znamo da Pravu Crvenu Hrvatsku“ do danas odbili nijeste, kako ste učinili s drugim listovima. kad su Vašu naklonost izgubili; znamo, da uprkos privatnih izaziva i javnih poziva u Dubrovniku se ne nalazi osoba, koja bi na se uzela odgovornost bjesommčnog pisanja ,Prave Crvene Hr- vatske“, tog difamatornog libela, koji se štampava u popovskoj štampariji, pod njezinom: cenzurom, a pod uredništvom njezinog upravitelja: znamo napokon, da lihelsko pisanje Prave Crvene Hrvatske“ više štete pravi samoj vjeri, a svećeničkom ugledu napose, nego li svi skupa, Vašem Presvijetlom Gospodstvu zazorni listovi, pa za to ni tog izgovora nema; pa mi koji sve to, i mnago drugih stvari znamo, željeli bismo od Vas Presvijetli Gospodine, kao sve- ćeničkog poglavice ovog kraja, odgovor na pitanje, koje se samo nameće, a kojemu mi sami logičnog od- govora ne ćemo da damo, jer nam je mučno ovog puta i u logiku vjerovati. Ali taj odgovor, Presvijetli Gospodine, ima da bude odlučan, stalan i muževan, jer Pilatovo umijanje ruka dubrovačko gradanstvo ne bi moglo da zadovolji. Za to ja, baš kao urednik ovog lista, koji je mo- rao da se iz popovske štamparije seli, jer nije_htio da popovsku cenzuru podnosi, koja je et in politicis et in priratis zahtijevala slijepu poslušnost episkopatu, i koji tako iz iskustva dobro znam, koliko ko tamo može. kad hoće, uslobođujem se javno Vašem Presvijetlom Gospodstvu. upraviti smjerno ovo pitanje: i Ko je i ko može biti moralno odgovoran za oklevetane i za građanstvo dubrovačko, radi pisanja ,Prave Crvene Hrvatske“ te rad svih posljedica, koje neminovno ono razbojničko pisanje mora da za sohom donese“ ? . Nitjsmjernije molim Vas, Presvijetli, za odgovor, a ne zamjerite mojoj slobodi, jer to ne radim, da obra- "mim poštenje svoje i svojih prijatelja, jer njega se Bogu hvala ne mogu doseći tupe klevete onog libela i nje- govih nadahnitelja, već to činim jedino za glas ovog grada, koji najposlije ima pravo da sazna, ke je, što ga tako bruči, i da stim jednom javno obračuna. Ne uzmite, Presvijetli, «a prijetim odmazdom. Zlo bi me shvatili, a mi ne možemo nikad tako duboko pasti, da se latimo laži i klevete. Ustreha li borbe, bit će samo istina naše oružje, a bude li oštrija, nego li protivnička kleveta, ne će hiti naša krivina. Uz izraz dužnog poštovanja Vašeg Presvijetlog Gospodstva preponizni Dubrovnik, 7. prosinca 1907. Dr. Ivo DeGiulli urednik ,Crvene Hrvatske“. Pismo iz Zagreba. burna vremena — priznavali su njegov rad naših tužnih današnjih općinskih prilika, a Zagreb, 3. prosinca 1906. Frank _— preuzeo je od- Stvassnojf — Supilo Obranu Strassnoffa vjetnik Dr. Mitrović sprema sa jednim piscem operetu, Sehwarz. — Vaš sugrađanin A. koja će. sadržavati Strassnoffove doživljaje u Zagrebu. Među nekim pristašama čiste“ stranke prava opaža se negodovanje prama Dru Franku radi njegovog dogovaranja sa Strassnoffom, dapače učitelj Bakrač izjavio je u novinama svoj istup iz stranke. Kako su novine donijele imao je bra- niti Strasnoffa Dr. Hinković, Današnje pak novine donašaju da je obranu. preuzeo Dr. Sehwarz. Raspitali smo se o tom i doznali sli- jedeće: Kaptolu kao i Franku bilo je silno neagodno da je obrann Strassnolfa uzeo jedan njihov politički uznanac* kao Dr. Hin- ković. Ne stvar se je niti kucnovac, Frankov prijatelj Dr. Sehwarz. zna se kako i kojim uplivom promijenila Strassnoffa će bra- Vrijedno je znati da je i sudac istraži- telj frankovac. Parnicu, koju je digao Supilo proti Franku, a koja je na molbu potonjega bila već više puta odgođena, urečena Jeiza. 20 prosinca. Nego kako čisti javno pripovije- daju, Frank će naći uzroka da se i ovaj put odgodi — do uspostave. porote. Naši dopisi. Cavtat, 1. «lecembra 190i, Odlazak vrijednog liječnika. — Danas se je odijelio od nas vrsni g. dr. Josip Ben- doni poslije četrnaest godina boravka me- du nama u svojstvu općinskog liječnika. 1 kao liječnik, i kao građanin, i kao rodoljub bio je potpuno na svom mjestu. Svom svim srcem za bijedne bolesnike, koji , su se renjem i pouzdanjem — njemu 1 sami njegovi politički protivnici — u ona dušom i zauzimao se je povije. obraćali uvijek prvi na_ biljezi te kada se je prigodom gradnje željeznice bio preselio na Grudu, prvi sn+ oni svom silom nastojali, da nam se opet povrati u Cavtat, što se je i dogodilo na svačiju radost. Kao značajni hrvatski rodoljub bio je Za hrvatsku ideju radio je srcem i dušom, te je za nju mno- mnogu gorku iskusio. Je li bilo potre- ou ba riječju ili djelom, uvijek je bio prvi spravan, da pomogne hrvatsku misao u o vom kraju. Još nazad 12 godina utemeljio Je prvo društvo u Cavtatu : hrvatsku čitao- nicu Zoru“, te Joj bio uvijek duša. Naše mjesto zaljubio je kao svoje. ro- dno mjesto, te.je nastojao svom snagom, da nam se ubavi Cavtat poljepša i podigne, pa ako smo u zadnje vrijeme u tom pogle- du pošli mnogo naprijed i njegova je zaslu- ga dobrim dijelom. Prigodom njegova odlaska mjesno «dru- štvo Zora“ priredilo je u četvrtak u po- čast svom podpredsjedniku. svečanu opro- snu večera. Uz mjesne. društvene. članove pristupilo je na tu večera i nekoliko odli- čnih Konavljana. Svečar Je _bio pričekan i otpraćen barnim ovacijama, a preko večere izrečeno je njemu u čast nekoliko lijepih nazdravica, Iz općine Janjine, 2. prosinca. Naš dopis štampan u br. 45 ovoga li- sta, koji se odnosio na raspust naše općine i imenovanje komesara, bio je krivo po ne- kim tumačen, a rijet bi i dao povoda ne- kom netačnom i nepotpanom — razjašnjenju iz Janjine u br, 314 istoga. Kako <motrioci- ma sa strane, budi nam _ dopušteno nešto razjasnit. Nije istina — kako neki hoće da pri- kažu — da naš dopis potječe od ikoga od ratičjućih stranaka na općini, po tom nit Je imao niti mogao imati druge svrhe, već Jedino tu, pripomoći uspješnom ozdravljenju što je svaki pojedinac dužan. Ako pak ne- ki ljudi umišljaju da ne može postojat ne. odvisnih ljudi, koji nepristrano mogu pratit sve zakulisne igre ratujućih stranaka. oni se stalno varaju. Ne niječemo pravo gosp.) načelnika u predlaganju komesara, nu valjda će i nami biti dopušteno primijetiti ono, što smo več qa prvom dopisu rekli. Iz Kune. Nazad dana oprostio se je od nas Dr Baro Franasović. Vrijedan, dobar, susretljiv bio je u velike ugodio tako da svak žali njegov odlazak. Prijatelji i štovatelji prire- dili su mu oprostnu večeru. Na njegovo mjesto došo je jedan špa- njolski žudio. Između natjecatelja. bilo jed domaćih sinova a i vrijednih siffi, pa čemu uzimati tudinca? Dopisnik Prave“ o novom liječniku ništa ne kaže dočim je u svoje vrijeme imao smionosti pisati proti našem Dr, Paru. E Kad je već došao, mi mu s naše po- ručujemo da se kani ćoravog posla, da se bavi sa svojim bolesnicima, a da se u naše inJje- sne prilike ne upliće, jer će za stalno izvu- ći s vremenom tanji kraj. Gradska Kronika. <. Amerlingova zaklada. — Pod ovim naslovom u zadnjem Dubrovniku“, neko. ni malo u stvari ne upućen, tuži se, da je sa strane Općine. ove godine. nepravedno razdijeljeno kruh iz Amerlingeve. zaklade, jer da je brisano pet pravoslavnih zanatlija, od kojih da su trojica nekoliko godina taj kruh uživali, Osim toga drži za sigurno, da će se to biti dogodilo i sa siromasima ka. toličke vjere i zamjera, da se ne usvaja pre- dlog odbora gospođa. . Ovo nas je ponukovalo, da se o pred- metu potanko obavijestimo i donesemo ma- lo razjašnjenja.