Br. 5.

U DUBROVNIKU,

2. Februara 1905.

Godina XV.

CRVENA HRVATSKA

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa naličju < u kuću, za Austro- didi Bosnu |
: ma godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo:
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

Hercegovinu

polugodište.

DUBROVNIK, 2 Februara 1905.

»Oj divna, oj krasna, oj slatka slobodo“
Ovako je slavio svečanost sv. Vlaha god. 1628 pje-
snik, u čijim se djelima izrazuje najbolje misao i
želja staroga Dubrovnika. Tu svečanost zamislio je
on kao svečanost slobode. Pastiri, slobodna djeca
Dubrave, kupe se, da vjeačaju najljepšega najljep-
šom, a njihovo veselje ne može da pomuti ni in-
triga, ni novac. Bog sam štiti tu svečanost, ta slo-
boda je kći neba!

Žalimo li mi više za tim danims, koji davno
već minuše? Ne, naše osjećaje i žalost mi smo žr-
tvovali narodu svome. Dubrovnik nije mogao da
ostane više posebna politička skupina, a niegova je
budućnost u budućnosti naroda našega; jedino u
njemu može on postati stari Dubrovnik. To sve mi
razumijemo, ali svečanost sv. Vlaha budi svake go-
dine u nama stare uspomene, stare boli. To je dan,
kad nam je jedino dopušteno biti'samo Dubrovčani.

Kako ovaj dan svake godine uzimljemo za se-
be, tako u stoljeću uzmimo godinu, koja ide. Gć-
dine 1906 vrši se stogodišnjica onog dana, kada
su Francuzi na vjeru uljegli unutar zidina staro-
drevnog Dubrovnika. Ta nas godina neka nagje
svih na okupu. Ne mislimo, kad ovo pišemo,
bučne svečanosti, koje se časa ne dolikuju, a od
kojih baš nema nikakve koristi. Složimo se u dru-
gomu, — mi, koji toliko snijevamo o svojoj pro-
šlosti, a ne poznamo je, mi koji puštamo, da nam
tugjini iznose književno i povjesno blago, sahranje-
no po našim knjižnicama i dubrovačkom arhivu. Tu
je polje još neizorano, gdje treba raditi i ponukati
druge, da 1ade, tu se može izbjeći stranačkim tr-
venjima, a ako Bog da, da nas Hrvate i Srbe
dina 1906 nagje na okupu i a političkom radu, ta-
da će stogodišnjica pada republike biti ujedno i
početak našeg preporoda, a snovi dubrovačkih ve-
likana, približit će se svome ostvarenju.

na

rada

Izbori u Ugarskoj.

Već odavna nije'bila nikakova tajna, da liberalna
stranka u Ugarskoj ne zastupa madžarski narod. To je
bila četa ljudi, koje su interesi držali na okupu oko
bogate zobnice, otkle zoblju i naša četrdesetorica, a uz
njih su pristali nekoji uplivni članovi madžarske ari-
stokracije, koje je pritezala milost dvora. Samo izborni
sistem, koji u Ugarskoj vlada, pa bojazan od madžar-
skih narodnosti, mogao je od te čete učiniti većinu.
To je dobro znala opozicija i vlada: vlada, kad je Ko-
loman Szell htio osvježiti liberalnu stranku stopivši je
s t. zv. narodnom strankom, a opozicija, kad še je la-

PODLISTAK

Utok.
Slika iz dubrovačkog života XVII. vijeka.

Dum Pero Allegretti, kapelan bratstva P-esvetoga
Sakramenta sjedio je za svojim pisaćim stolom i čitao
latinsku raspravu Stijepa Gradi ,0 sadašnjem stanju
otomanske države“, koja je nazad malo godina bil&
štampana u Rimu, *) kad neko zakuca na vrata.

Digue se sa stočića i prigje k prozoru, da vidi,
ko je. Ali je u toliko već djetić otvorio vrata. te čuje
poznati glas Dum Mara Ferri, arćibiskupova kanćelara,
gdje pita: ,Je li doma Dum Pero ?“

— Jesam, Maro; odgovori Dum Pero s vrata
sobe. Što te lijepa k meni nosi?

— Dum Maro se popne uza skale, te se rukuje
s» Dum Perom, na što ga ovaj uvede u sobu i zatvori
vrata,

— Dakle, quid novi, 5, priupita Dum Pero?

Dum Maro ga pogleda lukavo ispod oči, maši se
rukom u špag, pa izvadi pismo, koje preda Dum Peru,
te mu reče: ,Eto tu, pa čitaj“.

Dum Pero uzme pismo, nakašlja se, te natakne
s koje je čas prije digo, razlomi pečat i stane da

Tek je prvu crtu pročitao, pruži pismo Dum
Maru riječima: ,Slabih sam oči, nešto mi se bliješti,
deh, pročitaj mi ti, što piše. Ti ćeš to lakše učinit, i
onako ćeš bit ti to upiso“.

Drim Maro uzme spis, na latinskom jeziku sa-
stavljen. \ te stane čitat na glas:

ib] Gradivs če. Ragusinus ; De presenti state. Ottoma-
"- Imperii, Roma 1
je novo ?

 

 

10 kruni i po-

tila opstrukcije u parlamentu, koju pred jedno petnae-

, | stak godina ne bi bila ni pokušala.

Ta opstrukcija dovela je parlamenat do nerada.
Koloman Sz>ll razumio je svoju slabost, neka se bio
združio s n&roduom strankom, koju je vodio Appopyi,
te nije htio proti manjini upotrebiti nikakovih nasilnih
sredstava znajući, da bi joj to samo u narodu povećalo
popularnost. Nu on je morao odstupiti pred nemilosti
dvora, kojemu se dodijalo čekati, & na njegovo je mje-
sto stupio Khuen-Hedoarvary. Za njega se znalo da ne
će uspjeti, ali je postao ministar-predsjednik po onoj:
promoveatur ut amoveatur. Njega je naslijedio grof
Tisza, sin poznatog Kolomana Tisze. On se upustio u
otvorenu borbu sa oporbom služeći se numeričnom ve-
ćinom i oktroirajući novi saborski poslovnik, po komu
bi bila opstrukcija nemoguća. Stranka peštanskog Ca-
sino, gdje se sastaje aristokracija vogjena od grofa
Andrassy, razumjela je, da taj pokušaj ne može uspjeti,
jer brojnoj manjini svaki poslovnik daje sredstava, da
zateže rasprave, a možda se bojala i za sebe, jer bi
se njezin upliv umanjio, kad bi Tisza mogao sa svojim
mamelucima proturati svaki predlog. Za to ga je osta
vila te pojačala redove oporbe, u koju su sada spa-
dali disidenti, Apponyevci, Košutovci, Baafyjevci i pris-
taše pučke stranke, da ne brojimo pet zastupnika na-
cijonalnih. Na taj se je način Tiszina većina smanjila
na samo 30 glasova, a sa 40 glasova hrvatskih zastup-
nika, koji glasuju u zajedničkim poslovima, ma 70
glasova. S tom većinom bilo je uopće nemoguće svla-
dati oporbu, a kako je Tisza sa akstrairanim poslovni-
kom učinio nezakonitost, preostalo mu je jedino, da
zapita zemlju, odobrava li njegovo postupanje,te raspisa
nove izbore

U oči izbora Apponyi, glavaš narodne stranke,
najbolji ugarski govornik, koji je do tad priznavao na-
godbu godine 1867 pregje sa svojim pristašama u
stranku Košutovu, koja stoji na stanovištu g. 1848, a
sve oporbene stranke uglave izborni kompromis. U
ovom odsudnom času pokvari se izborna mašinerija,
koja je do sad davala liberalnoj stranci većinu. te iz
bori svršiše pobjedom opozicije.

Zamašaj ovih dogagjaja po čitava monarhiju nije
moguće ni iz daleka predvidjeti. Dosta je istaknuti
samo to, da sa ovim izborima dolazi u parlamenat
ugarski Košatova stranka, koja nagodbe s Austrijom
ne priznaje, ako ne kao većina, a ono kdo takova ma-
njina, bez koje nije moguće vladati a kamo li proti
njoj. Kad bi se odstupom Tisze i povlačenjem oktroi-
ranog saborskog poslovnika omogućilo svim onim, koji
priznaju ugovor g. 1867 pristupiti u liberalnu stranku,
ta stranka zbog gubitka ugleda if neprijateljstava na-
stalih u povodu ove borbe, ne bi bila više sposobna
za nikakvu akciju, te bi trebalo pitati oporbu uvijek
novim koncesijama. To bi moglo ići samo donekle, ali
do krize mora svejedno doći, jer se Košutovi zahtjevi

ne dadu složiti s onim, što bečki krngovi cijene, da
mogu dati.
U svemu se ovomu radi i o našoj koži, a mi

EN Ki valja da mučimo, kad smo ovaki.

tt DD IDIOT

»Mi Petar de Torres po Božijoj volji i Apostol-
skoj Stolici dubrovački arćibiskup.“

»Pošto smo vidjeli i pomnjivo proučili današnje
prilike naše svete majke crkve, nalazimo za shodno i
umjestno, da M. P. Dum Petru Allegretti, prvome ka-
pelanu bratstva Presvetoga Sakramenta u Dubrovniku,
zabranimo, ća od danas unaprijed blagosivlja sa Pre
svetim Sakramentom kako je to do sad bio običaj,
svake prve Nedjelje u mjesecu jedan put s glavnih
vrata stolne erkve narod sakupljea pred crkvom, a
dva puta aarod, koji se nalazi u crkvi“,

»U isto vrijeme naregjujemo rečenome kapelanu
kućni zatvor jer je taj blagoslov prošle nedjelje bez
naše dozvole podao“.

»Dano u Dubrovniku u našoj arćibiskupskoj palači
dne 6. Veljače 1667.“

»Petar dubrovački arćibiskup.“

Dok je Dum Maro čitao, Dum Pero je pazljivo
slušao, a kad ovaj dovrši čitanje, ironično usklikne ;

— Amen!

Razumio je Dum Maro svu ironiju ove jedne cigle
Dum Perove riječi, pa će lukavo:

— I ja govorim ,amen“, ali ti ga reko i ne reko,
amen valja da bude, kad je to arćibiskupova volja.

— Vidjet ćemo, odgovori lakonički Dum Pero.

Dum Maro ništa ne odgovori, već ustane, poz-
dravi Dum Fera i izagje iz sobe.

*
+ ki

Kad je Dum Pero ostao sam u sobi, prošeta se
nekoliko puta gori doli, Napokon se zaustavi kod pi-
saćeg stola, ajede i uzme pero, da će nešto pisat, ali
se predomisli, baci pero, skoči na ncge i zazove djetića:;

— Pavo!

— Što ste hotjeli, gosparu ?

— Dovesi mi štap i onaj debeli kaput.

-- Sigurno je ko. od braće rgjav, pak ga idete
pohodit, upita znatiželjno Pavo?

Izlazi svake suboto, |

Pojedini broj 20 para.

 

Pretplata i i aa plaćaju se upravi Avisa Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za izja-

ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para, Oglasi koji se više puta ti-

Pokret u Rusiji i Slaveni.

Teški su dani nastali za Rusiju. Na dalekom is-
toku bori se ruski vojnik s neprijateljem, kojemu ni
najžešći protivnici ne mogu da niječu junaštva i voj-
ničiog znanja. Hiljade ih i hiljade ginu.... zašto?
Ne znadu većim dijelom ni oni sami. Zapovjed ga je
careva tamo poslala, Rusija cijela gleda na nj. On sa-
mo to zna, pa kad u krvi zagrezao oćuti, da mu se
približava čas, kad će zauvijeke zaklopiti izmorene
vjegje ,mrući obrnu k nebesima oči i ruke, da uka-
že rodna grada slatko ime i izdišući smrtno ih zaže“.

Ta ista krv, koja crveni sada ledene poljane Mand-
žurije, prolivena za državne interese, lije se po ulica-
ma Petrograda, Moskve i drugih središta prostrane rus-
ke carevine na obranu lične slobode, koju hoće da za-
tre birokratska megalomanija i zasukanost. Prošlo je
više doba, kada je ruski mužik iz samog strahopočita-
nja red svojim ,baćuškam“ puštao, da mu se plete ko-
zački knut okolo legja, jer je mislio, da tako valja
da bude. Cenzura, administrativna progonstva na lede-
ni Sahalin i mutni Jenisej, službeno zabašurivanje i na
druga srestva, kojim se mislilo ugušiti slobodu misli i
rijeći, ne koristiše. Sam ekonomni razvitak Musije i
industrija njezina, koju ;e u zadnje doba vlada na sve
načine podupirala, da se oslobodi njemačke prevlasti
na tom polju, dovela je do toga, da se je pe većim
mjestima pojavio proletacijat, kojega su se prihvatile,
kuo iskra luča, ideje o 'ednakosti i pravu, one dakle
ideje, koje, kad se jednom uvriježe, ne možeš ih istje-
rsti ni prahom ni olovom, proti kojima i kozački knut
i svečenićki krst postaje nemoćan.

A car?! ,Bog visoko a car daleko“ kaže naš na-
red, a to nigdje tako ne ugagja kako u Rusiji. On je
kuko prevareni suprug. šoji zadnji vidi, što mu žena
redi, Okružili ga reakcijcnarci, koji i žene i vjeru upo-
trebljuju. da se održe na vlasti, a kad je pod pritis-
kom prilika, koje su i sami njegovi savjetnici morali
vigjeti te & njima računati, pozva k sebi i jedncga ,li-
beviinog“ činovnika, pokazalo se, da jo i taj t zv. li-
beralac upit u potrebu apsolutizma, te da nije imao
snage oteti se sudbonosnom utjecaju birokratske klike,
koja je prvi i jedioi uzrok današnjem žalosnom stanju
bratskog nam naroda. [ knez Mirski jedan je od onih
ljudi, koji je cijeno stekao ime ,liberalac“.

Tako Rusija ide prama času, kad ono, što bi je-
deu odlučan čovjek morao učiniti, učinit će cijeli narod.
II evolucija ili revolucija, ali do zauzdanja birokracije
i kontrole uprave treba da dogje ili na jedan ili drugi
način. Zaludu je biti optimista u ovom pogledu, Sablja
i tane raspršali su ono 60.000 radnika, koji su htjeli
pred cara, da traže svoje pravo, ali se ideja hrani
krvi. Ruski narod nije zaludu u Evropi, on se od nje
ne moža odijeliti kineškim zidom. Ideja, koja je$vodila
ono 60.000 radnika, to je kao zrno gorušičino, o kom
govori sv. pismo. Ona ima tako moralnu jakost u sebi.
du treba da joj se svi poklone počinjući od Znajzadnjeg
izvošćika pa do samoga cara.

U spoznanju potrebe reforama mi smo Slaveni
složni sa svim evropskim marodima. ali oni časovite

— Rgjav nije niko, a ako se može rijet. da je
ko rgjav, to sam ja. Skrojili su mi je! Ali ću ja oz-
dravit, hoću zaista, govorio je više za sebe Dum Pero
i pri tom lupne jedovito nogom o tle, da se vas pod
zatreso.

Naravno, djetić ga nije razumio, nego se u sebi
krstio od čuda, misleći, da je u Dum Pera uljego —
deleko ga kuća — sam nečisti.

— Još mi nijesi donio, što si tu smeten ko tele
pred novim vratima? Da si mi odmah donio, što sam
ti reko, razviče se Dum Pero \,

— Pavo ode u obližnju sobu, da donese štap i
kaput sve klimajući glavom i misleći: Što je da je,
nije dobro, budi Bog s nami — i vas u strahn tri puta
se prekrsti izgovarajući nas vas glas riječi križa i
otežući ih.

Dum Pero, koji je izašo u predsoblje čuje, gdje
se Pavo krsti jedan put, drugi put, te promisli, ovaj
ne će nikad pi svršit, pa zaviče:

— Nijesam te poslo, da se krstiš, nego da mi
doneseš štap i kaput. Jesi li čuo ludove?

U toliko je Pavo već stojo pred njim s kaputom '

i štapom, a pri tom ga još uvijek sumnjivo gledo.

— Obuci mi to kaputa, reče Dum Pero i pruži
desnu ruku, da uvuče rukav,

Do malo je Dum Fero zagrnut kaputom i viso-
kim štapom u ruci hodio niz ,Lučaricu“,

Zaustavi se kod predzadnjih vrata ulice i zakuca.

Na prozoru se javi mlada Župka te upita :

— Ko kuca?

— Je li doma gospar Nikša, progovori s ulice
Dom Pero ?

— Jest, bje odgovor s prozoru.

U čas se otvore vreta od kuće a Dum Pero ulje.
ze i za sobom ih zatvori,

Na vrh skala se pcjavi domaćin, gospar Nikša
Gjivov Bona, pa kad ugleda Dum Pera, u šali će:

 

skaju po pogodbi i uz razmjarau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi so ne vraćaju, a ne-
fresnkirana pisma ne primaju se.

neprilike Rusije prate zloradošću, po kojoj se vidi,
čim se nadaju. Oni bi htjeli, da Rusija izagje oslabljena
iz ovih neprilika, te izgubi ono mjesto megju velevla-
stima, koje jamči njezina veličina i mnepristupa'an po-
ložaj. Nije njima do bijednoga radnika, ni do zapuštena
mužika, već kao zmija sikću na Rusiju, koja im ne da
ispod kamena.

Već ovo nepritajano veselje naših narodnih pro-
tivnika kaže nam pugibao, koja prijeti svim Slavenima,
kad Rusija ne bi bila više ono, što je. To tnmači paž-
nju, kojom pratimo razvitak dogagjaja i ma dalekom
istoku i u samoj Rusiji. Ne radi se samo o Rusiji, radi
se i o nama, jer ako Rusija izagje pobjednica na istoku
a raskrsti se sa sistemom, koji je do sad gušio slo-
bodu kritike, jer birokracija nije ni htjela čuti, nama
može biti bolje, a može i ne bit, ali nam gore ne će
biti. Oslabi li Rusija, oni, koji sada jare mržnju na
nju, svom će se silom oboriti na nas, da nas satru,
dok je na A i

Sedmični čni pregled.

Austro-Ugarska. Austrijska zaštupnička kuća na-
stavila je raspravu prešnih predloga, od kojih 1eki
već opozvani, otklonivši njihovu preiinost. Konačno je
mogla preći na dnevni red. Prvi je predmet dnevnoga
reda bio izvjeitaj proračunskog odbo:a o osnovi zako-
na glede potpore stradajućima.

Ministar-predsjednik barun Gauć izjavljuje, da u
ime vlade moli visoku kuću, da čim jrije prihvati zak-
ljučak proračunskog odbora glede potpore stradajućima,
te ratarskom pučanstvu pruži davno iščekivanu pomoć.
Ovaj obzir da'e vladi povoda, da u raspravi osnovu
tako promjeni, da za sada ne traži refundacije od plata
državnoga duga za g. 1903. i -94. što su podane iz
blagajničkih zaliha. Vlada će predložit posebnu zakon-
sku osnovu za to kući, te se nada, da će ju ona prih-
vatiti, pošto joj mora biti do toga, da se ne oslabi il;
ne ugrozi poredak u vom podarstvu, koli, da se
ce: šta. prije usli...

Izvjestitelj manjiue zastupnik Skene opozivlje mi-

noretni votum, na što se prekida i odgagja za drugi put
rasprava.

Na koncu sjednice je pokušao socijaluo-demokrat-
ski zastupnik 8reiter da skloni kuću na izjavu 'simpa-

tija za radnike u Petrogradu, pa je u tom povodu u-,

pitao predsjednika, kani li predložiti takovu izjavu sim-
patije.

Predsjednik grof Veter je izjavio, da shvaća sau-
češće cijeloga svijeta za radnike u Petrogradu, no da
drži za nedopustivo miješanje u unutra 'nje poslove stra-
ne i prijateljske države. Tim bje sjednica završena.

Što smo već na drugom mjestu nagagjali, dogodi-
lo se je. Grof Khuen predao je na 28 siječnja Njegovu
Veličanstvu demisiju Tiszina kabineta. Javljaju, da je grof
Tisza zamolio ministra Hieronimi, da vrši njegove po-
sle do sastava novoga kabineta.

»Nova Pressa“ donosi razgovor njezinog dopisni-
ka sa jednim ugarskim uvaženim političarom, kojemu
ou veli, da bi lasno moglo doći do koalicije strauaka,

— Oli ti se šnjelo, oli te ko prevario, da umi+
rem, pa me dohodiš ispovidjet?

— Ti si vazda pun šale, a meci je do nevolje i
zato sam došo u tebe, da i ja i ti zajedno ispovjedi-

mo?) nekoga trećega.

— Dakle i meni valja pod starost činit od ispo-
vjednika, opet će gospar Nikša u šal.

Dum Pero, koji je već bio doš) na vrh skala,
uljeze ravno u sobu i reče gosparu Nikši:

— Hodi unutra, pak ćemo govcrit.

Gospar Nikša naredi djevojci, da donese malo
kotonjate i melvasije, pa uljeze u sobu.

— Dakle, carissime amice, +) koga to imamo ja
i ti ispovi tjet?

— Arćibiskupa, osječe Dum Pero.
Na te se riječi gospar Nikša zabezekne, stupi

dva tri koraka natrag, pak će ispod glasa naglasivajući
svaku slovku

- lana +... Skupa

— In manus tuas comendo a. ovo a uzdahne

uo] Pero i pruži gosparu Nikši gornje arćibiskupovo

smo

Gospar Nikša prigje bliže k prozoru, te stane

pomnjivo čitat slovo po slovo. Kad je pročitao, stavi
pismo na stol, pak će Dum Peru:

— Quid nunc faciendum, Reverendissime Domine ? *)

— Recurrendum usque ad Suam Sanctitatem Pa-

pam Alexandrum Septimum, et si id opus erit semel, bis,

ter et quinties, ") odvrati Dum Pero, a dok je ovo go-
vorio, glas mu je sve to jače rasto.

— Polako, moj dragi, i ja govorim, ,recurren-

8) Ispovidjeti & pravom smislu snači tal. ENA u pre:

rice: ,lepovidjeti

nesenom smislu snači izasovati '
YI roaieaninie sati o
4) Dragi prijatolja.
5) Predajem u ruke tvoje.
6) Što se ima sd činit, časni gosparu?
7) Valja učinit utok na Njegovu Svetost papu Aleksandre VII,
pa ako bude do potrebe jedan, dva, tri i pat

 

 

 

 

 

i!

—— m