Br. 25. Godina XV. GRVENA HRVA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- štarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- šasto polugodište. U DUBROVNIKU, 21. Juna 1905. M | Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. Pojedini broj 20 para. Izlazi svakog Četvrtka. o MA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra» Gaju, a nefrankirana pisma ne primaju se 4 Srpska Dubrovačka ŠtamparijaA. Pasarića. Dubrovnik, 21. junija 1905. Osobe u političkom životu vrijede često puta više nego programi. One su jedino jam- stvo, da će se programi vršiti u onome duhu, koji je nadahnivao one, le su ih sastavljali. Gdje toga jamstva nema, najljepše riječi mogu sakrivati najsebičnije ciljeve, a i kad še po- šteno misli, zavisi opet o sposobnosti osoba, koje vode, hoće li izabrati najlakši i najbrži put, da dogju k cilju. Već s ovoga gledišta ne može nas zn- grijati akcija, koju pokreće ,megjustranački“ odbor u Zagrebu. Niti je osoba Dr. Franka jamstvo, da će se raditi onako, kako bi se utanačilo, kad bi došlo do naviještena zbo- rovanja, niti su njegovi drugovi kadri nad- zirati ga. Nu kad bi stavili sasvim na stranu osobe, i sama stvar ispunja nas nepovjere- njem: nama se naime čini, da bi radeći onako, kako nas ,Hrvatsko Pravo“ svjetuje, stvorili samo sebi novih poteškoća bez ika- kvog izgleda, da bi od toga mogli kadkod imati kakvih koristi. Tri su struje, koje se javno očituju u hrvatskom narodu pogledom na današnju krizu u monarhiji. Jedni hoće da potaknu hrvatsko pitanje uporedo sa ugarskim. To je po našem mišljenju najzgodnije i naj- pametnije, što možemo učiniti u našim pri- likama, ali bi za to trebalo imati u zagre- bačkom sabora drugu većinu i drugu opozi- ciju. ,Novi List“ zagovara naprotiv približe- nje Hrvata i Madžara, a razlozima, koje na- vodi, mora svak priznati opravdanost barem u toliko, što su Madžari nama manje pogi- beljni od Nijemaca, a megju nama i njima nema ni velikih opreka interesa. Na ove lju- de ustaju kao fantaste ili prodanike ljudi, koji elo sada upraviše poruku hrvatskim dalma- tinskim zastupnicima, da dogju na zborovanje u Zagreb. Što je plod njihova vijećanja, kakva je ta rezolucija, koju misle predložiti zboru, kad bi se sastao, otimlje se za sada javnosti, ali po onomu, što zagrebačke novine uopće pišu o sadanjoj krizi, izgleda, da zbor ima uzeti oblik demostracije proti Madžarima. Oni hoće da brane nagodbena prava bano- vine, a u tom se približuju ,narodnoj stranci“, koja pobija nastojanja Košutovaca, ali u slu- čaju, kad bi oni što dobili, traži iza Hr- vatsku na temelju nagodbe ista prava. Ca- rinarska rastava, koju madžarski narod traži, po suglasnom mišljenju svih saborskih četo- vogja u Zagrebu, dovela bi banovinu do eko- nomske krize, koju bi teško mogla preboljeti, te za to hoće da se spasi realna unija iz- megju Ugarske i austrijskih zemalja. Na prvi pogled izgleda, da je ovo stvarna politika, ali kad se izbliže motri, ono, što traže, teže je postići, nego mnogo drugih stvari, koje se na prvi mah prikazuju nemoguće. Rastava je stavljena na tapet, i do nje valja da dogje. U tomu ne goje nikakovih iluzija ni parla- mentarni ni ministarski krugovi u Beču, koji u rukama imadu sredstva, da riješenje zate- ža i skupo prodadu, ali što Beč ne može, to umišljaju zagrebački političari. Mješte na sebe svalit odium, koji zaslužuju narodi, kad se puste upotrebljavati kao orugje tugjina, bolje bi bilo da računaju rastavom kao gotovom či- njenicom, te udese svoj rad na taj način, da nas nenadna ne zadesi te se nagjemo nemoćni u času, kada rastava nastupi. Tada dakako bili bismo izloženi svemu onomu zlu, koje nam Dr. Vrbanić u svojim člancima tako crno slika, jer banovina, kakva je sada, ne može zbilja da se opriječi Košutu ni njegovim Ba- rabasima; ali znati za zlo, pa ga nastojati za- priječiti bezuspješnim rekriminacijama i pro- testima, kao da će Madžari za ljubav nama napustiti ono, što cio narod drži, da mu je za razvoj neophodno potrebito, to se ne može nazvati političkom akcijom. Političar, kad vidi da zlo ne može ukloniti, ide za tim, da na- gje sredstva, da se obrani, a trebalo bi biti slijepi, kad pokraj svega iskustva zadnjih go- dina ne bi vidjeli, koji je jedini put, kojim to mož«mo postići. Spominju agrarnu krizu, koja bi nastu- pila, kad bi se rastava provela, nu mi smo u vječitoj agrarnoj krizi, do koje nas je baš doveo sistem, koji bi sada neki htjeli spasti. Hiljade i hiljade naroda seli se svake godine u dalezi svijet iz svih naših krajeva, jer im majka zemlja u današnjim prilikama ne može da dade sredstva za življenje, premda ju je Bog obdario svakim darom božjim. Dalmacija nije tako velika, da bi sama svojim vinom i uljem mogla ispunjati potrebe austrijskih ze- malja, pa su ove upućene na ltaliju, a kad se jednom trgovačkim , ugovorom otvore njezinim proizvodima puti u monarhiju, oni istjeraju Damaciju sa trga. U banovini naprotiv autonomija je prem uska, da može braniti zemlju od utakmica, koje se umjetno pomažu. Dalmaciji dakle u Austriji ne može pomoć ništa, te je sjedinjenje njezino sa Hr- vatskom ne samo narodna, nego i ekonom- ska potreba, a kad bi došlo do toga, veća autonomija imala bi i jednu i drugu braniti i od današnjih nevolja i slučajnih zlih poslje- dica novog političkog stanja. Mi nemamo dakle što birati ni razmi- šljati. Jedan je jedini način, te nani jamči samostalan razvoj i narodni i ekonomski, a pitanje je samo to, kako ćemo provesti sjedi- njenje i kako ćemo osigurati sebi autonomiju ? Ima ih, te se uzdaju u Beč, ali to bi se mo- glo dogoditi jedino tako, da ili Beč stvori ov- dje na jugu jednu osobitu hrvatsku grupu te mješte dualizma bude trializam, ili nas sve ostavi Madžarima, ili nas sve povuče k se- bi. Oro prvo mogu se nadati samo oni, koji ne znadu, ni što je Beč, ni što traži. Beču bi bilo najmilije, da ostane, kako je sada, ali dopustimo za čas, da ga osobite prilike pri- sile, da ispuni naš davni vapaj za sjedinje- njem. U tomu slučaju, kad bi nas on imao svijeh ostaviti Madžarima, bolje da se mi sami s Madžarima pogodimo, nego da nas on njima nametne; a kad bi nas Beč imao sjedinjene privući k sebi, mi bismo imali tu korist, da bismo bili skupa s Istrom i sa o- stalim austrijskim Slavenima, ali bismo %a to imali proti sebi jačega ekonomnoga neprija- telja, nego što su Madžari. Industriji njema- čkoj ne bismo mogli odoljeti, kako joj ni sad ne odoljevamo, a ni ujedinjeni ne bi bili ta- ko jaki, da zasitimo potrebe bečkog tržišta sa našim poljskim proizvodima, te kako Au- strija sada sklapa trgovačke ugovore bez ob- zira na Dalmaciju, tako bi ih sklapala i po- slije bez obzira na Hrvatsku. U prosugjivanja odnošaja ne smijemo pak smetnuti s uma ni tu činjenicu, da su hrvatske zemlje po svojem položaju i produk- tima tla mnogo bliže Ugarskoj, nego Austriji. Izmegju ove potonje i Hrvatske postoji' po prilici onaj isti antagonizam, koji je megju njom i Ugarskom, a Ugarska, braneći sebe, brani donekle i nas — barem u toliko, u koliko su nam interesi jednaki. Tako njoj treba da zahvalimo, što se Dalmacija riješila klauzole, a brašno iz Slavonije uživa iste ca rinarske povlasti, kako ono iz Ugarske. Ma. džari mogu prejudicirati saveznike samo u tarifama, gradnji željeznica, regulaciji rijeka, svojevoljnom nepravednom zaštićivanju svoje industrije, ali sve su to stvari, koje bi se dale ukloniti pravednim uregjenjem odnošaja izmegju jednih i drugih, a opreka megju njima nema takovih, da se ne bi mogle pre- mostiti, da je dobre volje. Dok ove ne vidimo, ne možemo dakako pomagati Madžare u njihovoj borbi proti Be- ču, ali ako sebi želimo slobodu, da biramo, što mislimo, da je za nas bolje, moramo se kaniti bezrazložne mržnje na njih, koja nas tjera u naručje Beču, a da niko ni ne zna, koga tu ima posla. Nijesu Madžari angjeli, ali nijesu ni vragovi, kakve ih predočuju za- grebački političari, kad hoće da tim oprav- daju svoje grijehe. Oni su ljudi, koji hoće sebi dobra, pa bilo to i na štetu drugoga, ali takovi su i u Beču, takovi su svud na svijetu — samo u nas ima nekakvih osobi- tih stvorenja, koji ne znadu drugo, nego služiti tugjim interesima. Općinski izbori u Dubrovniku. Hrvatska stranka“ istakla je načelo na- rodnog jedinstva Srba i Hrvata. To je trebalo, jer smo se zbilja bili podijelili u dva naroda i marom, koji za drugo fali, iznosili i sakupljali tomu dokaze, da sami sebe uvjerimo o nečemu, što se je protivilo razumu. Polemike o srpstvu i hrvatstvu sada jednog, a sada drugog kraja bile su učestale po našim novinama. Da se tu radilo o konstatovanju činjenice, koje je ime kojem kraju običnije, ni po štete, ali se; je pi- salo samo, da se razdijeli i otugji, što je po je- Podlistak. Naš odgoj. II. Treba znati, kako je došlo do toga, da se u našim školama uči ovoliko latinski i grčki. Osta- tak je to onih davnih vremena, kad narodni je- zici nijesu uživali nikakovih prava. Jezik kul- ture i uljugjenog općenja bio je latinski, koji je rimska crkva spasila od zaboravi, kad se jo rimski svijet ugibao pred svježim i neistrošenim sjevernim i istočnim narodima. Ovi su narodi kasnije s vjerom prigrlili i latinski jezik. Tako on postade jezik zapada, kako je grčki bio je- zik istoka, samo je prijevlasti grčkog jezika od- zvonilo s padom Carigrada, a latinski se baš u to doba probudio na nov život, kad su huma- nisti počeli iznašati blago iz samostanskih knji- žnica te upoznavati svijet sa djelima staroga Rima. Talijanski Rinascimento utvrdio je latin- skom jeziku ugled za poznija vremena. Prouča- vanje starina urodilo je naime u Italiji obilnim plodom, izazvalo je preokret u svim granama ljudskog znanja i umjeća, a kako je latinski je- zik bio jedino sredstvo za upoznavanje latin- skog i grčkog svijeta, postao je skoro jedinim predmetom pouke u školama. Uza nj se je u- .čio i grčki, ali to učenje nije nigda zahvatilo u školama korijena, kao latinski, tako da bi se i sada lakše pregorjelo grčki, nego latinski, ne- ka se po putu grčkog jezika upoznavamo sa izvornm djelima grčkoga duha, a latinski nas nudi ponajviše nečim, što nije uprav ni rimski, ni griki. Novije je doba donijelo dakako i u škola- ma nekih promjena. Narodnom se jeziku daje predmst kao naukovnom jeziku, & uče se i drugi živi jezici, pa i realne znanosti, koje su sve db 19. vijeka bile sasvim zanemarene, ali je tenelj ostao isti. Još su uvijek latinski i gr- čki u gimnazijama našim prvi predmeti, a i na- čin, kako ih se uči, sjeća dosta starih metoda, o ktjim naša starija generacija znade svašta | pripcvijedati iz vlastitog iskustva. Istina je, da bi spo naukovnim osnovama i za latinski i za grčk morala upotrijebiti psihološka metoda, ali priliko zavoda, a osobito velik broj učenika, ne dopištaju, da se učitelj dosta bavi s jednim u- čenikom, te sile nastavnike, da se uteču gra- matki, više nego bi bilo potreba, a učenike, da domaćom pripravom nadomjoste vježbu u školi. Ističem ovo, da se vidi, kolišno smo se ponakli u pogledu škola, neka je proteklo skoro sedim vijekova, otkad su se pojavile prvi la- tinsci učitelji. Što je još gore, ono što jo prije imao smisla, sad je postala prosta predrasuda. Doz je latinski bio jezik općenja i posrednik | kulture, njegovo je učenje odgovaralo i praktič- nim i odgojnim potrebama, ali sada, kad niko više latinski ne upotrebljava, da ga drugi razu- miju, a kada su narodni jezici sa svojim bogato razvijenim književnostima preuzeli ulogu odgo- jatelja, te se u njih pretočile ljepote klasičnih jezika, učenje starine postalo je teškim teretom, koji bi se mogao zamijeniti lakšim. Relativni neuspjeh realnih škola, koji pristaše klasičnosti navode, kao dokaz potrebe učenja latinskog je- zika, no dokazuje ništa, jer su to neka priprava sa strukovne škole, a ne pravi odgojni zavodi, te se odviše pazi na quantum znanja u mate- matici, fizici i ostalim realnim znanostima, a za- nemaruju sredstva, koja oplemenjuju srce, a če- liče značaj. Manu naših škola najbolje će osvijetliti, ako ih uporedimo sa odgojilištima atenskih mladića. Od svega onoga, što sada naša djeca trpaju u još nerazvijenu glavu, u Ateni se nije učilo drugo, nego grčki jezik, ali to nije bio jezik tugji, kako jo sada, nego materinski, a nije se gledalo na pisanje i gramatiku, nego na govor, polazeći sa gledišta, da ko govori jasno i jezgrovito, taj i piše tako. U našim se školama postupa na protiv sa materinskim je- zikom uprav maćuhinski. Pravo se učenje njegovo stegnulo na minimumi, jer vele, da se materinski jezik najbolje uči učeći druge pred- mete, a napose latinski i grčki. "To je mišljenje samo donekle ispravno: istina je samo to, da prevagjajuć s. latinskog na hrvatski, učenik uči jedan i drugi jezik, ali to škodi duhu i jed- nog i drugog jezika, te se za to često puta vidi, da se piše hrvatski, a nije hrvatski. Pouka u jezicima valja da bude samostalna, a to osobito vrijedi za materinski jezik. Jedino čitanjem na glas i samostalnim govorenjem i neprestanom vježbom. u pisanju čovjek postade gospodar je- zika, te mu se tada ne dogagja, da mu nestane riječi, da izrazi misli u materinskom jeziku, a znade, kako bi to isto rekao u tugjem. Proširenje pouke u materinskom jeziku osjeća se u ostalom općenito, te će to bit uzrok, što će prije ili poslije nestati grčkoga iz naših gimnazija, kako ga već u nekim zemljama ne- stalo, a da se za to nije osjetio onakav naza- dak u odgoju, koji su neki poricali. Kad bi i latinskoga nestalo, tad bi dakako trebulo pro- misliti na drugi način, da učenje ne postane preveć materijalno, jer bi: i to bilo: šteta, kako dokazuju naše tehničke škole, gdje odgoj. srca ne ide jednakim korakom sa razvitkom pameti, ali da nije, nemoguće naći taj način, dokazuju opet grčke škole, gdje je sama živa umjetnost stvarala ljude, kojim se još i sada svijet divi Živemo u doba, gdje su strojevi i tvomice zatrli kućni obrt; 'Tim se je zatrlo u marodu Fi [ 4 | 1 PE RNVKITNANA