Br. 1 .

 

 

(Mi

Cijena je listu unaprijeda: za Dobrovnik . ro
Maki traškovi a i list, kad mu pretplata mine,
štarski k

šasto polugodište.

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr.

Ko ne vrati

 

Dubrovnik, 26. aprila.

Ne znamo, kako shvaćaju drugi naš po-
ali mi cijenimo, da sva naša politika
proti sistemu, koji je do-
e uzrok našem

ložaj,
mora biti naperena smog
u monarhiji;
dloonsk&r te zacijelo ne će jee hr-
vatsko oko za njim zaplakati. Samo io
u Austriji skrši prijevlast nijemstva i mad E
stva, nama mogu svanuti bolji dani, da m
postignemo, što ta dva naroda davno imadu,

a mi uzalud tražimo.

Na prvi mah čovjek bi promislio, da je |

sada čas, kada je sistemu odzvonilo. 1 os
da valja biti spremni na sve, jer

ara ali je opet od-

danas ne zna, što sutra nosi,
više optimis
da sada mora dual n
kobu megju Bečom i Peštom mo

monarhiji
qgdijeljeno i ono, i
tus ga austrijskim zemljama,
."uWiJA N

Gaunsnjo ta: te

odnošaji ne zaostre, to lec wu.
da popusti, noka je pobijedio, kako ono 60-tih
godina.

Za nas je dakle čas jako ozbiljan te sa-
svim odobravamo, što se u zadnje doba po-
čelo življe raspravljati o tomu, koje bi sta-
novište morali uzeti Hrvati, da iz položaja
izvuku za sebe što više koristi. Samo je zlo,
što se i tu — kako obično kod nas — ak-
centairaju sve više razlike u mišljenju,  ko-
je kad bi bile potaknute s dvora, značilo
bi, da mi još nijesmo naučili biti Hrvati, i
ništa drugo nego Hrvati, kojima je prvo i
glavno osigurati sebi na jugu uvjete za naro-
dno razvijanje. Jedni bi naime htjeli s Bečom,
' drugi se nadaju, da će Madžari Hrvatima
popustiti. Što se tiče prvoga, Beč, kojega in-
:lerose treba lučiti od interesa dinastije, ima
svoje osobite_ ciljeve, sasvim oprječne željama
hevatskog naroda. Kako je protivan praved-
nim zahtjevima Čeha, tako mu sigurno nije
nimalo stalo do toga, da hrvatski narod do-
bije svoja prava, te kako se sada oprječuje
Madžarima, opriječio bi se sutra i Hrvatima.
Sada ih snubi, jer mu je možda potroba od
njih, & kad bi limun izažeo, ponovilo bi se
ono, što i godina četrdesetijeh, kad smo za
službe bili nagragjeni policajskim  centra-
lizmom.

Ali ako se je s jedne strane bojati Be-
ča, ne može nam biti ugodan ni madžarski
imperijalizam. Nacijonalna je država madžar-
ska isto tako pogibeljna po naša narodnu o-
sebujnost, kao i bečki centralizam, I jedno-
mu je i drugoj hrvatska narodna država na
jugu tru u potu, te se mi ne smijemo u tom
pogledu nadati nikakvom  popuštanju, ako
prilike u čitavoj monarhiji, pa i vanjsko sta-
nje, ne uvjeri one u Beču, da je udovoljiti
Hrvate manje zlo, nego dopustiti- da monar-
hija bude u vječitoj trzavici, nemoćna u se-
bi i prama svijetu, a prisili ono u Pešti, da
računaju s nama kao s ravnopravnim fak-
torom.

Taj čas po našem mišljenju, nije još
sligao, ali ga mi možemo pospješiti, ako se
znabudomo otresti svijeh upliva, to udarimo
pravom narodnom politikom. Nemamo što
da davamo, malo imamo da branimo, a do-
sta da tražimo. To je zla svjedodžba našem

&, Za inozemstco: 10 kruni i po:
: a so da je predbrojen 1 za do

Ivo DeGiulli.

ća, jer smo sl
čas borbe. Neka nam
ćemo imat što ćemo b
to je nama sve jedno; ako se

tički prikazivati stvar tako, kao

izma nestali. U ovom su-

že dobiti ili
Pešta ili Beč. U prvom slučaju dualizam u
bit će još izrazitiji, jer će biti
što je sada Ugarskoj za-
a u drugom
, potrajati, dok se iznova
o > + rado prisiljen,

EM t

u ———— zemam :
jem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i

k

 
 
  

ododniji, da biramo način 1
dadu, što tražimo, tad
ranit; tko će nam dat,
braneći ono,

što bude naše, nagjemo skupa 8 kime a
trećemu, borit ćemo se, ali bi bila poi F
smisao upustiti so u kakvu borbu, m :
bi ujedno bila borba za naše ea a
ne umišljene ili obećane, kako kamo
šezdesetih godina, nego prave 1 zbiljske.

i i
Pred fuzijom.

Stojimo pred dog:
znamenitosti ne samo za
za cijeli hrvatski n:
se u Spljetu hrvatski
da najprvo u klubovi ze
fuziju, uglavljen početkom M
ku megju Dr. Perom Cingrijom,
kluba narodne hrvatske stranke,

$ odsjednikom |
nali ri klubovi program prihvate,
klubova provedu, te
vatske stranke u Da

tarka, no znamo do ovog časa.

BA. s
Kad

sjednicima, da stupe .

dojmom dogogjaja u dalmatinska
se jo pokazalo, da bitnih razlika u savacanju
težnja i položaja hrvatskog naroda izmegju hr-
valskih zastupnika noma. Tad je dioba u klu-
bove postala nesmisao, a kad su se poslije to-
ga uslijed pobjede neodvisne stranko u Ugar-
skoj priliko u monarhiji zaoštrilo, fuzija se jo
od sobe nalagala, jer je trebalo, da barem u
Dalmaciji budo jedna jaka stranka, koja ne će
biti samo složna u oporbi proti postepenoj gor-
manizaciji ureda, nego jedina i u narodnom ra-
du uopće, najskoli kad take stranke u Banovi-
ni nema. Prilike se u monarhiji razvijaju, a mi
ne smijemo ostati bez jedinstvena vodstva baš
u čašu, kad nas može zateći nenadne i kad je
dužnost Dalmacije da stano na put intrigama,
koje idu za tim, da pod izlikom narodne koristi
podijele opet narod,

S ovih uzroka pozdravljamo misao o fuziji
oduševljeno nadajuć se, da će ujedinjena sila
koristiti narodnoj politici, koju su pojedini za-
stupnici inaugurirali na prekolanjskom saboru,
dovikujuć mogućnicima: ,'Tko nas treba, neka
nas traži“.

Nije so bilo nadati, da će dalmatinski .či-
sti“ pristati uz fuziju. Ta poznamo ih. .Čist
pravac pa bog“ i u imo te dvije riječi izborna
će kronaka bilježiti opet kakvih dogagjaja sli-
čnih onim u Zadarskoj okolici. Ali ono, što nas
čudi, pisanjo jo Jedinstva“, koje očito ide za
tim, da u narodno redove posije nepovjerenje
prama ljudima, kojima se ne može poreći dara
i poštene namjere. Takovo pisanje, pa nosilo
koje hoćeš šifre, ne može koristiti u ovom času,
a ne može koristiti ni to, kad so naumice isti-
če fuzija klubova, a zna so da se ido za fuzijom
stranaka. Ova naime jedino možo dati pokretu
potrebito snage, a fuzija bi klubova podržavala
i daljo opću disorganizaciju, koju i ovom pisa-
nju ,Jedinstva“ vidimo, kad se prikazuje nešto
kako stanovišto stranke, premda po našim in-
formacijama klub o tom nije nigda ni vijećao,
a većina članova kluba hrvatske narodne stran-
ko uvigja svu veliku korist, koju bi narodna
stvar imala od fuzije stranaka.

Razumijemo, da mjesni antagonizmi mogu
prikazati komu fuziju više ili manje korisnom;
neki je mogu i ne željoti, ali je razborito znati
žrtvovati svoje mišljenje i želje općoj narodnoj
koristi, a to će sigurno biti, ako fuzija uspije.
Nijo dobro biti zloguki prorok jednoj ovakoj
stvari, ako ništa za drugo, a ono barem za to,
da na sebe no svrnoš sumnju, da je hoćeš po-

 

stanju uopće, ali jo sad u ovim prilikama sre-

Pojedini broj 20 para.

E NE
Izlazi svakog Četvrtka.

stariješine ,S1 )IKOLA*

      
  
  

igjajem, koji ima veša
našu pokrajinu, već
rod. Dne 26. o. mj. sastaćo
ki zastupnici iz Dalmacije,
ma pretresu program za
a u Dubrovni-
predsjednikom
i Dr. Trumbi-
kluba hrvatsko stranko
fuziju
progju na organizaciju hr-
Imaciji. Koji je rezultat sa-

oni sie. ste
m saboru. gdje

NIA

izj i h vhle
Za izjave, priopćena, zaht
puta tiskaju po pogodbi
čaju, &

brata Dr. M. Čingrije držan na pr-
voj sokolskoj akademiji dne 24 aprila 1905.

   
    
   

Gospodo i Braćo!
i S )ubrovni-
, kad ,Hrvatski Sokol u Dub
a bliku stupa, noka mi bude
tarješina društva u kratko
svrhu.

ku“ prvom pred pu
dopušteno, da kao a arjo

ikažem njegovu idoju 1 S
Z Prvi hi bio bratski češki narod, koji, upo
znavši da snaga naroda ovisi o snazi pojedina

ca što ga sastavljaju, pokrenuo je ustanovu

sokolstva. : o
ri 1861. utomeljen je prvi E &
opće slavenski Sokol u Pragu, a od o
je tokom vremena razvila veličanstvena mi
na organizacija, od neizmjerne koristi u a
što taj krepki i čili naro
opstanak i za svoj napredak.

Za Česima se
vonci, Srb Area
$ usmo da ur
rio i više godina stala su se 08
po Hrvatskoj ušti
dobro uspijevahu. Ali općenito
bilo, jer je falio glavni uvjet za
dinstvena organizacija. j
Istom prošlo godine ta je 0
vedena. Osnova se
a“ jedištem
dričiva Ahalska sokolska društva
stupio Pred narod, kao najmlagja patriols

2323

siiruvija, pivacanvii Zđuuacvu, a piću JV
svrhom.

Dvojaka je zadaća sokolstva: zdravstvena
i odgojna, a jedna svrha: ojačanje narodne svi-
jesti i snago.

Po prilici ono: mens sana in eorpore sano,
što je već i drovnim Rimljanima pred očima
kao idoal lobdilo, to jo i sokolska ideja.

Jačati tijelo — naviknuti ga na napor i
uvježbati da svakoj pogibli bez predanja u oči
gleda, to je zdravstvena zadaća sokolstva. —
To so postizava svakovrsnim vježbanjem i gim-
nastikom — pojedineo i u skupini. Svaka vjež-
ba, svaka igra i razbibriga, koja za tim ide,
Sokolu je dobro došla.

' Uporedo sa zdravstvenom stupa odgojna
ideja.

Širiti poukom i primjerom prosvjetu, raz-
boritost, radinost, značajnost, a zatirati poroke
izmegju članova i u široj svojoj okolini, to je
dužnost Sokola.

Gojiti bratsku društvenost, odgajati pod-
mladak, prožet ljubavlju za narodnu stvar i
koji ćo ljubav prama svojim svetinjama, mjosto
mržnje prama tugjinu, u javnom životu voditi,
zadaća je sokolstva ništa manje znamenita od
jačanja tijela,

Odgajati jako pojedince to će samostalno
misliti, a zajednički raditi kao narodna vojska,
to je konačna svrha Sokola.

Baš za to što su sokoli narodna vojska,
oni su eminentno demokratsko udruženje, koje
ne pozna razliku staleža ni porodu, već se osni-
va na bratstvu, a ovo traži jednakost u pravi-
ma i dužnostima, i ne zna za drugo prednosti
do one vrlino pojedinca. Taka jodnakost ima da
vlada u Sokolu, a iz nje samo se ragja potre-
bita disciplina, ne kao produkt brutalne sile,
već čovječje svijesti i dužnosti, a glavni uslov
zajedničkog uspješnog rada.

Nadahuut tim idejama osnovao se jeiu
Dubrovniku Hrvatski Sokol“ kao član hrvat-
skog sokolskog savoza, i eto čedno danas stupa
pred domaće gragjanstvo, koje se njegovom po-
zivu tako brojno odazvalo i u prvom ga počet-
ku simpatično pozdravilo, na čemu mu srdač-
na hvala.

Stupa u život pun nade i voljo da stvara
snažno individue duhom i tijelom, da odgaja
dobro Hrvate, Budo li  tijeh, biti će i Hr-
vatske!

U to ime pozdravljam Vas gospodo i braćo
i prodstavljam Hrvatski Sokol u Dubrovniku.

 

kopati,
au.

M

Hrvene_H m Du vB : zi
Pretplata i oglasi plaćaju s0 upravi Crvene Hrvatske“ u Dubro iku A so više
Mi slaća se 40 para po
i uz Pazmjetan popus
nefrankirana pisma ne primaju se.

Srpska Dubrovačka Štamparija

slučaj Galileov.
to teško upeklo,

d ima da vodi za svoj

povedoše Poljaci,  Slo-
i ai mi Hrvati ne ostadosmo postrance,
oi o, što so uradit dade.
nivati

ka društva, od kojih mnoga
Ak g napretka nije
to, falila je Je-

rganizacija pro-
Savez hrvatskih sokolskih
y u Zagrebu, koji je pri-
i smjelo
ka in-

 

\

iku gdje su utožljivi
ase O

U tat
t popisi šalju #6 Kiredništvu. Rukopisi “ ne vra-

A. Pasarića. oi

Galileo.

Ji ku spomenuli smo
dise o e ino Torquemade
kad se u istom broju ENE.
dvojica zalijeću na nas. Da naši SM
kako ,baš“ stvari stoje, kako 13 poda :
izvrnuli“, navodimo riječi .meš rasni ra
tomkinji gospogji Mari u podlistku ,

3, (Kursiv je naš.) a LENS i
ie: Pegla povod parnici ovi litaa Sa 1
njegovo djelo: >Dialogo delli R noć.
"stemi del mondo, Tolemaico € o alilco
"izdano u Firenci g. 1632. U so | Manon
"dakako branio Kopernikov, a pobijao ia
ian ale er ak ee s
ieči jom se Je, po a
RESA 1616. bio već onda se 4
"Ko jernikovu nauku ode RA a
"zemlja se kreće«, Me Sie raspravljati.
i vati, ni braniti, niti I :
vi Usljed tog prekršaja mpetvocne odluke, Ga
lileo primi u Firenci na 1. SIVA a E
sda ide u Ri liva opredjeliše rak
"guši te mu na 20. novcinira opre jee, va
- mjesec dana s prijetnjom da će in >
WR On se tad

i i mimo 1
doveden na silu. \ i" Ai
" polagano stigne u Rim na 13. a so:
"gdje odsjedne uz : MERE
ini, i tu ostade sv a
vaš izuzev samo osamnaest dana grikssa 4
"30 aprila) koje je sa svojim so " ed
"ai inkvizicije. U ovoj mu s orig
oi bijaše ustupio tri sobe, = A ,
" piše na 16. aprila sijat Kor a >
a i v
»ehineri, a za sve njeg potrebe. Mi
začina noslanik Niecolini. 1 niecova

»Pogja.

»Prvi preslušaj Galileov bio je na 12. aprila
»1633. pred glavnim povjerenikom inkvizicije,
»Lominikaticem O. Viekom Mhcolano, fiškalom i
»jednim bilježnikom, koji ga >vrlo prijateljski
»čekaše«, kako Niccolini piše na 16. aprila dr-
»žavnom tajniku Cioli u Firenei. U ovomu se
»preslušaju radilo o prvim općenitim formalnim
»izjavam 0 uzroku tužbe proti Galileu i o djelu
p>Dialogo i t. d.«

»Drugi preslušaj, dno 30. aprila, bio je ma-
»mijenjen priznanju Galileovu da je kriv, a treći
»dne 10. maja, njegovoj obrani, za koju mu bi-
pjahu odredili rok od osam dana, Otad prođe
»Pet negjelja prije nego odlučiše što da bude
»8 okrivljenikom, i kroz ovo vrijeme bi pregle-
plana čitava parnica. Iza kako Kardinali inkvi-
»žicije zatražiše mnenje svojih jurista i teologa,
pSastadoše se na 16. juna u svečanoj sjednici
»pred Papom, da ustanove konačni postupak pro-
ti okrivljeniku za dne 22. juna. Pošto su svi
bili osvjedočeni da Galilei u preslušajim
»nije bio rekao svu istinu, radilo se je
»0 tomu, kako da se saznade je li mu bila
»zla namjera. Da se postigne ovaj cilj
»0bično se je rabila tortura, ali na 29. ju-
,ha 1633. inkvizicija morade učiniti iz-
»Nimku, jer sami njezini propisi bijahu
»posve u prilog Galileu, čovjeku od 70
»godina. To nam potvigjuje Bordoni u svomu
«Sacrum tribunal judicam in causis fidei“, gdje
pkaže: »Senes sexagenarii debiles arbitrio inqui-
pSitoris non sunt torquendi, possunt vero terreri«.
»Po ovomu se vidi, da ni ljudi od 60 godina,
«ako slabi, ne mogahu bit metnuti na torturu,
uhego samo prepadeni, t. j. da im se je lo
pZaprijetit torturom, i tako je bilo u Galileo-
,Yom slučaju. On je tad bio osugjen. da se edre-
»če Kopernikove nauke, što je i učinio.“

»Moštar“ dakle sam priznaje, da bi inkvi-
zicija bila metnula Galilea na torturu, da mu
nije bilo 70 godina. Koja je srodstva. pak ona
upotrijebila, da so Galileo odreče nauke svoje,
to ne spominjo, Nama so pak čini, da ta sred-
stva, pa i no bila prava tortura, upotrebljena
prama 70-godišnjem čovjeku, nijesu ništa bolja
od torture.....

I tim bismo svršili, da so pisac članka:
»Razvikani klerikalizam i liberalci“, nije i on
dotakao ovoga pitanja. On piše, da ,kada su
Galilejovi protivnici uspjeli, da ga svrate na
teološko polje, on je neoprezno na to polje
stupio i ne imajući dovoljne toološke spreme
stao na svoju tumačiti sveto pismo i tim bio
pred inkviziciju citiran i osugjen . .. .*
Dragocjeno je ovo priznanje. I sada se često
puta .dogagja, da se hoće čovjeka, koji istinu
kaže, svratiti na teološko polje, da se isti-
na zabašuri i prisili dotičnika na opoziv, Nu o

 

-\n-

tomu žalosnom pojavu drugi put, a sada pita-