interesi uvijek dovedu do toga, da se malo po malo proti stranci na vlasti stvori stran- ka opozicije, u koju se okupljaju pribjeglice iz svijeh logora. Za to su se uslijed fuzije ojačali redovi ,čistih“, a eto nam se javlja sada i demokratska taj U tomu nema ništa čudno to je dapače za ,Hrvatsku Stranku“ i korisno, jer će se na taj način odalečiti od nje ljudi, koji u nju ne spadaju, a ona što izgubi u brojnoj snazi, dobit će u slobodi i poletu. Koliko možemo znati, to je bila uprav i misao začetnika fuzije. Oni su odviše realni političari, da ne razumiju, kako je nemoguće okupiti u ,, Hrvatsku Stranku“ sve narodnjake i sve pravaše, ali nijesu htjeli nikoga isključiti te im je bilo mnogo stalo do toga, da se u ovo prijelazno doba sva- komu omogući pristup u stranku. Ovo u Šibeniku nije uspjelo. Tu vidimo s jedne strane stare narodnjake, a uz njih svo neprijatelje: sadašnje općine, s druge strane staro pravaše, a uz njih sve ,čiste“ i nečiste, štogod ih je u Šibeniku i njegovoj okolici. Za to grupiranje stranaka bit će kriva i stranka Iljadičina, ali je velika odgo- vornost i na Stojićevijem. Oni su u času fuzije bili na vlasti, njihova je dužnost bila, da se pokažu susretljiviji prama prištašama stranke, koja je pristala uz fuziju, nego pra- ma ,čistim“, koji za nju nijesu htjeli ni da čuju. Kad to nijesu uradili, sada se brane, da je s ljudima poput braće Iljadica nemo- guće složno raditi. Ove njihove lične ocjene ne mogu uvjeriti nepristrano općinstvo. Prijegjimo sada na sam čin izbora. Po onome, što čitamo u ,Narodnom Listu“, ko- misija se držala najveće zakonitosti, ali summum ius summa saepe iniuria, te se je tako dogodilo, da je izborna komisija onemogućila vršenje izbornog prava stoti- nama izbornika — sve u ime zakona. Kad je već moralo doći do toga, da se stranke, koje su mogle sporazumno birati, upuste u jalova borbu, iz koje obije izlaze ranjene, stranka na vlasti morala je prama protivni- cima imati barem toliko obzira, da ne bude sumnje, da se je poslužila svojim položajem, da sebi osigura pozicije, stečene uslijed do- govora. Taj obzir nalagale su Stojićevim i prilike u pokrajini, Morali su znati, da će na ove izbore negdašnji narodnjaci u Dal- maciji gledali kroz naoćare ,Našeg Jedin- stva“, dotično njegovih šibenskih dopisnika. Trebalo je pri svakom pojedinom činu una- prijed promisliti, kako će ga se moći oprav- dati pred javnosti, jer je bilo predvidjeti, da će s mnoge strane upotrebiti eventualne ne- redovitosti kao sredstvo proti ,Hrvatskoj Stranci“. Da su na to mislili Stojićevi, ne bi bili šibenski izbori uzvitlali ovoliko prašine. Čemu je izborna komisija? — to bismo pitanje htjeli staviti šibenskim ,pravašima“, jer po svemu izgleda, da su litjeli od komi- sije stvoriti kakvo novo upravno sudište. Mješte da se ograniče na konstantovanje identičnosti birača te upotrebljavanje zakon- skih norma, članovi su njezini sebi arogirali pravo viših vlasti, da sude o valjanosti op- ćinskog spisa, koji nosi: potpis dviju prisjed- nika. Sto je izbornicima stalo do razmirica izmegju načelnika Stojića i presjednika Bor- | čila, i je li prvi ovlastio drugoga, da za načelnika potpisuje ili nije? Ako je g. Borčilo počinio štogod, što nije smio, neka kazneni sudac sudi, a ne komisija izborna. Ovako promatrajuć njezin rad, toliko hvaljena zakonitost izbora izgleda drukčije, nego misle nekoja gospoda. Ova je prama protivnicima pokazala sličnu susretljivost kako g. Stojić prama svojim drugovima u upravi, kad je priječio prisjednike protivne stranke, da sa svoje strane ovjerovljuju iz- borne komisije, ljude sebi neprijazne. Pa se poslije svega ovoga čude, da se u Dalmaciji nalazi ljudi, koji im ne pljeskaju na ova ju- naštva! Za to nije potreba biti pristaša »Našeg Jedinstva“, dosta je imati oči u glavi, da vidiš posljedice ovakog postupanja. Eto ima mjesece dana, da su izbori mi- nuli. Sada je lakše i njima u Šibeniku pre- gledati, što su postigli, i nama uočiti novo stanje, koje su izbori stvorili. Oni su pobije- dili, ali ih pobjeda zapada mnogo, a protiv- nici bjesniji i to uspješniji, jer g. Stojiću ntemperemenat“ svakoga dana stvara novih neprijatelja. Ova pobjeda dovodi u toliko zemlju u veliku nepriliku, jer je izvojštena proti ljadima, koji su se uvijek pokazali vjerni vojnici nekadašnje narodne stranke, od koalicije ,pravaša“ sa ,čistim“. Mi se nadamo, da će se Stojićevi osloboditi ovoga nepotrebnog dodatka i da će se iskreno pri- ključiti , Hrvatskoj Stranci“, kako su to D.ru Trumbiću obećali, ali dok to ne vidimo mo- ramo u šibenskoj pobjedi nazirati ojačanje elemenata, koje je bolje bilo držati po strani i ne dopustiti im, da puste korijena. Htjeli smo čekati, dok vidimo, koji će oblik konačno uzeti stranačke prilike u Ši- beniku. Za to smo se, kad su nam došli glasovi o šibenskim izborima, ograničili“ la osudimo sam čin. lzazvani upustili smo se danas malo u dulje. Ne vodi nas u tomu druga misao, nego da obrazložimo svoje sta- novište. Na nas će zbog toga opet navaliti, ali ako ,pobjeditelji“ iz našeg pisanja razu- miju, u kako su teški položaj stavili i sebe i nas i cijelu , Hrvatsku stranku“, postigli smo svoju svrhu. of i + Fra Grga Martić. a Dne 30 pr. mj. preminu na Kiseljaku sta- rac Radovan. Njegove ,Osvetnike* poznaš. Tu je on podigao divan spomenik junaštvu svoga naroda, a sebi osigurao časno spominjanje, koje ne će izblijediti ni onda, kad izblijedi slika tur- skih zuluma, koje je naš pjesnik opjevao. S Martićevim imenom spojena je povjest njegove Herceg-Bosne, nadasve četrdesetih go- dina. U ono burno doba, kad je Omer paša Konavoski izbori i ,,N. Jedinstvo“. Da doskočimo izvrtanjima ,Našeg Jedin- stva“, koji od prvog pomola hrvatske stranke svojim pisanjem je potkapa, potpirujuć strasti pritisnuo narod, kad su se po gorama počelesl! sijući razdor, uoblašteni očitujemo, da kandida- oriti pjesme osvetnika, zaigrale kao od sebe gusle Radovanove. U pjesmi je čovjek iz na- roda izlio sve svoje boli i nadanja. Njegov ,Obrenov“ i ,Luka Vukalović“ pravi su biser poezije; zanos i umjetno shvaćanje spojilo se u skladnu ejelinu sa narodnim duhom, koji je cijeloga pjesnika prožimao te stvorilo nešto, što je u svojoj vrsti nenatkriljivo. Ni sam pjesnik nije više tako visoko dosegao. On je i kasnije pjevao, ali guslama, kao da se hoće divjačne planine i hajdučkog padališta. Sugjeni odnošaji poslije 1878. i prisiljeni mir nepovoljno su dje- lovali na polet pjesnikov. + * * Fra Grga rodio se u kršnoj Hercegovini u malom seocu Posušju na 5 februara 1822. Već u ranoj mladosti pokazao je izvrsni talenat tako da ga je godine 1834 stric poslao na nauk u samostan Kreševo, gdje je izučio pet razreda gimnazije. Šesti gimnazijski razred svršio je u Požegi a u Zagrebu je izučio filozofiju. U to se je doba bio razmahao i ilirski pokret, koji je privukao u svoje kolo i Martića sa još ne- koliko njegovih pobratima, pa već tada nala- zimo u ,Danici llirskoj“ njegove prve rodo- ljubne pjesme. Bogoslovje je učio u Stolnom Biogradu a god. 1850 postane župnikom u Sa- rajevu, gdje je kasnije ostao do okupacije. Njegov život isprepleten je sa onim bur- nim dogagjajima, koji je naš narod u Bosni podnio prije okupacije, osobito u vrijeme vezi- rovanja poznatog Omer- paše. Ovaj je na osobiti način hotio istrijebiti književnu prosvjetu, koju su u ono doba bili probudili fratri Jukić i Mar- tić. Jukić je bio prognan u Carigrad, što mu je i zadalo smrt, a i Martić bi bio zlo prošae, da nije baš GOiner-paša bio opozvan. Iza kako je proputovao skoro sve balkanske zemlje bio je neko vrijeme u Kreševu kao profesor mladeži, gdje je baš spjevao prvi dio svojih ,Osvetnika“ pod naslovom ,Obrenov“. Druga dva dijela »Luka Vukalović i boj na Grahovcu“ te ,Boj turski i Crnogorski god. 1862“ spjevao je kao župnik u Ponijevu, a četvrti dio ,Kiko i Zelić, dogagjaj iz god. 1842“ spjevao je u Sarajevo. Kasnije je dodao ,Osvetnicima“ još tri dijela. »Osvetnici“, u kojima se zrcali borba bjed- ne raje zauzimlju iza Čengić-age prvo mjesto u našoj literaturi, a krasno su se o njima izra- zili svi, koji su ih ocijenili. Martić je bio spjevao i ,Osmanidu“, u ko- joj je bio ocrtao bosanskog vezira Topal-Osman pašu, ali bojeći se jednom premetačine, bio je sakrio pjesmu u žito, gdje su je izjeli miši. Sam fra Grga u velike je žalio ovaj slučaj, jer je po njegovu sudu to bilo njegovo najbolje djelo. Po raspravi prof. Pavića sastavio jo bio fra Grga epos sloj na Kosovo“, skup kosovskih pjesa- ma, koje je takogjer kritika pohvalila. Martić je pisao mnogo, skoro u svim hr- vatskim listovima, a pok. Kohariću diktirao je svoje memoire ili ,zapamčenja“ kako ih je sam zvao, a koji još nijesu bili objelodanjeni. Bila mu laka rođena gruda, a uspomeni njego roj Slava! ura Marka Klaića za načelnika konavoskog, djelo je predsjednika kluba hrvatske stranke Dr. Pera Čingrije, koji ga je na to sklonuo zamoljen od svojih konavoskih političkih privrženika u mi- sli, da će se tim utišati svaka daljna borba, Marko Klaić, koji je odrješito bio otklonio ponugjeno mu načelništvo bio je stari borac, kako cijela mu obitelj, u redovima narodne stranke, kojoj je sve do fuzije ostao vjeran; a mislimo da ne- ćemo pretjerati kad rećemo, da se primio najviše za to da pogodi predsjedniku našega kluba. Mislio je ovaj da Mašan -Magud nakon po- znatih nezgoda i zbog jake struje, koja se je u Konavlima prema njemu digla, nebi smio na- tjecati se na čast načelnika, i ako je znao da on na to smjera, i da u tu svrhu traži potporu stanovitih krugova, čiju blagohotnost da po- stigne, ostentativno se opriječio vijeću da se iz općine ostrani Handelova slika, koja je i danas resi. Tim se je služio kao zaslužnim činom onda, kad je pošao preko Spljeta u Zadar da tamo steče pokrovitelja. Što osobito žalimo u ovom mutnom poslu jest, da u stranačkim novinarskim prepirkama, bezobzirno se rešetaju u grobu mrtve Klaićeve kosti, na temelju ostarjelih spisa, čiji je sadržaj ondašnjim prilikama odgovarao, a koje je sada vrijedni kanonik Crnica stavio na raspoloženje vrijednijem uredniku N. J., sa mnogo drugih, izmegju kojih nam kažu, da ima i onih presje- dnika našega kluba, koji dok je on radio u Ko- navlima za narodnu stranku, bio je s njim u dobrim odnošajima, kako je sama narav stvari zahtjevala. To je stanje trajalo dotle, dok u iz- borima od god 1889. taština i čežnja za zastu- pničkim mandatom nije g. kanonika zaslijepila, te je učinio nešto što mu se nije moglo da oprosti. Onda bio je kandidat narodne hrvatske stranke za vanjski naš kotar Dr. Pero Klaić. Crnica i Mašan radili su potajno, kako je to dobro poznato izmegju ostalih i ondašnjemu kotar. poglavaru u Dubrovniku g. Tončiću, da uspjeh Klaičev osujete; te udesiše tako stvari, kako bi trebalo, da narodna hrvatska stranka bira Crnicu, ako neće da prodre pra- vaški kandidat. Tako su izgledale stvari na dan izbora. Ipak ako su pravaši podigli bunu i bu- nicu da izagju sa svojim predloženikom, još je konačni uspjeh izbora, relativno, stajao u rukama Dr. P. Čingrije, kojemu je bila odana nekolicina birača, tako da je bilo do njega, i ako nije mo- gao učiniti da ispane Klaić, učiniti da izagje mjesto njega Crnica. Nego u posljedni čas malo prije izbornog čina Dr. Čingrija riješio je svoje svake obveze i tako je izpao Dr. Trumbić. Od tada razumije se da njegovi odnošaji sa g. Cr- nicom nijesu bili oni nekadašnji. U takom stanju izgleda sasvim tendenci- joznokad se hoće da prikaže svijetu, da je Marko Klaić bio pravaški kandidat, a njegovi pristaše neprijatelji pok. Miha, a da su bili prijatelji ovoga cavtajski afariste, e. k. autonomaški či- novnici i konovoski zavedenici, koji svi skupa sačinjavaju sada onu smjesu ljudi, koja se slu- žila Mašanom kao lutkom da općinu prihvati u svoje zamke. . Nije istina za to da u Magudovu taboru nalaze se svi oni, koji su nekad bili s pok. Mi- hom, dapače je sve protivno, ako izuzmeš neke Hladni govor bilježnikov još je više u zdvojnost utjerao mladu ženu. Sva rasplakana klekne ona u svom velikom očajanju pred bi- lježnika, moleći ga sklopljenim rukama, da ima smilovanja prema njoj i njezinoj dječici, da je ne rastužuje još više zbog nepromišljenih riječi njezina muža. — Barica — bilježnik će nakon nekoliko časaka — bio sam ti vazda dobar, a bit ću ti i nadalje, ali muža ti ne mogu povratiti. Ja ću se zauzeti, da ga se pronagje, al ćeš dugo mo- rati čekati dok se što sazna. Barica zahvali bilježniku i pohiti kući, za- dovoljna da se bilježnik okrenuo. Nakon nekoliko dana prolazio je bilježnik .u službenom poslu“ mimo kuću sirotne Barice te se k njoj navratio, da joj priopći, da se to- bože smiri, da so on postarao, ,kako službeno tako privatno“, de se njen muž pronagje. Barica se razveseli i ne smože riječi, kako da zahvali tako prijaznom, dobrom i susretljivom bilježniku, koji se toliko trudi za njezino dobro. Kratko vrijeme zatim umre bilježnikova žena od raka u želucu, Bilježnik se nije odviše žalostio; šta više bio je veseo, jer je s njom nostalo velike za- preke njegovim osnovama, koje su sad sazrile. Svije: je pravo imao, kad je osumnjičio bilježnika, da se još za žive svoje žene žudio za lijepom Baricom, Sad, gova je vruća 1 jedina želja bila: živjeti s njom. kad je obudovio / usplamti još veća, još žarča ljubav u sreu. Nje- | Znao je, da mu žena ne će preboljeti, al trebalo se riješiti i druge zapreke: Baričina muža. Da postigne svoj cilj odluči posližiti se luka- vošću i varkom ni ne misleći na posljedice toga nedopuštenoga podvata. Iza kako je opet proteklo nekoliko mjeseci a da o Ivanu ne stiže nikakva niti službena niti privatna vijest, primi Barica jednoga dana pismo iz Amerike. Bilježnik joj ga osobno do nio, te kako ona nije znala čitati, to joj ga je on otvorio i najprije za se pročitao. Dok je on tako čitao, Barica ga je proma- trala s razumljivom uzrujanošću, koja se na- skoro prometnula u pravi očaj, kad se smrknulo bilježnikovo čelo i kad je opazila drhtanje nje- govih ruku. Čitajte zaboga! — nestrpljivo će Ba- rica. Čitajte! Što se dogodilo? Je li živ?... Je li mrtav moj Ivica?!... Bilježniš ne odgovori ništa već postavi pismo na stol i kao spremajuć se na odlazak reče joj: — Ne mogu ti nikako priopćiti sadržaj ovoga pismu... Neka ti ga pročita pisar ili tko drugi u selu, jer ja ne ću da baš od mene sa- znaš ovu strašnu vijest. Ne, za ime propetoga Spasitelja! Ne mojte, gospodine bilježniče zavapi očajno Barica. Recite zaboga, što jo s mojim Iva- nom... pročitajte pismo!... Govoreći ovo nasloni se Barica s legjima na vrata, da tako zakrči bilježniku put. — Dobro, pročitat ću, ali samo pred svje- docima — reče bilježnik, i nakon kratke stanke dometnu: Moram biti oprezan, jer bi me mogao zao svijet osumnjičiti ... Taj čas baš su putem prolazili učitelj i trgovac iz istog sela. Barica izloti pred njih te obojicu umoli, da se na čas k njoj svrate. Oni su je drage volje poslušali, al kako su se začudili, kad su kod nje našli bilježnika... sjetili se glasina, koje su o njem i Barici po selu kolale. — Opažani, gospodo, — poče bilježnik — da vam je napadno, što sam ja ovdje, Ali zoajte, da sam vas baš i pozvao, da odvratim svaku sumnju od sebe... Radi se naime — nastavi bilježnik sa svom ozbiljnošu -- ob ovom: Upravo je stiglo pismo na ovu Baricu Duić. To je pismo, kako po biljezima vidite, iz Amerike. Ja sam ga donio neotvorena, kako je to ona sama vidjela, te sam ga na izričitu želju otvorio. Pošto sam pismo letimice za se pročitao te iz njega svu zbilju stanja stvari saznao, ne htje- doh Barici bez svjedoka ništa priopćiti, i to se je dnostavnoga razloga, što sam već sit sumnjičenja moje osobe po selu. Kao općinski bilježnik preuzeo sam na se, da se što sazna o nestalom Ivanu. — Po svojoj dužnosti donio sam ovo pismo, pa vas, gospodo, molim, da njegov sa- držaj uzmete do znanja i da ga potvrditi izvolite. Nakon ovog strašnog uvoda obrati se bi- lježnik k Barici, koja je kao okamenjena sta- jala, te joj, baš majstorski se pretvarajuć, reče: — Barica! Budi jaka i predaj se na volju Svevišnjega. Pismo ovo, u mojim rukama, ravno je iz Amerike, kako sam već rekao, a nosi pot- pis nekoga Luke Bokulića. Molim vas, gospodo, i tebe Barice, da poslušato, što piše. ,Draga gospodarice! Dok ovo pismo pišem izdiše vaš muž Ivan. On se jučer unesrećio kod posla. Jedan težak komad željeza nenadano se izmaknuo i pao s visino od 20 metara na legja nesretnoga Ivana. Njemu nema spasa i mi svaki čas oče- kujemo nastup smrti. Ivan vam šalje 60 dolara, te vas moli, da svu svoju ljubav žrtvujete djeci svojoj, a ako bi se opet kada udavali, da izaberete čestitog i pristojnog čovjeka iz boljeg stališa“. Bilježnik najednom prekinu čitanje. Oblio ga znoj i dok si ga je brisao, oba se svjedoka značajno pogledala. Posljednje, što je u pismu bilo, bilježnik je ponešto skratio. Dakle“, nastavi bilježnik, ,Ivan vam po- ručuje, da gosp. bilježnika u njegovo ime umo- lite za oproštenje, jer veli, da ga je on nepravedno osumnjičio i uvrijedio, 1'ogrešku, koju je on po- činio neka ne bi osjetila njegova jadna djeca. Ivan vas ljubi i pozdravlja sa svom dra- gom djecom i preporuča vas zaštiti božjoj. San Diego, 19. Augusta 1892, Vaš zemljak (slijedi) Luka Bokulić“,