Br. 9. i 10. GRVENA HRVATSKA U DUBROVNIKU, 11. Marta 1905, Godina XV. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa današanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bos Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruni i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, «ad mu pretplata mine, smatra šasto polugodište. nu i se da je predbrojen i za do- Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. Pojedini broj 20 para. | Gaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. E ti svake Subote. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. DUBROVNIK, 3. Marta 1905. Nedavno je u ,Obzoru“ izašao članak o današnjim prilikama osobitim obzirom na sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a zadnji nPokret“ bavi se opet na uvodnom mjestu tim pitanjem. Pa zbilja, ako nikad, a ono je sada umjesno promisliti na budućnost našu kao jednoga političkog naroda, kad se ova trošna zgrada austrijskog dualizma ljulja. »Pokret“ dobro opaža, da sistem ne će pro- pasti ni danas ni sutra. Sama je neodvisna stranka u Ugarskoj uzela sebi rok od 12-15 godina za ostvarenje svoga programa, ali do riješenja mora se doći. Da će u Ugarskoj opet biti kadgod na kormilu kakva nova li- beralna stranka, koja će stati na programu realue unije sa austrijskim zemljama, to se ne nadaju ni oni u Beču, to ne bi ni bilo dobro za Hrvate, jer bi značilo status quo ante, pa kako u ove 34 godine, otkad je na- godba, nijesmo ništa dobili, a jedva smo o- čuvali ono, što smo imali, ne bismo ništa dobili ni u druge 34 godine. S promjenom sustava mogli bismo dobiti, a mogli bismo izgubit, a već je to dobro, da postoji ta dvo- struka mogućnost, jer ona potiče na rad i borbu. Ona će nas, nadamo se, izbaviti iz blata, u koje su zapala hrvatska kola. Prilike"u kojim sada, živimo, nijesmo stvo- rili mi, pa bi se moglo dogoditi, da se pitanje o budućem obliku Austrije riješi samo megju onim, koji su to pitanje stavili na dnevni red. Nu s druge strane dvor će se spustiti do koncesija u smislu zahtjeva neodvisne stranke u Ugarskoj samo tada, kad ne bude mogao više odoljevati. Mi se barem tako na- damo, jer kad te nade ne bi bilo, kako nas je kriza našla i ekonomski slabe i državno pocjepkane u megjusobnom trvenju, kad ne bi bilo izgleda, dažće nas drugi trebati i o- vake, kakvi smo, da nas nauckaju proti pro- tivniku, ne bismo zaista imali “sami špo sebi snage, da se sami imponujemo. Mi bismo bili, kako je, ono rekao jedan državnik o balkanskim zemljama, droban novac, da Au- strija i Ugarska izmire svoje račune. Nu ako zbog nemoći, u koju nas je da- našnji sustav doveo, moramo računati sa au- tagonizmom megju Austrijom i Ugarskom, kojega, kad ne bitbilo, ne bi bilo ni došlo doždanašnje krize, treba ipak da budemo na čistu sami sa sobom, što hoćemo. Na paza- ru, gdje će se trgovati, treba da znamo, što imamo kupiti, 7pod, koju cijenu, jer bi se inače moglo ponoviti ono, što se dogodilo, kad se nagodba sklapala, da se natjećemo o nešto, što nam ne će i ne može zajamčiti slobodan razvitak i ekonomski i narodni i politički. Za to je umjesno, što se već sada po- čelo isticati sjedinjene Hrvatske i Dalmacije. To je jedan postulat, od koga se ne može pod nikakvu cijenu odustati, ali koji nije sve. Da je naime Banovina tri puta veća, s ona- kovom nagodbom kakva je sada, ipak bi bila ono, što je: zemlja za isisavanje. Treba da- kle tražiti ujedno i uvjete, da se možemo samostalno razvijati. Ne smijemo dopustiti, da prilike budu opet takove, da dovedu do nerada zato, jer nedostaje sil&. A sil& imaš jedino, kad si sam gospodar svoje kese i kad politiku ne tjeraju pojedini ljudi, već čitavi narod preko svojih vogja. O financijalnoj samostalnosti govorilo se dosta, ta cijenimo, da se poslije žalosnog iskustva ne će naći n Hrvatskoj nijedan mi- saoni političar, koji bi je žrtvovao za ljubav kakvog komoditeta. Ali o potrebi jedne de- mokratske politike, ljudi su različna mnijeaja. Tu u nas vladaju predrasude, koje te sjećaju srednjega vijeka i to ne samo kod onih lju- di, koji restrikciji izbornog prava duguju mandat, već i kod valjanih i poštenih patrio- ta, koji cijene, da demokracija ne odgovara intelektualnom razvoju našega puka. Naš je seljački puk naprotlv mnogo bolje razvijen od njemačkog Mihela, ali kad to i ne bi bilo tako, demokracija i s njom skopčano opće izborno pravo jedini je štit: ustavnosti, uvjet postepenog razvitka jednog naroda. Ova isti- na dovodi do borbe, ali ko se borbe plaši, neka ostane kod kuće. Demokratizacija političkog rada ima i tu dobru stranu, da već sada možemo na tom polju raditi, pa kad dogje doba trgovanja, ići ćemo na pazar s uvjerenjem, da pazari- mo u ime naroda, koji zna, što hoće i ne će da popusti, neka nema silu u ruci da se o- pre. Ali bi bilo pogrješka smatrati demokra- tizaciju svih javnih odnošaja isključivo inter- nom našom stvari, gdje već i sada u Bano- vini imadu prava, da sami odluče. To je pravo samo na papiru; imadu ga, a ne mo- gu ga vršiti, jer je položaj Banovine takav, da se ništa ne može postići proti volji ,sa- veznika“, Kad se dakle traži demokratizova- nje javnoga života, traži se i odaljenje svih zapreka, tako da u internim stvarima samo mi odlučujemo. Suvišno bi bilo sada upustiti se u raz- glabanje, koje su tu zapreke, ali ovo, što smo kazali, već pokazuje, kako je, ako ikad, sada potrebito Hrvatskoj ljudi, koji razumiju i predvigjaju, koji znadu, što hoće a znadu i odabrati najsigurnije pute, da do toga do- gju. Sada nije više doba ni akademičkih ras- prava ni balansiranja, sad je potreba rada. Nas ne će više pomoći deklemacije o držav- nom pravu, nego se valja boriti, da osigu- ramo sebi budućnost i slobodu, i kako na- rodu i kako ljudima. Mi smo vični budućnost i slobodu na- roda dijeliti od budućnosti i slobode poje- dinca. Do česa je to dovelo, svjedoči Bano- vina. Što će im nagodba i sva prava, koja narod kao narod ima, i pripoznanje državne osebujnosti, kad ljudi nemadu slobode, da svoja prava vrše i čine ih vršiti? To je baš i dovelo do one demoralizacije, kojoj je teško naći primjera kodidrugih naroda. Izliječiti to zlo, koje je takožduboko pustilo svoje žile, ne mogu ;više državopravne stranke, tu se hoće jedna stranka, koja ne bježi za ljubav ni Petru ni Pavlu. od socijalnih pitanja, jer je je baš u njima uzrok nedaćama hrvatskog naroda. Čovjek, kojemu je zajumčena slobo- da misli i rada ondje, gdje mora da bude, tu slobodn želi i drugomu, pai narodu svo- me, a od robova nikom koristi, o + Milivoj Šrepel. Baš kad smo zadnji broj zaključili stigla nam je žalosna vijest, da je Milivoj Šrepel, akademičar, prof. zagrebačke universe podlegao bolesti koja ga je zadnje dvije godine mučila. Iz početka se prikazivala kao groznica, te je Šrepel po li- ječničkom savjetu proboravio nekoliko mjeseca u Gradačkoj okolici, da traži zdravlja u svje- žem planinskom uzduhu. Kasnije se pridruži srčana bolest, i koješta drugo, te ga sve to do- vede do postelje, s koje se više nije ustao. Briž- na njega mogla je samo katastrofu odgoditi, ali je nije mogla otkloniti. Tako je zagrebačka universa izgubila uči- telja, koji je uz potrebito znanje imao i srca za svoje učenike, a akademija radnika, kakvoga je teško nadoknaditi. Šrepel je bio čovjek bistre glave, umiljat u općenju, plemexriit u osjećanju a nedutnoran u radu. Ne možemo ga uporediti sa pok. Račkim po umu, ali što je Šrepel ura- dio ima trajne vrijednosti. On je dapače na ne- kim granama hrvatske filologije prvi ukazao; kako treba raditi te potakao i druge da ga slijede. Njegov je rad bio ili čisto znanstven, ili je išao za tim da popularizuje poznavanje knji- ževnosti i kulture drugih naroda. U prvu vrstu spadaju sila njegovih rasprava štampanih u Ra- du jugoslav. akademije i u Gragji za povjest hrv. knjiž., koju je publikaciju on i potakao i uregjivao. Te su rasprave i bilješke raznovrsne, te svojom raznovrsnosti dokazuju, kako je po- kojnik bio svestrano naobražen; ali je osobitu njegu posvetio Šrepel ispitivanju latinske-hu- manistične pjesme u Dubrovniku i Dalmaciji. Qa , libro uvigjao, da tu povsiju ne sniijemo dijeliti oo hrvatske poesije, jer se od ove razli- kuje samo po jeziku, a po duhu je jedna te ista. Bez ove poezije ne možemo dapače ni pro- tumačiti nenadani razvoj hrvatske knjige u Du- brovniku i Dalmaciji XVI. vijeka. Tako nas je on upoznao sa Šibenčaninom Šižgorićem, Koto- rininom Pimom, s latinskim djelima Maruliće- vim i s mnogim drugim pjesnicima, te nam otvorio širi pogled u našu kulturnu povjest o- nih vremena, kad se je u Dalmaciji križalo ro- manstvo sa slavenstvom, istok sa zapadom. I za popularizaciju znanja učinio je Šre- pel dosta, kako suradnik ,Vienca“ i odbornik Matice Hrvatske“, Čitaoci su se morali diviti njegovoj plodovitosti, ili bolje njegovoj silnoj radinosti, a njegove radnje te vrsti ako ništa drugo, pokazivale su barem to, kako je pozorno pratio kulturne pojave drugih naroda. Prigova- ralo mu se, da je površan, ali bez razloga, jer ovakove publikacije ni ne idu na to, da ispitu- ju, nego samo da prikažu, što su drugi kazali. Pa osim toga pisac je često stegnut obzirima prama drugim i društvu, te nije slobodan ka- zati sve što misli. Najteže se osjeća veliki gubitak, koji je hrvatska knjiga pretrpjela smrću Šrepelovom, što je njim pretrgnuta sveza izmegju starijih i mlagjih radnika na znanstvenom polju. On je bio čovjek, u koga su i jedni i drugi imali pouzdanja, a što je još gore nema nikoga da ga zamijeni. U tom smislu njegov je gubitak uprav nenadoknadiv. Kad nam smrt zanije Bro- za, tješili smo se, da imamo Šrepela, a sada ne znamo, ima li od te generacije koga, da prazni- nu ispuni. Šrepel je bio i kao čovjek na svom mje- stu. Imao je široke vidike, a kakva je bio ha- raktera, najbolje pokazuje to, što ga je vlada samo pod pritiskom javnog mnijenja imenovala profesorom na universi. Kad su ga drugovi iza- brali rektorom, Khuen ga nije litio potvrditi. Lijepa zaista svjedodžba njegovoj neodvisnosti patriotizmu, koju ne mogu pokazati mnogi od današnjih književnih korifeja, kojima su usta uvijek puna fraza. U zadnje je doba pokojnik proučavao knji- ževnost dubrovačku XIX. vijeka. Možda je baš to ona radnja, o kojoj je prof. Musić nad otvo- renom rakom kazao, da je pred svoju smrt ka- zivao u pera, La' za rodna zemlja! vo | + |, RENEE Furtimaški atentat na neodvisnost našeg lista. Za gradske čitaoce ,C. H.“ ne će biti nikako- vo iznenagjenje što list današnjim brojem izlazi u srpskoj štampariji, kako što im je već dobro poznato, zašto zadnji broj ,C. H.* nije izašao. Za čitaoce izvan Dubrovnika treba da to sa ne- koliko redaka razjasnimo, ostavljajuć da u na- rednim brojevima stvar podrobnije raspravimo. Pogubni zadah jezuiske propagande koja u formi furtimaškog pokreta toči hrvatski na- rod, zahvatio je i neke naše popove. Ovi htje- doše odmah s početka da i , Crvenu Hrvatsku“ pretvore u orugje crne reakcije, koja se je na- ručeno širom naše bijedne domovine razmahala, pa kad im to vlasnici lista ne dopustiše, stado- še da joj o glavi rade. Svi popovi kao jedan čovjek, pod oštrom stegom svoje kaste, odbaciše početkom godine list. Mišljahu nestat će ga, a kad tamo Riko se i ne sjetio — ali za to oni pot- kopavanijem nastaviše. Dobivši popovskim nov- cem većinu tiskari, koju su dubrovački Hr- vati upravo za Crvenu Hrvatsku“ podigli, do- čepaše se uprave, i& predvogjeni židovom Man- dolfom vrebaše zgodt\da naš list uduše. 1 zgoda im se pruži, pa ako je i jixljava, što mari, njima je dosta načelo: preporagjati 4 Isukrstu. Nastao neki sukob u mjesne hrvatskoj pučkoj štedionici izmegju uprave i - revizijo- nalnog odbora, koji je i u javnoj štampi na- šao odziva. Naš se je list u tom sukohu,, šako je svim čitaocima dobro poznato, držao na stra- ni koliko je god bilo moguće. Ali izašao dopis o tom u ,Hrvatskoj Krumi“, gdje se je bjeso- mučno napadalo na neke hrvatske ustanove u Dubrovniku i na neke pojedince, a izričito po- zivalo da se iznesu dokazi nezadovoljstva pro- tiv uprave štedionice. Izmegju osoba koji su na najtrivijalniji način bile napadnute u onom do- pisu, nalazio se i gosp. Ivan Kolin, upravitelj hrvatske tiskare, gdje se naš list štampavao i aministrator našeg lista. Taj gospodin našao je za zgodno da odgovori na onaj dopis ,Hr- vatske Krune“ i udovolji tako dopisniku iznoseć dokaze koji su mu na raspoloženju bili. Mi pi- tamo poštenu publiku, je li naš list mogao za- nijekati mjesta čovjeku, da svojim potpisom i kao priopćeno brani napadnuto poštenje, sve kad taj čovjek ne bi bio upravitelj tiskare gdje se list štampava i aministrator istog lista. Ali našim furtimašima nije bilo milo da napadnuti svoje poštenje brani i da dokazi za kojim je Hrvatska Kruna“ vapila, na vidjelo izagju, te u besvjestici i trzavici kojom se odlikuju, a mjereći svakog svojim laktom, htjedoše, kad do- čuše da će u našem listu izaći obrana Kolino- va, da presijom na upravu to osujete, pa se ne žacahu da poruče po Gjuru Kovačeviću, koji je upravitelj tiskare i predsjednik štedionice, da će list iz tiskare izbaciti, akt se Kolinovo pismo saopći. Kad na tu poruku dobiše zaslu- ženi odgovor, nagovoriše slagare da otkažu štam- pavanje, a da furtimaštvo bude gotovo, naučiše Vlaha Keleza, koji je do sada za mjesečnih 12 kt; pokrivao mjesto odgovornog urednika, da se kao vlasnik oglasi. Na tu sramotnu igru sakupiše se vlasnici . Crvene Hrvatske“, otpuštiše Keleza i povjeriše izdavanje i uredništvo lista Dr. Ivu De4iiulli, ovlašćujuć ga da stupi u dogovor sa Dubro- vačkom Hrvatskom Tiskarom za sklopljenje for- malnog ugovora, eda se slične sramote ne po- nove. Dubrovačka Hrvatska Tiskara usudila se je putem svog potpretsjednika Antuna kano- nika Lijepopili da metne kao V. tačku uslova za tiskanje ovo : U ,Crvenoj Hrvatskoj" ne će se smjet tiskat uvrijedljivih ni ponizujućih izraza ili ri- ječi, ni očito ni ciljajući proti crkvi i vjeri koje mu drago vjeroispovijedi pripoznate u Austriji, ni proti njihovim sveštenicima u opće kao wa- kogjer ni proti osobama uprave ,Dubrovačke Hrvatske Tiskare“,<