Witthea dapače tvrde da je prijatelj saveza izme-
gju Rusije i Japana.
Brzojavi.
17 jula.
TOKIO. — Rajteruiljitvljaju da su se Ja-
panci osigurali zapogjevši južni dio Sahalina, te
su zarobili 80 ljudi, 4 poljska i jedan mašinski
top i nekoliko sprema municije. Japanci izgu-
biše oko 70 a Rusi 160 ljudi.
18 jula.
PETROGRAD. — Broj kroz ovu godinu
uzete momčadi iznosi 475.246.
LONDON. — Standardu javljaju iz Šan-
gaja da su Japanci iskrcali u Kosakovsk ma-
terijala za dažinu ed 125 milja poljske željez-
nice sa 3000 kulis, ukupna japanska snaga na
Sahalinu iznosi sa 14.000 ljudi.
ORAO
Naši dopisi.
Hvar, koncem Junija.
Od nekog vremena je na našoj općini u
životu pitanje o gragjenju školske zgrade. Ima-
de stotina predloga o tom, a nigda se ne dogje
do jednog konačnog. Prva poteškoća sastoji u
tome, gdje da se ta sagradi, pa premda općina
ima više raspoloživih prostora, ipak nijedan
rekbi da nije zato prikladan. Trošak pako, koji
bi proizašao za gragjenje, zahtijevao bi jednu
glavnicu, koja i ako bi jedan dan bila isplaće-
na uračunavši vrijeme dok bi se to isplatilo i
prividnu dobit, koja bi išla na korist općine,
poslije 36 godina, imalo bi se zgradu već istro-
šenu pa bi općina na koncu imala jednu pa-
sivnu a ne aktivnu glavnicu.
Po našem mnijenju jedini način kako da
se uspije bez velikog troška — bio bi ovaj.
Kad bi općina prihvatila i ostvarila ideju, koju
su više puta izrazili i predložili pok. načelnik
g. P. Kasandrić i sadanji tajnik g. J. Machiedo
imala bi stalne koristi a malih troškova. Prvi
je predlagao, da se položaj gdje je sada dru-
štveno kazaliste preinači za školske prostorije,
a drugi je predlagao, da se kazalište premjesti
u arsenal. Prigrlivši ove dvije ideje stvar bi
uspjela a sa malo troškova. U prostorijama op-
ćinske zgrade, gdje je sada kazalište, sasvim
zgodno bi se mogle urediti školske prostorija;
pa otvorivši koju luknju, prozor ili vrata prema
potrebi, dobile bi se izvrsne prostorije itjitolte
za uzlaziti, ali
ad , načiniv stube sa dva
_tti poda za odmaranje, pa bi bilo lakše uzlaziti
i na općinu. Krasna i prostrana tarasa služila
bi djeci za gimnastiku i odmor.
Po tom bi naravna potreba bila, premje-
štaj kazališta, i to kako prije rekosmo, u arse-
nal, koji ostaje ispod tih prostorija. Ni tu ne bi
bilo velikih troškova, pošto bi sav postojeći
materijal veoma dobro služio; a osim toga do-
bilo bi se prostorija udobnih za restauraciju ili
u kojem magazinu ili u prostoru koji bi preo-
stao neupotrebljen. Naravski da bi općina mo-
rala pripomoći društvo; a izgradilo bi se više
loža, pa bi se koja mogla staviti na raspolože-
nje općinskih predstavnika a ostale na korist
kazališta, i najmom istih društvo bi namirivalo
troškove. No samo da bi se tako imalo kaza-
lište u prizemlju, veće i prostranije, već bi se
izbjeglo pogibli požara, a kazališna kavana —
osim onih večeri, kad bi se prestavljalo — mo-
gla bi služiti kao javna kavana na plokati, jer
nam i onako jedna pristojna fali. Blagajna, ta
velevažna ustanova u Hvaru, koja je mnogo
Osugjujem rušenje kloaka, paljenje hramova,
kragju kipova, što pošinuše barbari, jer utama-
niše kulturu, ali bijahu oni potrebni. A ova nova
vjera započet će, da njih sljubi i uljudi. Ovijem
će megju njima učiniti čudesa, i zavladat će u
Europi, koju preobraziše, da ne rečem stvoriše
barbari, a to će biti tema moga budućeg pre-
davanja Pie PG oR Ra + KE EK LA
De završim. Tko će iza ovoga još moći tvrditi,
da kršćanstvo nije prvi put u onoj orljavini
silnoga carstva preokrenulo, uplivalo na svjet-
sku historiju, maklo je iz njenoga temelja. A
bijaše to i potrebno. A ipak tko dade ovaj im-
puls, tko ju mače iz temelja? Promislite pa se
divite, jer ako so napredak čovječanstva i hi-
storije mjeri više visinom duha, nego li mate-
rijalnom civilizacijom, tko izdignu tada više
duše koliko Isus iz Nazareta? Vjerovao dakle
ili ne vjerova tko u božanstvo I. H., trijezno-
nome je historičaru ispovjediti da od hristjan-
ske silnije pojave u historiji nema; htjelo se ne
htjelo od IV, vi. pos. kr. pa do danas čvrsta
moralna podloga ljuskom društvu stoji u koje
tri čotiri stranice ovangjelja Matejeva u rečeni-
cama t. z. besjeda na ledu. Pa tko, da ne po-
digne mramor ploču geniju vijekova, prostom
Galileje, ongje gdje to izreče? $. Perišić.
um
se
doprinijela za poboljšanje moralnog i ekonom-
skog stanja našeg grada, mogla bi se premje-
stiti u koji magazin iste zgrade, koji kad bi se
pristojno uredio; resio bi Hvar, što je i od po-
trebe. Sada kad je ustanovljena potrošna za-
druga, te će se išta valjda sklopiti sa blagaj-
nom, prestaje potreba da se zauzimlje takve
prostorije kakve su u arsenalu.
Sada, kad je Hvar počeo da se miče i na-
preduje, nebi morali vremena gubiti, jer vrije-
me je zlato, pa bi se morali uvijek držati naše
lozinke ,samo napred“ bilo u poljepšavanju
bilo u napredku i blagostanju našeg grada.
U nadi, da ovo neće biti glas vapijućega
u pustinji, svratićemo se i na druga potrebna
i životna pitanja po naše mjesto.
Kuna, polovicom Jula.
(Opći glas naroda iz Kune prama dopis-
niku ,Prave“). — Bilo bi nam ispod svakog
dostojanstva odgovarati na sve dopise tiskane
u .P. C.“ br. 10—13—14—16--17 i 18 koji su
prepuni prostih kleveta, koje dopisnik samo u-
mije izmišljati, kako bi bolje ljude do zavade
doveo, eda bi se on popeo do vrhunca svog,
već promišljenog cilja, što bi samo tim načinom
mogao i nikako drugčije. :
Rekoh da bi se on popeo; ne baš on već
njegov prijatelj, bolje ona mudra pokrivena lija,
kojemu čovjek nebi rekao da baš teži za kako-
vom časti, ali on kroz usta drugih to izrazuje.
Početo igrajuće kolo započeo je dopisnik
sasvim lijepo, da, komu nije dobro vješto, nebi
se niti sjetio što sa ovim misli.
Biva, kao izgovor njegove pisanije počeo
je da napada na osobu Dr. Dinka pl. Cerinea,
koji je maldane punih 7 godina megju nama
živio a da se dopisnik njega prije nije sjetio
već sad pri njegovom odlasku. Nemisleći on na
Dr. Cerinea, jer ga je brzo ostavio, a prihvatio
se drugog posla t. j. ljudi koji su zadnje vrije-
me na općinskoj upravi, te cijelog vijeća.
Zgodu je uhvatio da ih napane sa razloga
toga da su dali dobru svjedodžbu i pohvalu
panašanju Dr. Cerinea, premda nijesu ništa dru-
go uradili već izvršili svoju dužnost, prama za-
slugama Dr. Cerinea.
Mislimo da mu je dos
3
NSDAK OFč (jer je ona
Mas kao bjela muha) osvrće se na izjavu
općinskog vijeća te kaže: ,Da vas ne mućimo,
još bi najbolje bilo da vam ovgje donesemo
glasovitu izjavu, ali se bojimo, jer bi je trebo-
valo popravit, ali onda bi došla u sveosve dru-
gome obliku“. Istina da bi ti nešto ukinuo, ali
ništa drugo već samo jedan podpis, koji se ne-
kako od straha ili nehotice izmakao.
Tvoj prijo za kojeg se ti toliko žrtvuješ
prije nekoliko dana nego što je izjava bila od
vjećnika podpisana je po najjavnijim je lokali-
ma vikao, da je neće podpisati za hiljadu fo-
rinta. Dočim dne 24 pr. mj. kad mu je na pot-
pis uručena bila uze je i podpiše, a promjene
u licu to će vam prisutni pričat, a tvoje ukaze
to ih nitko vidit neće.
Mi kao ljudi puni iskustva, možemo ti
poručit te i u brk kazat: Ti pisao koliko god
hoćeš, ti nigda nećeš doživjet sa tvojim kleve-
tam i lažima omalovažit ljude ma sadašnjoj op-
ćinskoj upravi, a postavit tvog liju, jer se je
zadnje vrijeme otkrila njegova iskrenost što se
je narodu prolitjelo da se uvjeri, koje bi se
sreće uživale kad bi on pokrio to visoko mjesto.
Završujemo želeći svakomu najbolji mif do
izbora, Dr. Cerineu dobar put i oporavu zdrav-
lja, a dao Bog da se opet k nama povratio,
tebi pak ne želimo navrataja ni zavrata me-
gju nas. Rani.
mor.
Domaće vijesti.
Riješenje spora izmedju Ugarske i Austrije po
mišljenju zastupnike Vukovića. — U bečkom , Zeit“
izišao je odulji članak zastupnika Vukovića, U
prvom dijelu* pisae ističe, kako Irvatska po
svom državo-pravnom položaju ima prava da se
upliče u ovaj spor. To joj pravo ne niječe ni
sama nagodba. U slučaju, da Magjarskoj bude
dozvoljena magjarska komanda, mora i Hrvat
skoj biti dozvoljena i hrvatska. Najlakši način,
da se na temelju već sada postojećih zakona
udovolji Magjarima a spasi jedinstvenost u voj-
sci, po mišljenju zast. Vukovića, bio bi taj, da
se postepeno razvije austrijsko, ugarsko i hr-
vatsko domobranstvo, a_ da se zajednička vojska
stogne na ono, što je potrebito za uzdržanje je-
dinstva vojske. Tad bi smo imali austrijsku u-
garsku i hrvatsku vojsku napose a zajednič-
ka vojska bila bi veza mogju tim dijelovima.
Na taj bi se način izbjeglo i vjekovitom trganju
okolo kvote, jer bi se izdatci za vojsku smanjili,
te donekle pokrivali sa zajedničkim carinarskim
dohocima. Put do tih promjena u sastava voj-
jučer pročitati
sko vodi preko već naumljena sniženja trogo-
dišnje vojničke službe na dvogodišnju. Da se u
tomu slučaju uzdrži jakost vojske trebalo bi po-
visiti godišnji kontigenat novaka, ali ta poviši-
ca nek bude za domobrance, a zajednička vojska
tada bi se umanjila za nekoliko hora.
: Jedan članak zast. Milića. — U ,Novom Li-
stu" prigovara zast. V. Milić bečkim drugovima,
što su osujetili sastanak dne 24 prošloga mje-
seca. ,Odgovornost naših u Beču, jest u istinu
ogromna, jer je znameniti čas zapušten, kad t.
j. Ugarska dogovara s kraljem o rastavi s Au-
strijom. Kad se to zbude, a biti će skoro ugo-
voreno,'Hrvatska će ostati na cjedilu, a Dalma-
cija opet baćena u+ vrtlog austrijske monarhije,
mješte da sama utječe u svoju sudbinu“,
Pisac prelazi zatim na sastanak u Zagre-
bu, te kaže, da su se na taj sastanak morali
pozvati samo oni, kojih program stoji na teme-
lju sjedinjenja. Pisac dakle isključuje i Srbe, ali
tomu ne možemo begenisati. Oni moraju da bu-
du pozvani na složan rad kaono ti stanovnici
onih zemalja, o kojih se udesu radi, a ne smije
se njih uporegjivati sa Slovencima, koji se osje-
ćaju osobiti narod. Ako Srbi ne ushtiju s nama,
tada se barem ne ćemo imati zbog česa da pri-
korimo.
Govor zastupnika Borčića. — ,N. Jedinstvo“
donosi ovaj govor, kojega smo se u jednom od
zadnjih brojeva bili dotakli. O odnošaju prama
Ugarskoj rekao je gosp. zastupnik doslovce ovo:
»Prelazeć na današnji odnošaj prema Ugarskoj, ja
držim, da toli vlada, koli parlamenat moraju stati-na
podlozi stvarnoj sa nagodbom godine 1867, barem dotle,
dok Magjari ovo tlo ma s kojeg razloga ne zapušte; jer,
poštovana gospodo posljedice ovog razvoja biti će od ne-
dogledivog domašaja. Ne može nam i ne smije nam biti
indiferentno, da Austrija, država prvog reda, koja je u
povjesti Europe kroz stoljeća veliku ulogu igrala, spane
na državu drugoga reda.
1 u gospodarstvenom pogledu reakcija, te bi na-
stala usljed prestajanja zajedničkog carinarskog područja,
bila bi za austrijsku obrt, barem prvih godina, uprav
smrtonosna jer mi ne smijemo zaboraviti činjenicu, da je
Ugarska za austijske industrijalne proizvode najsigurnije
stovarište.“
Iz toga g. zastupnik z
»Ako dakle ovo pitanje u
bude stavljeno. ngsdi A
aključuje;
u pretprošlom broju, priopćujemo
ovaj dementi ,Nar. Lista“;
»Uoblašteni smo izjaviti, da rieči, koje je ovih dana
neki reporter , Wiener Allgemeine Zeitung“ stavio u usta
mašemu glavnomu uredniku zastupniku Biankinu o od-
nošajima Hrvatske prema Ugarskoj i Austriji, ne odgo-
varaju istini, O tomu vrlo zamašnomu pitanju zastupnik
Biankini označio je više puta javno u parlamentu, pai
pred malo dana svoje stanovište i to bi imalo biti pred-
metom kritike ozbiljnih novina, a ne kojekakve reporter-
ske šetljepeklje, na koje se ozbiljni ljudi i ne osvrću.
Ovom prigodom možemo javiti i to, da nam se je i častni
zastupnik Perić tužio, da ga reporter rečenoga lista nije
dobro svatio i da je uzalud tražio, da mu razne netoč-
nosti izpravi.“
Na ovo primjećujemo, da je bilo mnogo
zgodnije, a cijenimo i potrebito ispraviti pojedine
tačke u razgovorima. Općenito govoreći da na-
vodi ,Wiener Allg. Zeitunga“ ne odgovaraju
istini, ostavlja se čitaocu široko polje za svako-
jaka nagagjanja tim više, što ih baš govori zast.
Bjankini u parlamentu ne mogu po sebi is-
ključiti.
Nova izjava Nikole Tomašića izišla je u ,Bud.
Hirlapu“. Tu se govori o nerazriješivim vezama,
koje vežu Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju uz
zemlje krune sv. Stjepana. Patriotična hrvatska
politiku ne smije pitati, što želi Beč, što li Bu-
dimpešta, nego što zahtijevaju interesi Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije. Mjerodavni krugovi u
Ugarskoj samo će onda moći gledati stalnošću
u budućnost, ako budu tjerali takovu magjar-
sku politiku, koja zakonom dana prava hrvat-
skoga naroda u svoj cjelini respektira.
I mi znamo, da za Hrvate moraju biti mje-
rodavni samo interesi Hrvatske, Slavonije i
Dalmacijo, a ne ono što želi Beč i Budimpešta,
ali mi moramo znati što žele, da im ne nasje-
demo i da se znamo ravnati u našem politič-
kom radu.
Sredstva stranačke borbe. — Ako se sijećaju
naši čitaoci ,Dnevni List“, kad je počeo izla-
zili, dosta je govorio o poštenoj novinarskoj
borbi. Njegov glavni politički urednik Nikola
Tomašić znao je dapače javno osuditi i odbiti
sa sebe svaku odgovornost za surove napadaje
njegova lista na osobno poštenje nekih ljudi,
ali rekli bismo, da se nado narodne stranke,
koje je polagala u svoj dnevnik nijesu ispunile,
te se je iznova utekla staroj praksi. ,Novi List“
joj je osobito nesnosan, pa ga plijene po željez-
ničkim stanicama, ne dopuštajuć mu ni to, da
preko hrvatskog teritorija prijegje u Magjarsku.
— Zaista čudne nazoro imaju gg. na vladi o
slobodi štampe.
Papa Pio X. dalmatinskim Franjevcima. Novi
List“ dočepao se je pisma papinog državnog
tajnika Mery del Vala, upravljena generalu
reda franjevačkoga, te ga je priopčio u origi-
ž
na na
1 ;i . 1 ME i o w j
GE — U svezi sa našim uvod-
"nim člankom
nalu. I mi ga eto donosimo, da se vidi što Rim
misli i čemu je kadar:
»Roverendissimo Padre!
s 8. Pudre č rimašto vivamente addolorato del-
attititđino ohe continuano a mantenere i Religiosi dell' Or-
lime dei Frati Minori delle Provincie đe St.mo Redentore
a Spalato e di 8. Girolamo a Zara, di fronte all'agitazione
che si cerca propagare in Dalmazia relativamente alla lingua
glagolita nella liturgia. Difatti inviće di attendere con lo
spirito di S. Francesco al vero bene delle anime, mantenorai
lontani dalle nefaste lotte di nazionalitd e portar dappertutto
la calma e la paroša d'amore e di _pace, i Frati Minori di
quelle due Provincie si uniscono agli agitatori per forzare
la S. Sede ad ulteriori concessioni riguardo al privilegio del
glagolito. Anche recentemente malgrado gli avvertimenti
fatti giungere a quei religiosi dalla 8; Sede per mezzo
della P. V. R.ma, di tenersi estranei a simili ineresciosi
movimenti; malgrado la lingua latina nella S. Liturgia sia
stala sempre gelosamente conservata nell' Ordine e nelle
Chiese dipendenti dai Frati Minori in Dalmasia, il Rev.mo
P. Ministro Provinciale dei Frati Minori di Spalato,
fr. Pietro Perković, e il P. Vicario Provinciale di Zara,
fra Bonaventura Skunca, per mezzo dell'Arcivescovo di
Zara, hanno fatto giungere alla 8. Sede una Moemoria
sotto seritta fra altri anche da essi, in opposizione ai de-
cereti emanati su tale materia dalla S. Congreg. dei Riti.
QQuello che piii duole & che iniziativa dei due anzidetti reli-
giosi e di altri, come # stato riferito alla S. Sede, ? stata
resa di pubblica ragione dai giornali croati, quasi a rinfo-
colare maggiormente le passioni. Ora Sua Santit& vuole
assolutamente che questo disordine, grave sempre, ma
gravissimo oggi e per le cirlostanze che lo accompagnano
per le persone che lo commiettono, abbia a cessare defi-
nitivamente e al pi presto. Impone percid a V. BP. Sotto
precetto di obedienza di prender tutte le misure necessarie
ed opportune per raggiungere questo intento, e che, eioč, or-
dini al Provineiale di Spalato e al Vicario Prov. di Zara,
come pure ai Religiosi da assi dipendenti di fare ammenda
onorerole del loro errore, di non immischiarsi mai pii n?
direttamente nč indirittamente in simili agitazioni e di con-
servare gelosamente in tute le loro fumzioni e specialmemte
nella celebrazione della messa la linguu latina. Vuole il
S. Padre che l' osservanza di siffati ordini precisi sia
esattissima.
Roma, 17 Giugno 1905.
di V. P. Rev.dma
Aff.mo nel Signore
R. Card. Merry del Val.
Franjo Kossuth u Dalmaciji. — Splje
»Naše Jedinstvo“ bilo je jawi g
1 i Po vije Nar.
Zadra, naši su se zastupnici propitali
dležnom mjestu, kad će ove godine biti
sazvan naš sabor. Bilo im je odgovoreno, da ga
napose ne će sazivati, ali ako u drugoj polo-
vini rujna, — kao što je sva prilika — budu
sazvani svi sabori ove pole monarhije, bit će
zajedno š njima sazvan i dalmatinski.
Jedna interpelacija. — Vitez Vuković inter-
pelirao je ministra trgovine za preinaku nared-
be o pomorskoj praksi. Preuregjenjem nautičkih
škola i promjenom ispitnog reda, promijenile su
se i naredbe o pomorskoj praksi, koju moraju
da imadu kandidati za čast pomorskog poručni-
ka i kapetana. 'Te su se naredbe pokazale ne-
snosne za našu mladež, koja hoće da se posveti
pomorstvu. Prije je kandidat morao dokazati,
da je dvije godine putovao, a sada su taj rok
prividno skratili a u istinu produljili, ne raču-
najući u praksu vrijeme, koje kandidat sprove-
de u luci na brodu premda i tada vrši službu
i vježba se u stvarlma, koje su bez sumnje po-
trebite za pomorski zanat.
Talijanski djaci Austrije za talijansku universu
u Trstu. — Dobili smo memorandum talijanskih
djaka u ovom poslu, koji je tiskan i hrvatski.
U njemu djaci hoće da pokažu, kako Rovereto
i Trento nijesu gradovi zgodni za universu, a
kako Trst ima sve uslove za to. Memorandum
svršava riječima: ,Nek napokon austrijski Tali-
jani dobiju svoju višu školu u gradu Trieste i
nigdje drugdje.“
Ovamu zahtjevu mi ne bismo s naše stra-
ne mogli ništa prigovoriti, kad bi odnošaji iz-
megju nas i njih bili drukčiji. Ovako, kako
stoje, moramo im biti protivni.
Bezbroj dnevnika. — Osvrćući se na dnev-
nike, koji su se u najzadnje doba ustanovili i
one, koji se još misle ustanoviti, ,Nar. Obrana“
zgodno opaža:
Kako vidite, samo dnevnik te dnevnik. Je li kod
nas doista tako porasla čitaća publika, jesu li se doista
tako diferencirali politički, gospodarski, kulturni i soci-
jalni nazori, je li naš život postao tako kompliciran, jesu
li se odjednom široke mase naroda u nevidjenoj mjeri za-
interesovale za javni život, — da je potrebno stvarati
tolike nove listove i k tomu još dnevnike?
Ništa od svega toga. Pogledajte kojegod hoćete,
novine, pitajte kogagod hoćete, pa svada ćete čuti jednu
tužbu na mrtvilo, na nehaj, na bezglavlje, koje je za-
vladalo u javnom životu. Razgledavajte, koliko vas je
volja naše novinstvo, pa ćete uzalud tražiti znakove ne-
kakova provvata i materijalnoga i intelektualnoga, koji
bi nukao i druge, da porade oko daljnjega i još širega
razvoja hrvatskoga novinstva. Iztražite stanje novinara,
naročito po njihovu broju, sposobnostima i materijalnom
položaju, pa i tu ćete badava tražiti razjašnjenja za osni-
vanje tolikih dnevnika,
Što je dakle tomu pojavu uzrok? Bog bi znao.
Jedno je sigurno, da ta grozničavost u osnivanju dnevnika
znači novu jednu bolest megju tolikim bolestima, kojima
na žalost obiluje naš javni život.
Mjesto da se nastoji, da se oko postojećih dnevnika
pribere što veći broj pretplatnika i tako se materijalno
osiguraju, da se podigne intelektualna vriednost listova,
to se drobi i ono malo sila, pa se tako s nekom kobnom
ž