Br. 27. U DUBROVNIKU, 6. Jula 1905. Godina XV. M Cijena je listu unaprijeda: za Dubrornik sa donašanjem u kuću; za Austro-U igarsku Bosnu i : oštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemsteo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra so da je predbrojen i za do- Hercegovinu 8 poši šasto polugodište. | CRVENA MANAT i a Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi | tadini i Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 si 1 | Pojedini broj 20 para. puta tiskaju g pogodbi i uz Čazmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- čaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. Izlazi svakog Četvrtka. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Dubrovnik, 6 julija 1905. Zastupnici Borčić i Biankini iznijeli su u plenum-u zastupničke kuće u Beču svoje misli o sporu megju Austrijom i Ugarskom, pozivajuć Beč, da bude pravedan prama Hrvatima. To isto je učinio u budžetnom odboru zastupnik Vuković, u ni zast, Perić nije propustio zgode, da se Beču udvori. U isto je doba ,Corr. Bur.“ javljao, da su se hrvatski zastupnici u bečkom parlamentu sastali na zborovanje, da udese svoje pona- šanje prama sadašnjoj krizi i prama pozivu nMmegjustranačkog“ odbora u Zagrebu te da su uz ostalo odlučili, stupiti u doticaj sa niarodnom strankom“ u banovini. Ako su govori i pokloni zastupnika u svezi sa ovim zaključkom, značilo bi, da su oni u ime Dalmacije započeli nekakvu akci- ju, koja bi išla za tim, da se Hrvati osla- njajuć se na Beč, okoriste današnjim po- ložajem u monarhiji, Koji su ih razlozi na to potakli, nije nam poznato, ali kojigod to bili, cijenimo, da su tim korakom prestupili gra- nice, koje im označuje njihov položaj kao čla- nova , Hrvatske stranke“. Ostavimo na stranu paragrafe, koji pro- glasuju zastupnike neodvisnim od svojih iz- bornika. To je samo u teoriji istina. Oni su pripadnici jedne stranke, te uza svu slobodu, da udese svoj rad prama svrsi, no smiju ra- diti protiv načela stranke niti opredijeliti sa- mi sebi pravac radu. Ovo posljednje može samo vodstvo stranke, a kako ,Hrvatska Stranka u Dalmaciji“ još nije prešla na svoju organizaciju, to vodstvo priznaje ona samo klubu zastupnika na dalmatinskom saboru, Jedino njemu pripada pravo, da započne ak- ciju i ravna njome preko ljudi svoga po- vjerenja. Znamo, da je zastupnicima u Beču teško u ovakovim prilikama, kada na njih vrše pritisak krugovi, kojima je u interesu, da se Hrvati što prije odluče na njihovu stranu, a ne ćemo sumnjati ni u njihovu dobru volju, da koriste narodu; ali znamenitost same stvari morala ih je ipak malo uspregnuti, tim više što se iz Dalmacije čulo ozbiljnih glasova protiv kooperacije sa Bečom, a sastanak je Hr- vatskog kluba — komu su članovi — bio već urečen, da pretresa baš o sadašnjem stanju. Ta su mogli iznijeti svoje razloge; kad bi klub bio pristao uz njih, oni ne bi nosili odgovornost za slučajni neuspjeh, a znajući, da je zemlja za njima, mogli bi ra- diti drukčije nogo sada, kad se s desna i s lijeva čuju izrazi negodovanja i nezadovolj- stva. Ovako se izlažu pogibli, da klub odluči proti njima, te tim dovagjaju u neugodan položaj i sebe i samu zemlju baš u času, kad je solidarnost polovina uspjeha. Ne govorimo, da se to mora dogoditi. Ta u zadnje smo doba doživjeli dosta iznena- gjenja, ali bismo ipak malo cijenili i naše kršne dalmatince i njihove predstavnike, kad bi promislili, da će oni iz obzira prama Petru ili Pavlu pristati na nešto, o čemu bi sumnjali, da ne udovoljava prirogjenoj težnji hrvat- skog naroda za cjelokupnosti i samostalnosti i da nam tamni obraz, stavljajući nas u službu jednoga, ili drugoga tugjina. Malo će se za- ista naći ljadi u Dalmaciji, koji će odobriti mišljenje zastupnika Borčića, da Hrvati mo- raju — možda sa topovima zast. Biankinija — spasavati Austriju, a još manje dualizam. Neka ga spase oni, koji imadu uzroka, da mu budu zahvalni, a Hrvatima je jedino u ovoj općoj trzavici do sebe. Kad ih mnogo spi u istoj postelji, svak nateže pokrivalo na se; tko tako ne radi, ozebe. A mi se bojimo, da se slično nama ne dogodi, ako ustrajemo ovako, kako smo započeli. Cijenili smo, da će sastanak Hrvatskog kluba razbistriti položaj barem za Dalmaciju, a ujedno povoljno djelovati na nesretne stra- načke prilike u politički rastrganoj domovini. Nadali smo se, da je to početak akciji, koja bi išla za tim, da razvije u narodu agitaciju u smislu, da i mi budemo nešto vrijediti, jer nas ovakih nitko ne treba, a ujedno da se oko- risti današnjim položajem. To su eto — za- priječili baš oni, u interesu kojih je bilo, da do sastanka dogje te koji su ga ima'i zahti- jevati, kad ga predsjednik ne bi bio sam sazvao. Je li se to dogodilo za to, što se je predvigjalo, što će Dalmacija kazati, pa se je htjelo staviti zemlju pred gotov čin — kako smo negdje čali — ili zbog kojih drugih , velikih“ uzroka, ne znamo, ali ne vjerujemo u ,veličinu“ ovih, a nikakav ,go- tov čin“ ne će zapriječiti Dalmaciju, da ne reče svoju. Poslije trideset i pet godina is- kustva ne će zaista Dalmacija u sedmici dana promijeniti svoje o mišljenje današnjem sustava“ monarhije, kolikogod : se zastupnik Borčić naprezao, da nam protumači, kako nas je nagodba god. 1567. učinila sret- nim i mogućim, jer je po njoj Austrija oblast prvog reda; ali uslijed ovoga moglo vi se dogoditi, da Dalmacija zakasni, a zeuwlju ne m že nimalo umiriti, što bečki zastupnici u- zimlju na sebe odgovornost, da se to ne će dogoditi. Ona više ne vjeruje u dip'omatizova- nje i obećanja, ona ne traži upute ni u Beča ni u Pešte, nego upravlja svoj pogled na ,hr- vatski klub“ zahtijevajući, da on kaže svoju i opravda povjerenje naroda. Dosta je više ove igre na skrivice! io Najveći živući Hrvat“. Reklo bi se, da je Dalmacija. pokvarila Dr. Franku osnove; on se je nadao, da će mu ,megjustranački“ odbor učvrstiti uzdrmane po- zicije, ati dogodilo se nešto, ma što nije računao. Dalmacija nije htjela biti stafažom najvećem živućom Hrvatu“, a to nije tajala. Zine irae! i naš ti se junak dohvatio buzdovana, i udri po prvomu, koji dogje, samo da se izjuri. Kad mu bijes progje, imat će prigode, da u svo- joj kancelariji na samu razmišlja, kako je došlo do ovoga. Aveti će prošlosti izmiljeti iz zapra- šenih akata stola sedmorice, iz Starčovićeva do- ma, iz plinare, i ono će mu bolje to protuma- čiti, nego bismo mu mi sada mogli. U Dubrovniku poznajemo Franka od lije- pih dana god. 1895., kad je hrvatski narod pohrlio do nas, da odade počast goniju Du- brovnika, neumrlom pjesniku ,Osmana“. Govo- rili su drugi, pa je dakako ustao na večeri i on, da nam objavi, kako je došao u ime hrvat- stva uzeti Dubrovnik u posjed. Onda smo se smijali smatrajući to prosti lapsus činguac, Ni- jesmo mogli ni promisliti, da će kogod taku bosmislicu kazati o gradu Klaića i Pucića, gdje je sama proslava Gundulićeva mogla uvjeriti posjetioca, da nije potreba, da niko Hrvate du- brovačke uči domovinskoj ljubavi. A ipak tako nije bilo! Ono riječi Dr, Franka bilo su pravi odraz njegove individualnosti. Kako jo fram- kovluk nas uzimao u posjed, istom je preuzet- nosti svojatao druge, dok napokon nije uzeo u zakup hrvatstvo, proglasujuć izdajicom svakoga, koji je već tada prozrio tugjinačke c novo nje- gova vogje. 'T& se zle navike nije još odrekao, ali su se vremena promijenila. Prije su frankovska prokletstva djelovala, a sada se svak smije, kad čita, da Hrv. Pravo kaže našemu gosparu Peru Čingriji, da je osijedio u službi Austrije. Prije su se po komandi Frankovoj razbijali pro- zori na srpskoj banci i pljačkali srpski dućani, a sada i sami pokušaji, da se dogodi nešto sli- čno, izazivlju u narodu ogorčenje i općenito o- sugjivanje. Prije, kad bi Frank koji list esko- municirao, urednik bi se srdio, i prijezirom os- vade odbijao, a sada ga mi više ne možemo ni prezirati, a njegove psovke izazivlju nam samo posmjeh sažaljenja, što najveći živući Hrvat“ ne može ni to razumjeti, da je svo- ju odigrao, to da jo sada lešina, koja može još zrak okužiti, ali ne može nikomu zapriječiti puta. Sic transit gloria mundi, moj doktore! stoika fa Ad melius informandum. Bojimo se, odgovara li naslov zbili, ali pro- mislimo barem, da Nj. Pr. g. ministar Hartel nije znao, što govori, kad je u bečkom saboru pročitao odgovor na interpelaciju zastupnika Biankini o gradnji našeg gimnazija, već da su mu odgovor napisali kakvi Miške i drugi mi- nistarski polubogovi. I za njega je tako bolje, jer mu ne ćemo kazati, da je hotimično izvrnuo činjenice, a za nas je lakše, jer imamo ako ho- ćeš i slabo nade, da još pitanje nije konačno riješeno. Prvo svega treba uvijek držati na umu, što Dubrovnik traži. On hoće da se ili stari colleginm Ragusinum povrati svojoj svrsi ili da so gradi nova gimnasija, jer ono mjesto, gdje je sada smještena, no odgovara ni najmanje zdravstvenim propisima i broju učenika. Ne pitamo milost, nego tražimo svoje pravo. Pra- ma tomu nepojmivo je, da se zavještaji starih Dubrovčana, da se dok bude Dubrovnika, osigura mladosti doličan odgoj, upotrebljavaju u bonicu, Nepojmivo je, da vlada Nj. Vel. prelazi preko odluke Nj. Vel, pok. eara Ferdinanda I. kojom se je naregjivalo, da so Collegium povrati svo- joj svrsi; ta naredba još virtualno postoji, jer nije bila opozvana, i dužnost je vlade da je izvrši. Nepojmivo je napokon, da se prelazi preko prodstavaka općine dubrovačke, koja je već god. 1848. po pivi put tražila natrag Collegium i preko ponovnih molba roditelja te pušta, da naš podmladak vene nad grobovima dumanjskim izložen neprestanoj pogibli za svojo zdravlje i napredak. Dužnost je države, da sama uzdrži škole, te bi se ona morala pobrinuti, da te odgovaraju svojoj svrsi, a da su naše tužbe u pogledu na- šeg gimnasija bilo sasvim opravdane, priznaje sam ministar, Isto lako da nijedan popravak ne bi mogao doskočiti nestašici prostora, izbija iz riječi, da će se školska uprava sklonuti, da naj- hitrije udesi zavodsku zgradu, ,kako bi za vri- jeme, u kojem je u njoj smješteno gimnasije, moglo, koliko je moguće, odgovarati oprav- danim zahtjevima učitelja i učenika“. Poslije ovakih ispovijesti, najpriličnije bi i najpraved- nije bilo prijeći odmah na gragjenje novo gim- nasije, ako vojnici ne će da povrate Collegium. Mi do toga zaključka no dolazi Nj. Pr., već hoće da ponovi eksperimente, koje su već više puta činili, a bez uspjeha. Tim se boz smisla oteže konačno riješenje, do kojega treba prijo ili poslije doći, a koje bi jedino odgovaralo du- žnostima i dostojanstvu države. Da ovakovo postupanje protumačimo, pro- mišljali smo i na financijalno poteškoće, ali ni tih nijesmo mogli naći, U popravke so sada misli potrošiti do 60000 kruna kruna, sama sa- dašnja zgrada mogla bi se prodati do 80000 kruna, a novo gimnasije računajuć po prepa- randiji, zapalo bi po prilici 2860000 kruna. Za samo dakle nekih 100000—120000 kruna mi bismo imali novu gimnasijsku zgradu, a kad promislimo na silne novce, koje se troše bez ovolike potrebe u druge svrhe, imamo prava kazati, da bi se država imala stiditi, ako je to uzrok, da se gimnasija ne gradi. Ministar spominje i .prikladnu pripomoć sa strane mjesnih faktora“. To nam daje najviše uzroka sumnjati, zna li on, kako se je ovo pi- tanje razvijalo. Prvo svega tu pomoć nije tro- balo tražiti od grada, kojeg su igragjani ostav- štinama sagradili na najprikladnijem mjestu školsku zgradu te je ostavili suverenom Dubrov- niku, a po tom i nasljednicima suverenih prava, da je upotrebljavaju u svrhu, za koju je bila zgragjena. Nu uza sve to općina je bila pri- pravna ići i u tom školskim vlastima na ruku to je ponudila zemljište, koje bi po sudu vje- štaka bilo za novu gradnju najpodesnije. Po odgovoru na interpelaciju čini se, da to Nj. Pr. g. ministru nije poznato, a tomu se ne čudimo. Izgleda naime, da se na svaki način nastoji zapriječiti, ili barem za sada omesti gradnju no- vog gimnasija zabašurujuć pravo stanje stvari, a da su neodgovorni provodići ove akcije moć- niji od odgovornog ministra. Ovaj će po pred- stavci općine obaznati pravo stanje stvari, ako ga ne zna, ali će oni tada iznaći novih isprika. Kad neki ljudi u Beču hoćo iskaliti svoj jed, što im je stalo, da trpi pravno čuvstvo cijelog grada, koji mora da gleda, kako država, čuvarica za- kona, ne vrši posljednje volje dubrovačkih po- kojnika! Kako se kod naših Općina upravlja općinskim posjedom ? Naše Općine u opšte pokazuju vrlo malo smisla za;ekonomske grane, kojima upravljaju, bilo oranice, bilo livade, bilo pašnjaci, bilo vi- nogradi, bilo šume i vode (jezera, baruštine); to sve ne daje nikakve brige Općinskom Upra- viteljstvu, pa s toga upravni troškovi su prama čistom prihodu ogromni. Taj pak prihod iz općinskih dobara, jest vrlo nizak, jer se svugdjo više manje primitivno gospo..ari, dočim uz malo dobre volje i brige, moglo bi se polučiti dvo -i irostruki prihod, a upravni troškovi ostali bi, kako sada, ili u mnogo slučajeva bi se dali i znatno umanjiti! Glavni uzrok, zašto u Dalmaciji općinski posjed malo koristi pruža, jest taj što kod Op- ćina nema stručno naobraženih činovnika, koji bi so svojski bavili oko racijonalna gospodare- nja sa općinskim dobrima. Nijedna naša Općina nema izučena poljodielca ili agronoma, koji bi upravljao i unapregjivao ražno vrsti kultura, jedino nalazimo kod Općina: Rab, Drniš, Knin, i Sibenik po jednog šumarnika, sve ostale imaju samo po kojeg nadlugara i nedovoljan broj lu- gara, koji stoje višo na službu Državo, nogo li Općine, sto ih većinom plaćaju! Mi smo potpuno uvjereni, da trošak što bi Općina godimice izdala za plaću agronoma i podredjenih njemu pomagača, u velikć bi nadoknagjen bio povećanjem čista prihoda od općinskog posjeda; pa s toga so u velike čudi- mo, da pri početku XX.og vieka još nijesu ni naš Zemaljski Odbor, ni Sabor, ni Općine po- mislilo na tu groznu oskudicu, osobito danas, kad su svi javni troškovi povećani, te nije kud kamo, nego povisivati prireze i potrošarinu da možeš sretno izplivati boz deficita, a uz to nek općinarom pucaju kosti pod teretom poreznim. Da so uvidi, kako se slabo gospodari op- ćinskim imetkom u Dalmaciji mi ćemo ovdje po službenim podacima za god. 189, navesti po poglavarstvima prihod, razhod ili \rošak i pritičak odnosno deficit općinskih imovina. C. K. Kot. poglavarstvo: Zadar ima; priho- da K 75.14703; troškova K. 67.790-91, ostaje pritička: K. 12.356:12! C. K. Kot. poglavarstvo: Benkovac ima: prihoda: K. 45.61381 troškova K. 27.717:18 osta- jo pritička: K. 17.896:26. C, K. Kot. poglavarstvo: Šibenik ima pri- hoda: K. 23.846:47; troškova K. 31,842:10 dakle deficita: K. 7.995.72!! C. K. kot. poglavarstvo: Knin ima prihoda; K. 65.42168; troškova K. 28.649:76, ostaje pri- tička: K. 36.771182 s. EZ RA = +