Br. 19. U DUBROVNIKU, 11. Maja 1905. Godina XV. RVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrornik sa donašanjem u kuću; Hercegovinu 8 poštom: na godinu 10 kruna, na po godine & kruna. Za inozemstco: 10 štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je prikovao i za do- | šasto polugodište. za Austro-U, gorak, Bosnu i = | una i po- a Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. ] Pojedini broj 20 para. | Pretplata i oglasi plaćaju se “upravi ,Crvene Hrvatske“ Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglas puta tiskaju po pogodbi i uz ražmjeran popust. Dopisi š čaju, a nefrankirana pisma ne primaju se u Dubrovniku gdje su utužljivi e 20 para. Oglasi koji se više alju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- Izlazi svakog Četvrik Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Dubrovnik, 10. maja 1905. U prošlom smo broju zabilježili mišlje- nje ,Novoga Lista“ o današnjoj situaciji, koje ,Jedinstvu“ daje povoda, da ga krsti madžarofileem. Naš spljetski drug ide dapa- če tako daleko, da uhodi korake urednika »Novoga Lista“ g. Supila, pa zna označiti i sobu, gdje je u Budimpešti odsio, ueka či- taoci iz toga izvedu konsekvencije, 0 pona- šanja Supilovu. Takovo postupanje za nas se zove obavljati posao drugih. Ni mi se ne slažemo sasvim sa onim, što g. Supilo za- govara, ali mu ne možemo zamjeriti, što je išao u Peštu, ako je išao, pa sve da se sa- stao sa Vlašićem i družinom. To nam može biti dapače korisno u toliko, u koliko je po- trebito, da znamo, što u Pešti misle. Jesu li kome putovanja g. Supila mila ili nijesu, to se nas nimalo ne tiče, a neka oni kojima to nije milo krive sami sebe, što Hrvati ni- komu više ne vjeruju. Izmegju tih nevjernika sigurno je i g. Supilo, a ako on piše proti gravaminalnoj politici oporbenih krugova u Zagrebu, ne pi- še zbog toga, što bi tobože odobravao ne- prestano vrijegjanje nagodbe sa strane Ma- džara, nego zato, što je takova politika zbi- lja smiješna u časovima, kad oni, koji je tje- raju, misle da je došlo doba, da Hrvati do- biju ili takav državopravan položaj, da se povrijede uopće onemoguće ili pogoršano iz- danje današnje nagodbe. Nekim se čini svako čekanje u ovom času jako pogibeljno. Kad se Madžari i Beč pogode — kažu oni — Hrvati će ostati praz- nih šaka. Ne smije se to dopustili — mi- šljenje je ,Novoga Lista“ — treba se i nepo- ' zvani uplesti. ojačati Madžare, da oni svije- sni svoje snage mne popuste, a kad dobiju tad ćemo se dijeliti. Treba priznati da to mišljenje nije bez svake podloge, ali za nas je previše opasno da bi se za nj odlučili. Misao suradnje sa Madžarima poslije svega onoga, što se je iskusilo, ne susreće osobite simpatije, Moglo: bi se dapače lako dogoditi, da agitacija provedena u tome sizi- slu izazove reakciju te ojača onaj elemenat, koji u nas ne vidi dalje od Beča. Trvenja, koja bi tada nastala, onemogućila bi svaku akciju u jednom i drugom smislu, te bismo bili osugjeni, da budemo besvijesno orugje u rukama trećih. Uplićući se sada u borbu megju Bečom i Peštom, idemo dakle u su- sret jednoj pogibli, koju bi trebalo svakako izbjeći, a prilike u monarhiji nijesu još do toga došle, da nas na to sile. Mi doista možemo predvidjeti, da ,ne- odvisna stranka“ ne će odustati od svojih zahtjeva, ona dapače to ni ne može učiniti, jer bi isti čas prestala biti ono što je — ali predstavlja li ona zbilja madžarski narod? Istina je, da je u posljednim izborima izvo- jevala pobjedu, kakvoj se ni ona nije nadala, ali geslo, pod kojim su so izbori vodili, ne daje nam pravo zaključili, da bi u drugim prilikama bila kadra postići sličan uspjeh. Očito nasilje grofa Tisze dovelo je naime do koalicije izmegju nje i drugih oporbenih stra- naka sa najboljim j najmoćnijim elementima _liberalno stranke, grofom Andrassy, Szellom i dr, te je koalicija pobijedila, a ako jo pri diobi mandata ,neodvisna stranka“ do- bila lavlji dio, to još ne znači, da mora o- držati stečeni položaj i onda, kad bi Ugar- ska bila stavljena pred alternativu, da ili uzdrži sadanji odnošaj sa austrijskim zemlja- ma ili se posvema raskrsti s Bečom. Polo- žaj, koji su zadnji izbori stvorili, ima na sebi sva obilježja provizornosti, pa i ako ono, što smo doživjeli, kaže, da prije ili poslije mora doći do sukoba izmegju Beča i Pešte, nove bi koalicije i situacije mogle odgoditi konačno riješenje. U ovakovoj neizvjesnosti cijenimo, da je neuputno zalijetati se. Lako je kazati, da se može svrnuti na protivnu stranu, kad te srele razočaranje, gdje si htio, ali je teško to iz- vosti: da nije drugo narod će izgubit i ono malo povjerenja, što ga je imao u svoje vo- gje, a to s drugim riječima znači, da je jedna akcija neuspjela, a da za drugu ne bi bilo potrebite energije. Ali se kaže: Treba pokrenuti hrvatsko pitanje. Jest! I mi to govorimo i to tražimo. Ali hrvatsko pitanje pokrenimo neodvisno od drugih, kao pitanje naroda, a ne pokrećimo ga kao sredstvo za riješavanje tugjih pitanja, pokrenimo bez obzira na Beč i na Magjare i ne bacajmo se ni na jedna ni drugu stranu. Kad ga tako pokrenemo, dat će se već pri- goda da se upletemo i spojimo ga sa svim onim velikim nizom pitanja, koji u Austriji čekaju riješenje. Pa Kad bi i došlo do toga, da se pitanje hrvatsko riješi prije pitanja češkog, poljačkog, treutinskog i t. d. ne ra- zumijemo, što bismo više postigli, kad bi udruženi s Madžarima stali proti Beču, nego kad bismo bili sami za sebe, U ovom slu- čaju Beč bi morao ili da bira izmegju nas i Pešte, ili da dade nama, što i Pešti, ili da dade Pešti sve, a nama ništa. I ovo bi se zadnje moglo dogoditi, ali nas toga ne će osloboditi ni madžarsko prijateljstvo, jer bi so tada ponovili dogogjaji g. 1867. t. j. Dal- macija se ne bi spojila sa Banovinom po vo- lji Beča, jer bi to u slučaju carinarske ra- stave značilo za Beč zatvoriti sebi pute na Balkan, a Madžari ga ne bi sigurno na to silili, kako ga ni sad ne sile, premda im na- goda dava to pravo. Oni su dobri političari i dobro znadu, da i ako imadu dobar apetit, Banovina je s Dalmacijom prevelik zalogaj za njihova usta. ije Program ,,Hrvatske Stranke“ pred sudom ,,Dubrovnika“, .Dubrovnik“ u svom zadnjem broju bavi se na uvodnom mjestu programom Hrvatske stranke i proglasom na narod što su izdali njeni zastupnici, Proglas su mu samo fraze, pa preko njega prolazi, a što so programa tiče, osvrće se samo na I. i IV. tačku njegovu, za koje kaže da im je stilizacija ,kao plod kom- promisa ispala nejasna i dvolična tako da može zadovoljiti svakoga i nikoga“. Bilo ili ne bilo tako svakako ,Dubrovnik“ nije zadovoljan. Za nj se u IV. tačei onog pro- grama pominju Srbi ,tako općenito, da mogu biti potpuno zadovoljni i oni, koji vide Srbe samo u Srbiji, a inače ih ne priznavaju, nego ih krsto političkijom Hrvatima, ili im _pridije- vaju ,tako zvani“, IV. tačka programa kažo doslovce: ,Hr- vatska stranka smatra, da su Hrvati i Srbi je- dan narod po krvi i jeziku, nerazdruživo spo- jeni zemljištem, na kojem obitavaju, te će prema tome raditi, da se uklono i onomoguće razmi- rico, a da se uvriježi ljubav megju njima, na osnovu zdravog samokupnog rađa za opći na- rodni boljak“, Mogu li ovim biti zadovoljni i oni, koji vide samo Srbe u Srbiji, a inače ih ne priznaju, to je njihov«posao, ali podmetati dvoličnost tim riječima nije ni najmanje opravdano, ako se ne- mamo povratit opet u onu atmosferu, kad smo se zabavljali sa tako zvanim Srbima i tako zvanim Hrvatima. Pri prosugjivanju one točke ,Dubrovnik“ nije smio zaboraviti šve ono, što se u zadnje doba dogodilo i što je dovelo do toga, da je se u program uzme, a ako priznaje njezinu istini- tost i opravdanost, kako se nadamo da priznaje, zašto govorit o dvoličnosti? Prza pak tačka programa za , Dubrovnik“ je najglavnija, pa s toga, kako on kaže ,daka- ko najneodregjenija i najmaglovitija“. Po njemu tačka ta nije no plašt, kojim se može pokriti svaki program samo narodni ne. Za- zorna mu je tobožnja skučeno st hrvatskih za- stupnika osdbito u ovom času, kad so slave ši- roki pogledi vladike Strosmajera, a iz Zagreba odjekuje ponovno bratimljenje Srba i Bugara s Hrvatima. Mi priznajemo pravo Dubrovniku“ da program kritikuje; mi ćemo priznati ćak i to, da stilizacija prve tačke nije ni za nas najsret- nija, ali ne možemo mu priznati pravo, da se o onom programu onako izrazuje, ako mu baš narodna politika na srcu leži. Otvoreno ćemo kazati da se nas onaj članak doimlje, kako da je .Dubrovnik“ a priori htio biti nezadovoljan sa programom iivewtolke stranko. Mi se čvrsto na- damo da_t9:5%o zako ali iskreno svoj && am ispov ijedao jer ne možemo nikako shvatiti, kako iz one tačke on izvodi, da Hrvati jošii danas pored sobe no vide nikog drugog na Bal- kanu; ne možemo shvatiti, Kako onaj program može dati povoda, da ih se objegjuje sa slije- pila; no možemo shvatiti, kako » Dubrovnik“, ako mu je do narodne politike, može željeti, da naše fuzije nikad nije bilo. Kad bi so htjeli povratiti u prosugjivanju odnošenja izmegju Srba i Hrvata na stanovište starog kursa, mogli bi i mi zapitati ,Dubrov- nik“ zar Srbi pored sebo no vide nikog drugog na Balkanu, a to bi pitanje bilo svakako umje- snije, kad se uzme u obzir, da program srpske narodne stranke na Primorju Hrvato i no spo- minje. Svakako opaziti je ovdje, da hrvatski zastupnici ne kazaše, ,da je vrhovni narodni cilj, da so sve zemlje napučene Hrvatima ustav- nim sredstvima slože u jedno samostalno tijelo“, kako pogrešno ,Dubrovnik“ navodi, nego da vrhovni narodni cilj teži na to“, da se sve hr- vatske zemlje sjedine. Razlika je izmegju na- voda ,Dubrovnika“ i autentičnog teksta volika, jer kako ,Dubrovnik“ citira, izgleda, da je vr- hovni narodni cilj samo to, da se hrvatske ze- mljo sjedine, a po programu je sjedinjenje samo postulat narodnog načela. Ovo pak posljednje ne smijo biti zazorno srpskoj narodnoj stranci, koja taj postulat indirektno priznaje, kad u [II tački svoga programa kaže: Srpska narodna stranka protivna je sada sjedinjenju sa Hrvat- skom i Slavonijom iz političkijeh razloga, a no iz narodnog načela“. Dubrovniku“ I. tačka treba i drugijeh razjašnjenja. | u temu ništa zla, dapače svako objašnjenje ima pravo da traži, a pozvani duž- nost da mu ga dadu, jer samo tako može se pojmiti samokupni rad za opći narodni boljak, što je hrvatska stranka u svoj program prihva- tila. Ali Dubrovnik“ regbi to zdravo ne shvaća, kad se njega ne tiče, kako Hrvati hoće da slo- že narodno s državnim pravom i kako to mogu u jedan dušak pominjati, Mi držimo, da se i nje- ga, ako mu je do zajedničkog rada, to tiče, pa za to držimo, da nije opravdana ona visina s koje hoće, da preko toga progje. Što se tičo pak njegovog pitanja, da traži, nek se kaže či- sto i bistro, koje su sve zemlje napućene Hr- vatima, opazit ćemo, da ko to pitanje tako na- meće, zaboravio je tugu-i nevolju, što je s takih pitanja do jučer i njih i nas bila, a i danas bije. Očito je, da onim pitanjem on smijera na Bosnu i Hercegovinu, te kao da nas pita odri- čemo li ih se. Dalmatinski Hrvati nemaju niti smiju česa se odricat. Ko pravo misli o slozi_ Srba i Hrvata, ko hoće narodnu politiku, ne more nego stati na stanovište samoodluke, te priznati pravo svakoj zemlji da sama u tom pravcu odlučuje, kako što hrvatska stranka u svom programu radi. Što bi Srbi i Hrvati dobili, neka nam Dubrovnik“ pravo.reč8, kad bi hrvatski dal- matinski zastupnici nabrojili zemlje, koje su Hrvatima napučene, i bili narodna politika bila što dobila da su se oni Bosne i Hercegovine odrekli. Što bi napokon. ,Dubrovnik“ rekao kad bi jednog dana srpski bosanski zastupnici u- glavljujuć svoj program odrekli se Dalmacije ? Narodnu politiku treba drukčije shvaćati, nego što je shvaća pisac ,Dubrovnikova“ članka. . , Dubrovnik“ nije zadovoljan ni sa odgo- vorom hrvatskog kluba u poslu općinskih iz- bora. I mi bi voljeli, kad bi bilo moguće, da klub uzme čitavu stvar u svoje ruke i izbore po nekoj stanovitoj osnovi izvede. Ali to na ža- lost ne ide ni sa naše ni. sa srpske strane. Općinski izbori nijesu politički već aministra- tivni izbori, u njima mjesne prilike odlučuju. Uzaludne su sve osnove, upute i nalozi aki nema ljudi s obje strane koji su voljni da ih savjesno i iskreno izvršuju. Što više ako su slične osnove nametnute, a ne odgovaraju mje- snim prilikama i milieu, mogu da više škode nego koriste, jer mogu da zaoštre odnošaje i dovedu do preloma. Opravdanost tog shvaćanja | najbolje, dokazuje, činjenica, , što klubovi u; ćinskim pitanjima ne mogu da odlučno utječu ni na same pristaše svoje stranke. Mislimo za to da ono što je hrvatski klub uradio, to je sve u tom pogledu što je mogao s uspjehom uraditi. soi. Četrdesetorica. Položaj je sada u Pešti postao Tomašiću i drug. teži. Prije su mogli mučati, a sada valja da govore, sad je neodvisna stranka iznijela na tapet cijeli niz pitanja, koja bitno zasijecaju u interese hrvatskoga naroda. Tako je trebalo sada da oni uzmu stano- vište prama adresi koju su neodvišnjaci iznijeli. U njoj je govora o jeziku u vojsci i o carinar- skoj rastavi. Hrvati no. bi morali imati ništa protivno da se u madžarskoj vojsci zapovijeda madžarski — samo kad bi se i u hrvatskoj zapo- vijedalo hrvatski, isto tako njih no bi utištila carinarska rastava izmegju Ugarske i Austrije - samo kad bi Hrvatska dobila pravo da od- strani svo pogibli, koje bi odatle nastale po banovinu. Ali izjava četrdeseterice u ugarskom parlamentu to ne kaže: ona zabacujo udresu prikazanu od neodvišnjaka, a motivacija daje potpuno pravo onim, koji u njihovu ponašanju vide prst Beča. Oni naime nijesu svojom izja- vom iznijeli pred svijet ,hrvatsko pitanje“, kao ništa osobito, nego kao dio ugarskog pitanja, stavljajući se u nepotrebnu protivnost sa neod- visnom strankom a pomažući one, koji hoće da se današnje stanje uzdrže. Zanimivo je, kako Franjo Košut komen- tira ovaj korak četrdesetorice u svom glasilu ,Magyazoršzig“-u. On piše: No šiatram svojim pozivom, da tumačim ovdje nagodu od godine 1868. Ali znadem, da se hrvatski narod najviše tuži, da vlastita banska vlada povregjuje taj zakon. Toj banskoj vladi su pak vazda bili najveći oslon ona gospoda Hrvati, koji danas uzimaju stanovišto protiv nas. Ove su tužbe izašle na površinu vlade Khueno- ve, koji je suspendirao neodvisnost sudaca, slo- bodu štampe itd. Khuen je u Hrvatskoj zastupao Ugarsku tako, da so je u svim širokim slojevima hrvat- skoga naroda probudila mržnja protiv Magjara. A ipak Ugarske'se nije ticao (?!) sistem Khue- nov u Hrvatskoj. On jo crpio iz istog vrela u Zagrebu, s kojega erpi i u Budimpešti. Hrvatska se je uviek izigravala protiv Magjare. Pošto vi- dim u te karte, ne ću da se upustim u razla- ganje nagodbe. Nije to moj poziv kao opozicio-