Sedmični pregled.

AUSTRO-UGARSKA. U petak dovršila
je zastupnička kuća raspravu o carinskom cije-
niku, kojije u drugom i trećem čitanju prihvaćen,
a u subotu došla je na dnevni red rasprava
osnove zakona o ustrojenju talijanskog pravnog
fakulteta u Roveredu. Od talijanskih zastupnika

govorili su kod rasprave: Benati, Conci i Ver-'

zegnassi zahtjevajući talijansko sveučilište u
u Trstu. Ministar Hartel izjavio je, da će vlada
pristati na svako mjesto, samo ne na Trst, jer
se boji, da u Trstu ne prevlada iredenta. Od Slo-
venaca govorili su zast. Plantan i Ploj, a stanovi-
šte Hrvata označio je zast. Biankini. Izjavio je da
nema ništa proti ustrojenju talijanskog sveuči-
lišta u Roveredu, ali ako bi se buduće talijansko
sveučilište imalo ustrojiti u Trstu ili u kakvom
drugom gradu, gdje stanuju i Hrvati, da će se
to moći učiniti samo privolom Slovenaca i Hr-
vata, koji će dopustiti samo usljed garancije.
Ovom prigodom zahtjevao je Biankini za gjake
iz Dalmacije potpuni reprocitet hrvatskog sveu-
čilišta u Zagrebu. U subotu večer odgogjeno
je zasjedanje zastupničke kuće.

— Kriza u Ugarskoj još traje. Ministar
predsjednik grof Tisza bio je u subotu u au-
dijenciji kod kralja, pa je tom prigodom pono-
vio svoju molbu, da bude otpušten od službe.
U bečkim se krugovima govori, da će zajed-
nički ministar financija Burian primiti ulogu
posrednika, te da će već ove nedjelje stupiti u
pregovore sa strankama.

ITALIJA. U komorskoj sjednici od 11. o.
mj. ministar Tittoni, otklonio je tvrdnju, da
bi trojni savez imao za Italiju manju vrijednost
nego za Njemačku i Austro-Ugarsku: ,Mi sma-
tramo -— rekao je ministar — trojni savez jam-
stvom mira i važnim faktorom naše politike.
Ako je car Vilim bio rado vigjeni gost kraljev
i ako je grof Goluhovski vratio opatijski posjet,
to ipak nije bila svrha carevu dolasku, da
učvrsti vezove trojnog saveza, koji nijesu nipo-
što razklimani, niti je sastanak u Mletcima
išao za tim da poboljša odnošaje sa Austro-Ugar-
skom.

SRBIJA. Ovih dana je zaključen novi
srpski zajam od 110 milijuna dinara. Uslovi
pod kojima je zaključen tako su povoljni, kako
još kod nijednog srpskog zajma nijesu bili, što
pokazuje, da je kredit Srbije u inozemstvu po-
porastao. Zajam je namijenjen naoružanju voj-
ske i gradnju novih željeznica.

CRNA GORA. Ovih dana boravio je u
Beču i Pešti ministar financija Matanović, da
se dogovara glede trgovačkog ugovora izmegju
naše Monarhije i Crne gore. Doznajemo pak
da je tajnik bečke trg. komore bio u Dalmaciji,
da izvidi prilike za isti ugovor, te se nadamo
da će već jednom biti i ovo pitanje riješeno.

Rusko-japanski rat.

Sjedinjenje glavne ruske flote s Neboga-
tovljevom i ponovno operiranje vladivostočkog
brodovlja rekbi kao da je uznemirilo Japance,
koji su u velike zabrinuti radi konačnog rezul-
tata pomorske bitke. Tako se tumači ona uzru-
janost Japanaca radi tobožnje povrede neutral-
nosti sa strane Francuske. Sam admiral Togo
uvjeren je o premoći ruske flote, pa se stoga i
drži u defensivi. Za Roždenstvenskoga nezna
se ništa, pa se kaže da ni oni u Petrogradu
nijesu upućeni o njegovim namjerama. Vijest,
da je Togov admiralski brod , Mikasa“ potonuo
ne potvrgjuje se službeno, ali rekbi da je ipak

istina ili ako nije a to je sigurno teško oštećen
Neki je dokaz tomu i to, što se Japanci ovo
zadnja vrijeme nešto mnogo plaše.
Brzojavi.
16 maja.

i enje njemačke vojske zauzelo Hašu, južno od

antunga a sjeverno od staroga Hoango-konala,
i izvjesilo njemačku zastavu. Vijest prouzroko-
vala sensaciju.

 

Domaće vijesti.

+ Ivan Krstitelj Tkalčić kanonik zagrebački i
poznati hrvatski historičar preminuo je u Za-
grebu. Pokojnik je bio veliki prijatelj glagoljice,
te je o njoj izdao više temeljitih rasprava. Nje-
govom smrću gubi hrvatska književnost a na-
pose povjest vrlog i marljivog radenika. Vječna
mu spomen i slava!

Hrvatska stranka prava u Banovini izdala je
prošle nedjelje proglas, kojim pozivlje na orga-
nizaciju. Taj je proglas ukrašen sa potpisima
mnogih uglednih ličnosti, ali se je kasnije us-
postavilo, da su neki potpisi metnuti bez ovla-
štenja dotičnih osoba. Zaista čudnovato !

Izbor u Petrinji. Kako smo već javili udru-
ženi srpski i hrvatski izbornici bijahu ponudili
kandidaturu dru. Potočnjaku, sjećajući se nje-
gove uztrajne borbe proti Khuena i progona.
Ipak je seljačka stranka postavila svog kandi-
data u osobi Stj. Radića, druga Potočnjakovog
u nazorima i progonima. Ta činjenica baca vrlo
loše svijetlo na naše prilike, a što je upravo
žalosno to je, da se ovako neliepo prestavlja
pred javnost tek osnovana seljačka stranka.
Mi držimo da baš seljačka stranka nije smjela
da postavlja protukandidata, već je imala po-
duprti Potoćnjaka, koji je više manje njezin
sumišljenik i ako njezinoj stranci uprav ne pri-
pada. Svaki opozicijonalni Hrvat imao bi uzma-
ći pred kandidaturom Dr. Potočnjaka, koji je
dokazao koliko može trpjeti i pregarati za na-
rodnu stvar! Ovako se bojimo da se pravi kon-
fuzija u narodu i da ga se — demoralizuje.

Saborski klub stranke prava u Banovini odlučio
je pozvati sve opozicijonalne narodne zastupnike
na skupni dogovor, da se označi stanovište o-
pozicije prema položaju u Ugarskoj i Hrvatskoj,
te da se onda stave u sporazum sa zastupnici-
ma Dalmacije, Istre i Slovenije za eventuglni
sastanak svih zastupnika, da se opet označi
stanovište Hrvata i Slovenaca prama monar-
hiji. Taj će se opći sastanak držati po svoj pri-
lici do brzo u Zagrebu.

VI. kongres slavenskih noviriara. Po drugi put
se sastaše slavenski novinari naše monarkije
na obalama našeg mora, prvi put u Dubrovni-
ku a sada u Voloskom — Opatiji. Uspjeh ovih
kongresa već se opaža, te se već pojavljuju i
plodovi zbliženja slavenskih novinara, svakako
pak je misao udruženja tako napredovala, da je
više nije moguće ugušiti. Kongresu je učestvo-
valo oko 150 novinara, koji su na prvom sa-
stanku birali predsjednikom ljubljanskog na-
čelnika Hribara, I. podpresjednikom Gjalskoga
a II. poljskog pisca Zdzieehowskoga. G. Hribar
je pozdravio kongres u svim slavenskim je-
zicima, te je predložio brzojavne pozdrave na-
čelnicima gradova, gdje su se obdržavali do sa-
da kongrosi, biva Praga, Krakova, Dubrovnika
i Piznja, dok Ljubljanu nije spomenuo, jer je

TOKIO. — Širi se glas da je jedno odje- I

on sam načelnikom njezinim. Ovdje priopćuje-
mo brzojav Dru. P. Čingriji:
Načelnik dr, Čingia, Dubrovnik.

U Voloskoj — Opatiji na šestom svojem kongresu
sakupljeni slavenski novinari zahvalno sjećajuć se lju-
beznog i gostoljubivog primitka u slavnome Vašem gra-
du isporučuju vam izrare svog dubokog poštovanja sa
željami za sreću i blagostanje Vašoj brizi povjerene
općine,

Ivan Hribar, predsjednik.
Na taj pozdrav odgovorio je Dr. Čingrija :

Ivan Hribar presjednik novinarskog kongresa

Opatija.
Duboko ganut bratskim pozdravom, najsrdačnije
zahvaljujem na svoje ime i Dubrovnika, koji uvijek naj-

ugodnije se sjeća Vašeg posjeta, dok želim sastanku naj-
sretniji uspjeh.
Pero Čingria.

Po tom se je prošlo na raspravu. O češkom
novinarskom društvu izvijestio je g. Cejnik, a
o poljskom novinarstvu g. Lastrovnickij. G.
Lorković, hrvatski a g. Stjepan Radić, češki
govorili su o lirvatskom novinarstvu. Na 1%,
po podne bio je veoma animirani i prijateljski
banket, koji je ispao na opće zadovoljstvo, a
govorima je započeo načelnik Vološki Stenger,
a za njim su se redili govornici novinari svih
slavenskih naroda.

U večer je u velikoj dvorani , Narodnog
Doma“ bio koncert. Proslov našeg književnika
Viktor Car Emina izrekla je gospogjica A. To-
mičić, iza kojega su odjekivali zvuci češke, ru-
ske, slovenske i hrvatske pjesme.

Drugi dan kongresa izabrano je odaslan-
stvo, koje je položilo vijenac na grob pokojnog
češkog druga Zaspele. G. Hovorka izvjestio je
zatim o centralnoj organizaciji slavenskih no-
vinara i o njezinom dosadašnjim uspjesima. U-
rednik ,Politik“ g. Cejnek referirao je o ured-
ničkoj dužnosti svjedočiti a Dr. Beauprć izvjestio
je o novom tiskovnom zakonu, Istog dana po
podne bio je izlet novinara niz hrvatsko pri-
morje, gdje su bili najsrdačnije dočekani. U uto-
rak je dovršio kongres.

Djačka skupština za glagolicu. — U povodu
konferencije hrvatskih biskupa u Rimu držala
je sveučilišna omladina u Zagrebu veliku skup-
štinu pod presjedanjem pravnika Miškulina.
Djaci iz svih hrvatskih zemalja naglašivali su,
da se hrvatski narod mora već jednom otresti
pogubnog rimskog upliva. Izabran je odbor od
pet članova koji ima izraditi prestavku za uspo-
stavu staroslavenske službe božje.

Demonstracija proti profesora magjarskog
jezika u Zagrebu, Dr. Greksa, koji je htio na
universi držati predavanja, čini se da će one-
mogućiti daljnja predavanja, te da se tako i
ovi semestar neće čitati. U ponedjeljak su djaci
imali skupštinu u kojom su raspravljali o pi-
tanju magjarskog jezika na universi.

Strossmayerov nasljednik. Ovih dana bio je
pozvani u Peštu k ministru a /atere Khuenu
biskup Ivan Krapac, te se drži da taj poziv
stoji u svezi s njegovim imenovanjem za biskupa
djakovačkog.

 

Skupština Hrvatske Stranke
u Dubrovniku dne 14 o. w.

Na poziv lr, Pera Čingrije, koji smo u pro-
šlom broju priopćili, pristupilo je preko 80 dubro-
vačkih Hrvata, svi oni na koje se u potrebi može
računati, da će i primjerom i radom posvjedočiti
svoje mišljenje. 3

Skupštinu je otvorio Dr. Pero Cingrija po-
zdravljajuć prisutne u ime Irvatske stranke, ute-

 

meljene ma spljetskom zboru hrvatskih zastupnika
iz Dalmacije. Kaže da su tu pristupili svi, osim
| »čistih“, te bi se po tomu moralo očekivati, da je
pravaške i narodnjačke. stranke nestalo, ali na ža-
lost treba računati činjenicom, da i Dubrovniku i
drugdje po Dalmaciji ima ljudi, koji se ipak hoće
nazivati pravašima. — Program je Hrvatske stran-
ke poznat, a on će napose upozoriti na čl. IV. Tu
se ističe narodno jedinstvo Srba i Hrvati, pa je u
Spljetu prama tomu i odlučeno, da se općinski
izbori u Dalmaciji provedu složno sa Srbima —
gdje ovih ima. To je glavni razlog sastanku, koji
je on urekao, Nazad 3 mjesecca upravio je upravni
odbor srpske narodne stranke njemu i Dr. Trum-
biću, kao predsjednicima ondašnjih hrvatskih stra-
naka, pismo, u kojem očituju, da bi htjeli složno
stupit na izbore. Tada smo bili u oči fuzije, pa se
je počekalo, dok se fuzija provede. Na zboru pak
odlučilo se, da se ponuda prihvati te preporuči
mjesnim odborima, da u tom smislu rade. Njemu
je kao članu kluba prva dužnost na to upozoriti te
pozvati skupštinu da bira odbor, koji bi imao spro-
vesti izbore prama stanovištu Hrvatske stranke.

Nu prije, nego se prijegje na izbore, treba
da javi, da su malo prije došli k njemu tri izasla-
nika Hrvata pravaša izbornika i predali mu pismo
koje će pročitati (donosimo ga niže). Njemu, je
drago, da su se s one strane ovako  podni-
jeli, jer po onomu, što se je dogodilo i čitalo,
mislio je, da će doći da raspravljaju na ovom sa-
stanku o fuziji. A o tomu ovdje ne može biti go-
vora, jer su se pozvali da dogju samo oni, koji
pristaju uz novu stranku. Nu pošto je pismo stiglo,
najbolje je da se odboru, koji se ima birati, povjeri
i ta briga, da razvidi, ko su ti pravaši i što žele.

Pitanje je danas dakle, koliko će biti čla-
nova u odboru, i koje će mu se naputke, dati, O
tomu ako ko želi govofit, bit će mu drago.

Čingrija Dr. Melko kaže, da bi valjalo vi-
djeti, ko su ljudi, kojih smo poruku čuli. Jesu li to
očisti“ ili pravaši, koji su se dosad okupljali oko
Biankinija i Trumbića. Ako su ,čisti“, onda smo
s njima na čistu. S njima ne mogu da rade složno ni
Biankini ni Trumbić ni ostali dosadašnji pravaši,
pa za to ih valja pustiti, da rade sami. Kako je
danas bila skupština ovih ljudi, o kojoj se pronose
svakojaki glasovi, cijeni da bi bilo dobro, da ko
od gospode koji je bio tamo izvijesti o stvari, možda
bi se otale moglo doznati, ko su ta gospoda i što
hoće.

Katalinić kaže da je on bio tamo. Zvali su
ga nekakvom kolorednicom. Kad je tamo došao,
našao ih je na okupu okolo pedesetak. G. Pijevac
je predložio, da se sastavi pismo, a on je usto proti
tomu, svjetujuć, da se dogje na današnji sastanak,
pa tu kaže, što se ima reći. Nije se naime, koliko
je razabrao, govorilo o čistim, nego se je prikazi-
valo stvar kao osobnu, predbacujuć nekoj gospodi,
da sve rade na svoju ruku. Pijevac je prihvatio
govornikovo razlaganje, te pristao, da se ide u Či-
taonicu, a kani pisanja. Ali je prijedlog g. Pijevca
prihvatio Dm. Antun Liepopili, te ga odlučno za-
govarao. Na to su on i mnogi nazočni izišli iz dvo-
rane. Koliko ih je ostalo, ne zna, a ne bi znao ni
što se poslije dogodilo, da ne vidi pismo.

Gjivić pozdravlja novu stranku, On ima po-
vjerenje ( zastupnike, koji je vode te se nada da
će narod pristat listom uza nju, premda ima svu-
kud kukolja, pa i u Dubrovniku. Nu na to se ne
treba obazirati.

Čingrija Dr. M. zahvaljuje g. Kataliniću,
Što se u Zadruzi na skupštini govorilo, to je dakle
ono isto, što svake subote čitamo. Spominju kliku,
ali da znadu, što ta riječ znači, našli bi je među
sobom. Spominju demokratstvo, ali demokratstvo

 

Podlistak.

Hrvati i Srbi.

Samo jedan pogled na balkanski poluotok,
da upadne u oko različita konfiguracija tla. Li-
neja, koja bi polazila sa Jadrije preke Drina-
Iskre-Marice dijelila bi ga transversalno na sje-
verni i južni. Rijeke Morava-Vardar sijeku ga
iongitudinalno na istočni i zapadni. Na istoku
uvalile se velike doline, a ove uklopili veliki
kompleksi masivnih gora. Prevlagjuju jaki pri-
rodni oblici. Na zapadu pak rijeke i doline
uvukte se med paralelne kose; u svemu izbija
bogatsvo oblika. Rijeke i doline, gudure i po-
lja, ravnine i plateau mijenjaju se na brzo, kao
da hoće priroda sa svojom raznolikosti, da oku
ugagja.
Ovoj geografskoj diobi usporedo ide i etno-
gralski razvitak Balkana. Na istoku od Vardara
razvio se bugarski, na zapadu hrvatski i srpski
narod, na jugu Drina sačuvalo se staro ilirsko
pleme u današnjoj Arbaniji. U ovim indivi
dualnim geografskim zemljama razvili se i in-
dividualni narodi.

Jače i prostranije forme zemljišta omogu-
čiće Bugarima, da se brže saberu, urede, i dr-
žavu utemelje. Za tim brzim sabranjem slije-
diće nagli procvat, ekspansivnost-imperijalizam,
a napokon i brzi pad.

 

Na isprelamanom zemljištu nasuprot, raz-
drobi se srpsko pleme u više vlasti, a zato
češće i postalo plijenom ranije ujedinjene Bu-
garske.

Hrvatskom plemenu je pomoglo more i
zapadna kultura, da i ono prije od Srba započne
svoju povjest. Nu dok se Hrvati pod utjecajem
zapadne kulture ranije razviše, preskočiše po-
stepeni razvitak, ubiše mnogu narodu osebinu
u klici, a poprimiše daleko naprednije zapadne
nazore. Srbi u sredini zakasniše da se saberu;
naseljeni med gudurama i klancima bez komu-
nikacionih sveza, sačuvaše jače narodni karak-
ter i etične osebine rase, a kada su kašnje pali
pod utjecaj Vizancija i grčke kulture, bili su
tada jaki i organizovani, da im ona narodnih
svojstva više nije ugušiti mogla.

Ovaj različiti historijski razvitak donio je sa
sobom i oprečne nazore. Srbi primiše više ori-
jentalnoga, Hrvati zapadnoga. Dvije kulture
umijesiše od jednog naroda dva glavna indivi-
dualiteta, prirodni ih milieu k tome razdrobi
na silesiju nuanaca, tako oprečnih po mišljenju,
e je bilo časova gdje u mržnji jedan drugoga
istrijebiti šćaše, Hladna historija rijetko je su-
srela ovakav pojav, a moglo bi ga se bolje pro-
matrati s patološkog, nego li s historijskog po-
gleda, kada ne bi uzroci bili dublji, a poslje-
dice trajnije.

Kao osvajači silaze Hrvati i Srbi sa hlad-

 

nog sjevero istoka, zajednički osvetnici fine ca-
rigradske diplomacije baciše se na turanska
plemena, dok ih ne istrijebiše; sagradiše uspo-
redo državne tvorevine, a da nigda nije došlo
med njima do razdora i borbe. Hrvati prvi,
valjda brojniji (Diimmlor u radu bečke akade
mije) baciše se na more, zaneseni romanskom
kulturom grle je, a š njome i kršćanstvo. Koji
su đio zapadnog Balkana naselili jedni i drugi,
može se u glavnome utvrditi. Prvi bi bili po-
sjeli zemlje na zapadu linije Vrbas-Nčretva, a
drugi ovoj lineji na istoku, dok ih nijesu histo-
rijski dogogjaji turali amo ili tamo. Admini-
strativno politička jedinica hrvatske države bila
je banovina, dok kod Srba ,oblast“. Jedna od
hrvatskih banovina bila je i Bosna. Ovaki bi
im bio milieu, na kome se nasoliše, a početni
zadatak, da istrijebo turanska plemena.

Nas malo ovdje zanima povjesni razvitak
Srba i Hrvata; više od toga stalo nam jo, da
izvidimo, kako je došlo do razdora megju njima,
kako bi mu se ukloniti dalo, a zato ćemo se
osvrnuti na dve glavnija pitanja: što ih dijeli
i što ih spaja.

Sto ih dijeli?

Da izvidimo kako bi se ova iznimna borba

med plemenima jednoga te istoga naroda razumje-

la te odstranila, morali bi zaći u uztoke same
borbe.

Virehov (Cber di Chranologie Illyrieus o
radu Berlinske akademije) baveći se kranologi-
jom Ilirije, došao je na zaključak, da Hrvati i
Srbi i ako im je brahikefalna formacija hibanje
u glavnome jednako, ipak da ona pokazuje po-
sljedak velikih mješavina. A da je tako utvr-
gjuje nas i sama razlika našeg dinarskog tipa
od ostalih Slavena na sjeveru. Da su Hrvati i
Srbi došli sa sjevera, odakle se odvojiše od Avta
ili Rusa, to je danas skoro utvrgjeno. Ne može
se inače razumjeti, zašto se čakavski naglasak,
jedini med Slovencima, potpuno slaže sa na-
glaskom velikih Rusa. Ruski tip je ipak skroz
različit -od našeg dinarskog. Samo promijena
milieu-a ne može ga rastumačiti, zato se hoće
velikih etičnih mješavina. Hrvati i Srbi asimi-
liraše mnoge druge narodnosti, dok se kod njih
razvio današnji smegji, brahikefalni, visoki di-
narski tip. Od Romana, Ilira, Tračana, Dačana i
Avara, od svakog od njih su Hrvati i Srbi pri-
mili mnogo tjelesnih i duševnih svojstava; k
tome ih je prirodni milieu nivelirao na dva
glavna individualiteta, koja se danas nalaze u
novom stadiju izjednačivanja. Razlika prva med
njima bila bi u tome, što je svaki od njih asi-
milirao različite etične elemente i što jo usisao
često njihova oprečna svojstva,

I ako Hrvati i Srbi napuniše zapadni dio

 

Balkana, nije ovaj cjeloviti geografski individu-
alitet; prirodni muliei djeluje ovdje niveliranjem.