ton. Sada je u Parizu, gdje je imao znamenitih dogovora sa ministrom predsjednikom Rouvie- rom. Kad ga je suradnik ,Matina“ pitao, imali istine u vijesti da će se. pregovori za mir pre- tvoriti u pravi savezni“ ugovor izmegju Rusije i Japana, Witte 'oditovori, da on apsolutno: ne može ništa kazati. ,Dakle mogu izjaviti da ne će doći do saveza“, prihvati novinar, na što mu Witte odgovori, da ne dementira ništa: ,Ja ne tvrdim niti niječem“. SRBIJA. — Dne 23 srpnja bili su izbori za skupštinu. Javljaju veliko saučešće izborni- ka. Nereda nije bilo, samo u Kragujevcu htje- doše socijalisti silom prodrijeti u izborni lokal. Rezultat je ovaj: 78 samostalnih radikala, 50 starih radika le, 14 nacijogalista i liberala, 4 naprednjaka, 2 socijaliste, 1 seljačka stranka. Svega 149 iza- branih zastupnika. U nedjelju biti će 11 nakna- pnih izbora u gradovima. Izbori prošli u najve- ćem redu i miru. Iz Beograda javljaju, da je konferencija naprednjaka i umjerenih radikala odlučila da se imaju odalečiti iz vojske urotnici proti kra- lju Aleksandru, a kažnjeni protuurotnici opet uspostaviti u službu. Ova je vijest čudnovata kad se znade, da je skupština odobrila djelo urotnika. Nedavno je izišla knjiga Vladana Gjorgjevića, ministra predsjednika kralja Alek- sandra baš u doba ženitbe njegove sa Dragom. Po toj knjizi vidi se kako su Aleksandar i Dra- ga gonili Srbiju u propast. MACEDONIJA. — U Solunu je umro au- stro-ugarski komesar za Macedoniju Miiller. — U engleskom parlamentu izjavio je markviz Lansdowne, da je položaj u Macedoniji povoljan. Po svoj prilici Turska će pristati na megjuna- rodnu financijalnu kontrolu dohodaka Macedo- pije, koju dogovorno zahtijevaju Rusija i Au- strija. ENGLEŠKA. — Usljed nestašice discipli- ne u konservativnoj stranci, došlo je u Engle- škoj do krize. Povod joj je dalo, što je opozici- ja pobjedila, kad se radilo o nekim promijena- ma izbornog reda, jer svi člavovi većine nijesu bili pristupili na sjednicu, premda ih je Balfour bio na to opomenuo. Za sada rekbi, da ministar- stvo ne će dati ostavku, ali će po svoj prilici u jeseni doći do novih izbora. TURSKA. — Kada je prošloga petka po običaju sultan išao na Selambik, nepoznata je osoba bacila u blizininjegovoj bombu, baš u času kada je izišao iz džamije. Mrtvih je bilo 22 osobe, a ranjenih do 30. Ubiveno je i ranje- no 70 konja a rastrijeskano do 25 kočija. Sam atentator je poginuo valjda u toj zgodi. Njego- vo se ime ne zna. O sultanu kažu, da je po- kazao veliko hladnokrvnosti. Kako je bomba prasla podalje od sultana, neki naslučuju, da je prije vremena eksplodirala, a da je atentator mislio baciti je u sultanovu kočiju. Turska po- licija na poslu je, a platiti će i koji nevini. Domaće vijesti. Sastanak Hrv. kluba. Novine javljaju, da je predsjednik Hrv. kluba Dr. Pero Čingrija sazvao klub polovicom nastajnog mjeseca u Du- brovnik, da vijeća o skupnom sastanku zastu- pnika u Zagrebu. Koliko mi znamo, taj će sa- stanak biti u Dubrovniku, ali rok nije još utanačen. Općinski izbori u Konavlima. -— 'zborni od- bor, koji kandidira za načelništvo gosp. Marka Klaića sA PRI načelniku Mašanu-Ma- gudu, bio se je obratio Namjesništvu ia da prenese biralište s (rude u Čilipe. Taj je zah- tjev bio sasvim opravdan, uzme li se u obzir činjenica, da su na*Grudi sve sami Mašanovci, koji već sadagprijete, da će tjerati izbornike sa birališta i učiniti sve što je moguće, da im osle- moguće boravak na (rudi ona dva event. tri dana, 4 što traju izbori u III. tijelu. Poznavajući prilike | u Konavlima, uvjereni smo, da to nije samo prijetnja, a kako bi vlada imala te prilike po- znavati isto tako dobro, kako i mi, iznenadilo nas je, da je prešla preko zahtjeva izbornog odbora. To ne ćemo tumačiti nedopuštenim po- dupiranjem kandidature Mašana-Maguda, nada- mo se dapače, da će biti ona poduzela sve moguće mjere, da se izbornici lično zaštite i osigura sloboda izbora, ali odgovornost, koju je tim korakom sama sebi nateretila, velika je, jer se je bojati, da njezine mjere neće moći zapri- ječiti izborne zloporabe. U Konavlima su du- hovi uužešćeni, te nitko ne može predvidjeti unaprijed, što se može dogoditi. Pišu nam iz Stona na 25 srpnja 19%. — Voda je najveće blago na svijetu. Godine 1581., dva dubrovačka dobrotvora Sabo Palmota i Andrija Bonda, ostavili su ne- umrlu uspomenu ovomu gradu, sagradivši krasni vodovod sa odnosnom česmom. Usljed svakogodišnjih zemljotresa, cijevi, koje su od zemlje, popucale su, te se kroz pu- kotine voda gubi i nema snage saći na točke od česme. Trebalo je dakle, još nazad 2 godine, otvoriti točak na jednomu dušniku izvan grada, gdje je u zimsko doba opasno za život, jer mjesto puzljivo, a ljeti, zbog navale svijeta, treba čekati, kao zec ozebao sunce, dok dogje red svakoga pojedinoga da natoči svoju ro- mjenču vode. Radi tih neprilika, narod je ozlovoljen i uznemiren, te nije čuda što neprestano viče i prigovara, dok članovi Općinskog Upraviteljstva, ispričavaju se zanemarenjem ce. k. Namjestništva, jer da isto nije do danas poslalo jednog svog strukovnjaka, za kog je bilo zamoljeno, da pre- gleda pokvareni vodovod. Stavljamo ovo na dušu Presvijetlom Gospodi- nu Upravitelju Namjestništva, te mu putem javne štampe upravljamo vruću molbu, stalni da će ju uslišati, eda bi se zauzeo za to naše najveće dobro, te ga činio preko svojih potčinjenika čim prije dovesti do cilja, ili popravljenjem sta- rog ili napravljenjem novog vodovoda, jer bi se inače dogodilo, da se voda pokvari iligsasyim izgubi, uslied čega nastale bi opasne bolesti, koje bi sasvim uništile ovaj i tako zapušteni siromašni narod. Tomašić o Dalmaciji. — U ,Dnevnom Listu“ od 19. o. mj. Tomašić se je prvi put dotakao i pitanja sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom i to ovako: uIsto tako ne bi se mogao naći manje zgodan čas za riješenje pitanja pripojenja Dalmacije, nego li je da- nas, gdje sam vrlo poštovani pisac ,Obzora“ veli, da je politička situacija u Ugarskoj neizvjesna; da današnja koalirana većina pravi prama Hrvatskoj ibis politiku; da danas u Hrvatskoj oporbene struje ne znadu same kuda bi i kako bi, gdje jedan od dalmatinskih po- litičara hoće ujedinjene pod Ugrarskom*. Ovo su riječi, pod kojima se skriva ili nešto drugo, što Dr. Tomašić ne će da kaže ili najviše lakoumje. Znamo da je magjaronima najlakše izgovarati se sa Dalmacijom i opozi- cijom, ali i ako neki dogodaji u ovo zadnje doba davaju prilike Tomašiću i drugima, da upotrebe ovu ispriku, to ni najmanje ne oprav- dava nemar Magjarona prama ovom najzna- REVAN pitanju hrvatske ana: Kad bi oni rodibis \ustrijom, a drugi pod zbilja pregnuli, a kanili se svoje ,nenarodne“ politike, ne bi im se bilo potreba bojati ni pi- tati, što će Datmacija. Male nesuglasice, koje ne ćemo nijekati, isti bi se čas žrtvovalo za naš srodno dobro. za »Syllabus“. — Gosp. Natko Nodilo člankom .lopet oslobodi“ odgovara u , Našem Jedinstvu“, Danu“ na članke, kojim je popratio njegovo pisanje ,Liberalizam i Sillabus“. Žao nam je da nam prostor lista ne dopušta prenijeti cijeli čla- nak. Ograničit ćemo se samo na ovo: U spisku modernih nomoralnih bludnja, silab iz- nosi ovu, LX: ,autoritet nije ništa drugo, do brojevi i suma materijalne snage“. Ovdje s očito šiba na narodno suverenstvo u onim državama, gdje, na temelju brojenja zlasača, pri općem glasanju, iskače u parlamentima vlast zakonodavna i izvršujuća. Pitamo: je li nezakonita i ne- moralna, svojim postankom, legislativa i egzekutiva ova- kove vrste? Dalje, LXII, zabačena još jedna propozicija glasi: ,valja proglasiti, i sljedovati načelo, štono ga zovu: de non intercentu“. Pitamo: je li etična nužda miješati se, s ubitačnim oružjem, u posle drugih država i tugjih na- roda, kako to učini samozvana Sainte Alliance, od godine 1815., pa negdje do zadnje četvrti prošloga vijeka, da- kako na zator narodnosnih i slobodoumnih težnja u Eu- ropi? Bludnja X XIV: ,Crkvi nije vlast upotrebiti silu“. Pitamo: gdje je to u nauku Krista i apostoli ? Mi se već dotakosmo progonjenog načela jedine spasavajuće crkve. Čujte sada silab u odbačenim tačkama XVI, i XVII: Mogu ljudi u svakoj vjeroispovijedi da nagju stazu vječnog spasenja i da to vječno spasenje postignu“. ,Daj- budi nadati so vječnome spasenju sviju onih, koji se baš ne nahode n pravoj crkvi Kristovoj“. Jaklem nije dopušteno niti samo nadanje, da će ogromna većina ljudi, biva, kao što primijetismo, četiri petine njih u današnjemu čovječanstvu, za to, što su ro- gjeni izvan katoličke crkve, ne ima, velimo, za njih nada ikakova, da će se lijepoga raja dostajati. Šta više, pošto očistilište za njih nije, oni će nekamo propasti u vječiti pakao. Ali pred ovakovom osudom staje pamet. Buni se proti toga čovječji razum i srce i savjest. Bog, neizmje- reni izvor dobroti i pravdi, bio bi u tragičnoj nakani, u ernom časn, sazdao ovu zemlju, da njeni najviši stvorovi, ljudi, načinjeni na njegovu sliku i priliku, najvećim di- jelom padnu u nesreću bez kraja, u muke vjekovne! Čisto kažemo, da ni sama uobrazilja najturobnijega ro- manopisca ne bi mogla, najžešćim zamahom snage svoje, da našara ovo ovako uregjenje vasione. A kamo ljudi, koji prije Krista naseliše zemlju? Svi u paklu, osim jedne maline izabranika u sitnom, u neznatnom Izraelu. U paklu Aristid, Sokrat, Epaminonda. U paklu svi tri- jezni, uzdržni stoici, i grčki i rimski, pa i sam poga- nički svetitelj Marko Aurel, tim više, što je živio u vri- jeme već rasprostrte Isusove vjere. Svoj nekatoličkoj če- ljadi, pa ma bila izgledna sa neporočnog života, oprosta nema ni na ovom svijetu. Suprot ovih skrajnosti, što učestaše u silabu, branu od Jeznita, opremljenu od natražnjaka kardinala Antonella i osveštanu imenom razočaranog o slobodi g mrzovoljastog pape Pija IX, mi držimo, da je red kršća- nima očuvati sebi svu slobodu sopstvene misli. Progla- sivši nepogrjšivost prvosvećenika u Rimu, vatikanski koncil od pape ne učini nekog teokrata, punog, svemo- nog gospodara u crkvi katoličkoj. Nepogrješiv je, kad čitavome katoličanstvu ,ex cathedra“ govori u stvarima dogme i morala, ali ovo u samom opsegu objave, biva u nauku, što dolazi od Krista i njegovih apostola. sa- Čudni pojmovi. — Antun Radić u ,Hrvat- skomu Narodu“ zagovara slogu s Magjaronima. Bez magjarona nema narodne sloge, kaže vogja seljačke stranke. — Da se u odregjenom kojem slučaju može ići skupa i sa magjaronima to donekle razumijemo, premda ne bi nikomu svje- tovali. U politici naime nije dobro biti dobriči- na, ali Radić ide još dalje priznavajući magja:- ronima ono, što im nijedna poštena oporbena stranka ne može da priznade. Čemu smo onda i mi i drugi i sam Radi“ pisali i upućivali na- rod, da su magjaroni najgori neprijatelji. Ili smo onda varali narod ili smo sada u odluč- nom času postali malodušni i izgubili vjeru u same sebe. i Promjena na vladi u Banovini. — Šumanović ode sa predstojništva unutarnjih posala, a za- mijenio ga je Chavrak., Ne će biti zgorega, da donesemo, što o ovoj promjeni na vladi kaže ,N. Srbobran“. On ističe prvo svega, kako osobito u po- sljednje vrijeme nijesu vladali izmegju Khueno- novaca i Šumanovića najbolji odnošaji. Tko je pažljivo pratio pisanje ,Dnev. Lista“ mogao je vrlo lako opaziti, kako organ Tomašićeve klike namjerno ignoriše Šumanovića, a izmegju re- daka biio je i prekrivenih insinuacija. Klika se naime nije nadala, da će je Šumanović kod na- stajnih izbora pomagati, a bojala se je, da bi on pomagao nekompromitovane elemente na- rodne stranke. Šlumanović je konservativac od glave do pete, a mora mu se priznati, da što radi, radi iz uvjerenja. Takovi ljudi nijesu zgodni da budu orugje u rukama drugoga. — Proti Šumanoviću su intrigirali i Frankovci sa kleri- kaleima. Radilo se je naime i o interkonfesio- nalnome zakonu, komu se j« Posilović opirao, a uz dobre odnose izmegju njega i bana Peja- čevića nije ni čudo, da je Šumanović podlegao. O odstupu Šumanovićevu kaže ,Novi List“ : ,Šumanović je spadao u najbolje elemente na- rodne stranke. Mi smo uvijek uzimali teškom mukom pero u ruku, da kritizujemo u njihovu snopu i toga čovjeka, koji nam je bio simpati- čan kao političar, koji se dodušo nalazi u tu- gjinskoj grupi, ali za koga osjećaš, da mu je duša narodna i poštena. O novom nasljedniku Chavraku piše , Pokret“ : Izborom je Chavrakovim postavljen za podbana čovjek, koji odgovara intencijama Khuen-Toma- šićeve garde, koji će naročito sljedoće izbore provosti do kraja po njezinoj volji. Izbor Cha- vrakov nakon pada Šumanovićeva simptom je vremena. Vlada stoji u rukama Khuenovskim.“ Za odstup Šumanovićev navodi kao uzrok i to, što se je protivio, da Kovačević ugje u neustavno ministarstvo Fejervarijevo. Hrvatska gimnazija u Zadru. — Primili smo program ove gimnazije za prošlu školsku go- dinu. U znanstvenomu dijelu gosp. S. Alfire- vić piše: Kratki uvod u psihologiju. Učenika je na kraju školske godine bilo 288, od kojih iz Zadra i kotara 127. Program spominje i rad ,dobrotvornog društva“. Ovo je društvo dalo 108. učenika školske knjige, a 77. pomoć za nabavu odijela. U sve je potrošilo 1785 K. Oso- bito je bio dobar uspjeh na ispitima zrelosti, koji su se prvi put držali ove godine. Od 16 proglašenih zrelim bilo ih je 6 s odlikom. ,lavna govornica“. — U ,Pravoj“ ima ne- kakvo pismo, što li, od Mirka pl. Pisačića, upravljeno gospodi novoga kursa“, barem bi tako imalo biti. To jo pismo «nicu smušeno- sti, ne zna mu se ni kraja ni početka. Naslov mu je: ,Škandal“, a svršava: ,Hrvatski narod dobro će upamtiti, kako je vaša protunarodna i bezvjerska skupina išla protiv narodne slobode i ujedinjenja, kako je vaša klika šurovala i sa Magjarima i sa Švabima, sa svakim i sa Sr- bendama, samo da pozornost neupućenih ljudi odvrati, od zlatnih lanceva i još zlatnijih urica; pak svaki, koji u tom i danas no nazrijeva na- rodnu izdaju i neopisivi škandal — oprostite izrazu, — prosta je budala“ Ala baš je po ,čistu“ ! ,Schubertbund“. -- Neugodno se je dojima hrvatske javnosti način, kako je ,Schubertbund“ bio dočekan u Sarajevu. Dok su po befehlu izi- šli mu na susret vladini činovnici, sila boga ne moli, ali no možemo nikako razumijeti, kakoljse je megju njima našlo i zastupstvo hrv. pjevačkog društva ;Trebević“. 'To je nešto više nego prosta netaktičnost i mi bismo voljeli, da ,Trebevića“ u opće ne bude, nego da se no i sudova, pa s toga cijela ju južna \ Malija je još stoji u srednjem vijeku a ne u X X.om. ) španjolskom plemstvu ne zaslužuje ni- šta reći; ono je vrlo slično napuljskom i si eilijanskom. Kad pak progledam malko što se kod nas Hrvata zbiva, aemamo mnogo da Rusima zavi- dimo; ne treba ni da pomenemo da naša ari- stokracija je skroz otugjena; dakle nije više naša pa neka bude i vražija! A kod braće Srba na sreću nema aristokracije prave u smislu ko- ljenovića naših, ali se već neka vrst deorjan- stva pojavlja u Beogradu, na koji mora evijet inteligencije naroda oštro paziti, jer bi se mogla nametnuti u javnu upravu i biti fatalna za naš narod kao što je sada bila ruskomu! Ako se osvrnemo na Englezku, tu zemlju najstarijih slobodština konstitucijonalnih, i tu opažamo, da so je danas plemstvo kinglesko pokvarilo, ne koraca više duhom vremena, nije više na čeju prosvjete, nego je u svojem kon- servatizmu došlo do stagnacije, nasukalo se u baruštinu, i ne može dalje! Kad se je markiz, Salisturg počeo boriti proti nauke evolucije, to ja već znak velike zasukanosti u XX.om vijeku! Kuća lordova već vidi, da je badava opirati se zahtjevam Parlamenta, jer je lako moguće du puk poluči ukinuće Loordovske Komore, a onda zbogom sav upliv u javnom životu! Dosada su se lordovi protivili svim liberalnim zahtjevima engleskih naprednjačkih ministarstva, što nije bilo baš nipošto opravdano, jer to stari njiho- vi djedovi nijesu nikada radili; ali badava! Plemstvo englesko. takogjer je duševno bolesno, i s toga zaboravlja na svoju visoku zadaću. 1 eijeloj Kuropi nalazimo samo jedno plemstvo, koje stoji na visini situacije, a to je česka! Česki velikaši su jedini, koji su duboto slivatili uzvišenu zadaću, što imadu da vrše na korist naroda svoga, i divota je gleduti, kako ti bogati i mudri ljudi, kao što mi iično poznati n. p. Lobkovici, Seliwarcenbergi i Herrachi marljivo radu za probitka českoga naroda, Dok će Česka imati tako patriotično i inteligentno pleunstvo i toliko cvijeta inteligencije u svim slojevima gragjanstva, no će ona nikada biti od Njemačke podjarmijena, kako bi mnogi to že- lili. Kamo sreća da poljačko plemstvo u Gali- ciji uzme sebi kao zadaću da slijedi korake česko aristokracije. Onda tek će se Galicija preporoditi i sretna biti, Mletei, 17 lipnja 1905, Prof. M. J. Dudan. N02 e. ; TEŽAKU. Silviju Strahimiru Kranjčeviću, posvećeno). Jutroim ni zora na iztoku rajnom Ciknula nije, ni sjajnim grinizom Ljubnula jošte visokih gora Vrhove nizom; Bježi ti sanak s očiju trudnih, Kao na zapovljed orugje grliš I s njime preko skršenih pleća Mučit se hrliš, A stoprv sivi sumrak kad pano I nebom prvi biseri planu, Umoran s težkog vraćaš se rada Skromnome stanu. Kapalja kol'ko krvavih s čela Umorna tvoga padne u krilo Majčici zemlji, dok joj grud gvožgjem *araš noemilo! Pruži mi tvoju gvozdenu ruku, Koja je — premda žuljeva puna — Koristi više dala, neg ona, Ko od baršuna. Pruži mi tvoju žilavu ruku, Istinski cjelov spustit ću na nju; Tvoju će ona pričat mi muku 1 bol svakdanju. Ne boj se! Radi! Nfkad ne kloni!.... Znojem i trudom zemlju si teži — — I sunce zagje, al jutrom plane — I tama bježi! Nastoj nek tvoje široko polje Obaspe trsje i zlaćano klasje. — Radi!... jer rodom stradati ne ćeš, — U njem ti spas je! Junak si pravi! Lavski se trudiš! Sunce dok tracim pali te živim: Radiš i teški s čela znoj brišeš — — Ja ti se divim! Živiš u toplom kupljuć se znoju. — Ovaj je svijet za tebe tajna: 'Ti ga ne poznaš, kao ni ona Nebesa sjajna. S tog ti je srce mrtvo ko more, Nad kojim stre se tišina velja; U njem ti nema požuda, niti Velikih želja. Tebe kad gledam, patniče, ko da U srcu tajne bolove čujem, Al čelo rujno, ruke ii žuljne Ljubim i štujem! Sibenik.