baš s toga, mora da razlikuje dobro stvari, koje
spadaju na vjeru od onih, koje spadaju na po-
litiku.

Inače i nehotice daje se vjerski karak-
ter i pitanjima prosto političkim. A pošto
vjerske stvari moraju se a priori držati istini-
tim, te o njima ne da se raspravljati, tako se do-
gje do krivog'#iključka, da kritika osoba pa
i samih novina, na primjer ,Vrbosne“ i ,Hr-
vatstva“, smatra se kao nešta uvrijedljiva i ne-
dopustita.

To moje skromno mnijenje nekako podu-
piru razni citati, kojim su poduprta gravamina
u cijenjenom Vašem listu. O njima se ne mogu
da opširno bavim, a nije ni mjesto da ja ovdi
raspravljam o uplivu klerikalne struje na našu
literaturu, kako ni da prosugjujem što bi sta-
novite stranke žugjele da , Matica“ postane, na-
dasve danas nakon posljednjih zagrebačkih o-
čitovanja, gdje su iste maznačile svoje stanovi-
šte. Na svrhu ne držim da je nikakva uvrjeda,
kad se kaže da jezuvite šire jedan klerikalni
organ, jer je to za me sasvim naravna stvar.

Učili ,Hrvatstvo“ da se krvatski narod
mora dati pod vodstvom i okrilje rimskog pape,
da popove i biskupe mora slušati ne samo u
vjeri, već i u životu pak i u politici, ne znam,
jer nemam prigode da taj list čitam. Ali ako je
to istinito, mislim da tako ispletavanje vjere sa
politikom jest za vjeru pogubno. Jednako mi-
slim da nad narodnim političkim interesima,
kako ne smijemo priznati prednost onih Beča i
Pešte, tako ne smijemo ni onih Rima; a sva-
komu je pak poznato da i u ovaj čas rimska
kurija ne vodi politiku nama Slavenima prijaznu

O svemu se tomu može raspravljati, bez
da se slične polemike dadu označiti kako u-
vrjedljive za svećenički stalež, ili za katoličku
vjeru, pak se ne može zahtijevati da ,Crvena
Hrvatska“ o tom ništa ne govori ili da govori
na način, kojim bi postala klerikalnim glasilom.
I ova tvrdnja je opravdana, jer se u pismu
na me upravljenom kaže, da ,Crvena Hrvat-
ska“ već griješi _samo za to što, dok vadi ondi
neznačene navode iz drugih listova, istim ne
prigovara. Tvrdi se još da ,Crvena Hrvatska“
bezobzirnim načinom napada za svećenike naj-
svetije stvari i časne katoličke osobe i starje-
šine. U tom pogledu nek: mi bude dopušteno
da smjerno opazim, da kritizirati politički, ma
bilo čiji rad, ne znači napadati. Kad bi pak
bilo netemeljitih napadaja, ti bi bili na sramotu
napadaču a ne napadnutom.

Po svemu ovomu što sam istaknuo lako
se uvigja, da poziv da stanem na put preokretu,
kojeg su prouzročili u novije doba nastali do-
gagjaji, nadilazi moć običnog covjeka.

To je razlog radi kojeg mogao sam na
dugo razmišljati o načinu, kojim da se odazo-
vem Vašem cijenjenom pismu; te sam sa od-
govorom, proti mojoj volji, zakasnio.

Ne dvojim ni najmanie da ćete mi opro-
stiti, jer sam uvjeren da s Vaše strane već se
unaprijeda uvigjalo da me se meće u posve
mučan položaj zahtijevajuć od mene da izvedem
nešto, što izvesti ne mogu.

Dok tim završujem, molim da u ovoj pri-
godi primite osobiti izraz mog dubokog počitanja.

Dubrovnik, 27 novembra 1904
Pero Čingria.

Primjedba uredništva. Na ova pisma osvr-
nut ćemo se i napose, ali ćemo već sada
istaknuti dvije stvari, koje cijeli ovaj pokret
označuju težnjom, da se jednom stališu osigura
u stranci vlast, koju nijedan stališ ne smije da
ima, a ne, da se suzbiju tobožnji napadaji na

vjeru. Gg. svećenici naime nijesu se obratili
kako Hrvati g. Dr. Peru Čingriji, nego kako
svećenici te su pismo potpisali i ljudi, koji ni-
jesu nigda Hrvati bili, već: su se jedni borili
proti nama kako Srbi ili autonomaši dok su se
drugi držali postrance. Popovi se smatraju kao
nešto osobito,;jedna kasta napose, koja za sebe
traži prava u hrv. stranci bez obzira na to, da
svi nijesu pripadnici njezini. Ti ljudi obećavaju
u pismu pasivnost, a to bi bilo i najrazložitije,
kad vide, da im stranka ne može dati ono, što
cijene, da uvjetuje njihov ostanak u stranci, a
kako su održali svoju riječ pokazuju najbolje
zadnji dogogjaji. Jagma za vlasti i prevlasti,
to ih u borbu goni, a ne obrana vjere u koju niko

ne dira.
u

Godina I. broj 1.

Ako je komu bilo nejasno, što hoće ljudi,
koji su u svijet turili prvi broj ,Prave Crvene
Hrvatske“, kad ga je pročitao, sigurno mu to
ne će biti postalo jasno. U programu n. pr. stoji
erno na bijelu, da ne će bit ni liberalci ni kle-
rikalni, ali prvi broj prve godine dokazuje, da
on zna biti još više, nego što obećava, i libe-
ralan i klerikalan u isto doba.

Kroz sve ono fraza skupljenih amo tamo
po leksikonu i romanima, kojima je posut čla-
nak ,Uzroci i posljedice“, razabire se samo to,
da nam pisac hoće da pokaže, kako dandanas
politika treba da bude demokratska. ,Cilj su-
vremene demokratske politike mora da je taj, da
puk sudjeluje u svagdanjem radu“, veli on. Za-
boravio nam je istina kazati, kako se demokra-
cija može složiti sa idejama katoličkog našeg
svećenstva, ali mu to rado opraštamo za ovu
drugu krasnu misao, izvagjenu iz koje političke
ekonomije; , Moderni i napredni duh zahtijeva
od općina nešto više (od štedljive i poštene u-
prave). Općine imaju svoj osobiti socijalni za-
datak da vrše u narodu. Neshvaćanje te duž-
nosti i oblomovština prouzrokovala je, da je jaz
izmegju puka i gospode (u Dubrovniku) sve
dublji postajao“. Ta su se gospoda organizovala
u klike i dinastije. ,Puk je imao služiti kako
stafaža njihovim ciljevima“, oni ,preziru puk“,
oni su sničeanski nadljudi“. ,Godina i godina
rušila je klika priznate/auktoritete“ itd. itd.

Ovako pisati zove se po programu .,Pra-
ve“ voditi polemiku stvarno“. _Mi bismo mogli
dodati komentar, koji bi uprav bio 'stvaran te
iznijeti fotografije tih priznatih auktoriteta, ali
za danas_bilježimo' samo to, kako ,Prava“ ov-
dje bunca o demokraciji, naprednom ir oder
nom duhu, te socijalnim reformama, a ne sjeća
se ni jednom ciglom riječi svećenstva. Dum An-
tun Liepopili_nateže se naprotiv u članku, koji
slijedi, da svoje neharne prijatelje opere i za-
krili svojom ćošicom. On ne zaboravlja ni bi-
jednog Vlaha Keleza, a$+kamo li će Dr. Man-
dolfa i gg. Rašicu i Kovačevića. Napadaji su
na Dr. Mandolfa nerazboriti, a odgovor g. Ko-
lina na lične uvrjede u , Hrvatskoj Kruni“ to ni-
je napadaj na gg. Rašicu i Kovačevića, nego
samo pokušaj napadaja. Za svakoga eto on ima
umiljatu riječ, a_drugi za njega.... ništa, baš
ništa! On valja da se sam brani, premda bi bi-
lo potreba, da mu ko priteče u pomoć te ga
barem sjeti onoga, što se je nedavno dogodilo.
Jer tko;čita njegovu pisaniju, mora da se čudi,
kako taj čovjek ili brzo zaboravlja, što mu nije
milo ili drzovito izvrće stvari, koje su se nedav-
no zbile, i za koje znadu svi suvlasnici ,C. H.“

Tako on govori, da se bez predtečnog do-
govora pristalo, da se pozove g. Stražičić na u-
redništvo ,C. H.“ a tamo je on sam vodio sa
g. Stražičićem pregovore i glavom potpisao s

njim ugovor i to baš dana 11 siječnja 1903.
ljeta gospodnjega. On kaže, da su .stanovita
gospoda oduzela list Rašici, a sam je Rašica do-
šao izjaviti, da zbog preopterečenosti i zdravlja
ne može dalje list uregjivati. On tvrdi, da se
bez predtečnog dogovora proširio broj vlasnika
lista, a sam je bio na sjednici, gdje se to za-
ključilo. Ali da je i zaboravio te stvari, premda
ih nije smio zaboraviti, kad ih je mislio izna-
šati na javnost, kako se tumači to, da krivo
prikazuje i ono, što se dogodilo nazad samo
15 dana. On piše: ,Stanovita gospoda bez zna-
nja nekoliko nas suvlasnika ,C. H.“, kako su
uvijek radili, otkažu Vlahu Kelezu uredništvo
»C. H.“ i imenuju g. Iva DeGiulli“, a to što
govori, dogodilo se je baš na sjednici suvlasni-
ka dne 12, o. mj. gdje su — kako sam Liepo-
pili priznaje — svi pristupili i gdje su svi za
to glasovali, koji su onda prisutni bili, osim ka-
nonika Crnice. Što je još gore, g. Liepopili ne
zna ni ono, što je sam na toj sjednici go-
vorio, jer on nije kazao, ,da g. Kolin njemu
ustupi svoj odgovor, a da će ga on činiti uvr-
stiti ili u Hrv. Krunu“ ili u ,Narodni List“,
nego je rekao, da mu je g. Kolin bio ustupio
svoj odgovor, on bi ga bio učinio uvrstiti u
»Hrv. Krunu“. O ,Nar. Listu“ nije uopće bilo ni
govora.

Ima i drugih netačnosti u izjavi g. Liepo-
pili, koje bi bilo prem dugo ispravljati. Spome-
nuli smo ove, da se vidi, što su kadri ljudi,
koji danas nasrću na nas. S jedne strane
neistine i izvrtanja začinjena podvalama, da smo
mi proti vjeri, a s druge strane demokratsko
— socijalno — napredno — modernizam u
članku , Uzroci i posljedice“, Ovako pisanje naj-
bolje slika ljude, proti kojima se borimo, jer tu
vidimo uvrtačeno nekoliko energumena, ko-
jima je vikom i izvrtanjem uspjelo zastrašiti
razborite i rodoljubne svećenike i prisiliti ih,
da ih slijepo slijede, kud ih vode, s ljudima,
koji kad bi imali moći i snage, najprvo bi svoje
današnje prijatelje privezali na topove.

 

Domaće vijesti.

Političke konference. — Hrvatski zastupnici
na carevinskom vijeću Spinčić i Dr. Ferri kon-
ferirali su ovih dana sa nekim prvacima opo-
zicije i večine u Hrvatskoj. Predmet vijećanja
bio je sadašnji položaj u monarhiji.

Carevinsko vijeće. — Kako javljaju iz Beča,
vlada namjerava naskoro odgoditi zasjedanje ca-
revinskog vijeća, da sazove megjutim zemaljske
sabore.

Nešto se iza brda valja. — U ovo zadnje
vrijeme neprestano se govori o raznim utvrgji-
vanjima. Tako .Grazer 'Tagblatt“ doznaje, da
će puljska luka biti ponovno uivrgjena i to,
da će južni ulaz u luku biti potpuuo zatvoren
velikim nasipom, za soji bi se imalo potrošiti
šest miljuna kruna. Iz Kotora pak javljaju,
da su vojničke oblasti odredile, da se po svim
bokeškim stacijama i po svim tvrgjavama po-
veća dosadašnji broj vojnika. Općina kotorska,
dobrotska i muljanska već su bile pozvane da
nagju potrebite stanove za namještenje vojnika,
koji bi skoro imali stići tamo. — Iz oriih mje-
sta, gdje je do sada bila vojnička stavnja do-
laze glasovi, da je ovoga puta bilo uzeto u
vojnike mnoge više mladosti nego pregjašnjih
godina.

Banovinske stvari. — Hrvatska stranka prava
imala je svoj sastanak pod presjedanjem zast,
Dr. Banjavčića, Zaključeno je da će stranka i
dalje nastaviti svoj rad na programu 1904 i da
će utemeljiti list, koji će zastupati načela stran-

"ke. U tu svrhu ima se utemeljiti dioničko dru-
štvo sa glavnicom od 50,000 K. Za organizaci-
ju stranke izabran je naročiti odbor. Od sada-
šnjih oporbenih ii e pripadaju stranci:
Dr. Banjavčić, Dr. Harambašić, pl. Kiepach,
Dr. Mažuranić, Rubetić, Sašel, Tuškan i Zago-

race. Dr. Derenčin i Dr. Vinković nijesu pristu-
pili novoj organizaciji.

Bečki lovci u Dalmaciji. — Bećke novine ja-
vljaju, da je na ponudu princa Filipa Kobur-
škoga krenula u Dalmaciju lovačka družina iz
Beča, da ustanovi ima li čagalja na otocima
Korčiili;*Hvaru i Šipanu.

Izvoz naših produkata u Česku. — Do danas
se kod nas vrlo malo pazilo na veliki izvor
narodne privede na naše razne gospodarske
produkte — Prodavalo se, s malom iznimkom
skoro u bezcijenje. Seljak naš pritisnut u pro-
ljeće nevoljom i glagju prodaje svoju hranu
kojekakovim špekulantima još u zelenom, na-
ravno ispod svake cijene, te time sebi pripra-
vlja ponovnu nevolju, i pokraj sve bogate i
plodne zemlje on gladuje. Jeseni zagju po seli-
ma kojekakvi tugji agenti, pokaje voće za
bud što, a naš seljak nema baš nikakove ko-
risti od toga, zato on voće slabo cijeni, te mu
nikakovu pozornost ne svraća. Dok seljak neće
moći unovčiti svoje voće, dotle kod nas neće
biti napredka u voćarstvu, tako i u drugi
granama naše narodne privrede. Ali i pri da-

jem neracionalnom postupanju s raznim po-
tija produktima mogli bi iz njih erpsti
veliku korist, da ima kod nas organizovanog
izvoza. Mi moramo naći tržista za naše proiz-
vode, gdje ćemo moći konkurivati, što se tiče
kakvoće i cijene i gdje ćemo ih moći dobro
unovčati.

Zgodna prilika pruža nam se u Českoj,
gdje bi naši proizvodi bili vrlo traženi, no slabo
su poznati. — Priregjuje se u svibnju gospo-
darska izložba u Pragu, a trebali bi i mi na
nju izložiti svoje razne, poljoprivredne, vinogra-
darske i ora proizvode, kojih u to vrijeme
imade. Ti bi bili: vino, rakija, šljivovica; razne
vrsti šljiva, šipaka, krušaka i jabuka, lemuna i
naranača. _Zatim sočivo (leća) grašak, orasi, lje-
šnici,i bademi.

Mnogo bismo doprinjeli ražvoju naše do-
maće industrije upoznavši strani svijet s našim
ćilimovima,&vezovima, ćipkama, narodnim ve-
zom, opancima i-t. d. što se sve na spomenutoj
izložbi izložiti može.

Uvjereni, da će naši trgovci potpuno sva-
titi važnost takvog poduzeća i mnogobrojno na
toj ižložbi zastupani biti, upozorujemo ih na
slijedeći ,proglas hrvatske i srpske omladine
u Pragu.

Gospodarska izložba u Pragu. — U Pragu
priregjuje se već mnogo godina svakog proljeća
velika gospodarska izložba, koja je silno posje-
ćena i poznata ne samo u Ceskoj, nego i izvan
granica njenih.

Braća Česi pozivlju nas da i mi na nju
sudjeljujemo, izlažući svoje poljoprivedne, vo-
ćarske 1 vinogradarske proizvode, razne domaće
i druge izrade, te da bi time zainteresovali za
naše produkte širi krug potrošaća u Českoj.

S velikom predusretljivošću bit će nam u
tom poduzeću na pomoć i trgovački m :z j,
kao glavni sudjelovač u toj izložbi.

Izložba bit će 13. 14. 15. 16. i 17. svibnja.
Od 1. svibnja do izložbe i_ poslije izložbe, do
konea t. m., voljan nam je Česki trgovački mu-
zej ustupiti dvije velike sale u kojima će naše
stvari biti izložene.

S obzirom na veliku korist, koju bi ta iz-
ložba mogla pružati ne samo pojedincima, nego
i cjelokupnoj našoj privredi, pozivamo sve naše
trgovce, domaćine, ustanove i udruženja, koji
se bave prodajom raznih naših dedisvača i koji
bi željeli izložiti na toj izložbi, da se izvole čim
prije prijaviti gore rečenom muzeju na hrvat-
skom jeziku. Sva pisma i roba šalje se na a-
dresu: ,Ceskć obehodni muzeum“ Prag, Seno-
važna ulice č. 1, — Plodinova bursa.

Hrvatski-Srpska omladina u Pragu
(odbor za gospodarsku izložbu).

Odjek furtimaškog atentata. Zagrebački ,Po-
kret“ donašajući vijest o atentatu na neodvisnost
našega lista deve: »>Ili neodvisna ili je neće
biti — veli ,Crv. Hrv.“« Ovaj čin muževnosti
i otmjenoga ponosa u ovoj eri, komponizno-
sti i uzmicanja pred furtimaškim  intriga-
ma na svim stranama napunja sa zadovolj-
stvom svakoga, tko u sebi osjeća ljudskoga
dostojanstva i časti, Ovakav čin u današnjem

 

svojim zaručnikom Petrom Benešićem (Bene-
šom). Danas je dan njihovih zaruka. Dolaze
gosti i sva vigjenija vlastela, bivši knezovi,
viećnici i sudci, a i poslanstvo pučana. Upravo
će opat lokrumski Konstancije da prstenuje
mladence, ali a to zamnije poklik: , Mlečani do-
laze“! i gosti se s knezom rastrkaše po gradu
i gradskim bedemima da vode obranu grada.
Ostaje na taraci jedina Draga s Marom svojom
dojijjom. One opisuju što vide: stotine jedara
krstom obilježenih zajedriše mimo gradske zi-
dove, a na njima križarska vojska spremna na
boj. Ali kad razabraše da su bedemi dubrova-
čki posuti oružanim ljudima, odploviše dalje put
Carigrada. Gosti se vraćaju na taracu, mladenci
se prstenuju, veselje započinje, a pjevač Milecije
zapjeva uz gusle pjesmu o engleskom kralju
Rikardu, kolika je junaštva počinio u svetoj
zemlji i" kako je u Dubrovniku gradio crkvu
Gospe. (Pjesma dakako složena u stilu i jeziku
starih dubrovačkih pjesnika).

Treći čin, Plokata pred dvorom, s jedno
strane kneževski dvor, a s druge erkva Gospe.
Slavi se svadba Drage s Petrom. Mladenci i
svatovi ulaze u crkvu, Kad će na vrata crkve-

bacaju se ispred mladenaca; Draga pučan-
mati joj Ane i otac Ivanko: mole i zaklinju
dance i kneza Damjana za osvetu. Vlastelin

kar ugrabio je Dragu i oskvrnuo je.

 

Juda nalaže, da se Lukar vodi u tamnicu. Dok
su svatovi u crkvi, vlastela pred crkvom kriti-
zuju ovaj Damjanov čin, jer so po zakonima
koji su oni sami složili, nema čin plemića Lu-
kara kazniti ... I kad Damjan izagje sa svato;
vima iz crkve, šalju bivšeg kneza (jervažija
pred njega sa zahtjevom, da pusti Lukara. Al
Damjan odbija. Onda oni zatraže od njega, da
sazove vieće, On odbija i to, jer je uvjeren, da
bi vieće dalo pravo vlastelinu u ovoj stvari.
Sada će vlastela da na svoju ruku uriču vieće,
i začuje se 'zvonce iz viećnice, Ali i Damjan
dade zvoniti u veliko zvono sv. Vlaha, a to je
bio znak, da so narod oružan sakupi... | sad
dolazi pred dvorom?*do preloma izmegju Damja-
na i vlastele, Plemstvo se grozi Judi, da su
dani njegova knezovanja izmakli, i da će sada
odgovarati za sve, što je učinio suprot volje
vieća, Damjan ne mari zato, već zahtjeva od
sudaca-plemića, da sjednu pred dvorom u sud
i smjesta sude Lukaru, Kad oni to neće, nalaže
da ono Lukara svezana dovedu iz tamnice, pa
da mu narod sudi, Glas naroda je: smrt oskvi.
nitelju. Badava se otac Lakarov baca na ko-
ljena pred Damjanom, badava mole plemići,
Lukara. odvedoše na stratište i smjesta ga po-
gubiše .. . Vlastela prisižu osvetu Damjanu.
Četvrti čin. Ista plokata pred dvorom i

čanost sv. Vlaha, ali nekako prisiljeno. Narod
je veseo, ali vlastela, koje ne sudjeluju, vide
se, da kuju zle namjere u potaji. Pa i meka
zla znamenja smućuju praznovjerni narod; eno
prepukao barjak sv. Vlaha s nepažnje stjego-
mošine. Po običaju svečanost svršava s predsta-
vom ispred dvora; daje se ,Prikazanje o sv.
Vlahu“, kako je spasio Dubrovčane od Mleta-
ka. Gleda to i knez Juda sa svog kneževskog
sjedala ispred dvora, a oko njega ono plemstva,
što mu se čini sklono, i po koji stražar. Glumei-
plemići urotili se, da će na dan znak nasrnut
na kneza i njegove ljude i poubijati ih. Znak
ima dati sam Petar Benešić, zet Judin. On se
bori u duši; teško mu je raditi o glavi svoga
tasta. A kad razabra, kako mu žena Draga
sjeda uz oca, i kako joj on kosu rukom draga
prevlada u njemu ljubav za ženu, pa da je ne
uevili smrću njenog oca — ne dade znak. Da-
mjan odlazi, a urotnici kivni na Benešića
samo što ga na sablje ne raznesoše, Složiše
se napokon, da će na drugi način srušiti Da-

ana.
Peti čin. Taraca s izgledom na Lokrum
i more pred stanom Judinim. Iza nje ulaz u
dvoranu Judina stana, u kojoj se drži svečana
gozba. U gostima kod Jude sam je izabrani
novi patrijarh carigradski 'Toma Morosini i drugi

 

crkvom Gospe kao i u III. činu. Slavi se sve.

lični Mlečići. Poslije gozbe dolaze svikolic i na

 

taracu i tu pjevač Milecije pjeva pjesmu o po-
stanku Dubrovnika. Odlaze gosti, a Juda će s
njima, jer je prihvatio poziv patrijarha, da po-
gje na mletački brod i razgleda duždove darove
poslane Balduinu, novom caru : carigradskom.
Zaustavlja ga kćerka Draga, ali on ipak polazi
i ako mučen zlim slutnjama. Kći mu motri &
tarace svaki njegov korak, vidi ga, kako &e
uspinje na brod, ali vidje i — kako brod kreće
i diže jedra... Zajauče jadna, dok na jednom
lagja okrenu kraju i gradom se pronese krik:
Damjan Juda mrtav; ubi se sam, udarivši gla-
vom o jarbole, samo da živ ne padne prevarnim
Mločanima u sužanjstvo. Kad to začuje Draga,
u očaju skoči s tarace u moro a muž joj Petar
dospje još upravo, da užasnim krikom boli
poprati njen smrtonosni skok u bezdan ispod
dubrovačkih visokih bedema.
*
o

Svoje kazivanje Dr. Andrić svršuje: ,Na-
ert ima, dakako, još nekih sitnih tehničkih ne-
dostataka, koje je i sam pisac uvigjao, ali voć
i po ovoj skici budećeg njegovog prvijenčeta
razabiremo, što je hrvatska drama u Kohariću
izgubila“,