žnost je gragjanstva da u zametku uduši sve, što kvari mjestu ime pitoma grada. Pozivljući se na to vršimo dužnost ozbilj- na i poštena glasila, koja nam je u zadnje doba postala osobito teška, jer mnoge stvari, koje se eto dogagjaju u Dubrovi ili nikako ne ra- zumjemo ili ih razumijenio odviše dobro. I iji Sedmični pregled. AUSTRIJA. — Parlamenat se je zatvorio. Kako ovoga puta nije bilo opstrukcije, dosta se uradilo. Glasovalo se je budgetni provizorij, carinarsku tarifu, trgovački ugovor sa Njemeč- kom i još mnogo drugih ne tako znatnih stvari. Cijelo je zasjedanje bilo pod dojmom dogogjaja u Ugarskoj. U tu svrhu bio je izabran i t. zv. Derćatin odbor, koji je imao zadaću, da usta- novi, koje će stanovište zauzeti Austrija prama zahtijevima Magjara. Ono što su zaključili po- grijana je juha, te se sigurno Magjari od toga neće prestrašiti. A drugačije nije ni moglo biti, jer nije fajda junačiti se, da se Austrija ne boji rastave, a s druge strane radit sve da do nje ne dogje. UGARSKA. — Ministar Fejervary bio je na saslušanju, kod N. V., koji sada boravi u ljetnikovcu u Isehlu. Inače ništa nova, a regbi da se neće poduzeti nikakav korak za riješenje krize prije jeseni. FRANCUSKA. — Francuska je konačno pristala da se pozove u Madridu konferenca za riješenje pitanja Maroka, a Njemačka je pristala da se Francuskoj prizna privilegirani položaj, kao prograničnoj državi. Konferenca bi imala zajamčiti teritorijalni integritet Maroka. RUSIJA. — ,Potemkin“ se je predao ru- munjskim vlastima u luci Costanza. Mornari neće biti izručeni Rusiji nego će se smatrati vojničkim bjeguncima te pustiti, da svak ide kamo hoće. U Costanzu je već stigla crnomorska eskadra te preuzela brod u ime Rusije i izvje- sila na nj opet rusku zastavu mjeste rumunjske, koja se po megjunarodnim ugovorima vijala od časa prodaje. Torpiljača, koja je pratila ,Po- temkina“ nije htjela slijedit primjer ,Potemhi- nov“ već je izjavila, da je bila prisiljena od momčadi ,Potemkina“ pristat uz njih, pa je na oš to odputovala u Sebastopol, te so predale |" skim vlastima. sad TU- suJe- : ; 200" Tako je svršila ovaa 0 ovau a. zalosna epizoda, koja pokažlije vrdniGstili svim granama ruske javne uprave. Nu tim nije prestalo nutrnje trvenje u Rusiji. Zadnja je vijest, da su Kavkaska ple- mena i Armeni ustali, te da je u Tiflisu došlo do otvorene revolucije. Ko se sijeća, koliko je muke vidjela Rusija, dok je svladala divlja i nepokorna plemena u Kavkazu, razumjet će koja pogibelj prijeti Rusiji od novog ustanka, tim više, što su uz taj ustanak pristali bogati i dosta uljugjeni Jermeni, koje je ruska vlada ozlo- jedila tim, što je na se preuzela upravu crko- vnih dobara. Od toga doba ustanovio se je u Ženevi jermenski revolucionarni odbor, koji je sada stupio u dogovore sa ruskim revolucionar- nim odborom, a posljedice se eto vide. BUGARSKA. — Javljaju, da će se na 2. kolovoza mlada kneževina proglasiti kraljevi- nom. 'To je davni san kneza Ferdinanda Ko- burškoga. Domaće vijesti. Pismo Tomašićevo. Borba, koju je ,Novi List* zapodjeo proti Khuenovštini u Banovini, ponukala je nekadašnjeg ministra Tomašića, da se u pismu upravljenu organu magjarske koali- cije ,Bud. Hirlapu“, ogradi proti tim napadaji- moć uma njegova trnula se je luč vjere njego- ve. Paganizam ne bijaše kadar da stavi, odredi granice, nekakov modus vivendi ispred sve ve- će rastuće sile uma i vjere u koju on isprva slijepo vjerovaše. Ne bijaše zato genija. Kr- šćanstvo ga postavi tekar, a zato se i raskli- maše sve paganske ideje. Paganizam no bijaše jak, da uredi odnošaje ljudi, da države sroda u kolotečinu vjerske propagande, ne bijaše jak da pripovjeda slobodu savjesti, a zato propade. Kako su se tekom vremena, u gomilanju raz- nih činjenica | uzroka, u sukobu raznih upliva uzdom _ često puta prijesto, mijenjao se ustav, ideja paganizma ne bijaše kadra, da se postavi na temelj pobjegjujuće ideje, koja se ne koleba, koja ostaje i nad ruševinama zakonskih spisa, gradova i kraljestva. A bijaše ona i neprirodna. U ispovjedanju svome primitivna, dok svoga čovjeka dizaše nad ljudstvo patrialhalnoga, no- madskog doba, kad je kaimen bio zaslužio obo- žavanje ljudi. Ko bi mogao da vjoruje ikada u veličinu grčkog genija, da slavi posljedice i u- pliv kojeg je Grčka svostrano imala na Kuropu, u probugjenoj svijesti renesanse, da me bijaše jeanog Anaxagore, Sokrata, da ne potamni vje- ra boga lupeža? Mislim niko. A ne bijaše pa- ganizam ni vjera. Bijaše on tek instinkt prirod- ma, koji dolaze ga , primorske strane“. On pita: kako je mogla stranka, koja je kroz decenije radila okolo zbliženja magjarsko-hrvatskog od jedared postati bečkim plaćenikom? Hrvati će moći raditi skupa sa Mađarima samo onda, ako dobiju garancije, da će hrvatski jezik, kod“ evešić'| tualnog preustrojstva doći do potpunog prava. Na ovo je pismo nadovezalo mađarsko glasilo opasku, iz koje vadimo ovo: ,G: Tomašić znade Magjarima samo uvjete stavljati, ali ne umije da se š njima rame o rame bori“. I g. Supilo reagirao je na izjavu Tomaši- ćevu i to baš na onu tačku, gdje Tomašić pod- meće ,Novomu Listu“ da hoće uvjeriti javno mnijenje u Ugarskoj kao da je moguće u Hr- vatskoj i Slavoniji uvesti u vojsku magjarski jezik. Na ovo Supilo primjećuje: ,Njegova tvrd- nja plod je njegove fantazije. On je to jedno- stavno — izmislio! I sa takovim lažima operi- raju on i njegove pristaše danomice u hrvatskom narodu. Nakana im je tako prozirna, pa ju nije ni potrebno pobliže razjašnjavati“. Po svemu se vidi, da je Khuenovcima po- stalo tlo vruće, Tomašić se zaletio kad se je svojom poznatom izjavom u zajedničkom saboru stavio u službu bečke kamarile, a sad bi htio to ispraviti. Nu neće da mu vjeruju ni Magjari ni Hrvati. Sve više preuzima u hrvatskom na- rodu maha mišljenje, da je zagrebačka narodna stranka mrtva tačka u hrvatskom pitanju. Dok ona bude predstavljati hrvatski narod onakova, kakova je sada, mi se ne možemo ničemu na- dati. Treba dakle da, ili ona sama seba pre- udesi, otimljući vlast iz ruka ljudima, poput Tomašića, ili treba da je narod sam ukloni s puta. Dr. A. Tresić-Pavičić o položaju. — , Narodna Obrana“ nosi članak narod. zast. Dr. Tresića. Suština mu je ovo: Po mogučnosti što dalje i od Beča i od Pešte, a u skrajnoj nuždi nago- diti se s manje pogibeljnim, koji nam zajamči što povoljnije uvjete. Ti uvjeti moraju biti taki da nam osjeguraju politički i ekonomski »--" zad put k slobodi i jedinstvu narodo<<7, toliko imo i organizujmo narqd_. , : SI sastanimo se na oj 4 i a. ue ivor o Zagrad Nea niko ne bude isklju- ćen, neka se, pe" : zovu dalmatinski istarski i slo- venski;, ti Zastupnici, a, ako hoće doći, i magjaroni. Dr. Ivan Majstrović upravio je pismo svojim biračima. Iz pisma vadimo: »U borbi koju Magjarski narod vodi od stoljeća proti Austriji naš narod nije se znao nikada okoristiti ustavnom svijesti, iztrajnosti i žrtvama prekodravskih susjeda, jer su Hrvati bili oružje u rukama Austrije u borbi protiv magjarskih narodnih aspiracija. Skrajno je vrijeme da uvidimo jednu od najvećih historičnih pogre- šaka, koja je dosad stala sreće, mira i slobode, a sada mogla bi stati i glave hrvatskoga naroda. Nastalo je skrajno doba za skroz novu političku orijentaciju, a kao za pojedince, tako i za narode, promašoni zgodni časovi moraju se ljuto okajati. U krizi koja je nastala u mo- narhiji usljed zadnjih dogagjaja u Magjarskoj i koja predstavlja historičnu kulminaciju u borbi proti Austriji, Hrvati moraju da stvore sebi i za se ulogu samostalnog i odlučnog faktora. Nije danas vrijeme za kojekakovo rekriminacije a na putu sporazumka sa Magjarskim na- rodom koraknuti ćemo jedino, ako budemo svjesni, da bolji dio nepravda, koje je hrvatski narod doživio od Magjara, dade se opravdati nuždnom obranom, a to je osuda radje za nas nego li za nje“. Glagolica. — Opet se potvrgjuje vijest da iz predgovora, koji su se vodili u Rimu, neće biti za hrvatski narod nikakve koristi. ,Politisehe C»r- respondenz“ javlja naime iz Vatikana, da će sc papina odluka samo ograničiti, da očuva , status quo“ i potvrditi odluku 1893. Kakav vjetar du- va, kaže pisanje jezuitskog organa ,La civilta catolica“, koji Hrvate nazivlje ,popolino:. Po njemu se staroslovenski jezik megju Hrvatima više ne govori, te se puno razlikuje od hrvat- skog govora, ali je sasma sličan jeziku, koji se govori u Srbiji i Crnojgori. ne potrebe, skala razvitka, srestvo moći nad barbarima. Gospodstvo u ovoj borbi imaće da- kle kršćanstvo jer jako i silno, moralno bogato a materijalno će se uzdići. Jeli ikada paganstvo propovjedalo patnje, muke, nezgode, protivštine? Nikada. Bijaše daklo lako biti pristaša takove vjere, koja ne oduzima ništa osim koje heka- tombe, žrtve ljevanice. Ali biti pristaša vjere, koja protivno uči, za koju život je sresštvo vo- ličino i slave, bijaše to malko teže. 1 vidim, gdje oživljuje pred mojim očima bezbroj vjer- nika u tami noći izvan zidina Rima, za koje on i njegov sjaj ne bijaše stvoren, vidim izne- mogla i patnička lica pod otvorenim, modrim nebom, gdje se moli, dok duh sjedog starca primasa njihova vodi taj kor nebesa, vidim ih gdje tužno obaraju oči na vijest, da je grobište njihovo postalo opet državnom svojinom usli- jed konfiskacije, a tamo na drugoj strani pri- prema se vjernik, da bude naslada razbludnim očima u širokoj areni, a blagi tihi zefir lagodno lelija, brenčajući časkom kao zvona koje opo- minje na smrt noseći strah, a lica vjernika o- kreću, zujeći opet kao glas rosurekcije, noseći u sebi biljeg veličine ideje, koja ih je tu oku- pila: ,kraljestvo moje nije od zemlje, ono je od neba“, 1 zato je sadašnje čovjećanstvo dužno »Hrvatska Kruna“ javlja, da je papinski tajnik stožernik Mery de Val poslao na gene- rala franjevačkoga reda notu, naregjujući gene- ralu, da ukori redodržavnika o. Perkovića i vi- kara o. Skuncu, “jer su poslali na sv. stolicu“ memorandum na obranu glagolice. Stožernik u papino ime peli, da se franjevci ne smiju pa- čati u političke agitacije. : Hrvatsko Pravo“ o nama. U broju od 4 srpnja «Hrvatsko Pravo“ donosi članak: ,Još o diplo- matskoj akciji novoga kursa“. On nam pred- bacuje da pisanje ,Crvene Hrvatske“ dokazuje očito nepoznavanje stranačkih prilika u Bano- vini, pa nas pozivlje da mu kažemo, gdje smo mi čitali, da ono brani nagodbena prava Bano- vine, da hoće da spasi realnu uniju izmegju Austrije i ugarskih zemalja. Priznajemo mu, da to nijesmo čitali, ali baš na tomu, što Dr. Frank jedno piše a drugo radi, mi temeljimo svoj sud. ,,Hrv. Pravo“ i govori Dr. Franka puni su lijepih riječi — za omamljivanje naroda, ali politika Dr. Franka dovela je hrvatski narod do toga, da je nastao jaz izmegju Srba i Hrvata; politika dr. Franka dovela jo do toga da je osumnjičen rad svih onih, koji zbilja hoće dobra svomu narodu, te da se proglasuje narodnim izdajicama kogod ne vjeruje u jedino spasavajuću nauku pok. Star- čevića. A poslije svega toga Dr. Frank ima smionstva zgražati se, što smo rekli, da oso- ba njegova ne pruža hrvatskomu narodu ni- kakve garancije! To Frank nazivlje sumnjiče- njem, ali mu mi nijesmo ni malo krivi, što je, sumnjičio drugoga pa osumnjičio sama sebe. Dobra lekcija. — ,,Hrvatstvo“ je organ, koji stoji na dispoziciji zagrebačke nadbiskupske ku- rije. Zaboravljajući mnoge stvari, koje nebi smjeli zaboraviti oni, koji se hoće baviti polikom, »Hrvatstvo“ pod izlikom da nas.he44 moralno preporoditi u Isuk7X\u predaje nas u službu x. Franku “enu i družini. Nedavno je pisalo, «u su obzoraši izrabili vjeru i požrtvovnost na- roda u prvom redu u svoje stranačke svrhe t. j. da ljudima svoje stranke pribave vlast i čast — vladu. Na to je Dr. Šime Mazzura u ,Ob- zoru upravio nadbiskupu Dr. Jurju Posiloviću otvoreno pismo, u kojemu kaže ovo: ,Dok u ovom tonu piše organ Dr. Franka znamo svi za razloge, s kojih on to čini. Ali kad tako piše or- gan, koji stoji pod Vašim protektoratom, o nama »Obzo- rašima“, pa kad ističe, da je naša mukotrpna borba od god. 1870 izrabljivala vjeru i požrtvovnost naroda samo zato, da ljudima svoje stranke pribavimo vlast, čast — vladu, to on — lažno — spočituje i Vama, Preuzvišeni gospodine, jer Vi bijeste jedan od onih odličnih ,Obzo- raša“, koga su oni, kad su došli do vlade zaslužno odli- kovali čašću biskupa, pa se kasnije uspješno borili zato, da postanete hrvatskim metropolitom“. ,Vossische Zeitung“ donosi članak iz pera upučenih bečkih krugova o riješenju ugarsko krize. Tu se kaže, da vladar u svojoj starosti neće sam riješavati gordijski čvor magjarske politike. Svi znaci pokazuju, da je težište ovoga pitanja u palači prjestolonasljednika, koji nije sklon Magjarima. Kralja su već umorile vlada- lačke brige, pa bi htio predati vladu nadvojvo- di Ferdinandu. U Ugarskoj se innogo govori o raznim pregovorima, koji su se vodili izme- gju magjarskih neprijatelja Hrvata i okolice Ferdinanda. Da ne budu ovo oni visoki austrijski do- stojanstvenici i visoki vojnički krugovi, koje spominje zast. prof, Virgil Perić, da su pohva- lom dočekali njegove izjave u pitanju spora izmegju Ugarske i Austrije. Neće kritike. — Zast. prof. Virgil Perić po- vratio nam je list. Nesuglasice. — Novine javljaju o sporu izmegju zapovjednika vojničkog i civilnog u Bosni i Hercegovini F.C.M. Albori i zajedničkog Isusu najveličajniji hram, na onoj glavici do genezaretskog jezera, gdje besjedu izreče. I ako ljudska pokoljenja prije Hrista ne znaju za či- stoću u spolenim odnosima, kakovu Hrist hoće, Do čistoće u ljubavi sve prirodno religije ne dogjoše ni Grci ni Rimljani, niti mogahu doći pogledom na ono što biva u prirodi, koja je plaha i divlja. Ako su isprva uredni i čili, tre- ba to pripisati njihovu divljem, surovom životu, čim se lagodnost života proširi mahom ih o- buhvati sve to veći bludni kvar. Trebala je zato lex Seantinia, da odnese od to pogubne bolesti muškarce ispod 7 godine, trebovao je Domicijan da zaštiti masu robova. Pjesme Ver- gilove i Hadrijanove, slovo Cicerona i Piinija mlagjega nazvaše Apoštoli ,opoganjanjem tije- la“, Filip Arapin 254, možda polukršćanin, u- kinu tek muške bordele. Židovi bijahu na istom stupnju ,projectissima ad libidinem gens* kako kaže Tacit. Primili to Greci od Semita i Feni- čana namrli Rimu. Jednom riječju Hristova vjera uzdigla ljubav, urednu u dnu duše osje- ćanju, a Atenjani rekoše Pavlu: Nešto novo mećeš u naše uši“, (Slijedi). $. Perišić. O ministra financija Buriana. Albori je bio osobno u Beču, da te nesuglasice ukloni, ali mu nije uspjelo, pa se pogovara, da će otstupiti. S druge strane javljaju,:da je zdravlje Alborijevv poru- fišeno te da će se s toga povući. Sloga opozicjonalnih stranaka u Slavoniji. — Dne 40. mj. sastali su se pouzdanici hrvatskih oporbenih stranaka iz Slavonije na dogovor u Osieku, te su izjavili, da je prijeka potreba da se proti vladajućoj t. zv. narodnoj stranci sve oporbene stranke u Hrvatskoj i Slavoniji, bez obzira na svoje stranačke programe i organiza- cije slože te stupe u izbornu borbu kao ,hr- vatska združena opozicija“. U tu svrhu birali su središnji odbor, koji ima stupiti u dogovore sa sličnim odborom u Zagrebu, ako se osnuje, a u protivnom slučaju postupati samostalno. »Narodna Obrana“, organ je , hrvatske združene opozicije“. Stupiće se i u dogovore sa srpskim opozicionalnim strankama. Uregjenje plovitbe po Dalmaciji. — Po ,Oester- reich-ungarisehe Eisenbanblattu“ misija je mi- nistarskog savjetnika Dellesa uspjela. Izmegju interesovanih vlasnika brodova, izuzevši jednog samog, koji se još nečka, započeti će dogovori o cijenama, kojima se imaju procijeniti brodovi pojedinih vlasnika, a koje će brodove morati kupiti novi pothvat. Ako ovi dogovori uspiju, prikazat će se ministarstvu trgovine spomenica, u kojoj će biti program novog društva. Sudio- nici bi uzeli pro rata karate parnih brodova, ustupljenih novom društvu i imali bi tako u upravnom vijeću utjecaj, koji bi odgovarao iz- nosu njihovi dionica. Za novo društvo prora- čunana je glavnica od 8 do 10) miljuna kruna, a novac bi dao kreditni zavod. Naša su s& dakle nagoviještenja sasvim Lispunila“ Radi se o malo izmjenjenom Hriba- rovu projektu, samo mješte slavenskih banaka, posao će provesti druge banke, a treba da do- bro pazimo da to ne budu njemačko ili tršćan- sko — iridentistične! i Žalovanje. — Nar. zast. g. Lovra Borčića zadesila je teška nesreća smrću starice majke, koja preminu u Spljetu na 7. ov. mj. u 95. god. života. — Naše iskreno sažaljenje! Iz novinarstva. — Mjesec je srpanj donio neke promjene u dalmatinskom novinarstvu. »Jedin- stvo“ je promjenilo ime. Sad se zove ,Naše Jedinstvo“ a izlazi tri puta na sedmicu. Tako je sebi opet otvrilo pute u Banovinu ,Hrvatska Kruna“ pretvorila se je u dnev- nik. Dva puta na sedmicu će izlaziti potpuna a četiri puta na jednom listu. Sokolsko slavlje u Vodicama. Pišu nam odanle: Dae 9 o. mj. otvorio se je mladi ,Sokol* u Vodicama. 'Tom prigodom navrvjelo je u to pito- mo mjestance sa svih strana okolno pučanstvo, da dan dostojno proslavi. Bilo je odaslanstava od mnogih sokolskih društava, a sokolski sa- vez u Zagrebu zastupao je podstarešina Dr. Božo Vinković. Korporativno su prisustvovali .Sokol* iz Mandaline, iz Zadra i iz Šibenika. Ranije u jutru svijet se je okupio u crkvi da prisustvuje glagoljačkoj misi, a tu ga je iznena- dila vijest, da je biskupska oblast to zabranila. U 10% bio je blagoslov barjaka komu su ku- movali: gospogja Ema Krstelj i Dr. Drinković. Zatim su se ,Sokolaši“ sastali na skupni objed, gdje su zaredali zdravice. Govorio je prvi starje- šina novog ,Sokola“ g. Roca, a za njim Dr. Vinković, pa Katalinić-Jeretov, Regner, pop Čiril Pelajić, urednici Kulić i Kisić, Dr. Drin- ković, Dr. Pero Magdić, Donadini, Kirigin i Skarpa. Zabava je prošla u najboljemu redu i nije je mogla pomutiti m smješna pojava popa Či- rila Pelajića, koji je htio dokazati, da glagolica nije pravo cijeloga narcda i da mi nemamo pravo kriviti Rim, kad su krivci u Beču i Pešti. Narod ga je prekinuo povicima ,Doli s Rimom“, ,Ca od Rima“, ,Živila glagolica“, ,Živila na- rodna crkva“. Nedjeljni počinak. < Korčulanski trgovci rukotvorina odlučili su dogovorno megju sobom, da od iduće nedjelje pak sve do 3 sept. opslu- žavaju nedjeljni počinak cijeli dan. No bi bilo sgorega da se i ostali trgovci u njih ugledaju, jer jedan dan počinka na sedmicu, fizičkog i moralnog, svakomu je potrebit. Narodni biljeg za Istru lijepo se je kod nas uveo i biti će našoj velovrijednoj istarskoj dru- žbi znatno vrelo prihoda, kojim će moći nasta- vljati teški narodni rad oko spašavanja naše hrvatske djece u Istri. — Svaki rodoljub, koji shvaća borbu naše istarske braće ne bi smio propustiti zgodu, da se ne posluži ,narodnim bi- ljegom“ liepeć ga na dopise, razglednice i t. d., to zalitijevajać uvijek odlučno, da bude na svakom računu bar po jedan takav ,nmarodni biljeg“. Pir. — Ugledni rodoljub gosp. Pavo Er- govac iz Kaštel-Staroga vjenčao se je na 10. o. mj. sa gospogjicom Dinkom Klarić iz Makarske. Čestitamo ! sol.