čem, pa se i Piccolo“ ne čita više po našoj po-
krajini onoliko, kako prije; brže komunikacije
ubile su obalnu plovidbu, te tako odbile od Trsta
mnogo i mnogo Dalmatinaca. Ali uza sve to

Trst nije svoju odigrao. .On još privlači naše
pomorce i trgovce, te u! u trgovačkom sao-
braćaju sa inozemstvom talijanski jezik, premda
bi davno trebalo, da ga je zamijenio hrvatski.

Ovaj utjecaj sada dakako ne osjećamo
onako, kako su ga osjećali naši stari, ali kad
bi se ispunilo sve ono, što u Beču sanjaju, Trst
bi iznova mogao postati ozbiljna pogibija po
našu narodnu i političku individualnost. Nevjero-
jatna je naime snaga, kojom trgovačka središta
utječu na sve predjele, koji ekonomski o njima
ovise, te kad bi Trst postao vrata Nijemcima
na sredozemno more, prva bi podlegla Dalma-
cija. Mješte da se kod nas razvije samostalan
ekonomski život, mi bi smo postali prirepak Tr-
stu, koji bi preko nas gospodovao i sa našim
zalegjem Bosnom i Hercegovinom.

Ta je pogibao bliža, nego se obično cijeni.
Ta i pokušaj austrijskog ministarstva, da se u
Trstu koncentrira dalmatinska obalna plovidba,
nije drugo nego novi lanac u verizi, kojom hoće
da Beč veže Trst za sebe, a preko njega zago-
spoduje i morem. Nezadovoljan sa južnom že-
ljeznicom on je pregnuo, da s ogromnim žrtva-
ma gradi novu željezničku prugu na jug; u tr-
šćansku će luku zasuti ponovo milijune; preu-
strojit će se i bolje dotirati i Lloyd, da raznosi
slavu Dranga na sve četiri strane svijeta, a
sada bečki polip pruža eto svoj trak i na Dal-
maciju, da mu ni ona ne uteče. Ispune li se
sve te osnove, a u to ne može ništa sumnjati, tko
pozna teutonsku ustrajnost, Trst će ugroziti
Dalmaciju. Njegovoj utakmici ne bi mogla da
odole domaća poduzeća, ma koje vrsti bila, te
bi nas opet tlačila ruka, koje smo se na čas
bili oslobodili, dok su u Beču zatljali. Ako
naime u zadnje doba opažamo u Dalmaciji neki
slobodniji ekonomski pokret, tomu je dosta po-
moglo, što su se pomagala trgovine u Trstu po-
kazala nedovoljna. Jadu su se u Beču dosjetili,
kad se Rijeka podigla, i sad hoće da u jedan
mah nadoknade, što su kroz desetke godina
zanemarili. Dok je bila utakmica megju Trstom
i Rijekom, mi smo bili otvorili oči; obračuna li
Trst s Rijekom, tad smo mu izručeni na milost
i nemilost.

Pregovori o uregjenju dalm. plovidbe do-
kazuju, da mi sebi ne umišljamo ovu pogibelj,
nego da ona zbilja postoji, pa prama tomu
uputno je upitati naše zastupnike u Beču, što
čine, da je odvrate. Istina je, da je to vrlo teško,
da ne rečemo skoro nemoguće, u današnjim po-
litičkim prilikama, kad našim udesom ravnaju

baš oni, koji su smislili ovu osnovu, ali je.

prava ironija, kad zastupnik Vuković zagovara
interese Trsta bolje, nego ijedan Trščanac. Naši
su zastupnici mogli pristati uz ove projekte,
samo kad bi se Dalmacija bila prije direktno že-
ljeznicom svezala sa zalegjem i monarhijom, a
usredotočenju dalm. obalne plovidbe u Trstu mo-
rali su se protiviti svom snagom. Ne vrijedi
ispričavati se sa samim društvima, koja su pri-
stala na prijedloge vlade; društva gledaju svoje
interese, a interese zemlje valja da štite za-

stupnici.
o o.
Franjo Marković.

Na 26. pr. mj. slavio je svoj 60+i ro-
gjendan naš Dr. Franjo Marković. Hitamo, da
i s ovih strana čestitamo čovjeku, koji je cijeli
svoj život sproveo u skromnom radu za svoj
narod.

Frenja Markovića ne ćemo ubrojiti megju
prve hrvatske pjesnike, premda je i na doma-
ćem Parnasu zauzeo megju svojim drugovima
odlično mjesto. Znamenitiji je on kao predstav-
nik svoga vremena. U njemu je našao vjerna
tumača hrvatski idealizam, koji se je pojavio
60-tih godina u svim granama prosvjetnog rada.
On je bio zaokupio našu politiku, on jo izbijao
iz cijele naše književnosti; pa i skonomskim po-
duzećima nedostajalo je često puta realne podloge,
jer su naši ljudi vigjali svijet onakav, kakav bi
morao da bude, a ne onako, kakav zbilja jest.

Posljedice ovih nazora o životu mi sada
osjećamo, ali to ne prijeći, da simpatično gle-
damo pojave, kao što je naš Marković. Ima u
njoj iskrenosti, prostote i ljubavi, koja osvaja,

pjesmama njagovim zrcali se plemenita duša.
Upoznavamo se s čovjekom, koji živi svojim ži-
votom. U tomu uživaš, a u isto doba čudiš se,
kako se taj čovjek mogao sasvim osamiti od
svijeta te živjeti sav sebi i svojim snovima.

To jo možda slaba strana u njegovu radu.
On je sebi u glavi stvorio svoju estetiku, koja
nema uvijek podloge u činjenicima. Za ljubav
njcj žrtvuje kadgod nenadne porive svoje ma-
šte, pa mu za to pjesma postaje odviše formal-
na i ne može uvijek da djeluje na čitaoca.

Dr. Franjo Marković rodio se je 26. srp-
nja 1845. u Križevcima od stare plemićke poro-
dice. U Zagrebu je učio gimnaziju, a jeseni 1862,

 

pogje u Beč na sveučilište, gdje je počeo učiti
klasične jezike, slavistiku i filozofiju. Tu se je
upoznao sa poljskim pjesništvom, te je ovo sil-
no djelovalo na mladu maštu. Kad je svršio
nauke služio je kao-suplenat u Osijeku i Za-
grebu te 1869. postade pravim učiteljem.

Kada je u Zagrebu nastao sukob. izmegju
bana Raucha i gimnazijskih profesora zbog do-
gogjaja pred Jelačićevim spomenikom, ostavi
on službu skupa sa Jagićem i drugim te ode
u Beč. Tu se promovira za doktora filozofije;
na to stupi opet u službu u gimnaziju zagre-
bačku. U proljeću 1873. upoznao se je u Va-
raždinu sa umnom Dragicom Leitnerovom te se
ljeti iste godine u Beču njome vjenča. Kad
se je osnovalo hrvatsko sveučilište, on je bio
megju prvim imenovan profesorom, a na tom
je mjestu ustrajao sve do današnjih dana, tu-
mačeći gjacima povjest filozofije. Od god. 1876.
on je pravi član jugoslavenske akademije. Od
1880-90. zastupao je grad Križevac u hrvatskom
saboru

Već god. 1859 oglasi se on kao gimnazi-
jalac prvom pjesmom ,Nočno pitanje“ i od toga
doba svake godine on nas obdari sa umiljatom
kojom svojom pjesmicom ili većim pjesničkim
djelom. Nije ovdje mjesto da mu spominjemo
sve pjesme raspršane tamo amo po beletristič-
nim časopisima. Istaknut ćemo samo glavne
radove, a to su: idilski ep ,Dom i Svijet“, ro
mantični ep ,Kohan i Vlasta“ i njegove tri
historične drame: ,Karlo Drački“ i ,Benko Bot“
i Zvonimir“.

Znamenit je i njegov rad kao estetičara i
kritičara. On je s Zahara, Vojnovića, De-
metra, Jurkovića, Senou, Vebera, Vraza od no-
vijih pisaca te se može smatrati osnivačem
znanstvene kritike. Samo ga ljubav prama mla-
doj našoj književnosti čini gdjekad odviše ob-
zirna.

Za dubrovačku književnost znamenite su
njegove radnje: o životu i radu Meda Pucića, o
filozofskom radu Rugjera Boskovića, pa ocjena
Gundulićeve Dubravke i Osmana. Ovoj zadnjoj
radnji, koja je po opsegu i najveća, dala je po-
voda hipoteza Pavićeva, da je Osman nastao
kontaminacijom dviju pjesama, od kojih se jedna
bavila smrću Osmanovom, a druga pobjedom
Vladislavovom. Za tu hipotezu naveo je Pavić
razloga, koji se nijesu mogli mimoići, ali proti
pomisli, da Osman nije u početku zamišljen kao
jedna cjelina, bunio se je pietet Markovićev te
je dokazajuć jedinstvo ,Osmana“ zašao rioždu
dalje, nego je smio.

=ič>
Sedmični pregled.

NJEMAČKA 1 ENGLEŠKA. — Sastanak
ruskog | njemačkog cara dao je povoda novom
kontliktu izmegju Engleške i Njemačke. Car
Vilim naime reklo bi se da je na tom sastan-
ku tražio od Nikole privolu, da se baltičko mo-
re proglasi zatvorenim za sve flote, izim flota
onih država, koje su na obalama toga mora.
Rusiji bi u ovaj čas to dobro došlo, jer bi tada
bio zatvoren put japanskoj floti u slučaju, kad
bi ona, ne uspiju li pregovori za mir, htjela doći
na baltičko more. Nu veća je korist samoj Nje-
mačkoj, koja bi na taj način osigurala svoje o-
bale od napadaja moćne engleške flote. To je
Engleška razumjela i poslala odma u baltičko
more veliko brodovlje, ističući na osobiti način,
da ne ide u posjete, nego da će držati velike
vježbe na otvorenom moru. Njemačka se je za
sad ograničila, da proti tomu prosvjeduje putem
oficioznih novina.

RUSIJA. — Poslije sastanka careva reklo
bi se, da je reakcija življe podigla glavu. Po-
moćnik ministra unutrnjih posala i direktor po-
licije zloglasni Trepov zabranio jo držanje tih
skupština i kongresa. Ta je mjera poduzeta u
prvom redu proti kongresu zemstava, ali reklo
bi se, da se članovi kongresa na tu zabranu
ne će osvrćati, nego da će u svojim okružjima
držati skupštine.

 

Domaće vijesti.

Sastanak Hrv. kluba u Dubrovniku urečen je za
14 o. mj. Ovo je dnevni red vijećanja;
I. Izmjena misli o stanovištu, koje da zauzme
klub u današnjim politićkim prilikama.

II. Pretresanje o pozivu na sastanak sa hr-
vatskim oporbenim zastupnicima

a) kad i gdje imali bi se sastati (M8 Gil
b) koga da se pozove na skupni sastanak
e) o čem da se na istom raspravlja.

Ill. Izbor članova, koji bi se prije zajedničkog
sastanka sporazumjeli sa gg. zastupnicima Dr.
Derenčinom, Dr. Harambašićem i Zagorcem o
točkama gori navod:nim pod 4) 4) e) i nazna-
šenje dana i mjesta za dogovor.

IV. Eventualni predlozi.

Dalmatinski sabor. — ,Bud. Hirlap“ javlja
da austrijska vlada no kani u jeseni sazvati
dalmatinski sabor, jer se boji, da će dalmatin-

 

ski zastupnici tražiti pripojenje Dalmacije Hr-
vatskoj. Koliko je nama poznato a kako i za-
dnje bečke novine javljaju vlada namjerava još
ove jeseni sazvati svo pokrajinske sabore osim

madne je javila ,Prava Cr. H.“ a sada to po-
tvrđuje i ,Hrv. Kr.“ da se radi o tomu, da dal-
matinskim namjesnikom postane barun Pitner,
okružni predstojnik u Mostaru. ,Obzoru* na-
protiv javljaju iz Dalmacije, da će potpresjednik
Nardelli postati namjesnikom, a savjetnik 'Ton-
čić namjesništvenim potpresjednikom.

Nj. Veličanstvo odstupa? — Veliku je senza-
ciju pobudio u Pešti odgovor ministra Lukasca
jednom novinaru, kad ga je pitao, što bi se mo-
glodogoditi. On je odgovorio: ,Ili će vladar pri-
znati zahtjeve koalicije, ili će resignirati ili će
doći do apsolutizma“. Zbog ovog odgovora bilo
je u ministarskom vijeću žestokih sukoba, a
kušalo se je ublaziti dojam sa kojekakvim de-
mentima, koji samo potvrgjuju, da su te riječi
bile zbilja izrečene.

O ovom istom predmetu donosi osječka
»Nar. Obr.“ ovu vijest: ,Kako je doista teško
se nadati povoljnom riješenju ugarske krize, te
ista može uroditi nenadanim teškim političkim
komplikacijama, dokažuje najbolje to, da se,
kako iz pouzdana izvora doznajemo, u upućenim
krugovima sasma ozbiljno računa sa odstupom
kralja Franja Josipa [. Vojničke oblasti već su
i sve nuždne naloge dobile, da se za taj slučaj
s mjesta može provesti mobilizacija vojske.

Nakić — kardinal? — Sve se na ovom svi-
jetu dogagja, ali nam je teško vjerovati vijesti,
koju ,Novi List“ dobija iz Spljeta, da će biskup
Nakić postati kardinal. ,,Se non č vera č ben
trovata“ kaže Talijanae, pa donosimo, da se
ljudi nasmiju. ,Novi List“ dakle piše: ,Na zad-
njoj posebnoj audijenci biskupa Nakića Pio X.
mu je priopćio, da on za njegove zasluge za
erkvu želi ga imenovati kardinalom u Rimu.
Nakić je otklonio običnim frazama: da on nije
dostojan pokriti tako visoko mjesto u crkvi, da
želi ostati u Spljetu i raditi po papinoj devizi
za dobro svoje dioceze: — instaurare omnia in
Christo. Rekbi po istom izvoru, da austro-ugar-
ski vanjski ured nije bio sklon da Nakić, premda
njegovo postupanje proti glagolici brani Austriju
od tobožnje panslavističke pogibelji, ostane kao
kardinal u Spljetu te je isti vanjski ured na
opetovane poticaja Merry del Vala odgovorio,
da sada Austrija ima četiri kardinala: u Beču,
Pragu, Salzburgu i Krakovu; da pod u austri-
jom u Dalmaciji nije nikad bilo kardinala, ali
da Austrija nema ništa nroti imenovanju Na-
kića kardinalom ,in curia“.

Papinska misija za Dalmaciju i Istru. — Zabi-
lježit će mo i vijest talijanskih novina, da će
doskora nekoji kardinali kurije primiti diplo-
matske misije za razne države, i da će jedna
takova misija krenuti iz Rima u Dalmaciju i

Istru. — U današnjim prilikama bolje je da
nas ostave u miru.
| domenikanci ukoreni. — ,Dubrovnik“ ja-

vlja, da su i dominikanci primili isti ukor kao
i franjevci, što su tražili za hrvatski narod od
Rima glagolicu. Doznajemo, da je provincijal
Miškov odgovorio kao i radodržavnih franje-
vački Unca. Na čast mu!

Općinski izbori u Dalmaciji. — Po ,Smotri“
bilježimo ove uspjehe općinskih izbora. U Vr-
boskoj su izabrani jednoglasno predloženici, Hrv.
stranke, — U Imotskom je u III. tijelu 116
birača izabralo jedrioglasno predloženike dosa-

dašnje općine. — U Obrovcu je izabrano spo-
razumno 22 Srba i 14 Hrvata, a u Vrlici 24
Srba i 12 Hrvata. — Na Klisu izbori u HI. i

H. tijelu protekli bez borbe; u I. tijelu prodrli
kandidati dosadašnje uprave sa 18 proti 11
glasova. U Vrgorcu u Il. izborništvu pro-
drli predloženici dosadašnje općine sa 386 proti
207 glasova. — U Silbi je birano 20 kandidata
Hrv. stranke a 10 ,čistih*. — U Omišu nije
bilo borbe u III. i HI. izborništvu.

U općini zatonskoj biralo se je prošle sed-
mice. Protivnici sadašnje općine pobjedili su u
IH. i II. tijelu a na to su stranke u I. tijelu
birali dogovorno polovicu jednih a polovicu
drugih.

Iz Kotora nam javljaju, da policajski nad-
savjetnik Dr, Mahkovetz nastoji, da u prvom
tijelu činovnici izidu za se na izbor, Pravo je
nekidan ,Našo Jedinstvo“ pitalo, zašto je gosp.
Mahkovetz u Kotoru, jer po onomu što vidimo
izgleda, da je samo za to tu, da potiče u gra-
gjanstvu neslogu i stvara stališke razlike, koje
bi ako igdje morale nestati iz mjesta, gdje je
po broju stanovnika jedan stalež upućen na
drugoga. Gosp. Mahlikovetz jedna je od onakih
osoba, koje bi svisnuli od jada kad nebi dale
novinama povoda, da ih spominju. To nije naj-
bolje svojstvo jednog policajskog činovnika.

Na Prčanju i Mulu u Boci kotorskoj izbo-
ri su prošli bez ikakvo borbe. Izabrani su naši

ljudi.
U Konavlima u Pridvorju bio je u Nedje-
lju veliki izborni sastanak sazvan od gosp.

 

 

Marka Klaića. Na sastanak je pristupilo više
od 400 osoba. Proglašeni su kandidati za op-
ćinsko vijeće.

. Kako , Nar. List“ javlja“u novo biranom

s opifinskom vijeću u Spljetu sia se dvije

struje za izbor načelnika. Jedna nosi dosada-
šnjeg načelnika Milića, druga Dr. Antu Trum-
bića. Nudi se kandidatura i Dr. Grgiću, koji
bi okupio sve glasove.

Saborski izbori u Banovini. — Čuju se gla-
sovi da če do ovih izbora doći još ove godine.
,Novi Srbobran“ kaže, da je tomu uzrok što se
magjaroni boje, da će magjarska koalicija ipak
doći na vladu, pa žele da prije toga osiguraju
sebi stolice.

Glasovi o promjenama na vladi u Zagrebu. —
Ujedno sa vijesti o odstupu Šumanovića širili
su se glasovi, da će biti umirovljen i predstojnik
odjela za pravosugje Dr. Luka Marjanović te
da će na njegovo mjesto doći zemunski odvjetnik
Dr. Giga Avakumović. Ovaj potonji sam de-
mentira tu vijest a ,Dnevni List“ poriče da će
odstupiti veliki župan modruško-riječke župa-
nije Dr. Vladimir Nikolić, kojega je prijateljstvo
sa Šumanovićem bilo poznato.

Čista“ sredstva upotrebljava  , Hrvatsko
Pravo“ u svojoj borbi proti ,Nov. Listu“ -i
,Nov. Srbobranu“, a u tomu mu što može po-
maže i ,Hrvatstvo“. Tako su te novine insinui-
rale, da su mladi podržavali savez sa Šumano-
vićem a u ,Hrv. Pravu“ govorilo se je o veli-
kom županu Nikoliću prigodom glasova o nje-
govu odstupu, da je pomagao širenje ,Nov.
Lista“. ,Hrvatsko Pravo“ nije moglo prešutjeti
ni to, što je obaznalo, da se zaplijenjeni ,Novi
List“ raspačava u listovnim zamotima, te da se
prodaje na ulicama i drugim javnim mjestima,
za koje nema dozvole.

Bit ćemo mi Dalmatinci što hoćeš, ali o-
vake se stvari u nas ne dogagjaju.

Hajka na ,Novi List“. — Novi List“ donosi
u cjelini okružnicu, koju je razaslao odjelni
predstojnik Chavrak, da zapriječi širenje ,Nov.
Lista“. Tako je on ispunio svoje obećanje uči-
njeno, kad je pri nastupu službe odgovarao na
pozdrav činovništva unutrnjeg odjela. On je tu
spomenuo ,mrske napadaje, koji ne štede ni
svetost obitelji“ a kad je ,Obzor“ tražio razja-
šnjenje, na koga se to odnosi, ,Dnevni List“ je
jasno i bistro kazao, da je Chavrak ciljao na
,Novi List“ i ,Novi Srbobran“. ,Novi List“ na
ovo primjećuje: ,Mi nemamo ništa proti toga,
da nas je gosp. Chavrak u onom svečanom mo-
mentu svog nastupa na vladu tako grdno pa-
pao. On vrlo dobro zna, da se mi umijemo i
braniti, pa mu to dajemo prosto, neka se dži-
lita, koliko ga duši volja. Nadamo se samo, da
će bit toliko lojalan ..... te neće naše odgovore,
našu obranu proti takom napadaju, dati po svo-
jim organima plijeniti“.

Naši zahtjevi. — Pod ovim naslovom za-
grebački ,Pokret“ ima članak, koji dovršuje
ovako:

»Nagodom od g. 1869. zajamčeno nam je sjedinje-
nje Dalmacije s Hrvatskom, ali sve do danas nije prove-
deno. Ovo naše narodno pitanje treba riješiti prije, nego
što se provede rastava hrvatsko-ugarske državne zajed-
nice od Cislitave, Dalmacija ne smije ostati u šakama
Austrije pa ni uz cijenu, da se Hrvatskoj ponudi i
preda uprava Bosne i Hercegovine! Na teritoriju pak
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ne može biti mjesta
drugom jeziku, drugom činovništvu i drugoj državnoj
zastavi, nego hrvatskoj. Autonomija, što ju danas ima
Hrvatska u poslovima unutarnjim, školskim i sudstve-
nim, proširena stvarno na poslove gospodarstvene priro-
de, a teritorijalno i na Dalmaciju, morala bi biti snažnije
zajamčena, nego što je danas, a raspravljanje i odlučiva-
nje u onom još uvijek vrlo širokom području javnih po-
sala, koji«bi ostali predmetom hrvatsko-ugarske državne
zajednice, moralo bi se preudesiti tako, da više odgovara
duhu nagode, duhu pariteta, na kojem je kao na te-
meljnoj misli podignuta zgrada današnje državne zajed-
nice izmegju Hrvatske i Ugarske.

Naš je zaključak ovo:

U današnjim dogogjajim u Ugarskoj i monarkiji
ima Hrvatska (s Dalmacijom) da sudjeluje aktivno i sa-
mostalno, svom svojom narodnom snagom, kako bi si u
državnoj zajednici hrvatsko-ugarskoj osigurala nužne
uvjete svoga razvoja u svim granama narodnoga života
i time uzmogla pridonijeti svoj dio slobodnom razvoju i
napretku same državne zajednice.

Glavni je uvjet uspješnomu djelovanju u ovom
pravcu, da se organizuje narodna snaga u ustavuoj borbi
protiv današnje magjaronsko većine, koja je zapreka
svakomu našemu napretku, Ovo je jedini put, koji vodi
k cilju, a kako se govori, da su izbori blizu, približava
se i čas, da to poštignomo,

Novi zagrebački zborni zapovjednik. — Zadnji
put smo javili, da se pronosi glas, kao da će
zbornim zapovjednikom u Zagrebu biti imeno-
van jedan nadvojvoda. Sada vojni naredbeni
list objelodanio je imenovanje dosadašnjeg za-
povjednika 6 pješačke divizije baruna Malowetz
von Malovitz zapovjednikom 13 vojnog zbora
u Zagrebu.

Bogme lijepo! — U Leećevici vodi se žestoka
borba izmegju ,čistih* s jedne strano a s druge
strane Andrijo Polića i Gotovca. Da će se u
ovoj borbi i s jedne i s drugo strane učiniti
kojošta, što baš neće biti prama zakonu, to smo
više nego uvjereni, ali opet nam se čini čudno
kad ,Hrv. Kr.“ prijeti jednim njemačkim za-