se s naše strane moglo sve, štogod se je činilo Srbima, da treba. Ovako subjektivno prosugjivanje prilika u Dubrovniku dovodi naravski do nesporazumaka. Na njemu se ne može osnovati trajna sloga. | Prigovara nam se, da naši izaslanici nijesu nikada dali izvjesna odgovora na zahtjev srpski, da se na općini u svečanim prigodama vije uz hrvatsku i srpska tro- bojnica. To je istina, ali je ova reserva lako ra- zumljiva, jer pitanja, kao što je ovo o za- stavi, kad ih se nameće na bezobzirni na- čin, kako su ih Sebi nametli, postaju na- čelno politička, te ih nijesu pozvane da riješe mjesne stranke. Drugo bi bilo, kad bi se Srbi bili odazvali pozivu Hrvata te stopili složno na izbore. Oni bi bili time stvorili sasvim novo stanje, te bi bili digli i sporu o zastavi svu oštrinu. Za Hrvate ne bi bilo više pitanje načelo, nego pitanje pravedna obzira. Kako će tomu dati izraza, nije više posao stranke, nego samoga vijeća. Svojim zahtjevom Srbi stavili su ,Hr- vatsku stranku“ u težak položaj, jer je hr- vatska zastava za nas vanjski znak težnje za ujedinjenjem, a Srbi stoje još uvijek na spljetskom programu, koji sjedinjenje otkla- nja. Ovo je velika poteškoća, da pitanje ri- ješe političke stranke, pa je bilo oprezno pustiti, da ga riješe administrativna tijela svako za sebe. Dignemo li ovaj prigovor, što , Dubrov- nik“ dalje navagja, da opravda poruku ,Sr- bima na Primorju“, nijesu drugo nego sa- movoljni zaključci, kojima se u politici ne stiže daleko. On spominje polemiku izmegju nas i ,Prave“, po kojoj bi izgledalo ,da se te dvije, recimo stranke, ne će nikada opet izmiriti“. Polemike su dokaz opreka izmegju dviju stranaka, a mne može se zaključiti po tomu, što su se dvije hrvatske stranke pri- kazale dogovorno na izbore, da je tim ne- stalo i opreka Mi bismo istina željeli, da se svi Hrvati nagju na okupu u jednoj stranci, ta smo želju izrazivali i u najvišem jeku borbe izmegju mas i ,pravaša“, ali ako do. izmirenja ne dovede jednakost mišljenja, neće zanago do toga dovesti, što se u vijeću Hr- vati nagjemo skupa, da radimo za dobro grada. Šest godina je dugo, kroz to doba se može mnogo stvari promijeniti, pa kad .Da- brovnik“ predvigja ovdje konačnu klerikaluu pobjedu, i to se može dogodit. Ta , Dubrev- nik“ računa i na to, da će Hrvati u Obrovcu i Vrlici pojesti sve Srbe, Divne li mašte! Samo ne razumijemo, zašto tim istim mje- rilom ne mjeri izbore u Skradinu i Ko- vavlima. Ovo je prvi put, da se , Dubrovnik“ sjeća izbora u Konavlima, kao stvari, koja srpsku stranku utišti, jer kaže, da su izbori u Skradinu, Konavlima i u Dubrovniku, svaki za sebe, morali imat osobitu važnost po tu razglašenu slogu jednoga naroda sa dva imena, Ova znamenitost, koja se iznena- da sa srpske stranke pripisuje izborima u Konavlima, ne osvjetljaje najbolje , iskrenost“ onih, koji se toliko njome hvale. »Dubrovnik“ je i ovoga puta zabasao u korov uvrijeda i sumnjičenja. Nećemo ga slijediti na tom puti, nećemo da budemo grobari sloge. Čusovite novinarske uspjehe malo cijenimo ; prama konačnoj. pobjedi na- rodnih ideala, za koje se borimo. , OŠDCAO U šest godina! Dolazi nam na pamet čas, kad su se nazad šest godina u vijeću dubrovačkom sa- stali novi vijećnici. Tu ih je dovela borba za hrvatstvo Dubrovnika. Pokraj još živih odličnih boraca vigjali smo umnoga Dr. Ko- sta kneza Vojnovića, dobroga i savjesnog Dr. Ugja pl. Saraca, vrijednog kanonika D. Ma- tu Rajčevića i radinog župskog paroka Kisića. Do njih su bili požrtvovni prof. Gjuro Margare- tić, I. Perušina i VI. Kisić, Sve su to pokojnici. Nestade jedan za drugim, a kako je koga ne- stajalo, jaz je izmegju negda i sada postajao veći. Njih su i u starosti nadahnivale uspomene na prve narodne borbe. S njima čeznu i one, a novo doba prodire kroz ispražnjena njihova mjesta. Uporede sa ovim promjenama u osobama idu promjene prilika. Načelništvo bar. Gondole bilo je za Dubrovnik doba, kad se je oćutjela bila potreba, da općina razvije nekakvu življu djelatnost, eda grad ne zaostane za svijetom. Ovaj rad nije bio postepen. Općina se upustila u poduzeća, koja nijesu bila najsretnija. Grad- nja kazerme suviše je neproduktivna. Općina se zadužila do 400.000 fi. Kad svrši ugovor sa vojničkom vlasti, niti će se biti općina oprosti- la duga, niti će zgrada vrijediti onoliko, koli- ko će još duga bit, Isto je tako ugovor za elek- tričnu rasvjetu za grad jako nepovoljan. Poslije same tri godine društvo je od deficita došlo na suficit. Tako naš novac uživaju strani kapitali- sti, a do 50 godina, kad bi društvo imalo pre- dati općini cijelu instalaciju, općina je ne će moći ni upotrijebiti. Mogli bismo spomenuti i ugovor za vodu te neprestana okapanja s vlasnicima izvora u Rijeci. Svi ovi relativni neuspjesi nametali su vijeću, koje eto odstupa, veliki oprez u sklapa- nju povih pogodaba i preuzimanju novih podu- duzeća. Ravnoteža u općinskim izdacima nije bila poremećena, ali se je bilo bojati, da dd to- ga ne dogje, a trebalo je i ne prejudicirati grad. S ovoga stanovišta promatrajući stvari ne mo- že se zamjeriti vijeću, što je ostavilo svojim na- sljednicima, da provide za neke potrebe grada, koje su postale neizbježive. Novomu ćo vijeću to biti lakše, a sadašnjemu se bilo ograničiti na danje brige i doskočiti, gdje je trebalo, da ne zastane postepeni razvitak grada. Ovaj razvitak najbolje rasvjetljuju osnutak banaka, parobrodarska društva i promet stra- naca. Ako je ovo, i sve, što je tim u savezu dovelo do jačeg ekonomskog pokreta, ne može se s druge strane poreći, da je nepovoljno dje- lovalo na ekonomsko stanje onog dijela gra- gjanstva, kojemu su dohoci stalni, ili kojemu ovi ne rastu u razmjeru sa neprestanim posku- pljivanjem. 'To je uzrok, što su se u [Dubrov- niku počele isticati razlike u staležima, kojih prije nije bilo. K tomu dolazi i sasvim promi- jenjeno shvatanje narodnih i političkih pitanja, koje sve više preuzimlje maha. To sve čini o- stavštino staroga vijeća teškom i nezavidnom baštinom. Novo vrijeme, koje se osjećalo već zadnjih godina, traži svoja prava, a treba da mu se odazove, tko ne će da pregje' preko njega. pošteni ljudi upozorili na njegove zle namjere, pa te još jednom opominjem: čuvaj se! Barica je mirno i ozbiljno saslušala opome- ne svog muža, a onda ga ogrli, poljubi i reče: - Ivane mili, putuj sretno i mirno, jer će ti tvoja Barica ostati vjerna do groba. Toga majka nije rodila, koji bi me mogao tako zalu- diti, da krenem vjerom!... — Zakuni se, Barice, zakuni se srećom naše djece, da ćeš mi vazda vjerna ostati, za- htijevaše Ivan i strogi pogled upravi u njezine oči, Ivane! — govoraše svečano Barica — naša djeca neka me slijepu vode, ako ti do hla- dnog groba vjerna ne ostanem! Kunem ti se srećom našega lranja, Janka i one naše male Katice ! Ne vidjeia raja ni lica Božjega, a zemlja mi kosti izbacila, te me vrag... ne doreče stra- šnu kletvu, jer je uhvatio grčevit plač. Ivanu se razvedri lice. Bilo je očito da ga je ova zakletva zadovoljila i umirila. On pogladi svoju ženu i štrastveno poljubi u rumena lica. Vrijeme prolazilo, a čas zbiljskog teškog rastanka sve se više primieao. — 'vane moj dragi, mil. Ivane, hoću li te već ikad u životu vidjeii?! jecase Barica, a suze joj eurkom iz očiju curile. = Umiri se, ženo moja! Dobar je Bog. On će nas čuvati i ja ću se uz njegovu pomoć skoro povratiti i bit ćemo — ufam se u Boga — sretniji, nego li danas!... — Piši mi često nadoda Barica, kad so je malo smirila. Piši mi često, da znam kako ti je... — Kadgod se bude moglo — uvjeravaše Ivan. — Ti znaš, da sam nepismen, ali pobri- nut ću se, da kogagogi nagjem, koji će mi na- pisati pismo... Zazvoni zvonce i željeznički poslužnik po- zove putnike, .da ugju u vlak. Sa sviju strana podigao se ponovni plači jauk i tuj se odigravali prizori, koje pero nije kadro opisati. — Barice, dušo moja mila! Ostaj zbo- gom!... Pazi na djecu i nezaboravi na moje opomene — govoraše Ivan, a suze mu niz lice poput bujice tekle, dok je Barica zateturala, te je skoro pala. — Kunem ti se očinim vidom djece naše — prisizaše Barica potresnim glasom -— kunem ti se, da ću... i suze joj, te bolno, gorko je- canje prikinu riječ. Ivan podigne jedno'dijete za drugim i izlju- bi ih. Sav se tresao od silne uzbugjenosti i boli. Oštar zvižđuk lokomative dokrajčio je ove rastanke... još malo i željeznica zamakla za brdo, jureći svom silom prema Rijeci. 6 (slijedi) Izbori u Kotoru. Iz Kotora primili smo slijedeće brzojave: KOTOR 24/8. — Dovršeno drugo tijelo naših dvadeset, protuimefiica osam, odbivena tri pro- tivna. KOTOR 268, — Prvo tijelo bez oporbe, šes- desetri naša glasa, narod oduševljen, obije glazbe obilaze grad. G Dr. Pero Čingrija u ime kluba ,Hrvatske Stranke“, čestitao je općini kotorskoj na sjajnom . uspjehu slijedećim brzojavom : Općina Kotor Na ime kluba Hrvatske Stranke radujem se sa Kotorom, koji udarajuć stazom ljubavi i mira u današnjim ozbiljnim časovima, daje cije- lom narodu spascnosni primjer sloge kažuć nam put, koji treba slijediti da odolimo onim što svoje uspjehe slave na našem razdoru. Predsjednik kluba Hrvatske Siranke. Pero Čingrija. O ovim izborima pišu nam iz Kotora 24/8. Danas se nastavlja izbor trećeg tijela. Pošto se je ušlo u trag raznim intrigama naših proti- vnika, to su i ono "malo slijepih progledali, i tako se protivnici ne usudiše u trećem tijelu ni prikazati. Da znadu čitatelji, kakovim su se podlim intrigama slažili, dosta je da napome- nemo ovaj slučaj. U selu Lepetane pripadno općini Kotorskoj svi su birači naše stranke. Nazad nekoliko dana, naši protivnici napisaše im pismo, kojim ih opominju, da ne dogju na izbore, jer da će biti nereda i krvoproliča. Nije dosta što su falsificirali rukopis, nego falsifiiei- raše i dva podpisa; podpisaše ime našega taj- nika i jednoga od prisjednika. Glavar Lepetana pomislio je da se tu krije kakova lukavština, te pohita u Kotor da se o stvari obavjesti, i tako ostaše naši protivnici raskrinkani, a ugje li se u trag gospodi falsifikatorima, porazgovorit će mo se na sudu. Eto kakovim se intrigama služe naši protivnici. Bilo im na čast! Ništa im ne pomažo, skinuli smo im na vrijeme obrazine. * 26/8. Svršili su se danas općinski izbori sa pod- punom našom pobjedom, a porazom onih neza- dovoljnika, koji da zalude narod, nagjenuše sebi ime ,čisti“, a ti su ljudi sve samo ne Hr- vati. Kako već javismo žicom u trećem tijelu dobili smo 498 glasova. U drugom tijelu bilo je sa nas 20 glasova, a u prvom tijelu glaso- vala su za nas 63 birača. Nezadovoljnici se nisu prikazali ni u prvom ni u trećem tiielu, a bili bi ljepšu figuru učinili, da se nijesu ni u dru- gom tijelu prikazali, pošto uza svu bjesomučnu agitaciju nijesu mogli skupiti do ciglih 8 gla- sova. Izbor je zaključen bio uz prisustvo odu- ševljenog naroda. Na trgu pred općinskim do- mom dogjoše hrvatska i srpska glazba da po- zdrave novi izbor, a odatle zajedno obašle su grad svirajući rodoljubne koračnice uz pratnju mnoštva gragjana, koji su oduševljeni bratskom slogom burno klicali. I tako nezadovoljnici ostaše pokunjeni, Jadni popo, jadni rasfratica nigdje ga na večer nije bilo vigjeti, a načelnik ,en miniatura“ ner- vozno je put Škaljara odletio. Čujemo da kan- didira za ,podestata“ na Peluzicu, pa mu že- limo sretan uspjeh. Uprav su sažaljenja vrijedni naši nezadovoljnici, koji su se onako izvrgli, pa se obručili. Ali neka im bude, Sada igramo otvorenim kartama, pa se nadamo da će i ono malo zaslijepljenih progledati. Za vrijeme izbora osobito nam je u oko palo, uprav provokatorno agitiranje činovnika političke vlasti ing. M. Kar- lovca. Znamo da se je onako agitirajuć i leteć, spirituozan, kako jest, ko muha bez glave, po gradu, da kupi glasove i nagovara, htio odužiti jednom gosparu u štedionici radi zajnia, ali kao činovnik političke vlasti mogao je tražiti drugu prigodu da se uduži. Nego sva im agitacija ostala uzaludna i na ruglo, da se svijet s njima smije. Pomislite, uza sav napor, trošak i svako- vrsnu agitaciju, služeći so sa svakim sredstvima skupiše 8 giasova! Veselim srcem pozdravljamo ovaj izbor, jer na upravu općine dolazi složno, nezavisno gragjanstvo, Hrvati i Srbi, evijet inteligencije i karaktera, pa su opravdane naše nade da idemo u susret napretku i blagostanju. To su imena novoizabranih vijećnika: Bebić Ivan, Bjeladinović Niko, Brkan Ivo, Bu- ćin proto Jovo, Carić Juraj, Daković Špiro, Fra- nović Krsto, Gopčević Andrija, Ivanović Tripo, Jakičević Josip, Jovović Krasomil, Karaman Marko, Karaman Vladimir, Kurjal Marko, La- ković Krsto, Dr. Filip Lazarević, Marasović Cvjetko, Marinović Josip, Matijević Krsto, Mi- lošević Dn. Ante, Dr. Leopoldo pl. Nettovich, Potrović Niko, Petrović Tripo, Radimiri kan. Ivan, Radimiri Mato, Radivovič Jovo, Ramada- nović Veljko, Rossi Antun, Sekulović Veljko, Srkojević Josip, Dr. Jovo Stefanović, Tripković Vladislav, \ učinović Niko, i Dn. Marko Vučković. č+ m Sedmični pregled. UGARSKA. — U konferenciji liberalne stranke prihvaćen je predlog Danielov, da stranka želi raditi sa svim onima, koji su "prožeti velikom istinom, da interesi otadžbine zahtjevaju ujedinjenje svih onih, koji traže rije- šitbu krize na osnovi 1867. Do raspada libe- ralne stranke rekbi da neće doći premda je dvanaest zastupnika najavilo svoj istup. Proti raspustu stranke govorili su grof Tisza i He- dervary, koji je osobito istaknuo uspjehe, što ih je stranka postigla na svim područjima dr- zavnoga života i u izvanjskoj politici monarhije. Tisza se je dotakao pitanja o općem pravu gla- sovanja, pa je izjavio, da je to pitanje veoma znamenito i da treba postupati veoma oprezno, jer pogreška, koja bi se slučajno počinila u nje- govu riješenju mogla bi imati najteže posljedice, te bi bila nepopravljiva. RUSIJA. — Pregovori o miru zapinju. Na jednu i drugu stranku djelovala je vijest da je ministar vanjskih posala grof Lambsdorff službeno izjavi ikanskom poklisaru Mayeru, da Rusija neće platiti pod nikakvom formom ratne odštete, te da neće odstupiti ni pedlja zemlje. (iovori se da je grof Lambsdorff ovu izjavu učinio po ovlasti carevoj, ali sva je pri- lika da to nije istina, jer ni jedna ni druga stranka nije doznala za nju službevo nego tek iz novina. AUSTRIJA. — Prošlog utornika obdrža- vala se je u Ischlu pod predsjedanjem kralje- vim zajednička ministarska konferencija. Vije- ćanje je trajalo punih 5 sati, a što je konačno odlučeno, nezna se još do sada. O ovim konfe- rencijama izdana su dva službena communiquć, iz kojih se razabire, da se je vijećalo o stanju, koje je nastalo obzirom na zajedničke%*poslove poradi ugarske krize, te pitanju nastavka trgo- vačkih pregovora. , U drugom communiquč-u kaže se, da su ustanovljeni oni koraci, koji će biti mužni, ako se do 15. rujna ne razmrsi u- garska kriza. Po nekim budimpeštanskim vijestima pre- dložio je barun Fejćrviary u miuistarskoj konfe- renciji Kruni memorandum, u kojem su'sadržani »po prilici“ ovi prijedlozi: o vojnim pitanjima ima se pokušati sporazumna riješitba, koja je već jednom naviješteoa — imalo bi se naime urediti pitanje o službenom i pukovnijskom je- ziku s pomoću novog teritorijalnog sistema, po kojem bi se u svim ugar. pukovnijama obez- bjedilo gospodstvo magjarskog jezika. Na dalje je u vladinu programu reforma zastava i em- blema, pa fakultativna upotreba magjarskog je- zika kod nižih instancija vojnog sudovanja. Za ove koncesije, koje bi bile temelj novih prego- govora s koalicijom, zahtijevala bi vlada, da se povisi današnji broj vojnika pod puškom, da se odobre vojni krediti i da se glasuje novi obranbeni zakon za 20 godina, a na polju u- nutrašnjih reforma imala bi koalicija slobodne ruke, naročito za pouku u pučkoj školi i za gospodarstveni odnošaj prema Austriji. Ako ne bi htjela koalicija preuzeti vlade na temelju ovog programa, bio bi barun Fejćrviary spreman da eventualno i sim provede ovaj program. U tom bi slučaju odgodio sabor do 7. siječnja. On bi toga dana zaiskao indemnitet, pa bi bez obzira na to, da bi ga dobio ili ne, raspustio Zastupničku Kuću i proveo na osnovu spome- nutog programa nove izbore s nadom, da'bi iz izbora izašla nova većina na temelju g. 1867. Za taj slučaj popunio bi se kabinet ministrom tinancija i ministrom a latere, Naši dopisi. \ Orašac, 28 kolovoza. Na moje pismo priopćeno, tiskano u broju 92, .Crvene Hrvatske“ kojim sam pobio sve ono što je ,Prava“ pisala u br. 21 o našim izbori- ma, te dokazao da sam u pravo doba zakonitim putem tražio izpravu imenica, pozvao sam bio uglednu osobu da izagje na javnost i pobije me. Ali ona se krije sve dalje, dok e iz busije daje netemeljite podatke ,Pravoj* koja u broju 23 odgovara mi da sam ja posredovao da birača iz III bude prenešeno u II tielo, te da mi je načelnik prihvatio utok bez znanja upra- viteljstva, koji da_nije bio podkriepljen sa is- pravama, te da nijesu bile promjene unešene u iskaz dodataka niti saopćeno strankama, i da je to sve protuzakonito, i zašto je tako učinjeno da ću ja znat najbolje jer da sam majstor u izborima. 3 Na ove neosnovane opaske i lažne prigo- vore nebi se ni osvrnuo, ali da tko ne pomisli da jo baš onako, dužnost mi je da stvar razbi- tim kako slijedi: U veljači kad su bile listine oglašene pre- gledao sam ih i našao puno pogriješaka, stoga sam u zakonito vrijeme, tražio ispravak, da se neki birači, koji su po dva puta pogriješno u I izborništvu bili upisani sa jednoga broja zbri- šu; a neki koji su još nazad 15-20 godina pre- minuli izbrišu, a upišu njihovi nasljednici koji faktično porez plaćaju i a su kao vlastnici uknjiženi. Tako se je ispravilo samo pet tvrdka, bez da sam pred očima kakve stranačke svrhe. Dokaz je tome da od pet ispravljenih tvrdka, samo su tri glasovali za stranku kojom pripa- dam a dva za protivnu.