Br. 37.

U DUBROVNIKU, 14. Septembra 1905.

. Godina XV.

 

GRVENA KRVATSKA_

Cijena je listu. unaprijeda: za da: za Dubroonik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i |

Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruni i po-
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do-

šasto polugodište.

 

_ Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

ri

U Subotu nas je ošinula nenadana vijest, da

je preminuo

Ernest Katić.
Netom7se je povratio s ljetnikovanja, koje je pro-
veo dijelom u hladnom Rogacu, a dijelom kod svoje
svojte u Trstu i u Zadru, dokopala ga se teška
nemoć, kojoj podlegne u malo dana organizam, osla-
bljen sličnom bolesti nazad nekolilgo vremena.

Pokojnik je rodom i srcem bio Dubrovčanin,
premda su ga potrebe života od rane mladosti
držale sve do god. 1884 izvan zavičaja. Te godine
postane on bilježnikom u našem gradu te zauzme
brzo u gragjanstvu ono mjesto, koje ga je išlo po
njegovu zauzimanju za interese grada i napredak
naše stranke, uz koju je iz rana pristajao. Pri koncu
prošlog zasjedanja dalmatinskog zastupao je grad
Dubrovnik. Bio je kroz zadnje šestogodište općin-
ski prisjednik, a prošlih izbora ponovno je bio bi-
ran u vijeće. Blago Djelo gubi u njemu svoga
predsjednika. Sve ma je to zadavalo dosta brige i
posla, ali ih je on preuzimao na sebe — kako se
je često sam izrazivao — kao gragjansku*dužnost,
bez koje u gradskim uredbama ne može da bude
pravog napretka.

Osobita uzroka ima i naš list, da žali težak
gubitak. Bio mu je iskren prijatelj i pomoćnik, kad-
god je svjeta i pomoći trebalo.

U Ponedjenik se je zahvalno gragjanstvo do-

stojno odužilo uspomeni njegovoj, pohrlivši, da oda-

de zadnju počast smitnim njegovim ostancima. Kao
nekadašnjem gradskom zastupniku gorjeli su za
sprovoda fenjeri obaviti crninom, a općina i sva
mjesna hrvatska društva, kojima je on bio članom,
vila su u znak žalosti barjak na pod stijega. Bila
mu laka rogjena zemlja, a ožalošćenoj udovi i
ostaloj svojti naše iskreno saučešće!

 

Dubrovnik, 12. septembra 1905.

Zagreb. — U zadnje doba palo je napokon
na pamet Dnevnom Listu“ i njegovim tajnim dvor-
janicima, da reagiraju na ,uvrjede“ Novog Lista“
gradu Zagrebu. Razlog? — Izbori su na domaku.
Po ovom mjerilu u nas se sve mjeri; strančarske
koristi parče zlo, nek se dalje širi, dok naraste ta-
ko, da mu nijedna stranka ne može više da odoli.

Zaludu je tajati! Zagreb nije više ono za hi-
vatski narod, što je negda bio i što bi morao da
bude. On je izišao izvan uloge onoga časa, kad je
počeo živjeti osobitim svojim životom, a prestio
biti srce, gdje bi se usredotočile žile kućavice
naroda. Zagrebački život nije život cijelog naroda,
zagrebačka politika ne  odrazuje mišljenje cijele
zemlje. Izmegju naroda i glavnog grada niču pre-
grade, a tih ne će mostati prije nego u Zagrebu
razumiju, da Zagreb nije svjetlost, koja od sebe
sjaje. On samo povraća narodu, što mu narod daje.
Duševna hrana, koju primamo sa središta može biti
preuregjena i prigotovljena od zagrebačkih kuhara,
ali uvijek dolazi iz naroda za narod.

Ovome slanju krive su dosta političke stranke.
Spominjemo samo mizerno držanje ,narodne stran-
ke“ u pitanju reinkorporacije Dalmacije, koja je
dalm. zastupnike prisilila, da oni sami preuzmu
inicijativa bez obzira na Zagreb, Pa poslije svega
toga organ te stranke podiže svoj glas u obranu
Zagreba!

Shpućsa & Sheypeniis. Tko ne zna, ovo
znači ,Nada Albanije“, To je ime novom listu, koji
izlazi u Dubrovniku. Odgovorni urednik Adolfo Ča:
roki. Vlasnik i urednik Nikola bey Ivanay, Izlazi
sedmično, cijena 12 K. U njemu se piše arbanaški,
talijanski i hrvatski,

Odmah se u prvom broju naviješta borba
Turskoj, ,8 kojom se moramo boriti i sporiti sve,
dok sasvim me prečistimo sve račune s njome“.
Pod ovim riječima može se skrivati svašta. Cui pro-
dest? Komu koristi ova borba? — to je pitanje.
,Sloboda i nazavisnost Albanije“ lijepa je riječ,
ali nju može svak rijeti. Čekat ćemo djela, da ko-
načno rečemo svoj sud.

\o/ +

 

Dolje krinku! +;

Čitamo u ,N. J.“ ogavan napadaj ma
Dr. M. Čingriju i sve one, koji se kupe oko
našeg lista. Nek se urednik spljetskog libela
ne boji, da ćemo se sakriti i doviknuti ,0 je
ispod našeg dostojanstva odgovarati mu“.
Osobno gnušanje upustiti se u p.lemiku' sa
jednim probisvjetom  žrtvujemo novinarskoj
dužnosti, da upoznamo svoje čitaoce ovom i-
grom, koja ponizuje hrvatsku Dalmaciju do
službenice ličnih interesa svih onih znanih i
neznan h , patriota“, koji se sada na nas bacaju
kamenom iza legja jednog Antonija Stražičića.

L'st ,Pučke banke“ navaljuje na ,,ban-
kira“ Dr. Melka Čingriju! — Osa: je čiuje-
nica dosta rječita, da sama označi nisku in-
trigu, koju je Antonije Stražičić ovjenčao svo-
jim napadajem u ,N. J.$ — dostojno nježi-
nih začetnika. Oa je imao zadaću, da , gšeftu“
svoga hranitetja sačuva poslovnu tajnu, a u-
jedno posluži svoje ,zalegje“ jurišem na lju-
de, koji u Dalmaciji dižu barjak narode
misli te u , Hrvatskoj stranci“ vjerno vojifu
za bolju budućnost zemlje. Napadaj je davo
pripravljen. Da se ne osjeti tiho lagumanje,
trebalo je podići zaglušnu viku za slogona,

uprti na n pravicu, prokliniali narodne <...

mane; a da ne bude_baš nikoga, da tomu
rovarenju stane na put, valjalo. je u narodu
ubiti povjerenje prama ljudima, Koji žele i
zastupaju. preokret u unutrašnjoj politici zemlje.
Počelo se, je insinuacijama pr. tiv D.ra Truni-
bića, sad jo osvanuo željeni pumfl t protiv
Dr. M. Čingrije. Za ovu se je rabotu unaj-
mio dobar sluga boljeg gospodara, i on je
vrši već godinu dana strpljivošću i spremom,
kakvu je moći zamisliti samo u čovjeku nje-
gove prošlosti.

Tko je Antonije Stvažičić? — Lilelista
Radnika“ i, Napretka“, i Gondolina
pokreta postao pisae glasovitih listova ,Ovi-
jele sa Konala“. Da se ud ori Hrvatima, kad
mu je kod Srba dotužilo, taj je čovjek išao
u D. M. Pište i 0. Miškova, da ga prekisle
na Mrvala. Dr. Perv Cingrije primio ga u
odvjetničku kancelariju, a otole pošao za u-
rednika spljetskog lista. Dok je dobro uziahao,
držao se je svojih preporoditelja u Isukrstu,
pa na jednom vrgao montiju i udario u li-
beralno diple. Kad mu ustrebalo novaca, u-
dvarao se vlasn'eima Crvene Hrvatske“, Ovi
ga zvali na uredništvo. On se odazvao, pot-
piso ugovor, izmamio predujam baš iz ruka
Dora M. Čuigrije, pa punim špagom novea
«Crvene IHrvatske“, a j š mokre ruko od or-
nila, kojim je potpisi, da ne će priznavati
političke Srbe u Bosni i Hercegovini, imao
tajni dogovor s pokojnim Fabrisom  uredni-
kom ,Dubrovnika“ te isto veče odmaglio u
u Spljet, da uredi svoje poslove, a odatle pi-
sao dopise u smislu, da treba udrit na Srbe,
kako na ,Vlshe*, jer je tobože hrvatstvu
spas u katoličanstvu...

To je taj Autonije Stražićić, koji na sva
usta viče, da je od pautivijeka bio prijatelj
Srba te zagovarao složan rad jednih i diu-
gih! Ovako osvjetljuje prošlust njegov libera-
lizam! Otkud njemu sada smionstv», da se
nabacuje na ljude, koji su uvijek iskreno is-
povijedali svoje političko i osobno vjerovanje.
Na ovo pitanje tražimo odgovora. Hoćemo
da poznamo ono ,zalegje“, o komu tako neo.
prezno brblja naš Antonije, jer inače njegov

Pojedini broj 20 para.

Izlazi svakog Četvrtka.

 

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crveno Hrvatske“ . Dubrovniku gdje s su utužljivi

|

| Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za
! puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran su Dopisi šalju ba Uredništva. Rukopisi se ne vra»
| čaju, a & nefrankirana pisma ne primaju se

ase 20 para. Oglasi koji se više

 

 

rad ne ostaje drugo no tajno rovarenje ne-
prijatelja hrvatskog naroda.

Hrvatska je stranka uzela sebi za na-
čelo uspostaviti stare sveze sa Srbima iz do-
ba ,Narodne Stranke“. I prostomu oku ne
može izbjeći, da predrasude, koje su se u
puku uvriježile u dvadeset godina borbe, nije
moguće iskorijeniti odjedanput. Tu se hoće
oprezna i ustrpljiva rada, a cijelo pisanje
.Orvene Hrvatske“ svjedoči, da smo s naše
strane učinili sve, šlo smo mogli kao Hrvati
učiniti. Mješte priznanja mi sad žanjemo pod-
vale i insinuacije ,Našeg Jedinstva“. Ne ža-
limo se, nego samo konstatujemo.

Po ,N. J.“ nijesu Srbi krivi, da nijo
došlo do sporazama, već M. Čingrija i Me-
dini i drugi mlagji. ,Gdje je garancija s nji-
hove strane, jednom kad se pomire s Liepo-
pilom, da ne će opet postati pravaši? Srbi,
kad nijesu mogli imati tu garanciju, jer poz-
naju ljude, tražili su 18 vijećnika, da time
oni stvore garanciju za slogu izmegju Srba
i Hrvata“. Ovako piše organ ,degl' innomi-
nati“, a da sebi ostane dosljed in priznaje isto-
dobno, da je par dana prije drokčije pisao, a
ond. opet drukčije govorio. Ko će da ne u-
vidi u ovakovu pisanju prosto uckanje Srba
proti Hrvatima!

Ali Aatoniju nje dosta pomuljti- dobro
odnvšaje izmegju njih, on hoće svagju i me-
gju samim Hrvatima. Crnice, Gotovce, Ma-
šane o e mp. okupio je oko svoga lista, da
kidišu na jedinstvo , Hrvatske Stranko“, a
Relje i Bakote pušti, da priduše hrvatski
pokret u kotaru, gdje njegovu ulogu vrše c.
k. komesari.

Ovo je silan rad ,Našeg Jedinstva“,
a svo se vrši u ime načela svetih svim lHr-
vatima. Slavenska uzajumaost služi, da se
osigura u Konavlima vlast f]liranom trgoveu,
braniocu Iandelove slike, a preko njega Cr-
ničinoj družbi pod Ldovim blagoslovom. U
toj sramotnoj raboti re štedi se ni vedra
uspomena Miha Klaića, već se je po prašini
vuče na obrana ljude, kojima je rogjeni brat
Mhov vrata u lice zatvorio. U ime nekada-
nje ,narodne stranke“ koplja se lome za
Gotovca, a da se pokrije uspjeh ,čistih*
zadarskom kotaru, dosta je na njih navalji-
vati u Kotoru, Dubrovniku i po cijeloj osta-
loj Dalmaciji, samo za boga no ni u Ninu,
ni u Pagu. Preko tih sramotnih epizoda ije-
tošnjih izbora prelazi se sa par doskočica
na račun urednika ,Hrvatske Krune“.

Pioti komu je sve ovo napereno? —
Proti , Hrvatskoj Stranci“ ,Naše Jedinstvo“
u prve je nju krstilo nedonoščetom, a kad
je fuzija ipak uspjela, Antonije je zaigrao
kolo sa Crnicom, Mašanom, Bakotom, Reljom,
Gotoveem, da je mladu pokopaju. ,Naše Je-
diustvv“ od organa stranke provrglo se pre-
ko noći u organ svih dalmatinskih nezado-
voljnika; od kundurarija stvara načelna pi-
tanja; kritiku javnih prilika prevrće u pamfle-
te na pojedine osobe; laž odijera u ruho od
istine; jedne izrabljuje proti drugomu ... gdje
dopre, tragovi mu odišu mržnjom, svagjom
osvadom, infamacijom. A na taj svoj truli iz-
dajnički rad udario cimer ideale u vis“, Ko
44 se pri tom ne sjeti Frankove načelne
politike! U Banovini Josip Frank brani
načela, u Dalmaciji Antonije Stražičić
diže ideale, Frank vodi naručenu kampanju
protiv ljudima, koji mu gnausne račune mrze,
Stražičić je eto inaugurira.

 

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

Infamije.

Dok gospoda nadzornog odbora ,Našeg Je-
dinstva“ i upravni odbor ,Pučke Banke“, kako
»Naše Jedinstvo“ javlja, vijećaju o finan. stanju i
pravcu lista, mi ćemo da ispravimo meke ,nmetač-
nosti“, koje su se Antoniju ,potkrale“. Mučan je
posao, ali potrebit za dalmatinsko novinstvo, koje
živi u ambijentu okruženn lažima i potvorama.

Govorit ćemo ponajprije o sastanku ,mla-
gjih“ prvo u Dubrovniku, a zatim u Spljetu. O
njemu je ,C. H.“ br. 16. priopćila megju ostalim i
ovo: ,Bez kićenih govora i enfatičnih resolucija
pretresalo se je sadašnje stanje u našoj domovini,
uredba stranaka i furtimaška pojava, pa jednodu-
šno zaključilo se, da naprednjaci za sada ne stupe
u Dalmaciji kao posebna stranka, obzirom na fu-
ziju narodnjačke i pravaške stranke, koja bi se
imala da provede kroz najkrače vrijeme na teme-
lju programa, koji dopušta, da i oni u toj stranci
sudjeluju i rade“.

Dr. M. Čingrija ostao je vjeran tomu, što je
otvoreno zastupao na zboru u društvu sa drugim
skupštinarima, i što je bilo jednoglasno prihvaćeno.
Stupio je u Hrvatska stranku i u njoj lealno radi,
dok mu dopusti u njoj ostati ,N. J.“ e compagnia
bella. To sve zna Aatonije Stražičić, zna da dr. M.
Čingrija, Bogu hvala, nije sam, naprednjak u stranci,
sam dapače na časove hoće da su svi narodnjaci
naprednjaci, a ipak ima lica, da u svoje gnusne
svrhe predbacuje Dr. M. Čingriji, što bi bio postao
od narodnjaka naprednjakom, i kao naprednjak u
hrvatska ctranka ušao! Ali Antonijo po običaju ne
ostaje vjeran sebi ni u istom broju, jer malo kasnije
poručuje ,Slobodi“: bolje, da što više slobodoum-
nih elemenata, iskrenih patriota ugje u ,hrvatsku
stranku“. a da u njoj ojača pravac, za koji se bo-
rimo, mjesto da se stvaraju move stranke, kad ih
je i onako odviše“.

Jednakim poganlukom tvrdi da bi na sastanku
klaba Dr. Melko bio ,baš prvii najviše navaljivao,
da se za Boga ,Narodni List“ Biankina proglasi
organom stranke“ — a kad tamo mora znati, da
je baš Dr. Melko predlagao, da se osnuje za stranku
novi organ u Spljetu, pa kad taj prijedlog nije
usvojen, već je bilo odlučeno, da to bude , Narodni
List“, u oči je prisutnom Biankinu kazao, da tad
treba da žrtvuje svoju neodvisnost.

Antonije podmeće i pravaštvo Dr, Melku, što
bi bio 1903. za dubrovački list udesio pravaški
prodram. Šta se mari autoru glasovitog pisma Ku-
kulju, što dobro znade, da je baš Dr, Melko uz na-
šeg urednika, pri sklapanju ugovora s njim zastu-
pao duhrovačke narodnjake, dok je Dn. Antun Lie-
popili uz gosp. A. Miletića zastupao pravaše, kao
što zna, da poricanje političkih Srba u B. i Hu
ono žalosno doba bratskog klanja do istrage, nije
bilo stanovište pravaško, već svih Hrvata, kao-po-
stulat samouzdržavanja. Individuima kao Antoniju
Stražičiću treba laži i kleveta, jer od njih živu.

Koliko smo mi štedili pravaše u mjesnoj borbi,
kad nam je to nalagala obrana ideja, koje zastu-
pamo, Bogu hvala svakomu je poznato, jer se u ni-
čiji džep ne dadu skriti hiljade RO našeg
lista, Nije za to nego svakidašnja hrana ,N. J,“ kad
hoće da prikaže, da bismo se mi bili htjeli kriti #
tom za njegovim legjima, najmanje pak Dr. Melko
Čingrija, koji dapače nije vigjao dobrim okom, ni
kad bi Jedinstvo branilo i hvalilo dobre stvari, u-
vjeren da obrana neke čeljadi i dobroj stvari je
na štetu. To Antonije dobro zna, hine irae ,N. J.*
proti njemu.

Dr. Melko Čingrija nije od god. 1903. nikad
ni pisao Antoniju Stražičiću, do samo i jedino da
ga pozove, da povrati novac što je primio od ,C. H.“
iz njegove ruke i njegovom krivicom, jer su drugi,
što su Antonija već onda u dušu poznavali, za ru-
kav ga potezali, da mu ga ne dava. Ali on cijeneć,
da čovjek ne može biti onakov, kakav je Antonije,
podao mu je moljeni predujam, a poslije kad je
prevario, pisao mu da povrati. Do danas novac nije
primio, stigao je na isplatu onaj gnusni napadaj.

=vef-