U DUBROVNIKU, 1 8. Februara 1905. Godina XV. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. DUBROVNIK, 17 Februara 1905. U nas ne može da bude vele književnika uz +e li se u obzir na naš broj i na sve one neprilike, koje nas biju. Da se razvije književnost treba imati knji- ževno središte, koje je ujedno središte cijelog kultur- nog i političkog rada. Takovo književno i političko središte mogao bi biti, da je sreće, Zagreb, ali nije, Književnost valja da podupiru svi oni faktori, koji suzvani da ravnaju udesom naroda, a u nas to ne će da razumiju Jedan zavod, kao što je naša akade- mije, nije sve do lani dobijao od vlade nikakve potpore, dapače je ta ista vlada širila o njemu naj nepovoljnije glasove, kao da to nije društvo ljudi oda- nih nauci nego kakvo političko društvo. Kad je bečka akademija slavila nazad malo godina jubilej, bile su pozvane sve austrijske akademije osim naše a to zbog informacija, koje su stigle, te je poziv bio stoprv naknadno poslan, kad su se članovi bečke akademije uvjerili, da su to glasine, koje ni gaj- mapje istini ne odgovaraju. Akademija je naime mogla pokazati na toliki broj svojih znanstvenih publikacija, da je zasramila i mnoge ekonomski ja- ča društva, koja uživaju obilne državne subvencije. Kad je tako s našim prvim znaustvenim dru- štvom, kad jedna ,Matica Hrvatska“, kakva je do- nedavno bila, nije umjela računati na ničiju pomoć osim narodnje, mogu li se osobitoj milosti nadati pojedinci. Kako je progja knjiga u nas nezuatna, te narod ne kupuje knjige ni onoliko, koliko bi za svoj obraz morao, i daroviti književnici prisiljeni su tražiti druge zaslužbe, što nije nimalo na uhar njihovoj produktivnosti. Mnogi talenti a nevoljnim prilikama zakržljave, a drugi, ako se uzdrže, malo po malo iscrpe se, jer im, da se prehrane i zado- volje potrebama, koje su kod književnika obično veće nego kod drugih ljudi, treba toliko raditi, da im ne ostaje vremena, da se uzdrže na potrebitoj visini. Nauče se pisati po šabloni te tko je proči- tao nekoliko njihovih knjiga, lako će u junacima ostalih romana i novela prepoznati ona lica, s ko- jim se je već prije upoznao. Ovo su nevolje, koje guiječe našu književnost, te kojima bi se zgodnom organizacijom možda mo- gao naći lijek, kad u zadnje doba ne bi bile izbi- le aa javu njeke činjenice, koje dokazuju, da je opća demoralizacija zahvatila same književnike i da borba koja se tobože vodi u ime načela vije drugo uego borba o houorare i nagrade — da je- dan primjer navedemo. POBLIŠTAK. San novog zastupnika. Bio je izabran . . . . Cijelo je jutro i popodne nestrpljivo čekao, kad će izbori svršiti, Svaki žamor ma ulici činio bi, da protrne. Dogodilo mu se i to da je čuo, gdje jedno deranče viče na ulici: , Živio Živ- čević!“ — njegov protukandidat, a njega je smrtan znoj polio. U tom času nije ni mislio, kako nije mo- guće, da mu protivnik prodre. U mašti mu se redale slike jedna za drugom, jedna tamnija od druge. Čuo je ruganje svojih protivnika, pred očima mu se vrtio Živ- čević i njegov pozdrav, dublji nego obično. Pomislio je i na mačju deraću, koju će mu protivnici bez sumnje prirediti. ,Što će, bože moj, misliti moja žena o meni“ šaptao je nemirno, Ni djeca ga više neće onako usrdno zvati: ,ćuće“ . . . . Sve je bilo propalo u onaj čas, kad je čuo ono prokleto ,živio“. Ono mu je neprestano zujile u ušima pa nije mogao ni čuti nagovora i raz- govora gospogje Slave, koja se je vrzala po sobi ne snajući što će ni kako će, Nigda se u životu nije to- liko izmučila sa svojim mužem — ni onde, kad ga je nazad pet godina bio prvi put zub zabolio. To je nesnosno stanje potrajalo, dok se ura na zvoniku nije smiiovala i javila, da su izbori svršili. Malo za tim začu se iz daleka, kao da valovi nasrču na špilju ukraj mora. Mrmošenje je postalo sve jače i jače, dok se mnoštvo ne izlije kao kakva rijeka u ulicu, u kojoj je stanovao Ivčina, prije prost čovjek, kako je en mislio, premda mu je u gvozdenoj blagajni u spa- vaonici ležalo u državnim obveznicama nekoliko dese- taka hiljada, da ne govorimo o drugim papirima, a sa- da narodni zastupnik, Ivčina je gledao tu masu naroda kroz zatvorene kapke, pa sve da je megju njima i poz- mao nekoliko svojih prijatelja, po čemu je naslučivao, da to neće biti mačja derača, umirio se nije, dok s uli- ce ne zaori stotinu grla Živio!“ Ali tada! Tko će opi- sati njegovo stanje, kad se ni on sam nije poslije sje- ćao, da sam pripovijedi. Znao je same, da se najednom Na čelo pokreta proti mlagjoj kujiževnoj ge- neraciji istakuuo se u nekoliko prigoda prof. Vi. Klaić. O tomu čovjeku zadnji ,Pokret“ donosi ta- kovih činjenica, koje pokazuju ako ništa drugo a ono barem to, da su mu novci više mili nego bi se moglo očekivati. Izlazi naime na vidjelo, da je prof. Vj. Klaić kao odbornik ,M. H.“ sam referi- rao povoljno o jednom vlastitom djelu i da mu je na temelju toga referata imala bit dopitana na- grada. Prof. Klaić branio se, da je on to činio, jer kad bi bio referat odbio, znalo bi se, da je cu pisac, ali da je sam predložio prof. Pintera, da i on referira. To su doskočice, a fakat ostuje fakat, da je on za isto djelo tri puta dobio nagradu. Mlagii njegovi protivnici nijesu dakako ni oni svi angjeli. Nekima bismo od njih oduzeli vopće da govore kao kojiževnici, jer književnici nijesu. Ali kad ustaju proti tomu, da im prof. Klaić dijeli lekcije i njihovu borbu nazivlje borbu za honorare, imadu ne jedanput nego stoputa pravo. Ako ova prepirka pogje dalje, nadamo se ću- ti još koju, a da pravo kažemo nama nije žao, da sve izavje na vidjelo. Ima desetak godina, da u književničkim krugovima u Zagrebu opažamo neku trulež, te ako se je čulo sa strane književnika tu- žaba na prilike, treba da zato tuže i sebe, a ne sa- mo narod. Pomoći književnike treba, ali prvo sve- ga valja izmegju samih t. zv. kajiževnika čistiti, da narod zna, na čemu je. Treba svršiti s gospodstvom klika, koje su uzdizali na oltar, koga su one htje- le. Kojiževnika će tako biti manje, ali će biti pra- vi kojiževnici, te će se u narodu opet podići po- vjerenje, kojega svaki dan sve više nestaje. komet UAA NA i Fuzija i ,Hrvatska Kruna“. Sve što se o fuziji može reći, to je, da su se dva predsjednika klubova sporazumjela. Pod kojim će pro- gramom ta fuzija biti provedena, kako će se zvati ta nova hrvatska stranka i na stotina drugih pitanja, ko- ja zasijecaju samo biće fuzije hrvatske narodne i pra- vaške stranke, odgovora još nemamo, a ,Hrvatsku Kru- nu“ već je spopala patriotska zabrinutost, da će fuzija biti na štetu hrvatskog naroda u Dalmaciji. Razumije- mo! Ona se je kroz ovo zadnje desetak godina bila privikla ulozi kuratelne vlasti nad dalmatinskim Hrva- tima, pa bi htjela i sada staviti svoj ,veto“, no regbi da su ta vremena više prošla, te da je više ne će da slušaju. našao na stolici, koju mu je brižna žena podmetnula, a gospogja Slave, jedini svjedok tomu prizoru, povjerila mi je, da su mu usnice šapnmule ,napokon“, a da mu je oko zaplamtalo kao djetetu, kad mu majka donese željenu igračku. U toliko je mnoštvo dolje klicalo, a prijatelji ua- valili u kuću, da čestitaju. Trebalo je izaći na prozor i zahvaliti narođu na povjerenju, koje mu je iskazao. Ivčina je dakako bio već spravio govor, nu u onako- voj uzrujanosti tko će to držati na pameti. On je go- vorio. Što? Ne znadijaše ni on ni oni, koji su ga slu- šali. Prozor je bio visoko, a dolje žamorili ljudi, koji nijesu ni znali, da novo birani zastupnik govori. To je bila sreća za Ivčinu, kako je poslije kazao gospodin župnik. Jer je u zanosu naš Ivčina spomenuo nekakvu slobodu, koja je crvenu župnikovu nosu zavonjala kako česan plesaču iz usta plesačice u vrtlogu kakvog beč- kog valsera. Napokon se i to svršilo. Ljudstvo se razišlo, pri- jatelji ga ostavili. O večeri kakvoj u ovakoj svečanosti bila bi bila profanacija govoriti, 1 Ivčina i njegova draga ženica bili su siti, kao da su cijeli dan jeli — tako se je barem Ivčina izrazio — pa odlučiše, da će u po- stelju. Dva poljupea kao ,desert“ takomu objedu .... i do deset časaka redovito disanje iz susjedne postelje javljalo je Ivčini, da je sam te da se slobodno može podati svojem maštanju. To on zdušno učini sudeći ba- rem po usnama, koje bi sada izustile kakvu riječ, a da je nije niko mogao čuti, a sada bi se složile u posmjeh, iz koga si mogao čitati zadovoljstvo sa samim sobom, Ivčina nije bio zločest čovjek... barem je tako kazao gospodin župnik. Mnogu je sužu on otro siroti- nji, a i mnoga se crkvica okitila njegovim daro: ima. Sve je to činio bez drugih ciljeva. On nije dapaće ni mislio na mandat, dok so meki njegovi prijatelji ne obratiše na njega ili što nijesu imali boljega ili što su računali na njegovu popularnost. U prvi mah dočekao ih je smijehom, govorio im, da se obrate Petru i Pavlu, koji za to imade više sposobnosti, ali kad su molbe učestale, poče on promišljati, za što se baš ne bi pri- mio. Zastupnik je taj i taj, govorio je on sam sebi na Izlazi syake subote, Pojedini broj 20 para. CRVENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utušljivi, Za izja- ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- frankirana pisma ne primaju se. Dalmatinski je dopisnik ;,Obzora“ pisao: ,za fu- ziju jedino neće da znadu dalmatinski čisti, Prodanovci, koji se kupe oko ,Hrvatske Krune“ i kojima sudeći po njihovom pisanju više na srcu sudbina imena stran- ke nego interes naroda“. To je ,Krunu“ zaboljelo, ka- ko što svegi istina.boli, ali u istom broju, gdje te ri- ječi navagja a cijeni da ne smije propustiti svoju opas- ku, nabacuje se na fuziju insinuacijama, koje pokazu- ju. da njoj baš nije ništa do narodnog interesa. Ako nigda, a ono je sad doba, kad bi moglo biti potrebe u Dalmaciji jedne jake hrvatske stranke, tako jake, da nijedna vlada ne uzmogne u odlučnom času računati s pocjepkanosti te loviti u mutnom. Hrvatska Kruna“ naprotiv ne samo ne će da pri- pozna tu potrebu, već ljudima, koji je pripoznavaju, podmeče vladinovstvo. To je prokušano sredstvo u nji- hovim rukama, da teroriziraju zastupnike i zavedu na- rod. ali prokušana sredstva imadu tu zlu*stranu, da ih upoznadu i oni, proti kojima su upotrebljena. Tada vi- še ne mogu djelovati. Hrvatskoj Kruni“ je dobro došlo i to, što su se Narodne Novine“ osvrnule osobitim člankom na gla- sove o fuziji hrvatskih stranaka u Dalmaciji. »Hrvat. Kruna“ nazivlje to, da su se magjaroni prijavili fuziji za kuma, a što hrvatska mladež pristaje uz nju, ona je uporegjuje crvu, koji rastače stupove, na kojoj visi zgrada naše budućnosti. Ima pravo, jer na onim stu- povima, koje nam čisti darivaju, zgrada se naše bu- dućnosti ne može nasloniti, nego visi u uzduhu. ,Kruni“ je priskočio u pomoć i dopisnik ,,Na- rodne Obrane“, u komu ,H. K.“ naslučuje Antonija Stražičića. Za nju su te opaske umjesne. a najumjes- nije će, izmegju svega biti ono, što je ,H. K.“ skur- sivom i debelim slovima istakla: ,Ljudi dobre volje slažu se,"rade bratski i bez ugovora, a ni/milijun ugo- vora, fuzija, kompromisa neće koristiti narodnoj stvari, ne bude li ljudi dobre volje, da se radi. Mene je strah, da vam iskreno rečem, da me bi fuzija posve ubila neš glvavsčki život . ... .4. Na ovako umjesne. opaske dozvoljamo“ sebi jedno (bitanje : Kad ljudi dobre volje glažu se i radi bratski i bez ugovora, 'što se toliko ri ugov ve je do toga da ljudi budu do- bre volje, a ak0 šli dobre volje, tad je bolje da se na- gju svi skupa u jednom klubu, da se složno obrane od ljudi zle volje. U ostalom značajna je ona nervoznost ,H. K.“'g koje ne može ni da dočeka mirno Uskrsne praznike, kad bi se imalo'saznati, na komu se progra- mu temelji fuzija. Ako ,H. K.“ cijeni, da ima već sa- da uzroka bojati se fuzije, ne bi smjela to onako oči- to kazivati, jer je to najbolji dokaz njezine nemoći. Sedmični pregled. Austro-ugarska. Povela se živo akcija 0 sporazu- mu Čeha i Nijemaca u Českoj. O tome piše mladočes- brajajući sve, za koje je čuo, da su. Oni nijesu si gurno bolji od mene. Ali ova nesretna politika ! Ja se u nju ne razumijem. A koji će se belaj razumjeti ? Što ja znam, što misle u Beču, u Petrogradu i u Parizu? 'Te su misli teško morile našega Ivčinu. Na ne- sreću izlanu to prijateljima, a jedan mu od njih začepi usta dokazujuć mu, da i ministri ne znadu ništa, Dru- gi mu je citirao: Videbis, quam parva sapientia regitur muadus, a treći se odaleči za čas i povrati s velikim svježnjem novina ispod ruke. 'To je bio njegov recept, i bijedni je Ivčina morao odsad unaprijed svaki dan progutati po nekoliko listova velikoga formata. Medi- cina je koristila, jer je Ivčina u mjesec dana znao ako hoćeš i uru pripovijedat o tđmu, što hoće Košut, a što je reko Barabas, što traže Rusi u Afganistanu a što Japanci u Maudžuriju. Znao je i za rječitost Vilimovu i za popove francuske; dospio je dapače tako daleko, da je razumio, kako se francuski i engleski interesi križaju ma rijeci Kongo, te je pripovijedao župniku, kako je zbog toga na vidiku jedna opća konflagracija i ovu je riječ izustio tako znamenito, da su svi na- sočni zinuli. Kako se je udubio u politiku, tako?je s dana na dan rastao u svojim očima. Prije prijazan prama sva- komu, sada kao da je najednom ćud promijenio. U ve- selu društvu tko ga je prije mogao nadgovoriti? A sad se počeo držati mudro i mjeriti riječi. Žena je opazila sve te promjene na njemu. Ispočetka joj nije bilo milo, te je dapače kadgod zamrmošila, ali bio je on utješio s nekoliko riječi dokazujući joj potrebu, da jedan za- stupnik sve zna a znati sve ne može se tetošeći cijeli dan ženu. Gospogja se je Slave tako malo po malo privikla, dapače kad bi ga našla zadubljena u misli poviše geografske karte, ona bi se k njemu privukla i bila zadovoljna, da joj mješte poljubaca daje lekciju o političkom položaju i drži disertaciju o tomu, kako je Austrija suvišna i koju će tko zemlju uzeti za sebe, kad dogje do diobe, ili o tomu, kako Francuska ne može i ne smije, da pregori Elsas i kako je Bizmark ludo učinio, kad je tražio od Francuske samo 65 mi: ljarada ratao oštoto. skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- ki zastupnik Herold, da se najprije mora sa českog sta- novišta riješiti pitanje o jeziku kod zemaljskih i kod autonomnih oblasti a to u smislu, da se ne dira u je- dinstvo uprave ni u zakonodavstvo zemlje, pa ni u rav- nopravnost obaju zemaljskih jezika. A imalo bi slijedi- ti ovako: Kod državnih oblasti mora općenje stranke sa oblastima biti mjerodavno. Kojim jezikom stranka govori, onim joj se mora odgovorit. Upotreba jednog ili drugog jezika u uredu i svim općevnim uredima mora bit po istoj mjeri. Što se pak tiče autonomnih oblasti, razlike nijesu ni sad baš Bog zna koje. Kada bude kod svih oblasti riješeno pitanje jezika, onda će narodnosno ograničenje biti ili bespredmetno ili će se presugjivati samo sa stanovišta probitačnosti. Drugo je važno pitanje promjena saborskog izbornog zemaljskog reda. Izborna reforma obuhvaća stvaranje izbornih ko- tara. Za ove reforme imaju koli Nijemci, toli Česi je- dnak interes. U reformi zemaljskog reda hoće Česi proširenje kompetencije sabora, osobito mogućnost samostalnoga oporezovanja u zemaljske svrhe. Uputa jednog niza re- alnih stvari na okružna zastupstva ići će onda lakše, nego sad. Glayni je momenat takogjer zaštita narodnih manjina. Onda bi se puno lakše uredile narodnosne kurije sa pravom veta za izbore u,zemaljski odbor i zavode. One ne bi smjele imati nikakove svrhe, da pa- ralizuju djelovanje sabora. A ako je jednoč uregjeno narodnosno pravo, osigurana zaštita manjine, onda se lasno dade govoriti o marodnosnom vetu za uzdržanje ugovora s obje strane utanačenog zo narodnosni život. Što se pak tiče činovničkog pitanja, to zahtijev Nije- maca, da imadu za njemačke kotare posebni ustav, ne može biti predmetom rasprave megju strankama. U os- talom nepoznavanje češkog jezika otelo bi Nijemcima današnju njihovu prednost kod svih viših državnih oblas- ti. Tužba Nijemaca o manjkavom uvaženju u zemalj- skoj službi prestala bi, kad bi se davalo činovništvo vješto obim zemaljskim jezicima. Cijela je Ugarska uprla oči u Košutovu audijen- ciju u Beču On je otputovao praćen od novinara i od zastupnika u Beč. Drugi je dan bio primljen od kralja u audijenciju. Pred dvorom se sakupilo veliko mnoš- tvo Magjara, koji su burnim klicanjem i ovacijama po- zdravljali Košuta, kad se je dovezao. On se uspeo pre- ko Batianjevih skalina u palaču. Tu gaje pričekao kra- ljev pobočnik i otpratio ga u kraljev kabinet. Audijen- cija je trajala više od tričetvrtine sata. Kad je izlazio, mnoštvo ga je opet burno pozdravljalo. On se*odvezao ravno u svoj stan u Hotel Bristolu“. Tu je primio za- stupnike bečke štampe. On im je saopćio, da je kralj bio šnjime puno dobrostiv. Kad je stupio u kraljevu sobu, da se kralj digao i da mu je pošo nekoliko ko- raka u susret. Razgovarali su se francuski. Kralj mu je upravio više pitanja, ali je Košut rekao, da iz tak. tičkih obzira ne može ništa potanje reći o meritornom sadržaju njegova razgovora s kraljem. Ovako je trajalo pet mjeseca . .. . a sada je Ivčina razmišljao u postelji sve, što se je kroz to doba promijenilo. Jutros ništa, a večeras zastupnik, ponav- ljao on u sebi, a kako bi to rekao činilo mu se kao da ga neka tajna sila diže negdje gore, gore, izvan ovoga svijeta. U glavi mu strujali projekti, kako vrela voda u posudi na ognju. Što je gdje čitao, da se dru- govdje radi, sve će to on uvesti u svoj izborni kotar. U tako ozbiljnim mislima nije čuo ni hropenje svoje nježnije polovice ni pomoća, koje je odbijalo sa zvo- nika ni ranoralice seljakinje, kojih su koraci odjekivali po gradskom pločniku ni njihov hihot, kad bi ih za- kinuo koji polunakresani noćnik. Drugač bi se gospar Ivčina u besnenim noćima znao ljudski razljutiti i op- sovati policiju, koja ne dopušta mirnim gragjanima, da spavaju, ali danas je sve to prošlo noopaženo. On je maštao . . . dok ga neugodni vonj petrolejske svijeće, koja se gasila, ne sjeti, da bi ipak dobro učinio, da zaspi. Bila je već zora, kad se gospodin zastupnik obrne na stranu & tvrdom nakanom, da usne, Nu to baš nije išlo lako. Prevrćao se dugo po postelji, dok ga ne pri- klopi polusan, to jest, ima biti to tako bilo, premda se činilo, da još bdije i da se ono, što vidi, zbilja do- gagja. A vidio je dosta stvari. Najprvo mu se prikazala jedna krasna palača. Njega su vodili dvorjanici u bo- gatim zlatom izvezenim livrejama po stepenicama gore dolje. Susretali bi ga vojnički časnici te oštro, baš po vojnički pozdravljali. A on bi im dostojanstveno kimnuo glavom kaonoti veliki gospodin. Tako sučga uveli u neku dvoranu mramorom popločenu. Na stranama su se vidjele krasne slike — rekli su mu pratioci, da su Ticijanove. Tu se je zaustavio, dvorjanici se odalečili & njemu pristupio postariji gospodin i uveo ga u drugu dvornicu, koja se sjala u svijetlu hiljade električnih svjetiljaka, Zidine su bile zastrte baršunom a u jednom kutu bio je učinjen od egzotičnih biljaka pravi gaj. Znak je bio napunjen miomirisom ljubica, a iz daljine se čula tiha muzika praćena dječijim pijevom, To se je pričinilo Ivčini kao glas herubrina i seradna u devetom nobu, a nije bilo župnika, da mu protuslovi. Onaj ga