m a NRHRHIJKNAINRNSNISSSNINNSSNI SNI TE . < ki *. . 4 Br. 23. tiodina XV. U DUBROVNIKU, 8. Juna 1905. GRVENA IRVATSKA = Cijena je listu unapri unaprijeda: za Dubrovnik sa ; donašanjem | u kuću; za Austro- Ugarsku, Bosnu i : na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstro: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- Hercegovinu s poštom šasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. 1 | pojedini broj 20 para. | __ Izlazi svakog Četvrtka. Srpska Dubrovačka a Štamparija A. Pasarića. Pretplata t oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje s su utužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća so 40 para po retku, a za o puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se U iredništru. Rukopisi se ne vra- ćaju, a nefrankirana pisma ne o primaju se o 20 para. Oglasi koji se više Dubrovnik, 7. junija 1905, Dolaze glasovi o sporazumu hrvatske stranke prava sa pristašama Dr. Pranka u pitanju, koje stanovište treba da uzme hr- vatska opozicija u sporu izmegju Austrije i Madžarske. Odbor je bio biran &d hoc, a u njemu su Dr. Derenčin, Dr. Frank i Za- gorac, da izradi deklaraciju, koja bi se imala protresti na općem zboru zastupnika oporbe- nih iz banovine i hrvatskih zastupnika iz Dalmacije. Imali bi se dapače pozvati i slo- venački zastupnici. Na Srbe regbi da se ne reflektira — ali je za to Dr. Vrbanić u klubu zagovarao, da se sporazumno radi sa Ma- džaronima, ako ne u svemu, a ono barem u pitanju jezika Neka u nedavnoj prošlosti imamo sija- » set primjera; da kompromisi ovakove vrsti iz- gju stranaka u nas urode obično drugim m, nego su se začetnici nadali, naši se još nijesu naučili, da svaka stranka va- lida ide svojim putem, ako hoće nešto da gne, a za odregjenu stvar traži savez- megju onim, koji se slažu s njome u pogledu. Inače obziri na desno i lijevo, ovori i sastanci, ometu i najljepše zapo- akciju, a često puta uguše je u zametku. KO ET AI i ei ka po svoj prilici i sada te ćemo vidjeti opet , Franka na čelu odbora i pododbora. Što o njemu pisslo, i što se je iznijelo, da u se dokaže sebeznalost, sve će se to za- MBoraviti, da se opet u prvoj prigodi počne ODO. ići. Nu ne ćemo proricati, jer pod djelova- ijem nepoznate tajne silo, koja je opet zdru- žila: ljude, za koje je svak mislio, da su se konačno raskrstili, lako je moguće, da se još koje čudo dogodi, te doskora budemo čitati o političkim uspjesima nove koalicije. Ali se niko no može tomu nadati. Odviše je tu vo- gja, a malo vojnika. Frank hoće jedno, Za- gorac drugo, Vrbanić treće. Frank ne će Srba, Zagorcu smrde naprednjaci, Vrbaniću imponjuju Madžaroni. Jedini čovjek izmegju njih, kadar da započne akciju, bio bi Frank, &a od te nas bog sačuvao! Drugi su sanjari s. Ot i a — ljudi, koji misle, da se programima, di- plomatizovanjem i deklaracijama može stati na put Drangu i Madžariji. Da je tako, Hr- vatska bi davno bila slobodna i cjelokupna, ali još nas biju stare nevolje, jer se još nije našao čovjek, koji bi imao toliko pouzdanja u sebe, da potpomagan od svojih prijatelja započne akciju, te okolo nje kuša okupiti narod. Takovoga čovjeka, kojega bi ime već po sebi bio program narodnog rada, uzalud traži hrvatska javnost u starim banovinskim stran- kama, a bez takova vogje nije ni moguće promislili jednu snažnu, jedinstvenu akciju. Ljudi, koji sada zovu na okup narod, u tri- deset godina javnog djelovanja nijesu poka- zali ni spreme ni energije, a kad se je mla- gji naraštaj žrtvovao, da zbaci Khuena, neki su zastupaici naroda gledali to iz prikrajka, dok je Frank očito ustao proti tomu.... u ime duševnosti! Za to ne možemo očekivati ni sada od njih drugo, nego ono što smo naučni, a kad k tomu vidimo, da odmah u početku jedni zagovaraju sporazum sa Ma- džaronima, a drugi isključuju Srbe, tad nam se prikazuje stvar još gorom. Ne ćemo tvr- diti, da_je sve ovo nape eno_proti du ul; % nas je To i ovoga pra stanja. Zamjerit će nam se možda, da mi sudimo, a da još ni ne znamo, što ova koalicija hoće. To je samo donekle istina, ali kad i ne bi mogli po nekim znacima nagoviještati, što će se svijetu objaviti, dosta je vidjeti, kako su počeli, da razumiješ, da ti ljudi ne mogu okupiti oko sebe one, koje je zbilja volja ra- diti. Kad bi ,stranka prava“ bila po sebi započela koju akciju, oko nje bi se barem bili okupili njezini pristaše, a mogla je ra- čunati i na druge, ali ona, valjda u svijesti vlastite nemoći, htjela je po što po to Dr. Franka, te tako od sebe odbila same svoje stare borce. Za ljubav Dr. Franku žrtvovao se i prethodni dogovor sa Srbima, io ako se može govoriti o kakvom uspjehu, uspio je jedino Dr. Frank, da se opet nametne i — omete. E ravni. 8 s Je li to ona akcija, koju je Dalmacija mogla i smjela očekivati od bijeloga Zagreba? Ne znamo, kako drugi misle, ali su za nas ovi dogogjaji jedno razočaranje više. Mi smo na čistu, što Frank znači u javnom životu banovine, te koliko god bili prijatelji rada onih, koji nastoje na dobro, i onda, kada ne dijelimo sasvim njihovo mišljenje, na žalost od ovakova rada ne nadamo se nikakovoj koristi, a štete u toliko, što bi bilo koristi, da so je iskalo driga i pomoći, gdje ga je trebalo tražiti. ia. »Diplomaticus-u“ na odgovor.*) Do sada se je znalo, da Rim s gledišta universalnog latinstva ne trpi glagolicu; znalo so da joj jo s političkog protivan i Beč, nu u zadnjem ,Dubrovniku“ diplomaticus u ime Srba i on joj se protivi. Da imado premisa u njego- vom članku, s kojim bi se složili i mi, nema dvojbe, nu da dolazi do nemotiviranih zaklju- čaka, uvjeriće so svaki ko pročita članak. Priznaćemo da glagolica kao pismo nije isključivo pravo Hrvata, kao što nije niti ćiri- lica srpsko, nu priznati će i diplomaticus da porabu glagolico u crkvi uzčuvašo samo Hrvati. Nama je sapennsto, a neka nam navedo e a ad pravo uzčuvati, no ima razloga, ako nije po sre- dini inad, ovo pravo cijelome narodu i nepriz- nati. Lokalizovati to pravo, znači okameniti ga, ubiti. A dok je on protiv ,mahnitog“ dualizma izmegju Srba i Hrvata, opeta hoće da ovaj ,mahniti“ dualizam ostane kod Hrvata. Razlogo piščeve, da bi i Hrvati imali tra- žiti ćirilicu kao lakšu, shvatiće svaki lakše osim Srba, koji so najupornije brane protiv mnogo lakše latinice. Nijemci, kojih patriotizam je raz- vit ništa manje nego kod Srba, drugih su u tome nazora. Ali da bi Hrvati i htjeli prihvatiti ćirilicu u službi božjoj, pitanje je bili mogli. Sam diplomaticus u to ne vjeruje, jer dok je Rampolli zadavalo mnogo glavobolje pitanje jerolimskog zavoda, ipak u ovome ne htjede da *) Tiskamo, da se vidi, kako neki mazori mogu iza- zvati protivljenja i kad im nebi bila namjera da ga iza- zivlju. U ovako delikatnim pitanjima, kao što je glagol sko, gdje nije jedino jezik, već i pismo svetinja, predla- gati da se glagolica zamjeni ćirilicom, ne pokazuje baš osobitog diplomatskog dara. (Op. Ured.). popusti niti ernogorskoj diplomaciji, već ostado pri starome. Zar bi Hrvati mogli to postići, koji ne imaju samo Rim, već i Beč protiv sebe? Ovo je mogao zahtjevati jedan idealista, nu nije smio diplomat, koji mora samo računati sa činjeni- cama i uspjehom. Cijeli članak uopće odiše starim sumniče- njem, jer staviti ovu borbu kod Hrvata, kao naručenu ,ab alto“, dok je ona starija od Austrije a i danas se ,ab alto“ sve radi da je se uništi, može još samo stara zagrižljivost. Narodne cr- kve Hrvati no imaju, glagolicu, koja bi donekle doprinijela njihovoj individualnosti, Srbi ne do- puštaju, time bi se htjelo samo stvoriti izme- čarstvo, koje bez oslona i narodne osebine mora da se i prelije i izgubi u druge susjede. To je smi- sao cijelog članka, u kojemu se pomno izbjegava i spomenuti Hrvate. Dok ističe primasa srpskog, a i nama je takav, su nekoliko tisuća vjernika, njemu kao antitezu ne stavlja biskupe hrvatske sa stotinu tisuća vjernika, već jugoslavenske. Diplomaticus najbolje bi bio uradio da nije iznašao ovo pitanje, prvo jer i bez njega, nećemo dobiti ništa, jer neće Rim i Beč, a drugo jer smo dobili pri tome jedno iskustvo više, da se hrvatskim aspiracijama uz Rim i Beč opiru-i rbi. A ovo mješte da nas spaja, više će nas dijeliti. X. ekom istoku 1 po razvitak same Rus nije, da je Rusija s gubitkom Šeodevija koje je na istok opremila, izgubila za sada najbolje, a možda i jedino sredstvo, da skrši svoga tak- maca, ali je opet preuranjeno veselje slavenskih neprijatelja, kao da je Rusija sada postala ve- levlast drugoga reda, na koju se nije ni osvr- tati. Narod, koji se prostro od Ledenog do Cr- nog Mora, od Dnjestra do Tihog Oceana ne obara so jednim udarcem. Rana, koju je zadalo Rusiji možda više nego japansko oružje nesvje- sno pouzdanje u svoju snagu, zacijeliti će i brže nego se evropski zapad nada, kad se narod pre- ne iz onoga mrtvila, u koji ga je erkovni i svje- tovni autokratizam uljuljao ne davajuć sposob- nostima naroda da se razviju, a stvarajući u samoj državi široko polje za rad prevratnih ele- menata. S toga istom napetosti, kojom smo oče- kivali vijesti sa dalekog ratišta, očekujemo sada vijest, kojim će putem Rusija krenuti. Hoće li Rusija nastaviti rat, kako se glasa da je odlu- čilo ratno vijeće u Carskom Selu, pitanje je sada sporedno prama obilju drugih pitanja, koja se Podlistak. Hrvati i Srbi. IV Da motivi zajedničkog teritorija moraju balkanske narode sve više megju sobom spa- jati, sačinjava prvu osnovu njihove zajednice. Ništa slabije od ovoga spajaće ih objekat i pra- vac borbe prama vani. Nu kako će pri ovoj borbi radi diforenciranja morati svaki dio da vodi borbu za svoj neodvisni život, to će biti zada- tak cjeline pojedine dijelove u ovoj borbi što jače potpomagati. Prirast na jednoj strani na koncu je i prirast cjeline, jer pojedini dijelovi jednog organizma stoje usko spojeni sa životom cjeline, Ako svrha balkanskih naroda mora da bude da Balkan za sebe učuvaju, to će i svrha pojedinih dijelova biti, da se na tom posebnom dijelu što jače organizuju. Jaki dijelovi davaju i jaku cjelinu, izmećarske česti stvaraju kon- glomerat. S ovoga gledišta morali bi Srbi, ako im je do zajednice, ne manje od Hrvata, željeti jaku i organizovanu Hrvatsku na straži zapad- nog Balkana, a ne manje od Srba Hrvati jaku Srbiju na jugo-istoku i sjeveru. Ovdje so radi u glavnome o narodnome a ne političkom pi- tanju te se ne smije na oslabljenom protivniku graditi vlastita budućnost. Antagonizam Hrva- A aš OSE ta i Srba dotle je bio dospio, da bi se svaki narodni uspjeh Srba bolno doimao Hrvata, kao što se isto može reći o Srbima, koji u Banovi- ni podržavaju sistem, koji ubija narodni razvi- tak. Narod jedan ne uništavaju tugje silo već vlastite, a ovaj razorujući rad već jo uspijevao na Balkanu. Nego što odvaja Hrvato i Srbe od ostalih balkanskih naroda i što ih spajati mora, to su dva života: život individua, jezik i Život na- rodu, kultura. Zajednica balkanskih naroda sastoji iz o- preke prama vani, ili iz ekonomskih interesa u nutrnjosti; zajednica Hrvata i Srba sastoji u otničkoj pripadnosti i u nerazdruživom toritori- ju. Ono što su motivi ekonomski uvjetovali, narodno načelo još jače utvrgjuje. Hrvati i Srbi jedan su narod s jodnim jezikom. Bili mi u hr- vatskom Zagorju, ili Makedoniji posvuda, boz prokida, čuje se naša riječ. Ona ozvanja u pje- smama o kosovskoj katastrofi, kao što o Kači- ćevim junacima. Najljepša čustva u ženskim narodnim pjesmama izražuju bratsku ljubav, kao da narodna duša odiše bolju nad razbra- ćenom braćom, Književni jezik k tome utvrdio jedinstvo govora. Danas su pali svi pokušaji, da se na izgovoru nekih riječi kida živo narodno tijelo, jezik je svojina Hrvata i Srba. Šire li so prama tome Srbi u Makedoniji, širi se i djelokrug na- šega jezika, uzmiču li Srbi, uzmiče i naš jezik. S ovoga gledišta je i neshvatljivo, kako jedan dio Hrvata može biti na strani Bugara protiv Srba u Makedoniji. Viz, koji nas veže s Buga- rima biće slavenski, biće balkanski, ko i po- litički, ali nije narodni. Pred impulsom ovog aii života iz- čezavaće sve zapreke, koje nas dijele. Vjera u prvom redu neće biti mjerilo narodnih interesu kao što nije ona danas kod Nijemaca. Nego ako nije vjera biće politika u vjeri ili klerika- lizam. Krivo je misliti, da je samo hrvatski klerikalizam na putu sjedinjenju, ne manje od njega je i srpski. Kod Srba istina ne može biti onoga kle- rikalizma kao kod Hrvata, gdje se, no budući narodne vjere, stavlja u političku službu Rima; nu kod Srba ima više antagoniznog klerikalizma ili klerikalizma opreke prama inovjercu. On sdru- žava vjeru s narodnošću, cio narod tura u borbu pod devizom ,srpske vjero“, Opreka prama vjeri postaje i opreka prama narodu. A kako je on pritisnuo narod, vidi se iz one ustrajne borbe za ćirilicu i za pogrešni Julijski koledar. Vjera nije evolutivna, ne smije se s toga ovolvirati ni- šta, što s njome bilo u kakvom savozu stoji. Klerikalizam kod Hrvata nalazi protiv sebe bo- lji i umniji dio naroda, kod Srba, jer vlada tamno vjersko čustvo, za nj je cio narod bez razlike stališa ili inteligencije. Prije svakog dru- gog vozitivnog rada, moraju Hrvati i Srbi biti gotovi ovim negativnim ostranjenjem klerika- lizma. Uz jezik još čvršće ćo spajati Hrvate i Srbe kultura. Ona je uopće zvana da spaja i etnički odijeljene narode, te svaki izum, svako komunikaciono novo srestvo, samo je novi v6z megju narodima. Ako velika kultura stvara ve- like narode, to ona uzdrži male i protiv veli- kih naroda. Jaka kultura kod nas jedina će odstraniti predsude, otupiti vjerske motive u narodnoj borbi. Kultura će otvoriti oči jednim i drugim, da vide kako su maloni i slabi; pa- daće malo po malo umišljena veličina, a kad uvide realnost i pogibli, koje im prijete, nastaće zbliženje. Pri ovome će ona spajati u harmo- ničnu cjelinu različite kulturne i političke poja- ve. Talijansko-mletački, patrijarhalno-nacional- ni i grčko-cincarski i kulturni pojasi biće samo sastavni dijelovi narodi& kompleksivnosti. Obli- ci doista nijesu isti, nu je ista sila, jer je kul- tura universalna. Prama tome, ona nije niti produkat jednog vijeka niti svojina jednog na- roda, već rezultanta svijuh vijekova i svijuh