znamo da Pravu Crvenu Hrvatsku“ do danas
odbili nijeste, kako ste učinili s drugim listovima. kad
su Vašu naklonost izgubili;

znamo, da uprkos privatnih izaziva i javnih poziva
u Dubrovniku se ne nalazi osoba, koja bi na se uzela
odgovornost  bjesommčnog pisanja ,Prave Crvene Hr-
vatske“, tog difamatornog libela, koji se štampava u
popovskoj štampariji, pod njezinom: cenzurom, a pod
uredništvom njezinog upravitelja:

znamo napokon, da lihelsko pisanje Prave Crvene
Hrvatske“ više štete pravi samoj vjeri, a svećeničkom
ugledu napose, nego li svi skupa, Vašem Presvijetlom
Gospodstvu zazorni listovi, pa za to ni tog izgovora
nema;

pa mi koji sve to, i mnago drugih stvari znamo,
željeli bismo od Vas Presvijetli Gospodine, kao sve-
ćeničkog poglavice ovog kraja, odgovor na pitanje,
koje se samo nameće, a kojemu mi sami logičnog od-
govora ne ćemo da damo, jer nam je mučno ovog
puta i u logiku vjerovati. Ali taj odgovor, Presvijetli
Gospodine, ima da bude odlučan, stalan i muževan,
jer Pilatovo umijanje ruka dubrovačko gradanstvo ne
bi moglo da zadovolji.

Za to ja, baš kao urednik ovog lista, koji je mo-
rao da se iz popovske štamparije seli, jer nije_htio da
popovsku cenzuru podnosi, koja je et in politicis et in
priratis zahtijevala slijepu poslušnost episkopatu, i koji

tako iz iskustva dobro znam, koliko ko tamo može.
kad hoće, uslobođujem se javno Vašem Presvijetlom
Gospodstvu. upraviti smjerno ovo pitanje: i

Ko je i ko može biti moralno odgovoran za oklevetane i
za građanstvo dubrovačko, radi pisanja ,Prave Crvene Hrvatske“
te rad svih posljedica, koje neminovno ono razbojničko pisanje
mora da za sohom donese“ ?
. Nitjsmjernije molim Vas, Presvijetli, za odgovor,
a ne zamjerite mojoj slobodi, jer to ne radim, da obra-

"mim poštenje svoje i svojih prijatelja, jer njega se Bogu

hvala ne mogu doseći tupe klevete onog libela i nje-
govih nadahnitelja, već to činim jedino za glas ovog
grada, koji najposlije ima pravo da sazna, ke je, što
ga tako bruči, i da stim jednom javno obračuna.

Ne uzmite, Presvijetli, «a prijetim odmazdom. Zlo

bi me shvatili, a mi ne možemo nikad tako duboko
pasti, da se latimo laži i klevete. Ustreha li borbe, bit
će samo istina naše oružje, a bude li oštrija, nego li
protivnička kleveta, ne će hiti naša krivina.

Uz izraz dužnog poštovanja
Vašeg Presvijetlog Gospodstva

preponizni
Dubrovnik, 7. prosinca 1907.

Dr. Ivo DeGiulli

urednik ,Crvene Hrvatske“.

 

Pismo iz Zagreba.

burna vremena — priznavali su njegov rad

naših tužnih današnjih općinskih prilika, a

Zagreb, 3. prosinca 1906.
Frank _—

preuzeo je od-

Stvassnojf — Supilo

Obranu  Strassnoffa
vjetnik Dr.
Mitrović sprema sa jednim piscem operetu,

Sehwarz. — Vaš sugrađanin A.

koja će. sadržavati Strassnoffove doživljaje
u Zagrebu. Među nekim pristašama čiste“
stranke prava opaža se negodovanje prama
Dru Franku radi njegovog dogovaranja sa
Strassnoffom, dapače učitelj Bakrač izjavio

je u novinama svoj istup iz stranke.

Kako su novine donijele imao je bra-
niti Strasnoffa Dr. Hinković, Današnje pak
novine donašaju da je obranu. preuzeo Dr.
Sehwarz. Raspitali smo se o tom i doznali sli-

jedeće: Kaptolu kao i Franku bilo je silno
neagodno da je obrann Strassnolfa uzeo

jedan njihov politički uznanac* kao Dr. Hin-
ković. Ne
stvar se je
niti kucnovac, Frankov prijatelj Dr. Sehwarz.

zna se kako i kojim  uplivom

promijenila Strassnoffa će bra-

Vrijedno je znati da je i sudac istraži-
telj frankovac.
Parnicu, koju je digao Supilo proti
Franku, a koja je na molbu potonjega bila
već više puta odgođena, urečena Jeiza. 20
prosinca. Nego kako čisti javno pripovije-
daju, Frank će naći uzroka da se i ovaj

put odgodi — do uspostave. porote.

Naši dopisi.
Cavtat, 1. «lecembra 190i,

Odlazak vrijednog liječnika. — Danas

 

se je odijelio od nas vrsni g. dr. Josip Ben-
doni poslije četrnaest godina boravka me-
du nama u svojstvu općinskog liječnika. 1
kao liječnik, i kao građanin, i kao rodoljub
bio je potpuno na svom mjestu. Svom
svim srcem
za bijedne bolesnike, koji , su se
renjem i pouzdanjem — njemu

1 sami njegovi politički protivnici — u ona

dušom i zauzimao se je
povije.

obraćali

uvijek prvi na_ biljezi

te kada se je prigodom gradnje željeznice
bio preselio na Grudu, prvi sn+ oni svom
silom nastojali, da nam se opet povrati u
Cavtat, što se je i dogodilo na svačiju
radost.

Kao značajni hrvatski rodoljub bio je
Za hrvatsku ideju
radio je srcem i dušom, te je za nju mno-

mnogu gorku iskusio. Je li bilo potre-

ou
ba riječju ili djelom, uvijek je bio prvi
spravan, da pomogne hrvatsku misao u o
vom kraju. Još nazad 12 godina utemeljio
Je prvo društvo u Cavtatu : hrvatsku čitao-
nicu Zoru“, te Joj bio uvijek duša.

Naše mjesto zaljubio je kao svoje. ro-
dno mjesto, te.je nastojao svom snagom, da
nam se ubavi Cavtat poljepša i podigne,
pa ako smo u zadnje vrijeme u tom pogle-
du pošli mnogo naprijed i njegova je zaslu-
ga dobrim dijelom.

Prigodom njegova odlaska mjesno «dru-
štvo Zora“ priredilo je u četvrtak u po-
čast svom podpredsjedniku. svečanu opro-
snu večera. Uz mjesne. društvene. članove
pristupilo je na tu večera i nekoliko odli-
čnih Konavljana. Svečar Je _bio pričekan i
otpraćen barnim ovacijama, a preko večere
izrečeno je njemu u čast nekoliko lijepih
nazdravica,

Iz općine Janjine, 2. prosinca.

Naš dopis štampan u br. 45 ovoga li-
sta, koji se odnosio na raspust naše općine
i imenovanje komesara, bio je krivo po ne-
kim tumačen, a rijet bi i dao povoda  ne-
kom netačnom i nepotpanom — razjašnjenju
iz Janjine u br, 314 istoga. Kako <motrioci-
ma sa strane, budi nam _ dopušteno nešto
razjasnit.

Nije istina — kako neki hoće da pri-
kažu — da naš dopis potječe od ikoga od
ratičjućih stranaka na općini, po tom nit Je
imao niti mogao imati druge svrhe, već

Jedino tu, pripomoći uspješnom ozdravljenju

što je svaki pojedinac dužan. Ako pak ne-
ki ljudi umišljaju da ne može postojat ne.
odvisnih ljudi, koji nepristrano mogu pratit
sve zakulisne igre ratujućih stranaka. oni
se stalno varaju.

Ne niječemo pravo gosp.) načelnika u
predlaganju komesara, nu valjda će i nami
biti dopušteno primijetiti ono, što smo več
qa prvom dopisu rekli.

Iz Kune.

Nazad dana oprostio se je od nas Dr
Baro Franasović. Vrijedan, dobar, susretljiv
bio je u velike ugodio tako da svak žali
njegov odlazak. Prijatelji i štovatelji prire-
dili su mu oprostnu večeru.

Na njegovo mjesto došo je jedan špa-

njolski žudio. Između natjecatelja. bilo jed
domaćih sinova a i vrijednih siffi, pa čemu
uzimati tudinca? Dopisnik Prave“ o novom
liječniku ništa ne kaže dočim je u svoje
vrijeme imao smionosti pisati proti našem Dr,
Paru.
E Kad je već došao, mi mu s naše po-
ručujemo da se kani ćoravog posla, da se bavi
sa svojim bolesnicima, a da se u naše inJje-
sne prilike ne upliće, jer će za stalno izvu-
ći s vremenom tanji kraj.

Gradska Kronika. <.

Amerlingova zaklada. — Pod ovim
naslovom u zadnjem Dubrovniku“, neko.

 

ni malo u stvari ne upućen, tuži se, da je
sa strane Općine. ove godine. nepravedno
razdijeljeno kruh iz Amerlingeve. zaklade,
jer da je brisano pet pravoslavnih zanatlija,
od kojih da su trojica nekoliko godina taj
kruh uživali, Osim toga drži za sigurno, da
će se to biti dogodilo i sa siromasima ka.
toličke vjere i zamjera, da se ne usvaja pre-
dlog odbora gospođa.

. Ovo nas je ponukovalo, da se o pred-
metu potanko obavijestimo i donesemo ma-
lo razjašnjenja.