baš s toga, mora da razlikuje dobro stvari, koje spadaju na vjeru od onih, koje spadaju na po- litiku. Inače i nehotice daje se vjerski karak- ter i pitanjima prosto političkim. A pošto vjerske stvari moraju se a priori držati istini- tim, te o njima ne da se raspravljati, tako se do- gje do krivog'#iključka, da kritika osoba pa i samih novina, na primjer ,Vrbosne“ i ,Hr- vatstva“, smatra se kao nešta uvrijedljiva i ne- dopustita. To moje skromno mnijenje nekako podu- piru razni citati, kojim su poduprta gravamina u cijenjenom Vašem listu. O njima se ne mogu da opširno bavim, a nije ni mjesto da ja ovdi raspravljam o uplivu klerikalne struje na našu literaturu, kako ni da prosugjujem što bi sta- novite stranke žugjele da , Matica“ postane, na- dasve danas nakon posljednjih zagrebačkih o- čitovanja, gdje su iste maznačile svoje stanovi- šte. Na svrhu ne držim da je nikakva uvrjeda, kad se kaže da jezuvite šire jedan klerikalni organ, jer je to za me sasvim naravna stvar. Učili ,Hrvatstvo“ da se krvatski narod mora dati pod vodstvom i okrilje rimskog pape, da popove i biskupe mora slušati ne samo u vjeri, već i u životu pak i u politici, ne znam, jer nemam prigode da taj list čitam. Ali ako je to istinito, mislim da tako ispletavanje vjere sa politikom jest za vjeru pogubno. Jednako mi- slim da nad narodnim političkim interesima, kako ne smijemo priznati prednost onih Beča i Pešte, tako ne smijemo ni onih Rima; a sva- komu je pak poznato da i u ovaj čas rimska kurija ne vodi politiku nama Slavenima prijaznu O svemu se tomu može raspravljati, bez da se slične polemike dadu označiti kako u- vrjedljive za svećenički stalež, ili za katoličku vjeru, pak se ne može zahtijevati da ,Crvena Hrvatska“ o tom ništa ne govori ili da govori na način, kojim bi postala klerikalnim glasilom. I ova tvrdnja je opravdana, jer se u pismu na me upravljenom kaže, da ,Crvena Hrvat- ska“ već griješi _samo za to što, dok vadi ondi neznačene navode iz drugih listova, istim ne prigovara. Tvrdi se još da ,Crvena Hrvatska“ bezobzirnim načinom napada za svećenike naj- svetije stvari i časne katoličke osobe i starje- šine. U tom pogledu nek: mi bude dopušteno da smjerno opazim, da kritizirati politički, ma bilo čiji rad, ne znači napadati. Kad bi pak bilo netemeljitih napadaja, ti bi bili na sramotu napadaču a ne napadnutom. Po svemu ovomu što sam istaknuo lako se uvigja, da poziv da stanem na put preokretu, kojeg su prouzročili u novije doba nastali do- gagjaji, nadilazi moć običnog covjeka. To je razlog radi kojeg mogao sam na dugo razmišljati o načinu, kojim da se odazo- vem Vašem cijenjenom pismu; te sam sa od- govorom, proti mojoj volji, zakasnio. Ne dvojim ni najmanie da ćete mi opro- stiti, jer sam uvjeren da s Vaše strane već se unaprijeda uvigjalo da me se meće u posve mučan položaj zahtijevajuć od mene da izvedem nešto, što izvesti ne mogu. Dok tim završujem, molim da u ovoj pri- godi primite osobiti izraz mog dubokog počitanja. Dubrovnik, 27 novembra 1904 Pero Čingria. Primjedba uredništva. Na ova pisma osvr- nut ćemo se i napose, ali ćemo već sada istaknuti dvije stvari, koje cijeli ovaj pokret označuju težnjom, da se jednom stališu osigura u stranci vlast, koju nijedan stališ ne smije da ima, a ne, da se suzbiju tobožnji napadaji na vjeru. Gg. svećenici naime nijesu se obratili kako Hrvati g. Dr. Peru Čingriji, nego kako svećenici te su pismo potpisali i ljudi, koji ni- jesu nigda Hrvati bili, već: su se jedni borili proti nama kako Srbi ili autonomaši dok su se drugi držali postrance. Popovi se smatraju kao nešto osobito,;jedna kasta napose, koja za sebe traži prava u hrv. stranci bez obzira na to, da svi nijesu pripadnici njezini. Ti ljudi obećavaju u pismu pasivnost, a to bi bilo i najrazložitije, kad vide, da im stranka ne može dati ono, što cijene, da uvjetuje njihov ostanak u stranci, a kako su održali svoju riječ pokazuju najbolje zadnji dogogjaji. Jagma za vlasti i prevlasti, to ih u borbu goni, a ne obrana vjere u koju niko ne dira. u Godina I. broj 1. Ako je komu bilo nejasno, što hoće ljudi, koji su u svijet turili prvi broj ,Prave Crvene Hrvatske“, kad ga je pročitao, sigurno mu to ne će biti postalo jasno. U programu n. pr. stoji erno na bijelu, da ne će bit ni liberalci ni kle- rikalni, ali prvi broj prve godine dokazuje, da on zna biti još više, nego što obećava, i libe- ralan i klerikalan u isto doba. Kroz sve ono fraza skupljenih amo tamo po leksikonu i romanima, kojima je posut čla- nak ,Uzroci i posljedice“, razabire se samo to, da nam pisac hoće da pokaže, kako dandanas politika treba da bude demokratska. ,Cilj su- vremene demokratske politike mora da je taj, da puk sudjeluje u svagdanjem radu“, veli on. Za- boravio nam je istina kazati, kako se demokra- cija može složiti sa idejama katoličkog našeg svećenstva, ali mu to rado opraštamo za ovu drugu krasnu misao, izvagjenu iz koje političke ekonomije; , Moderni i napredni duh zahtijeva od općina nešto više (od štedljive i poštene u- prave). Općine imaju svoj osobiti socijalni za- datak da vrše u narodu. Neshvaćanje te duž- nosti i oblomovština prouzrokovala je, da je jaz izmegju puka i gospode (u Dubrovniku) sve dublji postajao“. Ta su se gospoda organizovala u klike i dinastije. ,Puk je imao služiti kako stafaža njihovim ciljevima“, oni ,preziru puk“, oni su sničeanski nadljudi“. ,Godina i godina rušila je klika priznate/auktoritete“ itd. itd. Ovako pisati zove se po programu .,Pra- ve“ voditi polemiku stvarno“. _Mi bismo mogli dodati komentar, koji bi uprav bio 'stvaran te iznijeti fotografije tih priznatih auktoriteta, ali za danas_bilježimo' samo to, kako ,Prava“ ov- dje bunca o demokraciji, naprednom ir oder nom duhu, te socijalnim reformama, a ne sjeća se ni jednom ciglom riječi svećenstva. Dum An- tun Liepopili_nateže se naprotiv u članku, koji slijedi, da svoje neharne prijatelje opere i za- krili svojom ćošicom. On ne zaboravlja ni bi- jednog Vlaha Keleza, a$+kamo li će Dr. Man- dolfa i gg. Rašicu i Kovačevića. Napadaji su na Dr. Mandolfa nerazboriti, a odgovor g. Ko- lina na lične uvrjede u , Hrvatskoj Kruni“ to ni- je napadaj na gg. Rašicu i Kovačevića, nego samo pokušaj napadaja. Za svakoga eto on ima umiljatu riječ, a_drugi za njega.... ništa, baš ništa! On valja da se sam brani, premda bi bi- lo potreba, da mu ko priteče u pomoć te ga barem sjeti onoga, što se je nedavno dogodilo. Jer tko;čita njegovu pisaniju, mora da se čudi, kako taj čovjek ili brzo zaboravlja, što mu nije milo ili drzovito izvrće stvari, koje su se nedav- no zbile, i za koje znadu svi suvlasnici ,C. H.“ Tako on govori, da se bez predtečnog do- govora pristalo, da se pozove g. Stražičić na u- redništvo ,C. H.“ a tamo je on sam vodio sa g. Stražičićem pregovore i glavom potpisao s njim ugovor i to baš dana 11 siječnja 1903. ljeta gospodnjega. On kaže, da su .stanovita gospoda oduzela list Rašici, a sam je Rašica do- šao izjaviti, da zbog preopterečenosti i zdravlja ne može dalje list uregjivati. On tvrdi, da se bez predtečnog dogovora proširio broj vlasnika lista, a sam je bio na sjednici, gdje se to za- ključilo. Ali da je i zaboravio te stvari, premda ih nije smio zaboraviti, kad ih je mislio izna- šati na javnost, kako se tumači to, da krivo prikazuje i ono, što se dogodilo nazad samo 15 dana. On piše: ,Stanovita gospoda bez zna- nja nekoliko nas suvlasnika ,C. H.“, kako su uvijek radili, otkažu Vlahu Kelezu uredništvo »C. H.“ i imenuju g. Iva DeGiulli“, a to što govori, dogodilo se je baš na sjednici suvlasni- ka dne 12, o. mj. gdje su — kako sam Liepo- pili priznaje — svi pristupili i gdje su svi za to glasovali, koji su onda prisutni bili, osim ka- nonika Crnice. Što je još gore, g. Liepopili ne zna ni ono, što je sam na toj sjednici go- vorio, jer on nije kazao, ,da g. Kolin njemu ustupi svoj odgovor, a da će ga on činiti uvr- stiti ili u Hrv. Krunu“ ili u ,Narodni List“, nego je rekao, da mu je g. Kolin bio ustupio svoj odgovor, on bi ga bio učinio uvrstiti u »Hrv. Krunu“. O ,Nar. Listu“ nije uopće bilo ni govora. Ima i drugih netačnosti u izjavi g. Liepo- pili, koje bi bilo prem dugo ispravljati. Spome- nuli smo ove, da se vidi, što su kadri ljudi, koji danas nasrću na nas. S jedne strane neistine i izvrtanja začinjena podvalama, da smo mi proti vjeri, a s druge strane demokratsko — socijalno — napredno — modernizam u članku , Uzroci i posljedice“, Ovako pisanje naj- bolje slika ljude, proti kojima se borimo, jer tu vidimo uvrtačeno nekoliko energumena, ko- jima je vikom i izvrtanjem uspjelo zastrašiti razborite i rodoljubne svećenike i prisiliti ih, da ih slijepo slijede, kud ih vode, s ljudima, koji kad bi imali moći i snage, najprvo bi svoje današnje prijatelje privezali na topove. Domaće vijesti. Političke konference. — Hrvatski zastupnici na carevinskom vijeću Spinčić i Dr. Ferri kon- ferirali su ovih dana sa nekim prvacima opo- zicije i večine u Hrvatskoj. Predmet vijećanja bio je sadašnji položaj u monarhiji. Carevinsko vijeće. — Kako javljaju iz Beča, vlada namjerava naskoro odgoditi zasjedanje ca- revinskog vijeća, da sazove megjutim zemaljske sabore. Nešto se iza brda valja. — U ovo zadnje vrijeme neprestano se govori o raznim utvrgji- vanjima. Tako .Grazer 'Tagblatt“ doznaje, da će puljska luka biti ponovno uivrgjena i to, da će južni ulaz u luku biti potpuuo zatvoren velikim nasipom, za soji bi se imalo potrošiti šest miljuna kruna. Iz Kotora pak javljaju, da su vojničke oblasti odredile, da se po svim bokeškim stacijama i po svim tvrgjavama po- veća dosadašnji broj vojnika. Općina kotorska, dobrotska i muljanska već su bile pozvane da nagju potrebite stanove za namještenje vojnika, koji bi skoro imali stići tamo. — Iz oriih mje- sta, gdje je do sada bila vojnička stavnja do- laze glasovi, da je ovoga puta bilo uzeto u vojnike mnoge više mladosti nego pregjašnjih godina. Banovinske stvari. — Hrvatska stranka prava imala je svoj sastanak pod presjedanjem zast, Dr. Banjavčića, Zaključeno je da će stranka i dalje nastaviti svoj rad na programu 1904 i da će utemeljiti list, koji će zastupati načela stran- "ke. U tu svrhu ima se utemeljiti dioničko dru- štvo sa glavnicom od 50,000 K. Za organizaci- ju stranke izabran je naročiti odbor. Od sada- šnjih oporbenih ii e pripadaju stranci: Dr. Banjavčić, Dr. Harambašić, pl. Kiepach, Dr. Mažuranić, Rubetić, Sašel, Tuškan i Zago- race. Dr. Derenčin i Dr. Vinković nijesu pristu- pili novoj organizaciji. Bečki lovci u Dalmaciji. — Bećke novine ja- vljaju, da je na ponudu princa Filipa Kobur- škoga krenula u Dalmaciju lovačka družina iz Beča, da ustanovi ima li čagalja na otocima Korčiili;*Hvaru i Šipanu. Izvoz naših produkata u Česku. — Do danas se kod nas vrlo malo pazilo na veliki izvor narodne privede na naše razne gospodarske produkte — Prodavalo se, s malom iznimkom skoro u bezcijenje. Seljak naš pritisnut u pro- ljeće nevoljom i glagju prodaje svoju hranu kojekakovim špekulantima još u zelenom, na- ravno ispod svake cijene, te time sebi pripra- vlja ponovnu nevolju, i pokraj sve bogate i plodne zemlje on gladuje. Jeseni zagju po seli- ma kojekakvi tugji agenti, pokaje voće za bud što, a naš seljak nema baš nikakove ko- risti od toga, zato on voće slabo cijeni, te mu nikakovu pozornost ne svraća. Dok seljak neće moći unovčiti svoje voće, dotle kod nas neće biti napredka u voćarstvu, tako i u drugi granama naše narodne privrede. Ali i pri da- jem neracionalnom postupanju s raznim po- tija produktima mogli bi iz njih erpsti veliku korist, da ima kod nas organizovanog izvoza. Mi moramo naći tržista za naše proiz- vode, gdje ćemo moći konkurivati, što se tiče kakvoće i cijene i gdje ćemo ih moći dobro unovčati. Zgodna prilika pruža nam se u Českoj, gdje bi naši proizvodi bili vrlo traženi, no slabo su poznati. — Priregjuje se u svibnju gospo- darska izložba u Pragu, a trebali bi i mi na nju izložiti svoje razne, poljoprivredne, vinogra- darske i ora proizvode, kojih u to vrijeme imade. Ti bi bili: vino, rakija, šljivovica; razne vrsti šljiva, šipaka, krušaka i jabuka, lemuna i naranača. _Zatim sočivo (leća) grašak, orasi, lje- šnici,i bademi. Mnogo bismo doprinjeli ražvoju naše do- maće industrije upoznavši strani svijet s našim ćilimovima,&vezovima, ćipkama, narodnim ve- zom, opancima i-t. d. što se sve na spomenutoj izložbi izložiti može. Uvjereni, da će naši trgovci potpuno sva- titi važnost takvog poduzeća i mnogobrojno na toj ižložbi zastupani biti, upozorujemo ih na slijedeći ,proglas hrvatske i srpske omladine u Pragu. Gospodarska izložba u Pragu. — U Pragu priregjuje se već mnogo godina svakog proljeća velika gospodarska izložba, koja je silno posje- ćena i poznata ne samo u Ceskoj, nego i izvan granica njenih. Braća Česi pozivlju nas da i mi na nju sudjeljujemo, izlažući svoje poljoprivedne, vo- ćarske 1 vinogradarske proizvode, razne domaće i druge izrade, te da bi time zainteresovali za naše produkte širi krug potrošaća u Českoj. S velikom predusretljivošću bit će nam u tom poduzeću na pomoć i trgovački m :z j, kao glavni sudjelovač u toj izložbi. Izložba bit će 13. 14. 15. 16. i 17. svibnja. Od 1. svibnja do izložbe i_ poslije izložbe, do konea t. m., voljan nam je Česki trgovački mu- zej ustupiti dvije velike sale u kojima će naše stvari biti izložene. S obzirom na veliku korist, koju bi ta iz- ložba mogla pružati ne samo pojedincima, nego i cjelokupnoj našoj privredi, pozivamo sve naše trgovce, domaćine, ustanove i udruženja, koji se bave prodajom raznih naših dedisvača i koji bi željeli izložiti na toj izložbi, da se izvole čim prije prijaviti gore rečenom muzeju na hrvat- skom jeziku. Sva pisma i roba šalje se na a- dresu: ,Ceskć obehodni muzeum“ Prag, Seno- važna ulice č. 1, — Plodinova bursa. Hrvatski-Srpska omladina u Pragu (odbor za gospodarsku izložbu). Odjek furtimaškog atentata. Zagrebački ,Po- kret“ donašajući vijest o atentatu na neodvisnost našega lista deve: »>Ili neodvisna ili je neće biti — veli ,Crv. Hrv.“« Ovaj čin muževnosti i otmjenoga ponosa u ovoj eri, komponizno- sti i uzmicanja pred furtimaškim intriga- ma na svim stranama napunja sa zadovolj- stvom svakoga, tko u sebi osjeća ljudskoga dostojanstva i časti, Ovakav čin u današnjem svojim zaručnikom Petrom Benešićem (Bene- šom). Danas je dan njihovih zaruka. Dolaze gosti i sva vigjenija vlastela, bivši knezovi, viećnici i sudci, a i poslanstvo pučana. Upravo će opat lokrumski Konstancije da prstenuje mladence, ali a to zamnije poklik: , Mlečani do- laze“! i gosti se s knezom rastrkaše po gradu i gradskim bedemima da vode obranu grada. Ostaje na taraci jedina Draga s Marom svojom dojijjom. One opisuju što vide: stotine jedara krstom obilježenih zajedriše mimo gradske zi- dove, a na njima križarska vojska spremna na boj. Ali kad razabraše da su bedemi dubrova- čki posuti oružanim ljudima, odploviše dalje put Carigrada. Gosti se vraćaju na taracu, mladenci se prstenuju, veselje započinje, a pjevač Milecije zapjeva uz gusle pjesmu o engleskom kralju Rikardu, kolika je junaštva počinio u svetoj zemlji i" kako je u Dubrovniku gradio crkvu Gospe. (Pjesma dakako složena u stilu i jeziku starih dubrovačkih pjesnika). Treći čin, Plokata pred dvorom, s jedno strane kneževski dvor, a s druge erkva Gospe. Slavi se svadba Drage s Petrom. Mladenci i svatovi ulaze u crkvu, Kad će na vrata crkve- bacaju se ispred mladenaca; Draga pučan- mati joj Ane i otac Ivanko: mole i zaklinju dance i kneza Damjana za osvetu. Vlastelin kar ugrabio je Dragu i oskvrnuo je. Juda nalaže, da se Lukar vodi u tamnicu. Dok su svatovi u crkvi, vlastela pred crkvom kriti- zuju ovaj Damjanov čin, jer so po zakonima koji su oni sami složili, nema čin plemića Lu- kara kazniti ... I kad Damjan izagje sa svato; vima iz crkve, šalju bivšeg kneza (jervažija pred njega sa zahtjevom, da pusti Lukara. Al Damjan odbija. Onda oni zatraže od njega, da sazove vieće, On odbija i to, jer je uvjeren, da bi vieće dalo pravo vlastelinu u ovoj stvari. Sada će vlastela da na svoju ruku uriču vieće, i začuje se 'zvonce iz viećnice, Ali i Damjan dade zvoniti u veliko zvono sv. Vlaha, a to je bio znak, da so narod oružan sakupi... | sad dolazi pred dvorom?*do preloma izmegju Damja- na i vlastele, Plemstvo se grozi Judi, da su dani njegova knezovanja izmakli, i da će sada odgovarati za sve, što je učinio suprot volje vieća, Damjan ne mari zato, već zahtjeva od sudaca-plemića, da sjednu pred dvorom u sud i smjesta sude Lukaru, Kad oni to neće, nalaže da ono Lukara svezana dovedu iz tamnice, pa da mu narod sudi, Glas naroda je: smrt oskvi. nitelju. Badava se otac Lakarov baca na ko- ljena pred Damjanom, badava mole plemići, Lukara. odvedoše na stratište i smjesta ga po- gubiše .. . Vlastela prisižu osvetu Damjanu. Četvrti čin. Ista plokata pred dvorom i čanost sv. Vlaha, ali nekako prisiljeno. Narod je veseo, ali vlastela, koje ne sudjeluju, vide se, da kuju zle namjere u potaji. Pa i meka zla znamenja smućuju praznovjerni narod; eno prepukao barjak sv. Vlaha s nepažnje stjego- mošine. Po običaju svečanost svršava s predsta- vom ispred dvora; daje se ,Prikazanje o sv. Vlahu“, kako je spasio Dubrovčane od Mleta- ka. Gleda to i knez Juda sa svog kneževskog sjedala ispred dvora, a oko njega ono plemstva, što mu se čini sklono, i po koji stražar. Glumei- plemići urotili se, da će na dan znak nasrnut na kneza i njegove ljude i poubijati ih. Znak ima dati sam Petar Benešić, zet Judin. On se bori u duši; teško mu je raditi o glavi svoga tasta. A kad razabra, kako mu žena Draga sjeda uz oca, i kako joj on kosu rukom draga prevlada u njemu ljubav za ženu, pa da je ne uevili smrću njenog oca — ne dade znak. Da- mjan odlazi, a urotnici kivni na Benešića samo što ga na sablje ne raznesoše, Složiše se napokon, da će na drugi način srušiti Da- ana. Peti čin. Taraca s izgledom na Lokrum i more pred stanom Judinim. Iza nje ulaz u dvoranu Judina stana, u kojoj se drži svečana gozba. U gostima kod Jude sam je izabrani novi patrijarh carigradski 'Toma Morosini i drugi crkvom Gospe kao i u III. činu. Slavi se sve. lični Mlečići. Poslije gozbe dolaze svikolic i na taracu i tu pjevač Milecije pjeva pjesmu o po- stanku Dubrovnika. Odlaze gosti, a Juda će s njima, jer je prihvatio poziv patrijarha, da po- gje na mletački brod i razgleda duždove darove poslane Balduinu, novom caru : carigradskom. Zaustavlja ga kćerka Draga, ali on ipak polazi i ako mučen zlim slutnjama. Kći mu motri & tarace svaki njegov korak, vidi ga, kako &e uspinje na brod, ali vidje i — kako brod kreće i diže jedra... Zajauče jadna, dok na jednom lagja okrenu kraju i gradom se pronese krik: Damjan Juda mrtav; ubi se sam, udarivši gla- vom o jarbole, samo da živ ne padne prevarnim Mločanima u sužanjstvo. Kad to začuje Draga, u očaju skoči s tarace u moro a muž joj Petar dospje još upravo, da užasnim krikom boli poprati njen smrtonosni skok u bezdan ispod dubrovačkih visokih bedema. * o Svoje kazivanje Dr. Andrić svršuje: ,Na- ert ima, dakako, još nekih sitnih tehničkih ne- dostataka, koje je i sam pisac uvigjao, ali voć i po ovoj skici budećeg njegovog prvijenčeta razabiremo, što je hrvatska drama u Kohariću izgubila“,