Br. 1 . (Mi Cijena je listu unaprijeda: za Dobrovnik . ro Maki traškovi a i list, kad mu pretplata mine, štarski k šasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ko ne vrati Dubrovnik, 26. aprila. Ne znamo, kako shvaćaju drugi naš po- ali mi cijenimo, da sva naša politika proti sistemu, koji je do- e uzrok našem ložaj, mora biti naperena smog u monarhiji; dloonsk&r te zacijelo ne će jee hr- vatsko oko za njim zaplakati. Samo io u Austriji skrši prijevlast nijemstva i mad E stva, nama mogu svanuti bolji dani, da m postignemo, što ta dva naroda davno imadu, a mi uzalud tražimo. Na prvi mah čovjek bi promislio, da je | sada čas, kada je sistemu odzvonilo. 1 os da valja biti spremni na sve, jer ara ali je opet od- danas ne zna, što sutra nosi, više optimis da sada mora dual n kobu megju Bečom i Peštom mo monarhiji qgdijeljeno i ono, i tus ga austrijskim zemljama, ."uWiJA N Gaunsnjo ta: te odnošaji ne zaostre, to lec wu. da popusti, noka je pobijedio, kako ono 60-tih godina. Za nas je dakle čas jako ozbiljan te sa- svim odobravamo, što se u zadnje doba po- čelo življe raspravljati o tomu, koje bi sta- novište morali uzeti Hrvati, da iz položaja izvuku za sebe što više koristi. Samo je zlo, što se i tu — kako obično kod nas — ak- centairaju sve više razlike u mišljenju, ko- je kad bi bile potaknute s dvora, značilo bi, da mi još nijesmo naučili biti Hrvati, i ništa drugo nego Hrvati, kojima je prvo i glavno osigurati sebi na jugu uvjete za naro- dno razvijanje. Jedni bi naime htjeli s Bečom, ' drugi se nadaju, da će Madžari Hrvatima popustiti. Što se tiče prvoga, Beč, kojega in- :lerose treba lučiti od interesa dinastije, ima svoje osobite_ ciljeve, sasvim oprječne željama hevatskog naroda. Kako je protivan praved- nim zahtjevima Čeha, tako mu sigurno nije nimalo stalo do toga, da hrvatski narod do- bije svoja prava, te kako se sada oprječuje Madžarima, opriječio bi se sutra i Hrvatima. Sada ih snubi, jer mu je možda potroba od njih, & kad bi limun izažeo, ponovilo bi se ono, što i godina četrdesetijeh, kad smo za službe bili nagragjeni policajskim centra- lizmom. Ali ako se je s jedne strane bojati Be- ča, ne može nam biti ugodan ni madžarski imperijalizam. Nacijonalna je država madžar- ska isto tako pogibeljna po naša narodnu o- sebujnost, kao i bečki centralizam, I jedno- mu je i drugoj hrvatska narodna država na jugu tru u potu, te se mi ne smijemo u tom pogledu nadati nikakvom popuštanju, ako prilike u čitavoj monarhiji, pa i vanjsko sta- nje, ne uvjeri one u Beču, da je udovoljiti Hrvate manje zlo, nego dopustiti- da monar- hija bude u vječitoj trzavici, nemoćna u se- bi i prama svijetu, a prisili ono u Pešti, da računaju s nama kao s ravnopravnim fak- torom. Taj čas po našem mišljenju, nije još sligao, ali ga mi možemo pospješiti, ako se znabudomo otresti svijeh upliva, to udarimo pravom narodnom politikom. Nemamo što da davamo, malo imamo da branimo, a do- sta da tražimo. To je zla svjedodžba našem &, Za inozemstco: 10 kruni i po: : a so da je predbrojen 1 za do Ivo DeGiulli. ća, jer smo sl čas borbe. Neka nam ćemo imat što ćemo b to je nama sve jedno; ako se tički prikazivati stvar tako, kao izma nestali. U ovom su- že dobiti ili Pešta ili Beč. U prvom slučaju dualizam u bit će još izrazitiji, jer će biti što je sada Ugarskoj za- a u drugom , potrajati, dok se iznova o > + rado prisiljen, EM t u ———— zemam : jem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i k ododniji, da biramo način 1 dadu, što tražimo, tad ranit; tko će nam dat, braneći ono, što bude naše, nagjemo skupa 8 kime a trećemu, borit ćemo se, ali bi bila poi F smisao upustiti so u kakvu borbu, m : bi ujedno bila borba za naše ea a ne umišljene ili obećane, kako kamo šezdesetih godina, nego prave 1 zbiljske. i i Pred fuzijom. Stojimo pred dog: znamenitosti ne samo za za cijeli hrvatski n: se u Spljetu hrvatski da najprvo u klubovi ze fuziju, uglavljen početkom M ku megju Dr. Perom Cingrijom, kluba narodne hrvatske stranke, $ odsjednikom | nali ri klubovi program prihvate, klubova provedu, te vatske stranke u Da tarka, no znamo do ovog časa. BA. s Kad sjednicima, da stupe . dojmom dogogjaja u dalmatinska se jo pokazalo, da bitnih razlika u savacanju težnja i položaja hrvatskog naroda izmegju hr- valskih zastupnika noma. Tad je dioba u klu- bove postala nesmisao, a kad su se poslije to- ga uslijed pobjede neodvisne stranko u Ugar- skoj priliko u monarhiji zaoštrilo, fuzija se jo od sobe nalagala, jer je trebalo, da barem u Dalmaciji budo jedna jaka stranka, koja ne će biti samo složna u oporbi proti postepenoj gor- manizaciji ureda, nego jedina i u narodnom ra- du uopće, najskoli kad take stranke u Banovi- ni nema. Prilike se u monarhiji razvijaju, a mi ne smijemo ostati bez jedinstvena vodstva baš u čašu, kad nas može zateći nenadne i kad je dužnost Dalmacije da stano na put intrigama, koje idu za tim, da pod izlikom narodne koristi podijele opet narod, S ovih uzroka pozdravljamo misao o fuziji oduševljeno nadajuć se, da će ujedinjena sila koristiti narodnoj politici, koju su pojedini za- stupnici inaugurirali na prekolanjskom saboru, dovikujuć mogućnicima: ,'Tko nas treba, neka nas traži“. Nije so bilo nadati, da će dalmatinski .či- sti“ pristati uz fuziju. Ta poznamo ih. .Čist pravac pa bog“ i u imo te dvije riječi izborna će kronaka bilježiti opet kakvih dogagjaja sli- čnih onim u Zadarskoj okolici. Ali ono, što nas čudi, pisanjo jo Jedinstva“, koje očito ide za tim, da u narodno redove posije nepovjerenje prama ljudima, kojima se ne može poreći dara i poštene namjere. Takovo pisanje, pa nosilo koje hoćeš šifre, ne može koristiti u ovom času, a ne može koristiti ni to, kad so naumice isti- če fuzija klubova, a zna so da se ido za fuzijom stranaka. Ova naime jedino možo dati pokretu potrebito snage, a fuzija bi klubova podržavala i daljo opću disorganizaciju, koju i ovom pisa- nju ,Jedinstva“ vidimo, kad se prikazuje nešto kako stanovišto stranke, premda po našim in- formacijama klub o tom nije nigda ni vijećao, a većina članova kluba hrvatske narodne stran- ko uvigja svu veliku korist, koju bi narodna stvar imala od fuzije stranaka. Razumijemo, da mjesni antagonizmi mogu prikazati komu fuziju više ili manje korisnom; neki je mogu i ne željoti, ali je razborito znati žrtvovati svoje mišljenje i želje općoj narodnoj koristi, a to će sigurno biti, ako fuzija uspije. Nijo dobro biti zloguki prorok jednoj ovakoj stvari, ako ništa za drugo, a ono barem za to, da na sebe no svrnoš sumnju, da je hoćeš po- stanju uopće, ali jo sad u ovim prilikama sre- Pojedini broj 20 para. E NE Izlazi svakog Četvrtka. stariješine ,S1 )IKOLA* igjajem, koji ima veša našu pokrajinu, već rod. Dne 26. o. mj. sastaćo ki zastupnici iz Dalmacije, ma pretresu program za a u Dubrovni- predsjednikom i Dr. Trumbi- kluba hrvatsko stranko fuziju progju na organizaciju hr- Imaciji. Koji je rezultat sa- oni sie. ste m saboru. gdje NIA izj i h vhle Za izjave, priopćena, zaht puta tiskaju po pogodbi čaju, & brata Dr. M. Čingrije držan na pr- voj sokolskoj akademiji dne 24 aprila 1905. Gospodo i Braćo! i S )ubrovni- , kad ,Hrvatski Sokol u Dub a bliku stupa, noka mi bude tarješina društva u kratko svrhu. ku“ prvom pred pu dopušteno, da kao a arjo ikažem njegovu idoju 1 S Z Prvi hi bio bratski češki narod, koji, upo znavši da snaga naroda ovisi o snazi pojedina ca što ga sastavljaju, pokrenuo je ustanovu sokolstva. : o ri 1861. utomeljen je prvi E & opće slavenski Sokol u Pragu, a od o je tokom vremena razvila veličanstvena mi na organizacija, od neizmjerne koristi u a što taj krepki i čili naro opstanak i za svoj napredak. Za Česima se vonci, Srb Area $ usmo da ur rio i više godina stala su se 08 po Hrvatskoj ušti dobro uspijevahu. Ali općenito bilo, jer je falio glavni uvjet za dinstvena organizacija. j Istom prošlo godine ta je 0 vedena. Osnova se a“ jedištem dričiva Ahalska sokolska društva stupio Pred narod, kao najmlagja patriols 2323 siiruvija, pivacanvii Zđuuacvu, a piću JV svrhom. Dvojaka je zadaća sokolstva: zdravstvena i odgojna, a jedna svrha: ojačanje narodne svi- jesti i snago. Po prilici ono: mens sana in eorpore sano, što je već i drovnim Rimljanima pred očima kao idoal lobdilo, to jo i sokolska ideja. Jačati tijelo — naviknuti ga na napor i uvježbati da svakoj pogibli bez predanja u oči gleda, to je zdravstvena zadaća sokolstva. — To so postizava svakovrsnim vježbanjem i gim- nastikom — pojedineo i u skupini. Svaka vjež- ba, svaka igra i razbibriga, koja za tim ide, Sokolu je dobro došla. ' Uporedo sa zdravstvenom stupa odgojna ideja. Širiti poukom i primjerom prosvjetu, raz- boritost, radinost, značajnost, a zatirati poroke izmegju članova i u široj svojoj okolini, to je dužnost Sokola. Gojiti bratsku društvenost, odgajati pod- mladak, prožet ljubavlju za narodnu stvar i koji ćo ljubav prama svojim svetinjama, mjosto mržnje prama tugjinu, u javnom životu voditi, zadaća je sokolstva ništa manje znamenita od jačanja tijela, Odgajati jako pojedince to će samostalno misliti, a zajednički raditi kao narodna vojska, to je konačna svrha Sokola. Baš za to što su sokoli narodna vojska, oni su eminentno demokratsko udruženje, koje ne pozna razliku staleža ni porodu, već se osni- va na bratstvu, a ovo traži jednakost u pravi- ma i dužnostima, i ne zna za drugo prednosti do one vrlino pojedinca. Taka jodnakost ima da vlada u Sokolu, a iz nje samo se ragja potre- bita disciplina, ne kao produkt brutalne sile, već čovječje svijesti i dužnosti, a glavni uslov zajedničkog uspješnog rada. Nadahuut tim idejama osnovao se jeiu Dubrovniku Hrvatski Sokol“ kao član hrvat- skog sokolskog savoza, i eto čedno danas stupa pred domaće gragjanstvo, koje se njegovom po- zivu tako brojno odazvalo i u prvom ga počet- ku simpatično pozdravilo, na čemu mu srdač- na hvala. Stupa u život pun nade i voljo da stvara snažno individue duhom i tijelom, da odgaja dobro Hrvate, Budo li tijeh, biti će i Hr- vatske! U to ime pozdravljam Vas gospodo i braćo i prodstavljam Hrvatski Sokol u Dubrovniku. kopati, au. M Hrvene_H m Du vB : zi Pretplata i oglasi plaćaju s0 upravi Crvene Hrvatske“ u Dubro iku A so više Mi slaća se 40 para po i uz Pazmjetan popus nefrankirana pisma ne primaju se. Srpska Dubrovačka Štamparija slučaj Galileov. to teško upeklo, d ima da vodi za svoj povedoše Poljaci, Slo- i ai mi Hrvati ne ostadosmo postrance, oi o, što so uradit dade. nivati ka društva, od kojih mnoga Ak g napretka nije to, falila je Je- rganizacija pro- Savez hrvatskih sokolskih y u Zagrebu, koji je pri- i smjelo ka in- \ iku gdje su utožljivi ase O U tat t popisi šalju #6 Kiredništvu. Rukopisi “ ne vra- A. Pasarića. oi Galileo. Ji ku spomenuli smo dise o e ino Torquemade kad se u istom broju ENE. dvojica zalijeću na nas. Da naši SM kako ,baš“ stvari stoje, kako 13 poda : izvrnuli“, navodimo riječi .meš rasni ra tomkinji gospogji Mari u podlistku , 3, (Kursiv je naš.) a LENS i ie: Pegla povod parnici ovi litaa Sa 1 njegovo djelo: >Dialogo delli R noć. "stemi del mondo, Tolemaico € o alilco "izdano u Firenci g. 1632. U so | Manon "dakako branio Kopernikov, a pobijao ia ian ale er ak ee s ieči jom se Je, po a RESA 1616. bio već onda se 4 "Ko jernikovu nauku ode RA a "zemlja se kreće«, Me Sie raspravljati. i vati, ni braniti, niti I : vi Usljed tog prekršaja mpetvocne odluke, Ga lileo primi u Firenci na 1. SIVA a E sda ide u Ri liva opredjeliše rak "guši te mu na 20. novcinira opre jee, va - mjesec dana s prijetnjom da će in > WR On se tad i i mimo 1 doveden na silu. \ i" Ai " polagano stigne u Rim na 13. a so: "gdje odsjedne uz : MERE ini, i tu ostade sv a vaš izuzev samo osamnaest dana grikssa 4 "30 aprila) koje je sa svojim so " ed "ai inkvizicije. U ovoj mu s orig oi bijaše ustupio tri sobe, = A , " piše na 16. aprila sijat Kor a > a i v »ehineri, a za sve njeg potrebe. Mi začina noslanik Niecolini. 1 niecova »Pogja. »Prvi preslušaj Galileov bio je na 12. aprila »1633. pred glavnim povjerenikom inkvizicije, »Lominikaticem O. Viekom Mhcolano, fiškalom i »jednim bilježnikom, koji ga >vrlo prijateljski »čekaše«, kako Niccolini piše na 16. aprila dr- »žavnom tajniku Cioli u Firenei. U ovomu se »preslušaju radilo o prvim općenitim formalnim »izjavam 0 uzroku tužbe proti Galileu i o djelu p>Dialogo i t. d.« »Drugi preslušaj, dno 30. aprila, bio je ma- »mijenjen priznanju Galileovu da je kriv, a treći »dne 10. maja, njegovoj obrani, za koju mu bi- pjahu odredili rok od osam dana, Otad prođe »Pet negjelja prije nego odlučiše što da bude »8 okrivljenikom, i kroz ovo vrijeme bi pregle- plana čitava parnica. Iza kako Kardinali inkvi- »žicije zatražiše mnenje svojih jurista i teologa, pSastadoše se na 16. juna u svečanoj sjednici »pred Papom, da ustanove konačni postupak pro- ti okrivljeniku za dne 22. juna. Pošto su svi bili osvjedočeni da Galilei u preslušajim »nije bio rekao svu istinu, radilo se je »0 tomu, kako da se saznade je li mu bila »zla namjera. Da se postigne ovaj cilj »0bično se je rabila tortura, ali na 29. ju- ,ha 1633. inkvizicija morade učiniti iz- »Nimku, jer sami njezini propisi bijahu »posve u prilog Galileu, čovjeku od 70 »godina. To nam potvigjuje Bordoni u svomu «Sacrum tribunal judicam in causis fidei“, gdje pkaže: »Senes sexagenarii debiles arbitrio inqui- pSitoris non sunt torquendi, possunt vero terreri«. »Po ovomu se vidi, da ni ljudi od 60 godina, «ako slabi, ne mogahu bit metnuti na torturu, uhego samo prepadeni, t. j. da im se je lo pZaprijetit torturom, i tako je bilo u Galileo- ,Yom slučaju. On je tad bio osugjen. da se edre- »če Kopernikove nauke, što je i učinio.“ »Moštar“ dakle sam priznaje, da bi inkvi- zicija bila metnula Galilea na torturu, da mu nije bilo 70 godina. Koja je srodstva. pak ona upotrijebila, da so Galileo odreče nauke svoje, to ne spominjo, Nama so pak čini, da ta sred- stva, pa i no bila prava tortura, upotrebljena prama 70-godišnjem čovjeku, nijesu ništa bolja od torture..... I tim bismo svršili, da so pisac članka: »Razvikani klerikalizam i liberalci“, nije i on dotakao ovoga pitanja. On piše, da ,kada su Galilejovi protivnici uspjeli, da ga svrate na teološko polje, on je neoprezno na to polje stupio i ne imajući dovoljne toološke spreme stao na svoju tumačiti sveto pismo i tim bio pred inkviziciju citiran i osugjen . .. .* Dragocjeno je ovo priznanje. I sada se često puta .dogagja, da se hoće čovjeka, koji istinu kaže, svratiti na teološko polje, da se isti- na zabašuri i prisili dotičnika na opoziv, Nu o -\n- tomu žalosnom pojavu drugi put, a sada pita-