polugodište.
m
Hercegovinu 8 eo
koivm pomrmč Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra s
DUBROVNIK, 13. Januara 1905.
Svako malo vremena izagje u ,Hrvatskoj
Kruni“ kakva vijest iz Dubrovnika, da se tako zvani
gospari“ ne brinu za radnike, To je sve prosta
tendeciozna izmišljotina ljudi, koji cijene, da znači
brinuti se za radnike, ako im laskaš, te dragocjeno
vrijema otimlješ njima i sebi a pijačama i sastan-
cima, gdje se dosta govori, a pišta ne reče.
Jedna od najznačajnijih crta dalmatinskog na-
rodnog osviješćenja bio je dem okratizam, Raz-
like kakve u stališima nije bilo, dapače oni, koji
su bili protivni narodnom osviješćenju, pripadali
su većim dijelom t. z. inteligenciji, koju je škola
bila otugjila od naroda. Kakav je pokret bio iz
početka, takav je ostao i za sva vremena: naro-
dan i demokratičan, te samo tomu treba da zehva-
limo one uspjehe, koje do sad imagjasmo. Mi ne
znamo za druge obzire nego samo za dužnosti pra-
ma svome narodu, te baš za to dišemo slobodnije
u svakom pogledu te smo kadri svakomu rijet
svoje. Ali ako su hrvatske stranke u Dalmaciji
odmah iz početka bile demokratičke, pa i ostale
uvijek takove, one se nijesu nigda snizile do pro-
ste demagogije, kao što bi neki sada htjeli. Po
gledajmo samo, što ti ljudi traže! Oni govore, da
s radnicima treba općiti, da treba zalaziti u rad-
nička društva, a kako to izgleda, jako se lijepo
vidi u nas u Dubrovniku, kada se upoznaš stim
ljudima, koji ta načela u djelo provagjaju. Radnike
ne treba samo hvaliti, s radnicima ne smiješ da
se nagješ samo pri čaši vina, ako si prijatelj rad-
nika, nije dosta da se otigješ zabavljati cijele noći
drnštvu. Sve te stvari, ako
ra
st
ni
d
u plesanju u njihovom
šl--Aa +eAnilin a als
i tebe, te tim nijesi ništa
radniku i puku pokazuje se samo onda, kad znaš
ispraviti zlo, a pohvaliti dobro, kad srce tvoje
osjeća jade i nevolje, što ih podnose t. z, niži sta-
leži, te kad riječi tvorom znadeš priskočiti u po-
moć davajući puku sredstva, da zaradi i da se
opre utakmici, koja sa svih strana na njega
navaljuje.
U ovome se smislu radi u cijeloj Dalmaciji,
pa i u Dubrorniku. Da ne spomenemo drugo, dosta
je pogledati koliko se je uradilo za organizaciju
kredite, kojom se je podrezalo noge kamatuicima,
a dalo prilike poštenim trgovcima, zanatlijama i
poljodjelcima, da dobiju novca, gdje ga prije ne bi
bili dobili. Kako sa u tomu: hrvatske stranke po-
mogle narodu, iako pomažu one sada i domaćem
radniku u utakmići sa stranim radnicima, premda
to pomaganje često puta sastoji u tomu, da radnje
budu izvršene skuplje. Pa se ipak niko ne tuži,
PODBLIŠTAK.
SUSJEDE.
Komedija u tri čina.
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i
poštom: pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po-
e da je predbrojen i za došasto
Izlazi svake subote,
Pojedini broj 24 para.
gts bo: 1, U 44, 8, —
U DUBROVNIKUC, 14. Januara 1905.
ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para
frtnkirana pisma ne primaju se.
jer svak razumije, da ti je tvoj preči te da uzdr-
žiš svoga, treba da žrtvuješ od svoga.
duševno do toga, da sam može razumjeti, što je
po narod korisno, a što nije. Ali da se to postigne,
najgore sredstvo baš je ono, koje vidimo, da sada
neki upotrebljavaju. Okupili su radnike te im se
nedadu slobodno ni maknuti, a ako tko želi pri-
doskočice, kao što se to u nas baš lani dogodilo, kada
suda radnici ne obaznadu istinu, ljudi kršili svoja
obećanja i sakrivali se za paragrafima, samo da ne
dogje do društvenih skupština.
Jedinstvo“ 0 dubro- |
pogled i na nas, ali tako je hude sreće, da ne reče
će književni list
izlaziti, pa se čudi, kako u Dubrovniku mogu po-
stojati dva politička lista, a ne može jedan knji-
ževni, premda je Dubrovnik grad najzeodniji za
jedan takav list.
više grad, koji može davat politički pravac, nego
je više starac, koji se grije uz peć.
refleksija pisca članka u
skroz pogriješne, a za Dubrovnik baš pe vele časne.
žrivovao. Ljubav prama
Što ,Srgi“ nije mogao uz ovakove prilike
ugs ojati, razumljivo je, jer borbe, koje toliko pri-
jeju političkim listovima, djeluju pogubno na knji-
ževne listove, osobito onda, kud su Samom posta-
nju tih književnih listova uzrok kakvi politički
v.di:i, Ali, ako ,Srgi“ nije mogao onda postojati,
valjla bi mogao sada, kada su se, političke prilike
Trebalo bi samo učiniti od
Znamo da bi trebalo posvetiti svoju pažnju
dnicima i u drugom pogledu te ga uzdignuti
njega pravi kojiževm list, odalečujući sve oo, što|;
upiti k njima, tada traže u paragrafima kakve|bi soglo zaudarati književnim diletautstvom.
Austro-Ugarska. Carevinsko $e vijeće sastaje opet
na 23 siječnja. Ostati će na okupi sve ,do 15 aprila.
Kro; to će vrijeme raspravit proyečun, osnove 9 pripo-
moći naštradalijem i o refundacijh, nadalje 'bav:t će se
jita\jem o osnutku talijanske iversitati i zakonom
o rekrutima a povrh svega togajimat će da obavi iz-
bor u delegaciju.
Poslije uskrsnih blagdana fsistat će se češki sa-
bor. U vladinim se Ktugovima padaju, da će Nijemci
odus ati u narednom zasijedanjh češkog sabora od op-
strukcije, ako istu stvar učinefUesi u skorašnjem za-
sijedinju carevinskog vijeća. Se
i ovih je dana novi \istar- predsjednik barun
Gautseh vijećao sa raznim zaštupnicima megju njima i
s na -im zastupnikom i predsjpinikom dalmatinskoga sa-
bora Ivčevićem. S njime je ginistar predsjednik zapo-
čeo «iskusiju takogjer o daliatinskim zemaljskim pi-
tanji.aa. Kako se čuje, zakljičit će ministar-prećsjednik
ovog tjednju primanja parlgientarnih osoba.
Bečki se dopisnik piškog lista, koji izlazi u Kra-
kovu a zove se ,Czas“, fizgovarao sa ex-ministrom-
pred&ednikim Dr. Kerbepm, koji je na svrhu razgo-
vora«4 opazio, da on ne st a novi zra
vačkim listovima.
»Jedinstvo“ ima običaj, da kadgod svrne svoj
gda ništa pametno.
U predzadnjem svom broju bavi se vijesti, da
»Srgj“ u Dubrovniku prestati
Po njemu naime Dubrovnik nije
U svemu ovema treba razlikovati činjenicu,
a ,Srgi“ nije mogao dulje izlaziti od ostalih
Jedinstvu“, koje su
. | pred “< pe će maići fa
ma već nekoliko vremena, a proti tomu smo mi dije i
nitan sie
vec jeu,
,
; : 208m, NO vizu. Feseli, em
ueka im bude, ali koliko mi "vazu znamo, minl$-9%Rn1god 1a0uU BAOUSO \[81W1 a8 ngrgds f
to Je grad, koji živi i koji hoće da živi, te u sebi (Liberalni izb/nici šestog budimpeštanskog kotari
ćuti još ome životne snage, koja ga je negda do- ima su 6. o. mj.frrije podne veliku skupštinu, u ko-
vela do onoga, što je bio. joj | ministar trfivine Hieronymi s velikim oduševlje-
Što se jak tiče t Ča njerproglašen fistupničkim kandidatom toga kotara.
dra polkička. lota š oga, da . Dubrovniku izlaze Skiftini je prifstvovalo 1600 izbornika, megju nji-
ii ne može ni jedan kujiževni, ma pjodličniji judimpeštanski gragjani, a presjedao je
su tomu ne samo u Dubrovniku, nego uopće | biv: ministar (govine Aleksander Hegediis. On je re-
u prilikama koje vladaju u našemu narodu, Znamo, | kuolla_je graganstvo šestog budimpeštanskog kotara
da bi bilo jako idealoo, kad na svijetu ne bi bilo | #4 Om svojefi sastanku jamačno prožeto željom, da
političkih stranaka, a mi bi prvi zahvaliii Bogu pruj pomoćniću ruku, kako bi se izabrao takav par-
kad ne bi bilo ni Srba ni H i ,, "| lamiat, koji hoće i može raditi, koji je voljan služiti
bio sve skupa jed : rvata, nego kad bi to intesima grazjanstva znanjem i talentom, a ne stras-
s p Je so narod, ali kad ih ima, treba tvem demonstracijama. Gradjanstvo, 'rekao je govor-
ude 1 srpskih i hrvatskih listova, a ako ,Je- a narodnog zastupnika, koji ne naviješta mržnju
j
Dubrovni. smuongng(_[, jeja v
2.
dinstvo“ smatra njihovo opstojanje shvatljivo za|hglrad, koji ne razara, već stvara i koji je voljan
ona vremena, kad su uekali jedan dio naroda na|'"*ljediti prilike zemlje, (Burno odobravanje.) Pre-
drugi, mi smatramo njihovo opstoiani gledajući redove skupštine odličnih izbornika, veli go-
s pstojanje opravdano hi i ;
dapače potrebito sada, kad : vor«, da se mora čuditi tvrdnji protivoe stranke, da
iu i b JN radi o tom, da se je tklika. (Pojedini povici: Živio Vazsonyi !) Ovo će
i" de " om izmiri, gradnstvo jamačno svoje pošteno uvjerenje ostvariti,
Ivo: 1 čuju?! #
Miho: To bi bilo
se persvado.
Ivo: A kad ne bi učinio ništa ?!
Miho: To je ludo,
da ve u kuću, kad vidi nekoga iz daljine gdje ide). Ko je ovo?
još bolje. Drago mi je, da si| Imoli bit Longo? Jes uprav! (Potrči prama njemu) O
Znalja sam Ivo Babinić! (Longo se otimlje)ž Ti mi ne
(vidi br 1.)
IX. prizor.
Miho: Ma jesi li ti, Ivo, pri svijesti?!
Ivo: Vi ćete mi je činit izgubit !
Miho: Ma smo ga vigjeli. Vidio sam ga ja, vi-
gjeli su ga oni, vigjelo ga je cijelo selo.
Ivo: Pa što za to?
Miho: Kad si ti kontenat.... To su tvoji posli.
Ma valja da štogod učinis radi svijeta. "Ti misliš, da
si još u Americi, gje svak može činit, što hoće, Ma va-
lja da se persvadaš ...
1:70: Ti bi daklen ćio, da ja Jelu ubijem.
Miho: Ubiješ 2! Zašto ubiješ ?
Ivo: Da, ubijem !
Miho: Ubiješ 2! Zašto
što štrambo govoriš. Ubiješ ? |
jaju po putu kako
Valja prije svega
bi je ubio!
se m bi ti učinio?
0: Sto hoćeš, ma .
M I nije je za to potreba u
Ivo: Malo je!
Miho: Tad je tuci svaki dan... ma ubit! Pro-
Vie samo, Ivo što to hoće rijet. Ubit ! To te napas
ubiješ ? Ti danas sve ne-
Kako da se čeljad ubi-
mačke, Ubiješ ?! (Gusta me i ta.
promislit, što činiš, A ti subito: ja
Ivo: Ne straši se, Miho, neću učinit ništa.
Miho: Evo ga jopet s njegovijem ludostima. Ne-
ito valja učinit, da čeljad vidu, da si nešto učinio,
da si bio, što nijesi bio
— Što nijesi bio — kad niko
doma i istuko ženu, ma znaš dobro, da selo čuje, da
si ti gospar u kući i tijem
što bi ja učinio na
Ako si ti kontenat, da
je pravo (ide),
da je skladna, a ja nijesam
da je sk
oni ? Čini mi
me držu za ludova ! Mene?! Iva?! Koji e
svakoga potezo za nos..... Pa st m s
zaj moj dragi Longo! Kako ti? Što je od tebe?
govoš ništa, Vigji ti njega, isto kako djevojčica, Ma
ja aim sve, sve mi je Luce pripovigjela ! (Longo se
otimi) Što mučiš? Ja sim kontenat. Hodi, moj zete,
nekite zagrlim ! (Longo se otimlje) Ma šlo ti je ?
.0ngo: Pušti me u miru, Ja ti zet nijesim.
krši Kako ?! Da ne budem ja falio ?! (ogleda ga)
Ma f, ti si uprav Longo. Ti si se vjerio u mene za
Lac
Ivo: Ma razumiješ li ti, da sam ono ja bio.
Miho: Ta ti ne valja ni po solda,
Ivo: Kako?!
Miho: Zašto ti nijesi bio !
Ivo: Ma jesam bio!
Miho: Ti se nećeš da daš razlogu ... Stavimo,
Ivo: Hm!
Miho: Pušti me govorit. Što ti valja, da si bio
ne vjeruje, da si bio.
Ivo: Što me dunkve ti svjetiješ ?
Miho: Da sam ja ti, što nijesam, ja bi otišo
ILongo: Bilo i svršilo !
Ivo: Bilo i svršilo ?! (lupne se po čelu) A, al! Ra-
zvmijua, razumijem ! [ tebi su pripovigjeli ! Ma znaš,
oo kje istina. Ono sam bio jal (Lowgo ga glade pre-
plišen) Ono je sve skuhula ova kučka odi! (prama kući
Staninj). Ma ako je uhit.m, platiće mi, hoće bobami !
Izgulju jom oug šporkoga jezika, bio ja drugi . (U to-
liko Ingo iščenne iza kantuna) Ma ti si pametan (okre-
no soprama mjestu, gdje jo bio Longo))... Gje je ? (ište ga,
pa senasmije) Pobjego je | I on me drži za luda! (sui-
je se ha se uozbilji i šeće negolikoj, saostavi se i gleda svoju
ruku) Para mi se, da je ovo moja ruka | A ovo je odi
modrtca | Odi je pala metla Stanina! Odi se ja senjo
štap Longa !
Longo: (siri iza kantuna) Duše mi je malnit |
1vo: Ma što ludujem ! Ono sam bio ja, ja, i ni-
ko drugi nego ja! (Šeta se pa se najednom zaustavi pred
&vojin vratima i srdito zasvoni) Ovaka se nije još nikomu
dogo. la ! Doć nakon deset godišta doma, otić u žene
kako u sebe doma, pa da te dočekaju metle, šta-
bi sve finulo,
Ivo: Ma bravo ! Istuć je za ljubav selu.
Miho: Svakako ! Poslije se možeš jopet pomirit.
Ivo: A billi ti istuko Maru za ljubav meni?
Miho; Odi ga Mare ne ulazi, Ja sam ti reko,
tvomu mjestu, a ti čini što hoćeš,
te svijet kaže prstom, meni
Čudnoga ludova !
X. prizor.
Ivo: Ova je klasika! Prije mi je svijet govorio,
Vjerovo, a sad ja govorim,
ladna, a oni ne vjeruju. Ko ima pravo, ja ili
se ovega puta ja! Ma ne gusta me, da
*.
uz gromko klicanje
kandidatom, po čem je dr, Feliks Rozsa izrekao govor,
donkle promijenile. u kojem je karakterisao manevar demokratske stranke
'gvadručja. No
043en trolinira
Godina XV.
| Pretplata i oglasi olaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izsja-
po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
skiju po pogodbi i ug razmjirao popust. Dopisi šalju ie Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-
ali neka se oru ne povodi za primjerom protivne stran-
ke, koja dapaće povlači u sumnju patriotizam i pristoj-
nost onih, k6ji ne dijele njezina mnijenja. Poslije ove
besjede, koja je prihvaćena burnim odobravanjem, iza-
brano je na predlog dr. Bele 'Peleky-a predsjedništvo
stranke.
Po tom je ministar trzovine Karlo pl. Hieronymi
»eljen!“ proglašen zastupničkim
njezinih kandidata. Za vrijeme tog govora, pokušali
su prisutni demokrati bukom i vikom da poremete red
u skupštini, ali su bukači otpremljeni iz dvorane, te
e skupština u redu zaključena. Demokrati, koji su bili
x ib4 e a
Sedmični p regled. e ulici sakupljeni, pokušali su poći u povorci do sta-
na ministra trzovine i ondje prirediti demonstracije, ali
ih je redarstvo pravodobno u tom spriječilo.
— Deputacija prvog izbornog kotara grada Szege-
dina, koja je sastojali od 15 članova, došla je prošlog
petka k ministru poljodjeljstva Beli pl. Tallianu i po-
nudila mu kandidaturu za taj izborni kotar, što-no ga
je u posljednje vrijeme zasiupao Dezider barun Banffy.
Vogja deputacije, dr. Izso Roza pozdravio je ministra
i zamolio ga, neka dozvoli, da bude u skupštini libe-
ralne stranke. koja se je jučer imala držati, predložen
za zastupničkog kandidata. Ministar Tallian zabvalio se
je na iskazanom mu povjerenju, te je izjavio, da je on
vazda radio onako, kako mu je nalagala njegova patri-
otska dužnost pa zato da prihvaća takogjer sada ovu
kandidaturu. On se je, veli govornik, avijek djelotvor-
no zauzimao za interese grada Szegedina. Tek stavlja
na deputaciju još jednu molbu, neka poradi o tom, da
se u izbornoj borbi bude upotrebljavalo samo plemeni-
to oružje i izbjegavali svi osobni napadaji.
— U Budimu je 6. 0. mj. poslije podne izrekao
presjednik skupine disidenata, bivši ministar poljodjel-
stva dr. I. Daranyi, svoj programni govor. On sie
asi je cn vjeran pristaša zajednički *—
glasio, da je : Jlinao u u8oupod S4090 axruo'
a“
*
r.
ik, ne će moći uzdržati za-
uuoejo op osu GG D184 uoy), te je on. spreman da se
-81q "8zluy 880uoaI nqznjsilnog carinskog područja. U-
daljnjem tečaji svojeg govora osudjivao je govornik
zaključak većine od 18. studenog. Načelo: ,svrha po-
svećuje sredstvo“, ne spada, zaključio je govornik, me-
gju načela liberalizma.
Po tom je Julijo grof Andrassy stavio n svojem
govoru pitanje na izbornike, da li su voljni u parlame<
nat izabrati narodnog zastupnika, koji drži, da set
Ugarskoj smije vladati takogjer eventualno už krnj-
parlamenat. On se nada, da će izbornici poslati u parla-
menat zastupnika kroja Daranyi-eva, koji se ne klanja“
nezakonitom zaključku i koji će braniti načelo pravnog
kontinuiteta. Na koncu govorio je još Koloman Thaly,
koji je Daraoyi-a toplo preporučio izbornicima.
Daranyi-ev protu-kandidat, ministar domobranstva
Nyiri, imao je jučer da izreče svoju programnu besje-
du. kao što i ministar-presjednik grof Tisza, koji kan-
didira za unutrašnji grad Budimpešte.
Ru:ija. Moskovski odvjetnici poslali su moskov-
skoj dumi pismo, u kojem oni glede dogagjaja od 18.
i 19. prosinca konstatuju na osnovu iskaza svjedoka
maškuravat | (prošeće se) A oni ludov od Miha hoće, da.
jadnicu istučera, što nije muža išćerala ! (šeće se) Znam
ia, što ću učirit!
XL prizor.
Jele: (bojazljivo otvara vrata) Ko je? A ti si, Ivo,
ljubavi moja ! (hoće da ga zagrli) Luce, Luce, došo je
ćaće !
Ivo: (odalečuje je) Alla larga | (Jele ga gleda zapa-
pjeno, u toliko iitrčala Luce).
Luce: Čaće, moj ćaće, Da znaš, što smo pripa-
tile oni dan ! (haca mu se u naručaj).
Ivo: Alla larga | Donesi mi, Luce, ključ od kuće !
(šeće se, Jele ga i Luce gledaju preplašene, Jele se krsti. Luce
se odšulja u kuća),
Jele: Što će ti Ivo ključ? (pribliši se) Tebi jes
nešto! Pripovizji ti tvojom Jeli (hoće da ga sagrii).
Ivo: Alla larga !
Luce: (donosi) Evo ga ćaće!
Ivo: Daj ! (azimije ključ i zaključa kuću, & ključ stavi
u džep, pošto se je osvjedočio, da je dobro zatvoreno. Tad usi-
mlje svoj baulić).
Ivo: A sad hajmo! Poljubićemo se u Americi,
ako nam susjede dopuštu (uputi še, sa njim oprezno Jele
i Luce)
Luce: Što mu je, majko?
Jele: Ne znam, moja ćerce | Sveti Nikola, ti a
: [ prosvijetli |
Luce: Blažena Gospe, smiluj mu se |
Kad njih nestane, Longo se polagano izvuče iz skrovišta.
Longo: Fala Bogu, da sam skapulo! Niječmi
drago imat posala s mahnitijem. :
; Zastor pada. i
Svrha.
= m > i
ročine i rogovi; tučen i bjen i još ti reku, da
“020 Weas <.
što mi prema |