Sedmični pregled. AUSTRO-UGARSKA. U petak dovršila je zastupnička kuća raspravu o carinskom cije- niku, kojije u drugom i trećem čitanju prihvaćen, a u subotu došla je na dnevni red rasprava osnove zakona o ustrojenju talijanskog pravnog fakulteta u Roveredu. Od talijanskih zastupnika govorili su kod rasprave: Benati, Conci i Ver-' zegnassi zahtjevajući talijansko sveučilište u u Trstu. Ministar Hartel izjavio je, da će vlada pristati na svako mjesto, samo ne na Trst, jer se boji, da u Trstu ne prevlada iredenta. Od Slo- venaca govorili su zast. Plantan i Ploj, a stanovi- šte Hrvata označio je zast. Biankini. Izjavio je da nema ništa proti ustrojenju talijanskog sveuči- lišta u Roveredu, ali ako bi se buduće talijansko sveučilište imalo ustrojiti u Trstu ili u kakvom drugom gradu, gdje stanuju i Hrvati, da će se to moći učiniti samo privolom Slovenaca i Hr- vata, koji će dopustiti samo usljed garancije. Ovom prigodom zahtjevao je Biankini za gjake iz Dalmacije potpuni reprocitet hrvatskog sveu- čilišta u Zagrebu. U subotu večer odgogjeno je zasjedanje zastupničke kuće. — Kriza u Ugarskoj još traje. Ministar predsjednik grof Tisza bio je u subotu u au- dijenciji kod kralja, pa je tom prigodom pono- vio svoju molbu, da bude otpušten od službe. U bečkim se krugovima govori, da će zajed- nički ministar financija Burian primiti ulogu posrednika, te da će već ove nedjelje stupiti u pregovore sa strankama. ITALIJA. U komorskoj sjednici od 11. o. mj. ministar Tittoni, otklonio je tvrdnju, da bi trojni savez imao za Italiju manju vrijednost nego za Njemačku i Austro-Ugarsku: ,Mi sma- tramo -— rekao je ministar — trojni savez jam- stvom mira i važnim faktorom naše politike. Ako je car Vilim bio rado vigjeni gost kraljev i ako je grof Goluhovski vratio opatijski posjet, to ipak nije bila svrha carevu dolasku, da učvrsti vezove trojnog saveza, koji nijesu nipo- što razklimani, niti je sastanak u Mletcima išao za tim da poboljša odnošaje sa Austro-Ugar- skom. SRBIJA. Ovih dana je zaključen novi srpski zajam od 110 milijuna dinara. Uslovi pod kojima je zaključen tako su povoljni, kako još kod nijednog srpskog zajma nijesu bili, što pokazuje, da je kredit Srbije u inozemstvu po- porastao. Zajam je namijenjen naoružanju voj- ske i gradnju novih željeznica. CRNA GORA. Ovih dana boravio je u Beču i Pešti ministar financija Matanović, da se dogovara glede trgovačkog ugovora izmegju naše Monarhije i Crne gore. Doznajemo pak da je tajnik bečke trg. komore bio u Dalmaciji, da izvidi prilike za isti ugovor, te se nadamo da će već jednom biti i ovo pitanje riješeno. Rusko-japanski rat. Sjedinjenje glavne ruske flote s Neboga- tovljevom i ponovno operiranje vladivostočkog brodovlja rekbi kao da je uznemirilo Japance, koji su u velike zabrinuti radi konačnog rezul- tata pomorske bitke. Tako se tumači ona uzru- janost Japanaca radi tobožnje povrede neutral- nosti sa strane Francuske. Sam admiral Togo uvjeren je o premoći ruske flote, pa se stoga i drži u defensivi. Za Roždenstvenskoga nezna se ništa, pa se kaže da ni oni u Petrogradu nijesu upućeni o njegovim namjerama. Vijest, da je Togov admiralski brod , Mikasa“ potonuo ne potvrgjuje se službeno, ali rekbi da je ipak istina ili ako nije a to je sigurno teško oštećen Neki je dokaz tomu i to, što se Japanci ovo zadnja vrijeme nešto mnogo plaše. Brzojavi. 16 maja. i enje njemačke vojske zauzelo Hašu, južno od antunga a sjeverno od staroga Hoango-konala, i izvjesilo njemačku zastavu. Vijest prouzroko- vala sensaciju. Domaće vijesti. + Ivan Krstitelj Tkalčić kanonik zagrebački i poznati hrvatski historičar preminuo je u Za- grebu. Pokojnik je bio veliki prijatelj glagoljice, te je o njoj izdao više temeljitih rasprava. Nje- govom smrću gubi hrvatska književnost a na- pose povjest vrlog i marljivog radenika. Vječna mu spomen i slava! Hrvatska stranka prava u Banovini izdala je prošle nedjelje proglas, kojim pozivlje na orga- nizaciju. Taj je proglas ukrašen sa potpisima mnogih uglednih ličnosti, ali se je kasnije us- postavilo, da su neki potpisi metnuti bez ovla- štenja dotičnih osoba. Zaista čudnovato ! Izbor u Petrinji. Kako smo već javili udru- ženi srpski i hrvatski izbornici bijahu ponudili kandidaturu dru. Potočnjaku, sjećajući se nje- gove uztrajne borbe proti Khuena i progona. Ipak je seljačka stranka postavila svog kandi- data u osobi Stj. Radića, druga Potočnjakovog u nazorima i progonima. Ta činjenica baca vrlo loše svijetlo na naše prilike, a što je upravo žalosno to je, da se ovako neliepo prestavlja pred javnost tek osnovana seljačka stranka. Mi držimo da baš seljačka stranka nije smjela da postavlja protukandidata, već je imala po- duprti Potoćnjaka, koji je više manje njezin sumišljenik i ako njezinoj stranci uprav ne pri- pada. Svaki opozicijonalni Hrvat imao bi uzma- ći pred kandidaturom Dr. Potočnjaka, koji je dokazao koliko može trpjeti i pregarati za na- rodnu stvar! Ovako se bojimo da se pravi kon- fuzija u narodu i da ga se — demoralizuje. Saborski klub stranke prava u Banovini odlučio je pozvati sve opozicijonalne narodne zastupnike na skupni dogovor, da se označi stanovište o- pozicije prema položaju u Ugarskoj i Hrvatskoj, te da se onda stave u sporazum sa zastupnici- ma Dalmacije, Istre i Slovenije za eventuglni sastanak svih zastupnika, da se opet označi stanovište Hrvata i Slovenaca prama monar- hiji. Taj će se opći sastanak držati po svoj pri- lici do brzo u Zagrebu. VI. kongres slavenskih noviriara. Po drugi put se sastaše slavenski novinari naše monarkije na obalama našeg mora, prvi put u Dubrovni- ku a sada u Voloskom — Opatiji. Uspjeh ovih kongresa već se opaža, te se već pojavljuju i plodovi zbliženja slavenskih novinara, svakako pak je misao udruženja tako napredovala, da je više nije moguće ugušiti. Kongresu je učestvo- valo oko 150 novinara, koji su na prvom sa- stanku birali predsjednikom ljubljanskog na- čelnika Hribara, I. podpresjednikom Gjalskoga a II. poljskog pisca Zdzieehowskoga. G. Hribar je pozdravio kongres u svim slavenskim je- zicima, te je predložio brzojavne pozdrave na- čelnicima gradova, gdje su se obdržavali do sa- da kongrosi, biva Praga, Krakova, Dubrovnika i Piznja, dok Ljubljanu nije spomenuo, jer je TOKIO. — Širi se glas da je jedno odje- I on sam načelnikom njezinim. Ovdje priopćuje- mo brzojav Dru. P. Čingriji: Načelnik dr, Čingia, Dubrovnik. U Voloskoj — Opatiji na šestom svojem kongresu sakupljeni slavenski novinari zahvalno sjećajuć se lju- beznog i gostoljubivog primitka u slavnome Vašem gra- du isporučuju vam izrare svog dubokog poštovanja sa željami za sreću i blagostanje Vašoj brizi povjerene općine, Ivan Hribar, predsjednik. Na taj pozdrav odgovorio je Dr. Čingrija : Ivan Hribar presjednik novinarskog kongresa Opatija. Duboko ganut bratskim pozdravom, najsrdačnije zahvaljujem na svoje ime i Dubrovnika, koji uvijek naj- ugodnije se sjeća Vašeg posjeta, dok želim sastanku naj- sretniji uspjeh. Pero Čingria. Po tom se je prošlo na raspravu. O češkom novinarskom društvu izvijestio je g. Cejnik, a o poljskom novinarstvu g. Lastrovnickij. G. Lorković, hrvatski a g. Stjepan Radić, češki govorili su o lirvatskom novinarstvu. Na 1%, po podne bio je veoma animirani i prijateljski banket, koji je ispao na opće zadovoljstvo, a govorima je započeo načelnik Vološki Stenger, a za njim su se redili govornici novinari svih slavenskih naroda. U večer je u velikoj dvorani , Narodnog Doma“ bio koncert. Proslov našeg književnika Viktor Car Emina izrekla je gospogjica A. To- mičić, iza kojega su odjekivali zvuci češke, ru- ske, slovenske i hrvatske pjesme. Drugi dan kongresa izabrano je odaslan- stvo, koje je položilo vijenac na grob pokojnog češkog druga Zaspele. G. Hovorka izvjestio je zatim o centralnoj organizaciji slavenskih no- vinara i o njezinom dosadašnjim uspjesima. U- rednik ,Politik“ g. Cejnek referirao je o ured- ničkoj dužnosti svjedočiti a Dr. Beauprć izvjestio je o novom tiskovnom zakonu, Istog dana po podne bio je izlet novinara niz hrvatsko pri- morje, gdje su bili najsrdačnije dočekani. U uto- rak je dovršio kongres. Djačka skupština za glagolicu. — U povodu konferencije hrvatskih biskupa u Rimu držala je sveučilišna omladina u Zagrebu veliku skup- štinu pod presjedanjem pravnika Miškulina. Djaci iz svih hrvatskih zemalja naglašivali su, da se hrvatski narod mora već jednom otresti pogubnog rimskog upliva. Izabran je odbor od pet članova koji ima izraditi prestavku za uspo- stavu staroslavenske službe božje. Demonstracija proti profesora magjarskog jezika u Zagrebu, Dr. Greksa, koji je htio na universi držati predavanja, čini se da će one- mogućiti daljnja predavanja, te da se tako i ovi semestar neće čitati. U ponedjeljak su djaci imali skupštinu u kojom su raspravljali o pi- tanju magjarskog jezika na universi. Strossmayerov nasljednik. Ovih dana bio je pozvani u Peštu k ministru a /atere Khuenu biskup Ivan Krapac, te se drži da taj poziv stoji u svezi s njegovim imenovanjem za biskupa djakovačkog. Skupština Hrvatske Stranke u Dubrovniku dne 14 o. w. Na poziv lr, Pera Čingrije, koji smo u pro- šlom broju priopćili, pristupilo je preko 80 dubro- vačkih Hrvata, svi oni na koje se u potrebi može računati, da će i primjerom i radom posvjedočiti svoje mišljenje. 3 Skupštinu je otvorio Dr. Pero Cingrija po- zdravljajuć prisutne u ime Irvatske stranke, ute- meljene ma spljetskom zboru hrvatskih zastupnika iz Dalmacije. Kaže da su tu pristupili svi, osim | »čistih“, te bi se po tomu moralo očekivati, da je pravaške i narodnjačke. stranke nestalo, ali na ža- lost treba računati činjenicom, da i Dubrovniku i drugdje po Dalmaciji ima ljudi, koji se ipak hoće nazivati pravašima. — Program je Hrvatske stran- ke poznat, a on će napose upozoriti na čl. IV. Tu se ističe narodno jedinstvo Srba i Hrvati, pa je u Spljetu prama tomu i odlučeno, da se općinski izbori u Dalmaciji provedu složno sa Srbima — gdje ovih ima. To je glavni razlog sastanku, koji je on urekao, Nazad 3 mjesecca upravio je upravni odbor srpske narodne stranke njemu i Dr. Trum- biću, kao predsjednicima ondašnjih hrvatskih stra- naka, pismo, u kojem očituju, da bi htjeli složno stupit na izbore. Tada smo bili u oči fuzije, pa se je počekalo, dok se fuzija provede. Na zboru pak odlučilo se, da se ponuda prihvati te preporuči mjesnim odborima, da u tom smislu rade. Njemu je kao članu kluba prva dužnost na to upozoriti te pozvati skupštinu da bira odbor, koji bi imao spro- vesti izbore prama stanovištu Hrvatske stranke. Nu prije, nego se prijegje na izbore, treba da javi, da su malo prije došli k njemu tri izasla- nika Hrvata pravaša izbornika i predali mu pismo koje će pročitati (donosimo ga niže). Njemu, je drago, da su se s one strane ovako podni- jeli, jer po onomu, što se je dogodilo i čitalo, mislio je, da će doći da raspravljaju na ovom sa- stanku o fuziji. A o tomu ovdje ne može biti go- vora, jer su se pozvali da dogju samo oni, koji pristaju uz novu stranku. Nu pošto je pismo stiglo, najbolje je da se odboru, koji se ima birati, povjeri i ta briga, da razvidi, ko su ti pravaši i što žele. Pitanje je danas dakle, koliko će biti čla- nova u odboru, i koje će mu se naputke, dati, O tomu ako ko želi govofit, bit će mu drago. Čingrija Dr. Melko kaže, da bi valjalo vi- djeti, ko su ljudi, kojih smo poruku čuli. Jesu li to očisti“ ili pravaši, koji su se dosad okupljali oko Biankinija i Trumbića. Ako su ,čisti“, onda smo s njima na čistu. S njima ne mogu da rade složno ni Biankini ni Trumbić ni ostali dosadašnji pravaši, pa za to ih valja pustiti, da rade sami. Kako je danas bila skupština ovih ljudi, o kojoj se pronose svakojaki glasovi, cijeni da bi bilo dobro, da ko od gospode koji je bio tamo izvijesti o stvari, možda bi se otale moglo doznati, ko su ta gospoda i što hoće. Katalinić kaže da je on bio tamo. Zvali su ga nekakvom kolorednicom. Kad je tamo došao, našao ih je na okupu okolo pedesetak. G. Pijevac je predložio, da se sastavi pismo, a on je usto proti tomu, svjetujuć, da se dogje na današnji sastanak, pa tu kaže, što se ima reći. Nije se naime, koliko je razabrao, govorilo o čistim, nego se je prikazi- valo stvar kao osobnu, predbacujuć nekoj gospodi, da sve rade na svoju ruku. Pijevac je prihvatio govornikovo razlaganje, te pristao, da se ide u Či- taonicu, a kani pisanja. Ali je prijedlog g. Pijevca prihvatio Dm. Antun Liepopili, te ga odlučno za- govarao. Na to su on i mnogi nazočni izišli iz dvo- rane. Koliko ih je ostalo, ne zna, a ne bi znao ni što se poslije dogodilo, da ne vidi pismo. Gjivić pozdravlja novu stranku, On ima po- vjerenje ( zastupnike, koji je vode te se nada da će narod pristat listom uza nju, premda ima svu- kud kukolja, pa i u Dubrovniku. Nu na to se ne treba obazirati. Čingrija Dr. M. zahvaljuje g. Kataliniću, Što se u Zadruzi na skupštini govorilo, to je dakle ono isto, što svake subote čitamo. Spominju kliku, ali da znadu, što ta riječ znači, našli bi je među sobom. Spominju demokratstvo, ali demokratstvo Podlistak. Hrvati i Srbi. Samo jedan pogled na balkanski poluotok, da upadne u oko različita konfiguracija tla. Li- neja, koja bi polazila sa Jadrije preke Drina- Iskre-Marice dijelila bi ga transversalno na sje- verni i južni. Rijeke Morava-Vardar sijeku ga iongitudinalno na istočni i zapadni. Na istoku uvalile se velike doline, a ove uklopili veliki kompleksi masivnih gora. Prevlagjuju jaki pri- rodni oblici. Na zapadu pak rijeke i doline uvukte se med paralelne kose; u svemu izbija bogatsvo oblika. Rijeke i doline, gudure i po- lja, ravnine i plateau mijenjaju se na brzo, kao da hoće priroda sa svojom raznolikosti, da oku ugagja. Ovoj geografskoj diobi usporedo ide i etno- gralski razvitak Balkana. Na istoku od Vardara razvio se bugarski, na zapadu hrvatski i srpski narod, na jugu Drina sačuvalo se staro ilirsko pleme u današnjoj Arbaniji. U ovim indivi dualnim geografskim zemljama razvili se i in- dividualni narodi. Jače i prostranije forme zemljišta omogu- čiće Bugarima, da se brže saberu, urede, i dr- žavu utemelje. Za tim brzim sabranjem slije- diće nagli procvat, ekspansivnost-imperijalizam, a napokon i brzi pad. Na isprelamanom zemljištu nasuprot, raz- drobi se srpsko pleme u više vlasti, a zato češće i postalo plijenom ranije ujedinjene Bu- garske. Hrvatskom plemenu je pomoglo more i zapadna kultura, da i ono prije od Srba započne svoju povjest. Nu dok se Hrvati pod utjecajem zapadne kulture ranije razviše, preskočiše po- stepeni razvitak, ubiše mnogu narodu osebinu u klici, a poprimiše daleko naprednije zapadne nazore. Srbi u sredini zakasniše da se saberu; naseljeni med gudurama i klancima bez komu- nikacionih sveza, sačuvaše jače narodni karak- ter i etične osebine rase, a kada su kašnje pali pod utjecaj Vizancija i grčke kulture, bili su tada jaki i organizovani, da im ona narodnih svojstva više nije ugušiti mogla. Ovaj različiti historijski razvitak donio je sa sobom i oprečne nazore. Srbi primiše više ori- jentalnoga, Hrvati zapadnoga. Dvije kulture umijesiše od jednog naroda dva glavna indivi- dualiteta, prirodni ih milieu k tome razdrobi na silesiju nuanaca, tako oprečnih po mišljenju, e je bilo časova gdje u mržnji jedan drugoga istrijebiti šćaše, Hladna historija rijetko je su- srela ovakav pojav, a moglo bi ga se bolje pro- matrati s patološkog, nego li s historijskog po- gleda, kada ne bi uzroci bili dublji, a poslje- dice trajnije. Kao osvajači silaze Hrvati i Srbi sa hlad- nog sjevero istoka, zajednički osvetnici fine ca- rigradske diplomacije baciše se na turanska plemena, dok ih ne istrijebiše; sagradiše uspo- redo državne tvorevine, a da nigda nije došlo med njima do razdora i borbe. Hrvati prvi, valjda brojniji (Diimmlor u radu bečke akade mije) baciše se na more, zaneseni romanskom kulturom grle je, a š njome i kršćanstvo. Koji su đio zapadnog Balkana naselili jedni i drugi, može se u glavnome utvrditi. Prvi bi bili po- sjeli zemlje na zapadu linije Vrbas-Nčretva, a drugi ovoj lineji na istoku, dok ih nijesu histo- rijski dogogjaji turali amo ili tamo. Admini- strativno politička jedinica hrvatske države bila je banovina, dok kod Srba ,oblast“. Jedna od hrvatskih banovina bila je i Bosna. Ovaki bi im bio milieu, na kome se nasoliše, a početni zadatak, da istrijebo turanska plemena. Nas malo ovdje zanima povjesni razvitak Srba i Hrvata; više od toga stalo nam jo, da izvidimo, kako je došlo do razdora megju njima, kako bi mu se ukloniti dalo, a zato ćemo se osvrnuti na dve glavnija pitanja: što ih dijeli i što ih spaja. Sto ih dijeli? Da izvidimo kako bi se ova iznimna borba med plemenima jednoga te istoga naroda razumje- la te odstranila, morali bi zaći u uztoke same borbe. Virehov (Cber di Chranologie Illyrieus o radu Berlinske akademije) baveći se kranologi- jom Ilirije, došao je na zaključak, da Hrvati i Srbi i ako im je brahikefalna formacija hibanje u glavnome jednako, ipak da ona pokazuje po- sljedak velikih mješavina. A da je tako utvr- gjuje nas i sama razlika našeg dinarskog tipa od ostalih Slavena na sjeveru. Da su Hrvati i Srbi došli sa sjevera, odakle se odvojiše od Avta ili Rusa, to je danas skoro utvrgjeno. Ne može se inače razumjeti, zašto se čakavski naglasak, jedini med Slovencima, potpuno slaže sa na- glaskom velikih Rusa. Ruski tip je ipak skroz različit -od našeg dinarskog. Samo promijena milieu-a ne može ga rastumačiti, zato se hoće velikih etičnih mješavina. Hrvati i Srbi asimi- liraše mnoge druge narodnosti, dok se kod njih razvio današnji smegji, brahikefalni, visoki di- narski tip. Od Romana, Ilira, Tračana, Dačana i Avara, od svakog od njih su Hrvati i Srbi pri- mili mnogo tjelesnih i duševnih svojstava; k tome ih je prirodni milieu nivelirao na dva glavna individualiteta, koja se danas nalaze u novom stadiju izjednačivanja. Razlika prva med njima bila bi u tome, što je svaki od njih asi- milirao različite etične elemente i što jo usisao često njihova oprečna svojstva, I ako Hrvati i Srbi napuniše zapadni dio Balkana, nije ovaj cjeloviti geografski individu- alitet; prirodni muliei djeluje ovdje niveliranjem.