U DUBROVNIKU, 1

8. Februara 1905.

Godina XV.

 

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i

Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po-

štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

DUBROVNIK, 17 Februara 1905.

U nas ne može da bude vele književnika uz +e
li se u obzir na naš broj i na sve one neprilike, koje
nas biju. Da se razvije književnost treba imati knji-
ževno središte, koje je ujedno središte cijelog kultur-
nog i političkog rada. Takovo književno i političko
središte mogao bi biti, da je sreće, Zagreb, ali nije,
Književnost valja da podupiru svi oni faktori, koji
suzvani da ravnaju udesom naroda, a u nas to ne će
da razumiju Jedan zavod, kao što je naša akade-
mije, nije sve do lani dobijao od vlade nikakve
potpore, dapače je ta ista vlada širila o njemu naj
nepovoljnije glasove, kao da to nije društvo ljudi oda-
nih nauci nego kakvo političko društvo. Kad je bečka
akademija slavila nazad malo godina jubilej, bile
su pozvane sve austrijske akademije osim naše a
to zbog informacija, koje su stigle, te je poziv bio
stoprv naknadno poslan, kad su se članovi bečke
akademije uvjerili, da su to glasine, koje ni gaj-
mapje istini ne odgovaraju. Akademija je naime
mogla pokazati na toliki broj svojih znanstvenih
publikacija, da je zasramila i mnoge ekonomski ja-
ča društva, koja uživaju obilne državne subvencije.

Kad je tako s našim prvim znaustvenim dru-
štvom, kad jedna ,Matica Hrvatska“, kakva je do-
nedavno bila, nije umjela računati na ničiju pomoć
osim narodnje, mogu li se osobitoj milosti nadati
pojedinci. Kako je progja knjiga u nas nezuatna,
te narod ne kupuje knjige ni onoliko, koliko bi za
svoj obraz morao, i daroviti književnici prisiljeni
su tražiti druge zaslužbe, što nije nimalo na uhar
njihovoj produktivnosti. Mnogi talenti a nevoljnim
prilikama zakržljave, a drugi, ako se uzdrže, malo
po malo iscrpe se, jer im, da se prehrane i zado-
volje potrebama, koje su kod književnika obično
veće nego kod drugih ljudi, treba toliko raditi, da
im ne ostaje vremena, da se uzdrže na potrebitoj
visini. Nauče se pisati po šabloni te tko je proči-
tao nekoliko njihovih knjiga, lako će u junacima
ostalih romana i novela prepoznati ona lica, s ko-
jim se je već prije upoznao.

Ovo su nevolje, koje guiječe našu književnost,
te kojima bi se zgodnom organizacijom možda mo-
gao naći lijek, kad u zadnje doba ne bi bile izbi-
le aa javu njeke činjenice, koje dokazuju, da je
opća demoralizacija zahvatila same književnike i
da borba koja se tobože vodi u ime načela vije
drugo uego borba o houorare i nagrade — da je-
dan primjer navedemo.

POBLIŠTAK.

San novog zastupnika.

Bio je izabran . . . . Cijelo je jutro i popodne
nestrpljivo čekao, kad će izbori svršiti, Svaki žamor
ma ulici činio bi, da protrne. Dogodilo mu se i to da
je čuo, gdje jedno deranče viče na ulici: , Živio Živ-
čević!“ — njegov protukandidat, a njega je smrtan
znoj polio. U tom času nije ni mislio, kako nije mo-
guće, da mu protivnik prodre. U mašti mu se redale
slike jedna za drugom, jedna tamnija od druge. Čuo je
ruganje svojih protivnika, pred očima mu se vrtio Živ-
čević i njegov pozdrav, dublji nego obično. Pomislio je
i na mačju deraću, koju će mu protivnici bez sumnje
prirediti. ,Što će, bože moj, misliti moja žena o meni“
šaptao je nemirno, Ni djeca ga više neće onako usrdno
zvati: ,ćuće“ . . . . Sve je bilo propalo u onaj čas,
kad je čuo ono prokleto ,živio“. Ono mu je neprestano
zujile u ušima pa nije mogao ni čuti nagovora i raz-
govora gospogje Slave, koja se je vrzala po sobi ne
snajući što će ni kako će, Nigda se u životu nije to-
liko izmučila sa svojim mužem — ni onde, kad ga je
nazad pet godina bio prvi put zub zabolio.

To je nesnosno stanje potrajalo, dok se ura na
zvoniku nije smiiovala i javila, da su izbori svršili.
Malo za tim začu se iz daleka, kao da valovi nasrču
na špilju ukraj mora. Mrmošenje je postalo sve jače i
jače, dok se mnoštvo ne izlije kao kakva rijeka u ulicu,
u kojoj je stanovao Ivčina, prije prost čovjek, kako je
en mislio, premda mu je u gvozdenoj blagajni u spa-
vaonici ležalo u državnim obveznicama nekoliko dese-
taka hiljada, da ne govorimo o drugim papirima, a sa-
da narodni zastupnik, Ivčina je gledao tu masu naroda
kroz zatvorene kapke, pa sve da je megju njima i poz-
mao nekoliko svojih prijatelja, po čemu je naslučivao,
da to neće biti mačja derača, umirio se nije, dok s uli-
ce ne zaori stotinu grla Živio!“ Ali tada! Tko će opi-
sati njegovo stanje, kad se ni on sam nije poslije sje-
ćao, da sam pripovijedi. Znao je same, da se najednom

 

Na čelo pokreta proti mlagjoj kujiževnoj ge-
neraciji istakuuo se u nekoliko prigoda prof. Vi.
Klaić. O tomu čovjeku zadnji ,Pokret“ donosi ta-
kovih činjenica, koje pokazuju ako ništa drugo a
ono barem to, da su mu novci više mili nego bi
se moglo očekivati. Izlazi naime na vidjelo, da je
prof. Vj. Klaić kao odbornik ,M. H.“ sam referi-
rao povoljno o jednom vlastitom djelu i da mu
je na temelju toga referata imala bit dopitana na-
grada. Prof. Klaić branio se, da je on to činio,
jer kad bi bio referat odbio, znalo bi se, da je cu
pisac, ali da je sam predložio prof. Pintera, da i
on referira. To su doskočice, a fakat ostuje fakat,
da je on za isto djelo tri puta dobio nagradu.

Mlagii njegovi protivnici nijesu dakako ni oni
svi angjeli. Nekima bismo od njih oduzeli vopće
da govore kao kojiževnici, jer književnici nijesu.
Ali kad ustaju proti tomu, da im prof. Klaić dijeli
lekcije i njihovu borbu nazivlje borbu za honorare,
imadu ne jedanput nego stoputa pravo.

Ako ova prepirka pogje dalje, nadamo se ću-
ti još koju, a da pravo kažemo nama nije žao, da
sve izavje na vidjelo. Ima desetak godina, da u
književničkim krugovima u Zagrebu opažamo neku
trulež, te ako se je čulo sa strane književnika tu-
žaba na prilike, treba da zato tuže i sebe, a ne sa-
mo narod. Pomoći književnike treba, ali prvo sve-
ga valja izmegju samih t. zv. kajiževnika čistiti, da
narod zna, na čemu je. Treba svršiti s gospodstvom
klika, koje su uzdizali na oltar, koga su one htje-
le. Kojiževnika će tako biti manje, ali će biti pra-
vi kojiževnici, te će se u narodu opet podići po-
vjerenje, kojega svaki dan sve više nestaje.

komet UAA NA i

Fuzija i ,Hrvatska Kruna“.

Sve što se o fuziji može reći, to je, da su se dva
predsjednika klubova  sporazumjela. Pod kojim će pro-
gramom ta fuzija biti provedena, kako će se zvati ta
nova hrvatska stranka i na stotina drugih pitanja, ko-
ja zasijecaju samo biće fuzije hrvatske narodne i pra-
vaške stranke, odgovora još nemamo, a ,Hrvatsku Kru-
nu“ već je spopala patriotska zabrinutost, da će fuzija
biti na štetu hrvatskog naroda u Dalmaciji. Razumije-
mo! Ona se je kroz ovo zadnje desetak godina bila
privikla ulozi kuratelne vlasti nad dalmatinskim Hrva-
tima, pa bi htjela i sada staviti svoj ,veto“, no regbi
da su ta vremena više prošla, te da je više ne će da

slušaju.

našao na stolici, koju mu je brižna žena podmetnula, a
gospogja Slave, jedini svjedok tomu prizoru, povjerila
mi je, da su mu usnice šapnmule ,napokon“, a da mu
je oko zaplamtalo kao djetetu, kad mu majka donese
željenu igračku.

U toliko je mnoštvo dolje klicalo, a prijatelji ua-
valili u kuću, da čestitaju. Trebalo je izaći na prozor
i zahvaliti narođu na povjerenju, koje mu je iskazao.
Ivčina je dakako bio već spravio govor, nu u onako-
voj uzrujanosti tko će to držati na pameti. On je go-
vorio. Što? Ne znadijaše ni on ni oni, koji su ga slu-
šali. Prozor je bio visoko, a dolje žamorili ljudi, koji
nijesu ni znali, da novo birani zastupnik govori. To je
bila sreća za Ivčinu, kako je poslije kazao gospodin
župnik. Jer je u zanosu naš Ivčina spomenuo nekakvu
slobodu, koja je crvenu župnikovu nosu zavonjala kako
česan plesaču iz usta plesačice u vrtlogu kakvog beč-
kog valsera.

Napokon se i to svršilo. Ljudstvo se razišlo, pri-
jatelji ga ostavili. O večeri kakvoj u ovakoj svečanosti
bila bi bila profanacija govoriti, 1 Ivčina i njegova draga
ženica bili su siti, kao da su cijeli dan jeli — tako
se je barem Ivčina izrazio — pa odlučiše, da će u po-
stelju. Dva poljupea kao ,desert“ takomu objedu ....
i do deset časaka redovito disanje iz susjedne postelje
javljalo je Ivčini, da je sam te da se slobodno može
podati svojem maštanju. To on zdušno učini sudeći ba-
rem po usnama, koje bi sada izustile kakvu riječ, a da
je nije niko mogao čuti, a sada bi se složile u posmjeh,
iz koga si mogao čitati zadovoljstvo sa samim sobom,

Ivčina nije bio zločest čovjek... barem je tako
kazao gospodin župnik. Mnogu je sužu on otro siroti-
nji, a i mnoga se crkvica okitila njegovim daro: ima.
Sve je to činio bez drugih ciljeva. On nije dapaće ni
mislio na mandat, dok so meki njegovi prijatelji ne
obratiše na njega ili što nijesu imali boljega ili što su
računali na njegovu popularnost. U prvi mah dočekao
ih je smijehom, govorio im, da se obrate Petru i Pavlu,
koji za to imade više sposobnosti, ali kad su molbe
učestale, poče on promišljati, za što se baš ne bi pri-
mio. Zastupnik je taj i taj, govorio je on sam sebi na

Izlazi syake subote,

Pojedini broj 20 para.

 

CRVENA HRVATSKA

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utušljivi, Za izja-

ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-

frankirana pisma ne primaju se.

Dalmatinski je dopisnik ;,Obzora“ pisao: ,za fu-
ziju jedino neće da znadu dalmatinski čisti, Prodanovci,
koji se kupe oko ,Hrvatske Krune“ i kojima sudeći
po njihovom pisanju više na srcu sudbina imena stran-
ke nego interes naroda“. To je ,Krunu“ zaboljelo, ka-
ko što svegi istina.boli, ali u istom broju, gdje te ri-
ječi navagja a cijeni da ne smije propustiti svoju opas-
ku, nabacuje se na fuziju insinuacijama, koje pokazu-
ju. da njoj baš nije ništa do narodnog interesa. Ako
nigda, a ono je sad doba, kad bi moglo biti potrebe u
Dalmaciji jedne jake hrvatske stranke, tako jake, da
nijedna vlada ne uzmogne u odlučnom času računati
s pocjepkanosti te loviti u mutnom.

Hrvatska Kruna“ naprotiv ne samo ne će da pri-
pozna tu potrebu, već ljudima, koji je pripoznavaju,
podmeče vladinovstvo. To je prokušano sredstvo u nji-
hovim rukama, da teroriziraju zastupnike i zavedu na-
rod. ali prokušana sredstva imadu tu zlu*stranu, da ih
upoznadu i oni, proti kojima su upotrebljena. Tada vi-
še ne mogu djelovati.

Hrvatskoj Kruni“ je dobro došlo i to, što su se
Narodne Novine“ osvrnule osobitim člankom na gla-
sove o fuziji hrvatskih stranaka u Dalmaciji. »Hrvat.
Kruna“ nazivlje to, da su se magjaroni prijavili fuziji
za kuma, a što hrvatska mladež pristaje uz nju, ona
je uporegjuje crvu, koji rastače stupove, na kojoj visi
zgrada naše budućnosti. Ima pravo, jer na onim stu-
povima, koje nam čisti darivaju, zgrada se naše bu-
dućnosti ne može nasloniti, nego visi u uzduhu.

,Kruni“ je priskočio u pomoć i dopisnik ,,Na-
rodne Obrane“, u komu ,H. K.“ naslučuje Antonija
Stražičića. Za nju su te opaske umjesne. a najumjes-
nije će, izmegju svega biti ono, što je ,H. K.“ skur-
sivom i debelim slovima istakla:  ,Ljudi dobre volje
slažu se,"rade bratski i bez ugovora, a ni/milijun ugo-
vora, fuzija, kompromisa neće koristiti narodnoj stvari,
ne bude li ljudi dobre volje, da se radi. Mene je strah,
da vam iskreno rečem, da me bi fuzija posve ubila
neš glvavsčki život . ... .4. Na ovako umjesne. opaske
dozvoljamo“ sebi jedno (bitanje : Kad ljudi dobre volje

glažu se i radi bratski i bez ugovora, 'što se toliko
ri ugov ve je do toga da ljudi budu do-
bre volje, a ak0 šli dobre volje, tad je bolje da se na-

gju svi skupa u jednom klubu, da se složno obrane od
ljudi zle volje. U ostalom značajna je ona nervoznost
,H. K.“'g koje ne može ni da dočeka mirno Uskrsne
praznike, kad bi se imalo'saznati, na komu se progra-
mu temelji fuzija. Ako ,H. K.“ cijeni, da ima već sa-
da uzroka bojati se fuzije, ne bi smjela to onako oči-
to kazivati, jer je to najbolji dokaz njezine nemoći.

Sedmični pregled.

Austro-ugarska. Povela se živo akcija 0 sporazu-
mu Čeha i Nijemaca u Českoj. O tome piše mladočes-

brajajući sve, za koje je čuo, da su. Oni nijesu si
gurno bolji od mene. Ali ova nesretna politika ! Ja se
u nju ne razumijem. A koji će se belaj razumjeti ? Što
ja znam, što misle u Beču, u Petrogradu i u Parizu?

'Te su misli teško morile našega Ivčinu. Na ne-
sreću izlanu to prijateljima, a jedan mu od njih začepi
usta dokazujuć mu, da i ministri ne znadu ništa, Dru-
gi mu je citirao: Videbis, quam parva sapientia regitur
muadus, a treći se odaleči za čas i povrati s velikim
svježnjem novina ispod ruke. 'To je bio njegov recept,
i bijedni je Ivčina morao odsad unaprijed svaki dan
progutati po nekoliko listova velikoga formata. Medi-
cina je koristila, jer je Ivčina u mjesec dana znao ako
hoćeš i uru pripovijedat o tđmu, što hoće Košut, a što
je reko Barabas, što traže Rusi u Afganistanu a što
Japanci u Maudžuriju. Znao je i za rječitost Vilimovu
i za popove francuske; dospio je dapače tako daleko,
da je razumio, kako se francuski i engleski interesi
križaju ma rijeci Kongo, te je pripovijedao župniku,
kako je zbog toga na vidiku jedna opća konflagracija
i ovu je riječ izustio tako znamenito, da su svi na-
sočni zinuli.

Kako se je udubio u politiku, tako?je s dana na
dan rastao u svojim očima. Prije prijazan prama sva-
komu, sada kao da je najednom ćud promijenio. U ve-
selu društvu tko ga je prije mogao nadgovoriti? A sad
se počeo držati mudro i mjeriti riječi. Žena je opazila
sve te promjene na njemu. Ispočetka joj nije bilo milo,
te je dapače kadgod zamrmošila, ali bio je on utješio
s nekoliko riječi dokazujući joj potrebu, da jedan za-
stupnik sve zna a znati sve ne može se tetošeći cijeli
dan ženu. Gospogja se je Slave tako malo po malo
privikla, dapače kad bi ga našla zadubljena u misli
poviše geografske karte, ona bi se k njemu privukla
i bila zadovoljna, da joj mješte poljubaca daje lekciju
o političkom položaju i drži disertaciju o tomu, kako
je Austrija suvišna i koju će tko zemlju uzeti za sebe,
kad dogje do diobe, ili o tomu, kako Francuska ne
može i ne smije, da pregori Elsas i kako je Bizmark
ludo učinio, kad je tražio od Francuske samo 65 mi:
ljarada ratao oštoto.

 

skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-

 

ki zastupnik Herold, da se najprije mora sa českog sta-
novišta riješiti pitanje o jeziku kod zemaljskih i kod
autonomnih oblasti a to u smislu, da se ne dira u je-
dinstvo uprave ni u zakonodavstvo zemlje, pa ni u rav-
nopravnost obaju zemaljskih jezika. A imalo bi slijedi-
ti ovako: Kod državnih oblasti mora općenje stranke
sa oblastima biti mjerodavno. Kojim jezikom stranka
govori, onim joj se mora odgovorit. Upotreba jednog
ili drugog jezika u uredu i svim općevnim uredima
mora bit po istoj mjeri. Što se pak tiče autonomnih
oblasti, razlike nijesu ni sad baš Bog zna koje. Kada
bude kod svih oblasti riješeno pitanje jezika, onda će
narodnosno ograničenje biti ili bespredmetno ili će se
presugjivati samo sa stanovišta probitačnosti. Drugo je
važno pitanje promjena saborskog izbornog zemaljskog
reda. Izborna reforma obuhvaća stvaranje izbornih ko-
tara. Za ove reforme imaju koli Nijemci, toli Česi je-
dnak interes.

U reformi zemaljskog reda hoće Česi proširenje
kompetencije sabora, osobito mogućnost samostalnoga
oporezovanja u zemaljske svrhe. Uputa jednog niza re-
alnih stvari na okružna zastupstva ići će onda lakše,
nego sad. Glayni je momenat takogjer zaštita narodnih
manjina. Onda bi se puno lakše uredile narodnosne
kurije sa pravom veta za izbore u,zemaljski odbor i
zavode. One ne bi smjele imati nikakove svrhe, da pa-
ralizuju djelovanje sabora. A ako je jednoč uregjeno
narodnosno pravo, osigurana zaštita manjine, onda se
lasno dade govoriti o marodnosnom vetu za uzdržanje
ugovora s obje strane utanačenog zo narodnosni život.
Što se pak tiče činovničkog pitanja, to zahtijev Nije-
maca, da imadu za njemačke kotare posebni ustav, ne
može biti predmetom rasprave megju strankama. U os-
talom nepoznavanje češkog jezika otelo bi Nijemcima
današnju njihovu prednost kod svih viših državnih oblas-
ti. Tužba Nijemaca o manjkavom uvaženju u zemalj-
skoj službi prestala bi, kad bi se davalo činovništvo
vješto obim zemaljskim jezicima.

Cijela je Ugarska uprla oči u Košutovu audijen-
ciju u Beču On je otputovao praćen od novinara i od
zastupnika u Beč. Drugi je dan bio primljen od kralja
u audijenciju. Pred dvorom se sakupilo veliko mnoš-
tvo Magjara, koji su burnim klicanjem i ovacijama po-
zdravljali Košuta, kad se je dovezao. On se uspeo pre-
ko Batianjevih skalina u palaču. Tu gaje pričekao kra-
ljev pobočnik i otpratio ga u kraljev kabinet. Audijen-
cija je trajala više od tričetvrtine sata. Kad je izlazio,
mnoštvo ga je opet burno pozdravljalo. On se*odvezao
ravno u svoj stan u Hotel Bristolu“. Tu je primio za-
stupnike bečke štampe. On im je saopćio, da je kralj
bio šnjime puno dobrostiv. Kad je stupio u kraljevu
sobu, da se kralj digao i da mu je pošo nekoliko ko-
raka u susret. Razgovarali su se francuski. Kralj mu
je upravio više pitanja, ali je Košut rekao, da iz tak.
tičkih obzira ne može ništa potanje reći o meritornom
sadržaju njegova razgovora s kraljem.

Ovako je trajalo pet mjeseca . .. . a sada je
Ivčina razmišljao u postelji sve, što se je kroz to doba
promijenilo. Jutros ništa, a večeras zastupnik, ponav-
ljao on u sebi, a kako bi to rekao činilo mu se kao
da ga neka tajna sila diže negdje gore, gore, izvan
ovoga svijeta. U glavi mu strujali projekti, kako vrela
voda u posudi na ognju. Što je gdje čitao, da se dru-
govdje radi, sve će to on uvesti u svoj izborni kotar.
U tako ozbiljnim mislima nije čuo ni hropenje svoje
nježnije polovice ni pomoća, koje je odbijalo sa zvo-
nika ni ranoralice seljakinje, kojih su koraci odjekivali
po gradskom pločniku ni njihov hihot, kad bi ih za-
kinuo koji polunakresani noćnik. Drugač bi se gospar
Ivčina u besnenim noćima znao ljudski razljutiti i op-
sovati policiju, koja ne dopušta mirnim gragjanima, da
spavaju, ali danas je sve to prošlo noopaženo. On je
maštao . . . dok ga neugodni vonj petrolejske svijeće,
koja se gasila, ne sjeti, da bi ipak dobro učinio, da
zaspi.

Bila je već zora, kad se gospodin zastupnik obrne
na stranu & tvrdom nakanom, da usne, Nu to baš nije
išlo lako. Prevrćao se dugo po postelji, dok ga ne pri-
klopi polusan, to jest, ima biti to tako bilo, premda
se činilo, da još bdije i da se ono, što vidi, zbilja do-
gagja. A vidio je dosta stvari. Najprvo mu se prikazala
jedna krasna palača. Njega su vodili dvorjanici u bo-
gatim zlatom izvezenim livrejama po stepenicama gore
dolje. Susretali bi ga vojnički časnici te oštro, baš po
vojnički pozdravljali. A on bi im dostojanstveno kimnuo
glavom kaonoti veliki gospodin. Tako sučga uveli u
neku dvoranu mramorom popločenu. Na stranama su
se vidjele krasne slike — rekli su mu pratioci, da su
Ticijanove. Tu se je zaustavio, dvorjanici se odalečili &
njemu pristupio postariji gospodin i uveo ga u drugu
dvornicu, koja se sjala u svijetlu hiljade električnih
svjetiljaka, Zidine su bile zastrte baršunom a u jednom
kutu bio je učinjen od egzotičnih biljaka pravi gaj.
Znak je bio napunjen miomirisom ljubica, a iz daljine
se čula tiha muzika praćena dječijim pijevom, To se je
pričinilo Ivčini kao glas herubrina i seradna u devetom
nobu, a nije bilo župnika, da mu protuslovi. Onaj ga