God. XV. CRVEN Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-U garsku na godinu 10 K. Za ino- zomštvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se predbrojen i za došašto polugodište. U DUBROVNIKU, 29. prosinca 1906. A HRV Broj 59. ATSKA IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Denuncije i ništa drugo. Novi pravac, naviješten u dalma- tinskom saboru, bio je već počeo, da djeluje, a& na Supila, kojega su sma- trali začetnikom, podigla se kuka i motika, da ga sa javnog poprišta uklone. Nazivaloga se izdajicom i pro- danikom, po zagrebačkim kafanama znalo se i to, koliko je novaca pri- mio, samo nije bilo baš tačno po- znato otkle, da li iz Beograda ili iz Rima, ili iz Pešte. Doskora se poja- vili i Argusi i Chavrakove okružnice, a da ne ostane na riječima u Za- orebu i Pešti u visokim policajskim krugovima snovala se urota, koja je išla za tim, da Supila ujedno sa vo- dama koalicije strpaju kao veleizdaj- nike u buturnicu. Oni, goloruci, bili su tuženi, da sa. nekoliko tisuća pu- šaka i samokresa hoće da obore mo- narhiju. = Razboriti čitaoci ovom su se smi- jali, ali Supilo je dobro znao, za čim ide ova rabota. Njemu nije bilo 1, šale, nego do istine..., i tužio je Argusa. I tada je započela ona chusna igra s poštenjem jednoga čo- vjeka, kaja ja nazad malo dana svr- šilapred zagrebačkim sudom tim, da je Zoček t. j. glavom Josef Frank izja- vio, da su se sve one potvore proti Supilu širile bez ikakva dokaza. Na toj smo raspravi obaznali, da su ti na- padaji potjecali od jednoga Pjevotića a da je posrednik između njega i . Hrvatskog Prava“ bio jedan svećenik sada već preminuli župnik Babić. De mortuis nil nisi bene. Toga čemo se pravila držati i ovoga puta, premda je ponašanje Babićevo tipično za neke naše svećenike. One osvade naime, kojima je — po izjavi Fran- ka — otvorio vrata redakcije ,Hr- vatskog Prava“ svećenik Babić, su- sretamo sada u jednoj, a sada u dru- goj formi, i kod ,Prave Crvene Hr- vatske“ i kod , Hrvatstva“ i kod ,,Hrv. Dnov.“ pai kod bogoljubnog ,,Dana“ sve novine, koje su pod neposrednim uplivom svećenstva, pa to je dosta da raskrinka hrvatski klerikalizam kao strarku protivnu narodu, koja je spremna da se svakim sredstvom po- služi samo da zadovolji svoje gospo- dare. Ovo je u ostalom tako po- znato, da se samo svećenstvo s odurnošću odvraća od takvih propo- vjednika vjere i morala, pa bi s toga bilo sasvim suvišno baviti se pojavom kao što je Babić. S istoga uzroka možemo pustiti u miru i jednog Pjerotića, ali ne smijemo Štamparija DeGiulli i plaća se 40 para po retku, dr. za to, da pređemo preko onih, koji se s takovim ljudima služe, i još na sva usta viču, da će nam oni stvoriti "veliku Hrvatsku“. Babiće i Pjero- tiće treba dovesti u svezu sa Stras- snoffom, da razumiješ Franka i nje- govu družinu. Svak može nasjesti varalici, kao što je bio Strassnoff, pa se po tomu može samo mjeriti razbor čovjeka, koji se pustio preva- riti, ali kad Strassnoff ima pretho- dnika u Babiću i Pjerotiću, tada je znak, da je nešto moralna trulo u Danskoj. Sve što je dosad prljava izišlo na vidjelo iz rada najvećeg živućeg“, pokazuje uvijek na isto: na smiješno strahopočitanje, koje Frank goji pra- ma ljudskim visinama, pa smo uvje- reni, kad bi se opet sutra prikazao njemu kogod kao bečki poklisar, on bi zaboravio Strassnoffa i opet sve- čano — nasio. Bilo bi pak zanimivo ispitati psihologički ovo strahopoči- tanje, jer bi tada stoprva bila slika Frankova u pravom svjetlu, ali mi to ne ćemo, jer nam je jako malo stalo. što Frank misli — kad ovako radi. Na taj rad upiremo dakle pr- stom, neka ga dobro uoče dobrijani, te se kupe oko tako zvano ,Starče- vićeve Stranke Prava“ pa upitaju sami sebe, smiju li trpjeti u svomu društvu čovjeka; koji je stranku vodio cijelu godinu i po dana na temelju in- formacija, za koje je sam na sudu pri- znao, da su bez ikakca dokaza. Ona taktika, koju je stranka či- stih upotrijebila da pobija koaliciju hrvatskih i srpskih stranaka, mogla bi se razumjeti samo onda, kad bi čista gospoda bila uvjerena, da smo mi kupljeni. Izjava pak Frankova to za njegovu osobu isključuje. on se je nabacio na Supila potvorom, +ojoj je i kao i političar i kao odvjetnik i kao čovjek znao zamašaja, ne ima- jučć nikakovog dokaza u ruci, a vje- rajuć jednomu Pjerotiću, čije spo- sobnosti pozna mado i veliko. S Fran- kom smo dakle na čistu, a ,čista stranka prava“, kad bi zbilja bila čuvarica narodnih ideala, kakvu sebe hoće da prikaže, trebalo bi, da po- vuče sve' posljedice iz izjave svoga vođe. Tad bi joj stoprvo bilo mjesta među poštenim strankama. Često smo puta istakli, kako bi- smo najsrdačnije pozdravili svaku poštenu opoziciju. Ona je većinama upravo potrebna, da im služi kao po- ticalo u radu i da preuzme u svoje ruke kormilo, kad dođe doba. Ali tu zada- ću može ispunjati samo onda, kad je NA UB ĆA Hi e NAUČI | BISLIOTEKA, DUB. IR *retplata i oglasi šalju se upravi, &« dop . a za oglase 30 para. Oglasi, koji še više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma une primaju se. m———————————— nan nn POJEDINI BROJ 10 PARA. isl uredništvu lista. Za izjave. priopćena, zahvale svijesna svojeg položajai svojih dužno- sti koji iz njega izviru, a slučaj Stras- snoff i Pjerotić — Babić dokazuju, da čista stranka prava“ pod vod- stvom Franka nije takova opozicija. Ona ne ide za tim, da kontrolira većinu, već da po što po to osujeti rad njezin. pa i onda, kad je taj rad očito narodu koristan. Ona uprav ni nije opozicija, nego stranka, koja hoće da vlada terorizmom i klevetom, kad u narodu nema većine. To pak ne možemo dopustiti: proti terorizmu treba suprotstaviti svijest = naroda, koji zna, što hoće; klevetu treba da suzbije istina. To je. najbolje sredstvo, da opozicija razumije svoj položaj te se zemlji povrati mir, koji joj otimlju klevetnici. Želimo opoziciju, ali za to ne ćemo dopustiti, da nam se na- metne klevetomi lažnim patriotizmom. To govorimo napose s obzirom na naš Dubrovnik. Drugovdje ima tragova osviještenja, u nas naprotiv kao da su se ljudi zdravim razumom posvema raskrstili, pa gone svoju ti- ko, da od Starčevićeve nauke nije ostalo drugo do pusta imena. , Pra- vi“ Hrvati to su u Dubrovniku Hr- vati, koji se ne stide propovijedati borbu proti svemu, što je hrvatsko tražeći pomoći pri tomu od liudi, koji su sve bili, samo nigda Hrvati. Započeli su borbu kao da će proti Srbima, vikali su na nas, što hoće- mo pravedan sporazam sa Talijani- ma. a sada ih vidimo, gdje se ulizu- ju Srbima i Talijanima. Imali su smionstva predbacivati , Dubrovniku“ da je kupljen od Jelića," a sad im je list postao organ Jelića i njego- va Chilona Chilonidesa. Možemo li takove ljude smatrati poštenom opo- zicijom, o tomu neka sude prijate- lji u pokrajini i izvan nje. Iz godine 1862. Ima nekih pojava, koji kao da se peri- odično ponavljaju. I to ponavljanje nije baš slučajno. Kako plodu treba stanovito doba, dok dozori, tako i ljudskim strastima, koje se u pojavima očituju, hoće se kraća ili du- lja perijoda vremena, dok dođu do svoga vrška te provale prvim povodom. Nazad ne vele mjeseca toliko se pisalo o riječkim demostracijama, pa se spomenule i demdnstracije g. 1862., kad su na Rijeci dočekali na varvarski način našega Stvos- smayera. Nu nije samo vanjska strana po- java jednaka, ve. su slični i komenti, ko- jima su demonstracije dale povoda. | onda i sada sumnjalo se, da su po stijedi prsti trećega, koji je znao fanatizovanu masu upo-