pisanje ne može škod tali na to treba upozoriti one, koji, Pravu“ izvan Dubrovnika čitaju, jer je njima teže razabrati istinu, a mi nemamo vremena, da ih svaki put na to upozo- rimo. Da se dobije pojam o načinu pisanja Prave“, dosta je pogledati n. pr. njezino izvješće o nedavnoj skupštini ,Sokola“. Kada se može godbi uz razmj , pisanje " Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para Oglasi, koji se više puta štampaju, po pe eran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. —— onako lagati, gdje je bilo nazočno 70. ljudi, mnogo je lakše izvrćati i klevetati,. gdje se radi o stvarima, koje su poznate samo uskomu krugu osoba. . U toj vrsti rabote , Prava“ je došla do virtuoznosti. Ona je postala pravi libel, koji je nadmašio tršćanski ,Il sole“, Rojum se, kako je poznato, neko služi, da uništi svoje tršćanske protivnike, a ujedno preporuči dal- matinske rodoljube ,, milosti“ državnih odvjetnika. Pa ipak taj libel, to skladište laži i denuncija, tu rugobu tiska štamparija dubrovačkih svećenika. Dubrovačko svećenstvo istina htjelo je sa sebe zbaciti odgovornost za ,Prave Crvene Hrvatske“, ali to je sve isto, kao kad bi ono htjelo biti neodgovorno za kakvo djelo tiskano u njihovoj tiskari, gdje se niječe božanstvo Isukrstovo — Prava“ je naime negacija svake moralnosti, pa oni svećenici koji do- puštaju, da se tiska u njihovoj štam- pariji, rade proti nauci, koju .propo- vijedaju s oltara. Zaludu im se prav- dati tim, da mi pišemo proti svećen- stvu i crkvi, jer prvo svega to nije istina, a drugo, i kad bi bilo istina, to ne bi nikad dalo njima pravo, da javno šire nemoral. Pitanje se nameće samo: Gdje je dubrovački biskup? Sto on radi, da zadovolji povrijeđenom moralnom čuvstvu dubrovačkog građanstva? ' Nijemci i fuzija dalmat. parob. društava. Zakonska osnova o uređenju dalmatin- ske plovidbe, koja je bila pred mjesec dana prikazana parlamentu naišla je na velike protivštine sa strane njemačkih stranaka. Odmah s početka vidjelo se, da Nijemci ne imadu volje da riješe ovo pitanje na ovaj način, te da svojom pasivnosti hoće da za- priječe raspravljanje u pododboru. Kad su se pak dalmatinski zastupnici obratili . na slavenske klubove i zauzeli da se pospiješi riješenje ovi piše protiv pitfdložene osnove i povedoše živu agitaciju protiv nje. Bečka ,Neue Freie Presse“ i Gradačka ,Tagespost“ ilustriraju tu agitaciju, navalju- juć na osnovu, i zahtjevajuć od parlamenta da pokopa pogodbu sa ,Dalmacijom“ ako želi složiti državne interese sa onim naše pokrajine“. _ Nema sumnje da je jedan od glavnih grijeha projektiranog društva ,, Dalmacije“ a očima Nijemaca taj, što je ono imalo na- stati fuzijom dalmatinskih parob. društava itifnja, Nijemci atvoreno istu-