Br. 37. U DUBROVNIKU, 14. Septembra 1905. . Godina XV. GRVENA KRVATSKA_ Cijena je listu. unaprijeda: za da: za Dubroonik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i | Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruni i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- šasto polugodište. _ Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. ri U Subotu nas je ošinula nenadana vijest, da je preminuo Ernest Katić. Netom7se je povratio s ljetnikovanja, koje je pro- veo dijelom u hladnom Rogacu, a dijelom kod svoje svojte u Trstu i u Zadru, dokopala ga se teška nemoć, kojoj podlegne u malo dana organizam, osla- bljen sličnom bolesti nazad nekolilgo vremena. Pokojnik je rodom i srcem bio Dubrovčanin, premda su ga potrebe života od rane mladosti držale sve do god. 1884 izvan zavičaja. Te godine postane on bilježnikom u našem gradu te zauzme brzo u gragjanstvu ono mjesto, koje ga je išlo po njegovu zauzimanju za interese grada i napredak naše stranke, uz koju je iz rana pristajao. Pri koncu prošlog zasjedanja dalmatinskog zastupao je grad Dubrovnik. Bio je kroz zadnje šestogodište općin- ski prisjednik, a prošlih izbora ponovno je bio bi- ran u vijeće. Blago Djelo gubi u njemu svoga predsjednika. Sve ma je to zadavalo dosta brige i posla, ali ih je on preuzimao na sebe — kako se je često sam izrazivao — kao gragjansku*dužnost, bez koje u gradskim uredbama ne može da bude pravog napretka. Osobita uzroka ima i naš list, da žali težak gubitak. Bio mu je iskren prijatelj i pomoćnik, kad- god je svjeta i pomoći trebalo. U Ponedjenik se je zahvalno gragjanstvo do- stojno odužilo uspomeni njegovoj, pohrlivši, da oda- de zadnju počast smitnim njegovim ostancima. Kao nekadašnjem gradskom zastupniku gorjeli su za sprovoda fenjeri obaviti crninom, a općina i sva mjesna hrvatska društva, kojima je on bio članom, vila su u znak žalosti barjak na pod stijega. Bila mu laka rogjena zemlja, a ožalošćenoj udovi i ostaloj svojti naše iskreno saučešće! Dubrovnik, 12. septembra 1905. Zagreb. — U zadnje doba palo je napokon na pamet Dnevnom Listu“ i njegovim tajnim dvor- janicima, da reagiraju na ,uvrjede“ Novog Lista“ gradu Zagrebu. Razlog? — Izbori su na domaku. Po ovom mjerilu u nas se sve mjeri; strančarske koristi parče zlo, nek se dalje širi, dok naraste ta- ko, da mu nijedna stranka ne može više da odoli. Zaludu je tajati! Zagreb nije više ono za hi- vatski narod, što je negda bio i što bi morao da bude. On je izišao izvan uloge onoga časa, kad je počeo živjeti osobitim svojim životom, a prestio biti srce, gdje bi se usredotočile žile kućavice naroda. Zagrebački život nije život cijelog naroda, zagrebačka politika ne odrazuje mišljenje cijele zemlje. Izmegju naroda i glavnog grada niču pre- grade, a tih ne će mostati prije nego u Zagrebu razumiju, da Zagreb nije svjetlost, koja od sebe sjaje. On samo povraća narodu, što mu narod daje. Duševna hrana, koju primamo sa središta može biti preuregjena i prigotovljena od zagrebačkih kuhara, ali uvijek dolazi iz naroda za narod. Ovome slanju krive su dosta političke stranke. Spominjemo samo mizerno držanje ,narodne stran- ke“ u pitanju reinkorporacije Dalmacije, koja je dalm. zastupnike prisilila, da oni sami preuzmu inicijativa bez obzira na Zagreb, Pa poslije svega toga organ te stranke podiže svoj glas u obranu Zagreba! Shpućsa & Sheypeniis. Tko ne zna, ovo znači ,Nada Albanije“, To je ime novom listu, koji izlazi u Dubrovniku. Odgovorni urednik Adolfo Ča: roki. Vlasnik i urednik Nikola bey Ivanay, Izlazi sedmično, cijena 12 K. U njemu se piše arbanaški, talijanski i hrvatski, Odmah se u prvom broju naviješta borba Turskoj, ,8 kojom se moramo boriti i sporiti sve, dok sasvim me prečistimo sve račune s njome“. Pod ovim riječima može se skrivati svašta. Cui pro- dest? Komu koristi ova borba? — to je pitanje. ,Sloboda i nazavisnost Albanije“ lijepa je riječ, ali nju može svak rijeti. Čekat ćemo djela, da ko- načno rečemo svoj sud. \o/ + Dolje krinku! +; Čitamo u ,N. J.“ ogavan napadaj ma Dr. M. Čingriju i sve one, koji se kupe oko našeg lista. Nek se urednik spljetskog libela ne boji, da ćemo se sakriti i doviknuti ,0 je ispod našeg dostojanstva odgovarati mu“. Osobno gnušanje upustiti se u p.lemiku' sa jednim probisvjetom žrtvujemo novinarskoj dužnosti, da upoznamo svoje čitaoce ovom i- grom, koja ponizuje hrvatsku Dalmaciju do službenice ličnih interesa svih onih znanih i neznan h , patriota“, koji se sada na nas bacaju kamenom iza legja jednog Antonija Stražičića. L'st ,Pučke banke“ navaljuje na ,,ban- kira“ Dr. Melka Čingriju! — Osa: je čiuje- nica dosta rječita, da sama označi nisku in- trigu, koju je Antonije Stražičić ovjenčao svo- jim napadajem u ,N. J.$ — dostojno nježi- nih začetnika. Oa je imao zadaću, da , gšeftu“ svoga hranitetja sačuva poslovnu tajnu, a u- jedno posluži svoje ,zalegje“ jurišem na lju- de, koji u Dalmaciji dižu barjak narode misli te u , Hrvatskoj stranci“ vjerno vojifu za bolju budućnost zemlje. Napadaj je davo pripravljen. Da se ne osjeti tiho lagumanje, trebalo je podići zaglušnu viku za slogona, uprti na n pravicu, prokliniali narodne <... mane; a da ne bude_baš nikoga, da tomu rovarenju stane na put, valjalo. je u narodu ubiti povjerenje prama ljudima, Koji žele i zastupaju. preokret u unutrašnjoj politici zemlje. Počelo se, je insinuacijama pr. tiv D.ra Truni- bića, sad jo osvanuo željeni pumfl t protiv Dr. M. Čingrije. Za ovu se je rabotu unaj- mio dobar sluga boljeg gospodara, i on je vrši već godinu dana strpljivošću i spremom, kakvu je moći zamisliti samo u čovjeku nje- gove prošlosti. Tko je Antonije Stvažičić? — Lilelista Radnika“ i, Napretka“, i Gondolina pokreta postao pisae glasovitih listova ,Ovi- jele sa Konala“. Da se ud ori Hrvatima, kad mu je kod Srba dotužilo, taj je čovjek išao u D. M. Pište i 0. Miškova, da ga prekisle na Mrvala. Dr. Perv Cingrije primio ga u odvjetničku kancelariju, a otole pošao za u- rednika spljetskog lista. Dok je dobro uziahao, držao se je svojih preporoditelja u Isukrstu, pa na jednom vrgao montiju i udario u li- beralno diple. Kad mu ustrebalo novaca, u- dvarao se vlasn'eima Crvene Hrvatske“, Ovi ga zvali na uredništvo. On se odazvao, pot- piso ugovor, izmamio predujam baš iz ruka Dora M. Čuigrije, pa punim špagom novea «Crvene IHrvatske“, a j š mokre ruko od or- nila, kojim je potpisi, da ne će priznavati političke Srbe u Bosni i Hercegovini, imao tajni dogovor s pokojnim Fabrisom uredni- kom ,Dubrovnika“ te isto veče odmaglio u u Spljet, da uredi svoje poslove, a odatle pi- sao dopise u smislu, da treba udrit na Srbe, kako na ,Vlshe*, jer je tobože hrvatstvu spas u katoličanstvu... To je taj Autonije Stražićić, koji na sva usta viče, da je od pautivijeka bio prijatelj Srba te zagovarao složan rad jednih i diu- gih! Ovako osvjetljuje prošlust njegov libera- lizam! Otkud njemu sada smionstv», da se nabacuje na ljude, koji su uvijek iskreno is- povijedali svoje političko i osobno vjerovanje. Na ovo pitanje tražimo odgovora. Hoćemo da poznamo ono ,zalegje“, o komu tako neo. prezno brblja naš Antonije, jer inače njegov Pojedini broj 20 para. Izlazi svakog Četvrtka. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crveno Hrvatske“ . Dubrovniku gdje s su utužljivi | | Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za ! puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran su Dopisi šalju ba Uredništva. Rukopisi se ne vra» | čaju, a & nefrankirana pisma ne primaju se ase 20 para. Oglasi koji se više rad ne ostaje drugo no tajno rovarenje ne- prijatelja hrvatskog naroda. Hrvatska je stranka uzela sebi za na- čelo uspostaviti stare sveze sa Srbima iz do- ba ,Narodne Stranke“. I prostomu oku ne može izbjeći, da predrasude, koje su se u puku uvriježile u dvadeset godina borbe, nije moguće iskorijeniti odjedanput. Tu se hoće oprezna i ustrpljiva rada, a cijelo pisanje .Orvene Hrvatske“ svjedoči, da smo s naše strane učinili sve, šlo smo mogli kao Hrvati učiniti. Mješte priznanja mi sad žanjemo pod- vale i insinuacije ,Našeg Jedinstva“. Ne ža- limo se, nego samo konstatujemo. Po ,N. J.“ nijesu Srbi krivi, da nijo došlo do sporazama, već M. Čingrija i Me- dini i drugi mlagji. ,Gdje je garancija s nji- hove strane, jednom kad se pomire s Liepo- pilom, da ne će opet postati pravaši? Srbi, kad nijesu mogli imati tu garanciju, jer poz- naju ljude, tražili su 18 vijećnika, da time oni stvore garanciju za slogu izmegju Srba i Hrvata“. Ovako piše organ ,degl' innomi- nati“, a da sebi ostane dosljed in priznaje isto- dobno, da je par dana prije drokčije pisao, a ond. opet drukčije govorio. Ko će da ne u- vidi u ovakovu pisanju prosto uckanje Srba proti Hrvatima! Ali Aatoniju nje dosta pomuljti- dobro odnvšaje izmegju njih, on hoće svagju i me- gju samim Hrvatima. Crnice, Gotovce, Ma- šane o e mp. okupio je oko svoga lista, da kidišu na jedinstvo , Hrvatske Stranko“, a Relje i Bakote pušti, da priduše hrvatski pokret u kotaru, gdje njegovu ulogu vrše c. k. komesari. Ovo je silan rad ,Našeg Jedinstva“, a svo se vrši u ime načela svetih svim lHr- vatima. Slavenska uzajumaost služi, da se osigura u Konavlima vlast f]liranom trgoveu, braniocu Iandelove slike, a preko njega Cr- ničinoj družbi pod Ldovim blagoslovom. U toj sramotnoj raboti re štedi se ni vedra uspomena Miha Klaića, već se je po prašini vuče na obrana ljude, kojima je rogjeni brat Mhov vrata u lice zatvorio. U ime nekada- nje ,narodne stranke“ koplja se lome za Gotovca, a da se pokrije uspjeh ,čistih* zadarskom kotaru, dosta je na njih navalji- vati u Kotoru, Dubrovniku i po cijeloj osta- loj Dalmaciji, samo za boga no ni u Ninu, ni u Pagu. Preko tih sramotnih epizoda ije- tošnjih izbora prelazi se sa par doskočica na račun urednika ,Hrvatske Krune“. Pioti komu je sve ovo napereno? — Proti , Hrvatskoj Stranci“ ,Naše Jedinstvo“ u prve je nju krstilo nedonoščetom, a kad je fuzija ipak uspjela, Antonije je zaigrao kolo sa Crnicom, Mašanom, Bakotom, Reljom, Gotoveem, da je mladu pokopaju. ,Naše Je- diustvv“ od organa stranke provrglo se pre- ko noći u organ svih dalmatinskih nezado- voljnika; od kundurarija stvara načelna pi- tanja; kritiku javnih prilika prevrće u pamfle- te na pojedine osobe; laž odijera u ruho od istine; jedne izrabljuje proti drugomu ... gdje dopre, tragovi mu odišu mržnjom, svagjom osvadom, infamacijom. A na taj svoj truli iz- dajnički rad udario cimer ideale u vis“, Ko 44 se pri tom ne sjeti Frankove načelne politike! U Banovini Josip Frank brani načela, u Dalmaciji Antonije Stražičić diže ideale, Frank vodi naručenu kampanju protiv ljudima, koji mu gnausne račune mrze, Stražičić je eto inaugurira. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Infamije. Dok gospoda nadzornog odbora ,Našeg Je- dinstva“ i upravni odbor ,Pučke Banke“, kako »Naše Jedinstvo“ javlja, vijećaju o finan. stanju i pravcu lista, mi ćemo da ispravimo meke ,nmetač- nosti“, koje su se Antoniju ,potkrale“. Mučan je posao, ali potrebit za dalmatinsko novinstvo, koje živi u ambijentu okruženn lažima i potvorama. Govorit ćemo ponajprije o sastanku ,mla- gjih“ prvo u Dubrovniku, a zatim u Spljetu. O njemu je ,C. H.“ br. 16. priopćila megju ostalim i ovo: ,Bez kićenih govora i enfatičnih resolucija pretresalo se je sadašnje stanje u našoj domovini, uredba stranaka i furtimaška pojava, pa jednodu- šno zaključilo se, da naprednjaci za sada ne stupe u Dalmaciji kao posebna stranka, obzirom na fu- ziju narodnjačke i pravaške stranke, koja bi se imala da provede kroz najkrače vrijeme na teme- lju programa, koji dopušta, da i oni u toj stranci sudjeluju i rade“. Dr. M. Čingrija ostao je vjeran tomu, što je otvoreno zastupao na zboru u društvu sa drugim skupštinarima, i što je bilo jednoglasno prihvaćeno. Stupio je u Hrvatska stranku i u njoj lealno radi, dok mu dopusti u njoj ostati ,N. J.“ e compagnia bella. To sve zna Aatonije Stražičić, zna da dr. M. Čingrija, Bogu hvala, nije sam, naprednjak u stranci, sam dapače na časove hoće da su svi narodnjaci naprednjaci, a ipak ima lica, da u svoje gnusne svrhe predbacuje Dr. M. Čingriji, što bi bio postao od narodnjaka naprednjakom, i kao naprednjak u hrvatska ctranka ušao! Ali Antonijo po običaju ne ostaje vjeran sebi ni u istom broju, jer malo kasnije poručuje ,Slobodi“: bolje, da što više slobodoum- nih elemenata, iskrenih patriota ugje u ,hrvatsku stranku“. a da u njoj ojača pravac, za koji se bo- rimo, mjesto da se stvaraju move stranke, kad ih je i onako odviše“. Jednakim poganlukom tvrdi da bi na sastanku klaba Dr. Melko bio ,baš prvii najviše navaljivao, da se za Boga ,Narodni List“ Biankina proglasi organom stranke“ — a kad tamo mora znati, da je baš Dr. Melko predlagao, da se osnuje za stranku novi organ u Spljetu, pa kad taj prijedlog nije usvojen, već je bilo odlučeno, da to bude , Narodni List“, u oči je prisutnom Biankinu kazao, da tad treba da žrtvuje svoju neodvisnost. Antonije podmeće i pravaštvo Dr, Melku, što bi bio 1903. za dubrovački list udesio pravaški prodram. Šta se mari autoru glasovitog pisma Ku- kulju, što dobro znade, da je baš Dr, Melko uz na- šeg urednika, pri sklapanju ugovora s njim zastu- pao duhrovačke narodnjake, dok je Dn. Antun Lie- popili uz gosp. A. Miletića zastupao pravaše, kao što zna, da poricanje političkih Srba u B. i Hu ono žalosno doba bratskog klanja do istrage, nije bilo stanovište pravaško, već svih Hrvata, kao-po- stulat samouzdržavanja. Individuima kao Antoniju Stražičiću treba laži i kleveta, jer od njih živu. Koliko smo mi štedili pravaše u mjesnoj borbi, kad nam je to nalagala obrana ideja, koje zastu- pamo, Bogu hvala svakomu je poznato, jer se u ni- čiji džep ne dadu skriti hiljade RO našeg lista, Nije za to nego svakidašnja hrana ,N. J,“ kad hoće da prikaže, da bismo se mi bili htjeli kriti # tom za njegovim legjima, najmanje pak Dr. Melko Čingrija, koji dapače nije vigjao dobrim okom, ni kad bi Jedinstvo branilo i hvalilo dobre stvari, u- vjeren da obrana neke čeljadi i dobroj stvari je na štetu. To Antonije dobro zna, hine irae ,N. J.* proti njemu. Dr. Melko Čingrija nije od god. 1903. nikad ni pisao Antoniju Stražičiću, do samo i jedino da ga pozove, da povrati novac što je primio od ,C. H.“ iz njegove ruke i njegovom krivicom, jer su drugi, što su Antonija već onda u dušu poznavali, za ru- kav ga potezali, da mu ga ne dava. Ali on cijeneć, da čovjek ne može biti onakov, kakav je Antonije, podao mu je moljeni predujam, a poslije kad je prevario, pisao mu da povrati. Do danas novac nije primio, stigao je na isplatu onaj gnusni napadaj. =vef-