Br. 4.

Cijena je listu wsaprijeda: sa Dubrovnik a e ani
M : a ašanjem

Hercegovinu
itarski troškovi. Ko n
polugodište.

DUBROVNIK, 26. Januara 1905.

Ode! Želimo mu sretan pat i ne sjetili ga
tamo u, Gornjoj Austriji ljudi nigda uspjeha i
lovor vijenaca, koje je ubrao ovdje u Dalmaciji!

Tim bismo svršili, kad bi se radilo samo o
osobi Handelovoj. Ali je za nas Handel značio
nešto više, on je bio predstavnik onoga sustava,
koji za tim ide, da od Dalmacije učini njemačku
koloniju. U njemu je pogogjen taj sustav, te i ako
se ne ufamo, da će s njegovim odlaskom prestati i
sistematična germanizacija, koja se već dva dece-
nija provagja, a ono je bar Dalmacija pokazala,
da je više sita njemačke bahatosti i da u sebi ćuti
toliko snage, da rekne ,dosta je“ i;da na tom i
ostane.
Hoće li to bečki gospari razumjeti, naučit će
nas skora budućnost. Moguće će se opet činiti
eksperimenti računajuć na stranačku rastrovanost,
kako su računali i do sad, ali epizoda s barunom
Handlom pokazuje, da može biti časova, kad za
čas stranaka u Dalmaciji nestane, te se svi oću-
timo samo Dalmatinci pa svi) skupa skočimo na
obranu svoje časti. Kolikogod mi željeli, da se ti
časovi često ponove, toliko bi imala željet i bečka
vlada, da dogju u rijetko, jer koliko čuvstvo dal-
matinske solidarnosti dobiva te narod dolazi do
uvjereuja, da svi skupa imamo nešto, što valja da
spasimo, toliko slabi smisao za tako zvana državne
iuterese, koji onako, kako ih u Beču shvaćaju, za
nas nijesu drugo nego osiromašenje zemlje a poni-
ženje naroda.
Ova spoznaja, do koje nas je nevolja dovela,
nuka sve misaone patriote da preguu liječiti zlo
ondje, gdje se je vajviše ukoriienilo Reargani.
zujalo naše općine* to je geslo, pod kojim će se
voditi nastajni općinski izbori, a to znači oteti
općine stranačkoj pristranosti te učiniti od njih
ono,'što treba da budu: gospodarske zajednice i
bedem proti atentatima ua narodnost našu. Zaludu
je tajiti, treba iskreno kazati, da općine — govo
rimo nsravski uopće — kakove su sada mješte
da nam pomognu u narodnoj borbi, one nam od-
nemažu, jer se često viši politički i narodni ciljevi
žrtvuju sićušnim interesima, da li će jedan ili
drugi vladati općinom. Te prilike znade naravno
vlada opotrebiti u svoju korist te općinska auto-
nomija mješte da nam zajamči slobodu, postaje
okovi, koji nam se ne dadu sl»bodno micati.
Ovakovo stanje, hoćemo li sebi dobra, treba
da prestane, a . ako nas zajednička borba proti

PODBLIŠTAK.
O životu i radu Marina Držića.

Godine 1545. osvanu u Dubrovniku grof Kristo
Rogendori. Toga poznatog pustolova 16. vijeka, ko-
ji je onda bio još u milosti kod bečkog dvora, po-
znavali su Dubrovčani po čuvenju: o njegovoj moći
i bogatstvu mogao im je dosta pripovijedati Marin
Zamanja, poslanik repuplike kod Karla V., pa se je
senat požurio, da dostojno dočeka tako ugledna stran-
ca. Marin Crijević i Marin Bunić pratili su grofa po
gradu, a kad je bilo doba objeda, poslali su po Ma-
rina Držića, da gosta razveseli.

Ova vijest, crpena iz dubrovačkog arhiva, po-
kazuje nam Držića u to doba kao čovjeka, koji jeu
gradu bio poznat zbog svojih šala i duhovitosti. Nje-
ga i poslije susrećemo, kad je bilo potreba razvese-
liti društvo, vlastelu i vladike, pučane i Vlašiće, na
piru i o pokladima, ali što je bilo prije toga, o to-
mu nas vrela slabo izvještuju. Samo nagađanjem mo-
žemo doći do toga, da se rodio oko 1810.,a imamo
li vjerovati nepoznatom životopiscu iz g. 1603., za-
rana se posveti nauci učeći na universi u Sijeni, gdje
ga drugovi g. 1541. izabraše rektorom.

Taj boravak u ltaliji, kojemu ima potvrde i u
pjesmama njegovim, sigurno je dosta doprinio, da

se ratviju u pjesnika prirođene umne sposobnosti.

 

 

 

: pa godinu 10 kruna, na po godine 6 kruna. Za inosemstvo: 10 kruna i po-
e vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

Tučse upoznao sa književnim pokretom talijanskim,
koji j€ — poslije zablude humanista, da lijepo mora
biti napisano samo latinski — našao vrsnih zastup-
nika u jednomu Polizianu, Sannazzaru i Ariostu. Dr-
žić će bit u Italiji zacijelo obaznao i za pokušaje Ma-
chiavellijeve, Petra Aretinca, Ariostove i Gellijeve, da
se 'uskrisi?stara Plautova igra — naslućivati je dapa-
če, da se i sam u pjesmi okušao. Ali ako se je u

U DUBROVNIKU

(RVEMA E

u kuću, sa Austro-Ugaraku, Bosnu |

Handelu dovede do toga, da to razumijemo, tad

wožemo slobodno reći: nije svako zlo za gore!
* *

*
»Objavitelj Dalmatinski“ javljajući da je ba-

je privremena uprava namjesništva povjerena na-
mjesničkom podpresjedniku g. Niku Nardelli. G.
N. Nardelli sin je ove zemlje, pa ga kao takova
na novom mjestu pozdravljamo.

Sedmični pregled.

Austro-Ugarska. Kršćansko-socijalna , Reichspost“,
koja imade sveza s visokom klerikalnom aristokracijom
i klerom, javlja o odstupu dr. Koerbera, da se još
uvijek šire glasovi, koji ne odgovaraju istini. Odlučan
da jepo daljnji opstanak dr. Koerbera bio 18. pro-
sinca pr. g., kad je došao k Nj. Veličanstvu šef glav-
noga štopa FZM. barun Beck, te mu priopćio, da bi
zaključena vojnička pojačanja i nabave morale zapeti,
ako se ne bi u Austriji doskora pobrinulo za potrebitu
vojau vjeresiju. Car je pozvao odmah k sebi ratnog
ministra baruna Pltreicha, koji je bio istoga mnijenja.
Na to je vladar poslao k ministru-predsjedniku šefa |'
kabinetske pisarne baruna Schiessla s nalogom, neka
zatraži pozitivan odgovor, može li se vlada nadati, da
će pirlamenat do konca siječnja 1905. odobriti vojne
izdatke, koje je delegacija dozvolila. Dr. Koerber je
izjavio, da ne ima za to nade, a neposredno za tim
nastala je kriza bez sudjelovanja ikoje druge okolnosti.
Pri zaključku predjašnjeg ugarskog sabora bile su
stranke ovako zastupane : Lib. stranka imala je 223 člana ;
neodvisna stranka 85, liberalni disidenti 25. sarodnd
stranka 22, pučka stranka 20, Ugronova stranka 13
Banffieva nova stranka 5, a povrh toga bilo je 8 dir-
ljaka i_5 JBarodmalea ? ili odstupa dosadašnjih maw+
dataru.

Izborni pokret postaje od dama na dan sve žešći,
te na mnogim mjestima dolazi do velikih izgreda i
tučnjiva. Uslijed toga prizvana je u sve kotare, gdje
ima nereda, vojska, da uzdrži mir. Iz Hrvatske i Sla-
vonije, Štajerske, Doljnje Austrije, Moravske i Galicije
kao i susjednih zemalja stižu svaki dan u Ugarsku
nove čete, da pomogau uzdržati red.

Na Rijeci su neki snovali, da pozovu Mirka Ho-
dossya, neka prihvati kandidaturu, te su oba tamošnja
kandidata, autonomaš Zanella i liberalac Osojnak, bila
pripravna, da odstupe, ako bi Hodossy primio kandi-
datnru. Time se je htjelo osigurati ovom odličnom
parlamentarcu jednoglasni izbor. Hodossy je megjutim
deputaciji, koja je pošla k njemu u Budimpeštu, od-
govorio, da mora namijenjeun mu počast otkloniti,
pošto ne će da napusti svoj izborni kotar u Kiss Sze-
benu, koji već 36 godina zastupa.

Dubrovnik povratio pun znanja i iskustva, povratio
se i praznih džepova. Držići potjecahu od bogate puč-
ke porodice, a i majka Marinova Anuhla od ugledne
porodice Cotrugli donijela je štogod miraza, ali to
je sve bilo malo"za kuću, gdje je — po kazivanju
anonimnog životopisca — dvanaestero djece tražilo
u oca i majke kruha. Već g. 1533. morao se je otac
pjesnikov, Marin Nikolin, skupa sa već doraslim si-
novima Vicom, Nikolom i Ivanom nagađati s vjerov-
nicima nudeći im za dugove 50%), a još su gore išli
posli našemu Marinu. On-je te iste godine založio
Paši Crjeviću dio majčine prćije, koja će ga zapasti
stoprva poslije "smrti roditelja.

Kako ga"g. 1541. nalazimo u Sijeni, slutiti je,
da je ovaj dug baš sklopio u tu svrhu. Kad je i taj
novac ispuhao, bilo se je Marinu konačno vratiti u
Dubrovnik te tražiti tuđu službu. Po nagovoru Ma-
rina Zamagne primi ga Rogendor: kao dvorjanika uz
platu od dva dukata na mjesec, dvije pristojne odje-
će na godinu i uz obične darove. Po moru su se oni
dovezli do Gradiške, a odatle ih je vodio put u Beč.
Ovdje se je zaustavio Držić tri mjeseca, no kako mu
služba nije prijala, ostavi je te se vrati preko Mle-
taka kući noseći sa*sobom od grofa pisma Zamanji-
ćima i poruku senatu, da će se opet svrnuti u grad
na prohodu put Jerusolima.

Rogendori se naime bijaše oženio Elizabetom
od grofovske porodice Mansfelda. Dobrzo dođe me-
du supruzima do prepiraka, a car je po nagovoru
sestrinu pristao uz ženu. To tako razjari viteza, da je
odlučio zauvijeke ostaviti carski dvor, pa zbilja g.
1546. osvanu opet u Dubrovniku, kao da će u Je-
rusolim na: hodočašće, a zbilja, da ode u Carigrad i
stupi u službu sultanovu. U Dubrovniku su ga i o-
vaj“put dočekali gospodski ne znajući za namjere
njegove, ali se prijateljstvo izvrgnu u očitu zlovolju,
kad se proču, da grof vodi sa sobom kao paža Ma-

 

s

Pojedini iroj 20 para.

run Handel premješten u Linac, javlja i to, daf

28. Januara 1905.

 

frankirana pisma ne primaju se.

U Opatiji je u petak 20. 0. mj. na većer u 8 sati
preminuo bivši ugarski ministar-predsjednik Julio grof
Szapary. S njime je Ugarska izgubila jednog od naj
uglednijih svojih državnika, koji je tečajem dugog ži-
vota stajao na raznim visokim mjestima.

Progovori o trgovačkom ugovoru s Njemačkom.
»P. L.* javlja 19. o. mj.: Austro-ugarski delegati za
pregovore o novom trgovačkom ugovoru s Njemačkom
ostavili su Berlin i nose sa sobom osnovu novog ugo-
vora. Po našim informacijama postoji još uviiek dife-
rencija glede uregjenja veterinarskog pitanja, glede

fkojega se mora tečajem sutrašnjeg dana odlu?iti. Prih-

vati li naša vlada posljednji predlog njemačke vlade,
onda ne ima daljnje zaprijeke potpisu ugovora, te se
tada mora trgovačko-politički odnos obih monarkija
smatrati za buduću periodu utanačenim. Uslijed toga
održat će se sutra kod ministra-predsjednika konferen-
cija ministara, koji imadu posla s ugovorom.

Ova se viest potvrgjuje i s njemačke strane. U
njemačkom rajhstagu odgovorio je u subotu drž, tajnik
grof Posadowskv na jednu interpelaciju glede prego-
vora o trgovačkom ugovoru s Austro-Ugarskom: Kako
je poznato, još se nalaze delegati Austro-Ugarske u
Berlinu. Pregovori nijesu još dospjeli do konačna uta-

"načenja.

Srbija. Bečki ,Fremdenblatt“ donosi iz Biograda
u svom jučerašnjem broju ovaj izvještaj o položaju,
koji potječe iz informacije odlične političke ličnosti srp-
ske: Skupština se sastaje u ponedjeljak da nastavi svoj
rad. Velika pitanja čekaju na riješenje: pitanje o zajmu,
nabava topova, nove željeznice. U koliko se dade pro-
suditi mnijenje pojedinih zastupnika, može se već da-
nas reći, da će većina skupštine odkloniti vladine pred-
loge i pristati uz kralja, Kralj želi, da se izvedu pri-
spodobni pokusi s topovima, a vlada neće o tom ništa
da znade. Kralj zastupa srpski marodni interes. Ako

skupština otkloni vladine predloge, mora Pašićeva vla-
da ostupiti. Ostavka m i iti_.i

kasinima Di. E RINNA I St palh: Međlutim bi oo
slove vodilo poslovno ministarstvo, koje bi i izbore proi čin gala prava nakana Gaponova, koji je evo opći rad-
velo. Novi bi izbori vjerojatno urodili porazom radika- prok' ustaučk-pukvenuo:  Zadsje su - vijesti, da eu gs

laca, što bi po zemlju bilo korisno. Važnije od zajma,
od nabave novih topova i od istih novih željeznica sva-
kako je po pučanstvo, da se pridigne progia i izvoz
gospodarskih proizvoda i blaga, bez česa se Srbija ni
u kojem pravcn ne može unaprediti, jer je strančar-
stvom potpuno desorganizovana.

Glavna borba, koja se sada u Srbiji vodi, tiče se
zajma. Ministar financija Paču vodio je o tom prego-
vore s jednom franceskom i jednom berlinskom sku-
pinom, pa se je tvrdilo, da je zajam već i ugovoren i
da će ona zemlja, koja bude emitirala zajam, dobiti i
naručbu za nove topove. Proti tomu digla se je bečka
novčarska skupina, koja hoće, da pod svaku cijenu su-
djeluje u tom poslu. ,Samouprava“ poručuje bečkoj
skupini. da može vrlo lako postići emisiju novog srp-
skog zajma: samo neka stavi povoljne uvjete.

rina Bucignolo, sina zloglasnog Pavla, kojega su Du-
brovčani kao izđajicu bili zauvijeke prognali sa ci-
jelim rodom iz grada i države. Mržnja vlastele na
Pavla bila je tolika, da su ucijenili glavu mladom
Marinu sa 500 dukata, ali im Rogendorf ne osta
dužan te proglasi, da ć$ dati dvostruko onomu, koji
će ubiti onoga, te bi se usudio staviti ruku na nje-
gova štićenika. Taj je proglas, potpisan od samog
Rogendorfa, prilijepio jedan kovač iz Bara ria stu-
pove pred dvorom i na vrata fratarskih samostana.
| Marin Držić, kojega je grof opet uzeo sa so-
bom kao dragomana, našao se u neprilici. Dolazio
je u doticaj sa mladim Bucignolo i na putu i u Ca-
rigradu. Mladić je naravski psovao Dubrovčane, a Dr-
žić ga je svjetovao, da zasluži milost svojim pona-
šanjem. Jednom dođe tom prigodom do očita riječa-
nja. Bucignolo mu kaza: »Ja sam plemić, a ti ši prost
čovjek«, a Marin odgovori: »Što ne znaš, da si iz-
gubio plemstvo do petcg koljena zbog zla ponašanja
očeva?« To je upeklo ohola gospodičića, te Držić, da
izbjegne sukobu, oprosti se od Rogendorfa te po-
vrati u Dubrovnik, gdje mu je 9. januara 1547. bilo
pripovijedati svoje doživljaje pred majovijećnicima
Franjom Kaboga i Brnjom Cerva. U tom ga preslu-
šaju tituliraju Dom Marino Derxa — bio je dakle već
svećenik.

Godinu dana za ovim dolaze nam prve sigur-
ne vijesti o književnom radu pjesnikovu. Prikazivala

dija, spjevana po Marinu Držiću u Dubrovniku . . .
prid dvorom, godišta 1548., u kojoj ulazi bojni na-
čin od Moreške i tanac na način pastjerski«;

ma vjetri ne daše ništa čut, brate moj !

Sjever odtud dmaše usiono tolikoj,

da srca pucahu od studeni i mraza,

ter ljudi bježahu smrtnoga

Sudeći po vih

 

RVAISKA

Izlazi svako subote.

se naime »o pokladijeh« po prvi put »Tirena kome- |...

oga poraza.
estima iz onoga doba, dojam je

Godina XV.

 

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene llivatske“ a Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja-
ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para
staju po pogodbi i uz razm'erau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-

retku, a zh oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-

Francuska. Presjednik republike Loubet! povjerio
je u subotu sastav nove vlade dosadašnjemu ministru
financija Mauricu Rouvieru. Rouvier je; izjavio Loube-
tu, da ovu misiju prima i da drži sudjelovanje stano-
vitih političara, naročito Sarriena, kod sastava vlade
neophodno nuždnim. Još u subotu vijećao je Rouvier
sa Sarrienom, koji se je izjavio spremnim da stupi u
kabinet kao ministar pravosugja. Poslije podne posjetio
je Rouvier i dosadašnjeg ministra za izvanjske poslove
Delcassea, te mu ponudio istu listnica, koju je on i
prihvatio. Tvrdi se, da Rouvier želi kod sastava vlade
provesti i opsežnu koncentraciju stranaka, koja seže od
Poincarea do radikalaca i socijalista, a po tom naravno
uvršćuje u većinu i one skupine, koje sada stoje u
središtu.

Rusija. Opći je radnički pokret zavlado u Rasiji,
narod se buni a vojska suzbija, tako da već ima dobar
broj mrtvih i ranjenih. Na čelu je pokreta; dapača
predvodio ustaše neki pop Gapon. Pošto se o njemu
danas toliko piše i govori, ne će bit s gorega, ako ga
ovdje opišemo: Sin je jednoga seljaka iz Poltave, ime
mu je Gjuro. Više je nauke učio u sjemeništu. Od svoje
rane mladosti vazda je proučavao radničko pitanje. Iza
smrti svoje žene, žive megju siromašnim pučanstvom,
Svoja opažanja, koja je zabilježio tako živući, izdao je
u svome memorandumu, u kojem je predložio, da se
tamnice zamjene radničkijem kućama i gospodarstvenim
kolonijama za kažnjenike. Ovaj je memorandum predao
caru po državnome tajniku Tanejevu, a car ga je po-
hvalio. Prije malo vremena našao se on na čelu rad-
ništva i stao ga organizavati. U malo je vremena sku-
pio 7000 radnika u udruženje, koje je imalo na ras-
polaganje prilično sredstava. Onu je veoma vješto pro-
veo svoju organizaciju. Na svoje vrijeme predložio je
Pleveu da se radnici organizuju, te da se vogje kazne
za svaki zločin radnika. Ministar je tad upao u stu-
picu, a Gaponu je uspjelo, te je osnovao jedanajest
ovakovih organizacija, koje su dan na daa zajednički
giglgyale i to da ih niko pije smetao. Ali sad se tek

Vrenje u Rusiji uslijed radničkog pokreta u rv“
trogradu zauzelo je takova maha, izkazi, proglasi i su-
kobi porasli su do takove mjere, da, ako ovaj pokret
još za sada ne možemo prevratom nazvati, to smo ipak
u oči velikih dogogjaja, koji mogu biti sudbonosni po
čitav današnji sustav u prostranoj slavenskoj carevini.
Zadnji nam glasovi donose vijest; pokret se širi.
Moskva, Vilna, Kovno, Varšava, Sebastopol, Odesa, svi
su ti gradovi u potpunoj revoluciji, radnici zajedno 8
djaštvom, koje se je sad usko svezalo s ovim pokretom,
pjevaju revolucijonarne pjesme. Štrajk je gotovo svuda
zavladao, besposlena goloruka svjetina dolazi u sukob

mrtvih a birokracija ne popušta.
Gapon u svome proglasu pozivlje ruski narod na

odlučnu borbu. Svaka je sveza megju narodom i ruskim

pjesnikov. Koji su znali Držića, znali su ga kako
veseljaka, no vas prijašnji književni rad njegov nije
dao naslućivati, kakav se pjesnički dar skriva u popu,
kojega su upotrebljavali kako lakardijaša, da ir 'ruš-
tvo razveseli. S toga je iznenađenje, kad se je 1.:ena
pojavila bilo toliko, da su ljudi POSeSOv e 1t je
baš Držić ispjevao. Oni su upirali oči ma včića,
koji se valjda već prije bio okušao u toj vrsti pjes-
me, te je trekalo da Vetranić sam ustane na obranu
Držićevu.

Držića je ta sumnja vrijeđala, pa se i ozvao,
nu protivnici nijesu umuknuli, sve da ih je velik broj
komedija, koje su u veoma kratko doba slijedile
Tirenu, moga? uvjeriti, da su krivi pjesniku. Regbi
da je iste godine, kad i 7irema, bio prikazan i Ar-
"kulin. Godinu dana kasnije svijet se smijao Pome-
tu, komediji, koja se sada izgubila, a kojoj je dun-
do Maroje drugi dio. G. 1550. na piru Vlaha Držića
Nikolina, rođaka Marinova, koji se slavio u kući Gju-
la Piorovića (de Florio), djeda ženikova, zvanice su
imale priliku, da čuju Ljubav Venere i da se opet
nasmiju Radatu i Dragiću u Tireni; te iste godi-
ne glumila je i Pomet-družina Dunda Maroja. Ne-
gdje se u ovo doba prikazivao pri zdencu i Stanac
o piru Martoiice Vidova; »mjeseca marča godišta
1555.« glumio se napokon na piru u Saba Gajčina
Skup, komećija »starija neg moj djed i pradjed,
starija neg stara komarda, gdje se djeca sad kuplju
sva je ukrađena iz njekoga libra starijega, neg
je staros' — is Plauta«.

Ovomu treba dodati »komediju prikazanu u
Vlaha Sorkočevića na piru«, pa komediju, gdje se
spominje družina Garcarija, koje su do našega vre-
mena doprle oštećene, te im se n& zna ni naslova,
ni godine.

Od komedije de Gjuho Krpeta e de Hlad, ko-

 

ove igre na slušaoce bio odlučan za cijeli kasniji rad

ju je valjda također glumila Garcarija, družina že-

s oružanom silom, prolijeva se krv, padaju na stotine -

PROS