Br. 33. U DUBROVNIKU, 17. Avgusta 1905. Godina XV. _GRVENA MRTATSK i Cijena je lista unaprijeda: za Debrovnič se donajenjem u kuću: ca Jusiro-Ugarsku, Bnena + | Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- šasto polugodište, Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. Pojedini broj 20 para. puta tiskaju po pogod Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a utužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više bi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- aju, a nefrankirana pisma ne primaju se. Izlazi svakog Četvrtka. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Dubrovnik 17 Avgusta. Klub hrvatske stranke na dalmatinskom saboru uz sudjelovanje zastupnika na care- vinskom vijeća nakon svestranog raspravlja- nja o političkim prilikama, u kojim se nalazi hrvatski narod, odlučio je u svojoj sjednici, držanoj u Dubrovniku 14. i 15. o. m. odazvati se pozivu konference narodnih oporbenih za- stupnika banovine za zajednički sastanak te odabrao odbor sastavljen od gg. Čingrije, Mili- ća i Trumbića, koji će stupiti u dogovore s odbo- rom oporbenih zastupnika u saboru u Zagrebu. * Dolazak bečkog nuncija u Rim dovagja se u svezu sa pitanjem naše glagoljice. Sa smjelo- sti, koja je obična u talijanskoj štampi, javljaju naimo listovi iz Rima o nekakvoj tobožnoj po- buni dalmatinskih biskupa. Zaletjeli su se da- pače i do toga, da su ih jedne novine nazvale drugim Luterima, jer postupaju sa papinskim pismima onako, kako luter sa glasovitom pa- pinskom bulom. Svrha putovanja nuncija Gra- nito di Belmonte bila bi to, da se Rim u njega popita, kakav vjetar puše u Beču i bi li Beč pomogao ukrotiti dalmatinske luterane. Povod ovom graktanju ernih vrana imao bi biti, što su većina biskupa odgovorili na ukor papin, da su oni branili pravicu i davni privilegij naroda. Sto je još smješnije, dalma- tinski su biskupi bili pozvani od Rima, da reku svoju u ovom pitanju, a kad su je rekli, dobili su ukor! Proti takovu postupanju bilo je oče- kivati i žešćega otpora sa strane naših biskupa. Oni su se naprotiv pokazali krotki jaganci, a to će bit osokolilo talijanske intrigante u Va- tinu na ovaj novi korak, koji očito ide za tim, da u zametku uguši svaki otpor te od njih stvori orugje za osnove, koje papinski dvor u interesu vjere ne bi smio pomagati. Ipak nam se čini, da su u Rimu zlo shva- tili korak naših biskupa. Mnogi bi od ovih si- gurno bili voljeli uzdržati se od svakoga pro- testa, pa makar kako bio mlak, da su mogli pred javnim mnijenjem, koje od njih ovoga časa traži, da pred svojim poglavicama zastu- paju interese naroda onako, kako narodu doli- kuje. U procjenjivanju snage ovog pokreta očito se Rim vara. Kad bi mu uspjelo ušutkati biskupe, on ne će ušutkati naroda, koji svoje pravo tra- ži ter mu ne će pomoći ni žandari ni galonani činovnici, kojima austrijska vlada raspolaže. Za čistoću izbora. Dogogjaji u Šibeniku i Konavlima, pa i drugovdje po pokrajini, upira prstom na neke nedostatke novoz izbornog reda. Htjelo se je zamijeniti stari, dosta zapleteni, novim, jedno- stavnijim, ali praksa pokazuje, da je novi lošiji od staroga. Prije je započimala borba već kod izbora komisije, sada te borbe nema, ali se je općinskim upraviteljstvima osta- vilo slobodu, koja ih sama poziva, da je zlorabe. Ustanova, da središna komisija u Zadru ima pravo suditi pojedine glasove te preina- čiti uspjeh izbora, imala je po misli kodifi- katora zauzdati silovitost općinskih poglavica. Dalo im se s jedne strane povlast, da komi- siju imenuje općinska uprava, a s druge im se strane zaprijetilo, da ima, tko će ih nadzirat. To je sasvim u redu, ali samo u teoriji. Zakono- davalac naime nije uzimao u obzir, kako zlo- porabe djeluju na birače. Nikomu nije ugo- dno izaći pred komisiju u strahu, da ti reku: »Ti nemaš pravo birati“, sve da i zna, da će mu u Zadru priznati zakraćeno pravo pa radiji je ostati kod kuće. Osim toga onim, koji se spuste do toga, da odbijaju glasove, često je puta samo stalo,. da razvrgnu izbor- nu organizaciju protivnika; čeljad se uzbune izgube hladnokrvnost, a taj momenat zgodan je agitatorima, da se uvuku u redove pro- tivnika, a plašljivima, da se s birališta povuku, Ovako se najednom većina pretvori u ma- njinu, a kad spisi dogju pred komisiju u Zadru, ona ne vidi, što se je dogagjalo izvan dvorane, gdje se je biralo, te sudeći po spi- sima može odobriti najvišu izbornu nepravicu, Da samo jedan primjer navedemo: po kojem kriteriju može izborna komisija u Zadru znati, ima li u Šibeniku većinu uza se Dr. lija- dica ili načelnik Stojić. Kazat će nam, da u Zadru mogu uni- štiti cijele izbore, kad se uvjere, da je bilo nezakonitosti. Ali je za to potrebito ,uvjere- nje“, a mi znamo, što se u politici može skrivati pod uvjerenjem. Nije nam ni iz daleka na pameti da sumnjamo o pravednosti komisije, koja će ovoga puta suditi, ali bi mogso gdje- god nastati slučaj, da-se komisija u Zadru sakrije za brojeve, a tada će lokalnim komi- sijama biti slobodne ruke, da čine što hoće, samo ako rade prama želji ljudi, koji su na vladi u pokrajini. Kad se je produljilo općinskim vijećima djelovanje od tri godine na šest, kazivalo se je, da je to potrebito, jer je rok od tri godine prem uzak, da ljadi ma općini izrade ono, što su izbornicima obećali. Tomu ne bismo imali što prigovoriti, ali zato je zakon imao olakšati drugim pristup na općinu, a mjesto toga on je stranci, koja je jednom na vlasti, tu vlast garantirao, dajući joj skoro 30% vjerojatnosti, da se u novim izborima uzdrži. I to ima svoju dobru stranu, jer vlast sama donosi sa sobom ničim neopravdana nepri- jateljstva i jačanje oporbe, ali je ujedno i velika nepravica, a kako općine vode poli- tičke izbore, ovo može biti i politički pogi- beljno. U Dalmaciji sada drže sve stranke dosta do javnog morala, ali kad bi po nesreći vremenom došli na vlast ljudi poput Toma- mašića u banovini, sadašnji bi im općinski izborni red jamačno jako dobro došao, da zemlju ujarme. Ove eventualnosti zakon ne predvigja, ali najbolji dokaz nedostacima njegovim baš je to, što se već sada opažaju. Nije zlo, što je vlast središnjeg povjerenstva velika, već što nije precizirano zakonom, kako se u po- jedinim slučajevima treba da ponaša. Trebalo bi, da svaka nezakonitost počinjena na štetu protivnika, po sebi vodi do uništenja izbora, a da se ne ostavi na volju komisije, da ona presudi, je li ta nezakonitost prejudicirala protivnika ili nije, Kad bi tako bilo, nestale bi nezakonitosti, koje se na žalost u Dalma- ciji ponavljaju, gdjegod je borbe izmeg;u stranke na općini i ljudi, koje hoće, da je izmijene. =a -* Za koje babe dušu? Ne ćemo se baviti uspjehom izbora u III. tijelu, koji su bili prošle sedmice u Konavlima, ni ža- losnim dogagjajima, koje su Klaićevi birači do- živjeli na biralištu. U ovaj nas čas više zani- maju zakulisne igre, koje su dovele do toga, da je došlo do izborne borbe. Ova nije bila potre- bita. S malo dobre volje — a te je u Konavlima bilo — moglo se je doći do potpuna sporazuma, da nije bilo osoba, kojim je svagje trobovalo. Kanoniku Crnici cijeli je rad neprestani niz spletaka. Kako ga narav nije obdarila ve- likom pameti, spletke su mu jako prozirne, ali ipak kadgod uspiju, jer ima časova, kad je čovjek slijep. To se je dogodilo sadašnjem načelniku Magudu Mašanu i njegovim prijateljima na Grudi. U času, kada su ih drugi ostavili, jer zbog sebe nijesu mogli pomagati ničije ambicije, prilijepio im se kako vrag oko duše kan. Crnica, da ih tanče i ueka. Mašanu je govorio, da ne smije popustiti, jer mu se čini krivo, a ostale je va- rao, da je borba proti Mašanu izlika, a da je protivnicima samo do toga, da otmu prvenstvo u Konavlima Grudi. Tko je štovao Klaića, tomu je šaptao da Klaić ne će nigda biti načelnik; da će se zahvaliti, a na njegovo mjesto stupiti Pero Glavić. Tko nije htio glasovati za Mašana, toga ja uvjeravao, da će Mašana lako namiriti: on ne može, ni da hoće, biti načelnik. Ovakovim je sretvima potakao borbu, a kad je bio siguran, da ne može doći više do izmi- renja, povukao se je ostavljajuć ih da se biju. Za koga je Crnica sve ovo radio? — Za Grudu ne, jer Grudi je pogibeljan savez sa Cavtatom. Za Mašana ne; ta poznata su nam pisma, gdje je Crnica psovao Mašana, kako nije nigda nijedan protivnik. Za Cavtat ne, jer su Crnica i Cavtaćani kako luk i oči. Za svećenike ne, jer je barem ovoga puta imao protiv sebi cijeli konavoski dekanat, i cijelo gradsko sve- ćenstvo. Za pravaše ne, jer je ,Prava“ prva ustala proti kandidaturi Mašanovoj. Za nas ne, jer smo odmah izjavili, da ne možemo poma- gati Mašana. Dakle za koje babe dušu? Zar sve za to, što mu se ne da živjeti bez spletaka? Na ovo pitanje sada ne ćemo odgovarati; to nam nije ni potreba, jer po vijestima, koje primamo, sami su Mašanovci razabrali, da ovako ne ide dalje. Pet dana borbe puk je izdržao u najtežim prilikama. Spominjemo samo to, što je Klaićevim biračima trebalo dolaziti svaki dan na biralište, a Mašanovci bijahu u sebe Podlistak. Naša dekorativna narodna umjetnost iz ženske ruke. Piše Jelica Belovićeva. Zora puca i našoj dekorativnoj umjetnosti. Naši vezovi, naša tkanja, naše nošnje mogu se i sa toga stanovišta punim pravom staviti o bok narodnim proizvodima drugih visoko naprednih naroda. Što se tiče motiva, tehnike, stilističke čistoće i smisla za šare, kako se očituju u nji- ma, naši radovi taman pristaju u okvir današnje mode (n. pr. stara gobelinska tehnika, aplika- cija, raspliti keranja, knjiganja, utkivanja, i našvavanja, izmeti, vezeni mozajici i t. d.) Nije dakle čudo, što je bečka ,Blusen- und Kleider- exportfirma, Max Quitner* drage volje preuzela veliku zalihu lataka i bordura otkanih u na- rodnom stilu u našim krajevima, a i firma Karl Seifert (I. Spiegolgasse #3.) širi i rado prima izrade te ruke. Iz istog razloga našli su tako veliku cijenu u najnovije opet doba i dalmatin- ski vezovi i dubrovačke čitme vani u dalekom svijetu. Veoma ugledne ličnosti zanimaju se za pokret oko društva za promicanje tih radova. Znam, da će svaka Hrvatica sa oduševljenjem čitati o tome ili pristupiti pače tome društvu. Pravilnik toga društva izradio je dr. Wollfhardt, odvjetnik i zastupnik na carevinskom vijeću i dr. Vranjicani, odvjetnički kandidat u Beču. Taj je pravilnik potvrdilo ministarstvo nastave, pa se je konstituisalo krasno društvo, a u njegovu upraviteljstvu sretno je Dalmacija zastupana po njezinim zastupnicima i nekim dalmatinskim ličnostima, nastanjenim u Beću. Sve hrvatske i srpske zemlje neka uzmu Dal- maciju za primjer. Znam, da ima svuda gospo- gja i gospodo iz krugova aristokracije, koje bi rado i prijazno pripomogle bijednom našem na- rodu, da mu se otvori novo vrelo privrede iz njegovo vlastite narodne imovine. Krasna je i vrlo pomno i savjesno uregjena izložba dalma- tinskih vezova i čitmi u Beču (Stubenring mu- zej). Tu su i vezovi moravskih Hrvata, te Hr- vata iz Donje Austrije. Divota! "Tri nedelje bo- ravila sam u maju u Beču i bijah u izložbi mnogo puta, a nikada se dosta nagledati! I drugi naši krajevi valja da se ponukaju i da prionu k ostvarenju sličnoga podhvata. Samo kada bi bilo radnica na tome polju! Na- šim gospogjama pruža se evo lijepa prigoda, u kojoj mogu da pokažu i svoj ponos i svoj smi- sao za umjetnost... . Sredstvo, kojim društvo u Dalmaciji ostva- ruje svoje lijepe ciljeve, uz vladinu pomoć jest: osnivanje škola ili pravije stručnih tečajeva. U tima će izvježbane učiteljice poučavati seljanke vezilje u onom poslu, koga su nekad one u- mjetnički izragjivale, a danas posve zaboravile, naime u čitmarenju ili keranju i u svakovrstnom drugom narodnom vezenju. Vlada osim toga kani otvoriti zasebne čitmarske kursove, jedan u Pagu, a drugi u Dubrovniku, a u Spljetu otvorila je već lani takav kurs iz društvenog fonda sa velikim uspjehom Isti način uskrišavanja i njegovanja na- rodnih umotvora mogao bi valjati i drugdje. U nekim krajevima već nestade vezova, igrodili se u neukusne izrode (n. pr, u Glini, oko Kar- lovea, oko Sunje, u Srijemu, hrv.-bosanski vo- zovi oko Ključa i drugdje), pa je skrajnje vri- jeme, da se tome stane na put.') S vremenom, kad bude dalmatinsko dru- štvo raspolagalo sa više u toj struci izvježbanih učiteljica, neke će biti odregjene, da vrše službu kao obilazne učiteljice. One će udesiti privre- mene kurseve u raznim mjestima zemlje, pa će se tako seljakinjama uštediti bud kakav trošak. U svakom takvom mjestu bit će općina dužna, da dade u ovu svrhu zgodan lokal. A učiteljice dobivaju honorar iz društvenog fonda. To je lijep rad. Za što naša domaća dekorativna umjetnost svuda nema veću cijenu? Za što je dublje ne proučimo? Tada bi ju bolje i cijenili, — U radovima na bečkoj izložbi iz raznih hrv. krajeva n. pr. vigjamo, da u ve- ziljačkim (ne geometrijskim) motivima našega naroda vlada neki zanimivi strogo stilistički obragjaj, ali ni u jednoga (n. pr. u hrvatskih motiva krstacima i t. d., u bosanskih vezova po pismo) nema traga r<alizmu. Tek konvenci- jonalne forme tih motiva, tako su negdje do- sljedno provedene, da ćemo naći vazda isti mo- tiv na isti način vezan, Tek u najnovije doba ne će biti vazda i istom tehnikom vezen, a ni istim rasporedom (nego obično porad udobnosti lakše i jednostav- 4 Vrlo umni župnik u Glini g. Bartušić obećao mi, da će brižno raditi o tome, da se u okolici Glino pre- stanu vesti ono neukusne ,rože* iz berlinske vunice na pregače, da zavole opet stari vez , pismo“ mafezom, koji je ukusan i lijep. nije). Ptice, listovi, jednograne, japraci obično su isto tako prikazani, kako je to predajom ustanovljeno. I tu je dakle naša vezilja posve moderna, ona je gotov impresijonista, jer sa svojim dekorativnim radovima ne želi izraziti ideju pojedinih predmeta, nego želi samo uči- niti dojam na gledaoca, a ne producira slike u zbilji. Kazao je jedan naš pisac, da ornamenta- cija našega veza nema te svrhe, da motritelja pobudi na posmatranje, da u njegovoj duši razbudi stanovite ideje, da im daje stanovit smjer, već joj je svrha, da ugodi vidnim živci- ma. Ona je za to posve originalna, a nikada nije puka imitacija, kako neki krivo misle. Bečka Zeit“ od 24. maja 1005. (broj 955) iznosi krat- ku vijest o izložbi dalm. vezova i kera, javlja posjet visoke protektorke napomenutog društva Marije Jozefe, pa onda završuje sa ovim zlat- nim riječima: ,Die wunderbaren Zusammen- hiinge altslawischer Spitzenkunst und ihre volkstiimliehe Urspriinglichkeit sind auf der ganzen derzeitigen Hausindustrie- und Spitzen- ausstellung dos Museums in einer Weise zu studieren, die alle bisherigen gelehrten kunst- gesehichtlichen Meinungen iiber den Ursprung der Spitzenarbeit aus Wenedig und Italien iiber den Haufen wirft. Ruke mu se pozlatile, tko je to napisao, jer je to živa i prava istina*). 4) Tu sam istinu pokušala dokazati u svojoj studiji » Hrvatska čitma“, koju čtampe Narod* u Požegi. Štam- at će ju i u brošuri, koju će besplatno dijeliti u narod. Mi »Naroda“ vrlo je zaslužna pa našu narodnu indu- striju. Čast joj!