Madžara. Sada je zastupnik Lecher počeo da grmi proti kamarili, koja hoće da u Austriji vlada preko glave austrijskih naroda. Ova nenadana promjena u držanju nje- mačkih stranaka znači:dosta. Od ljudi, koji nas biju, kad mogu, ne možemo očekivati ni- kakav sentimentalizam prama Madžarima, ako im nije u prilog. Nj. Vel. nije pripustilo ci- jelu većinu dalmatinskog sabora, a tada nije bilo ni Lechera, ni Ofnera, da u bečkom par- lamentu podignu svoj glas u obranu naših zastupnika. Okorjele Beustovee u pučkoj i naprednoj stranci vodi i sada ona ista misao, koja je dovela do dualizma. Prijevlast nijemstva u jednoj polovini mouarhije, a madžarstva u drugoj — to je još uvijek njihov zadnji cilj, neka ih je prošlost mogla naučiti, da to do- vodi monarhiju od anarhije i kamarile. Njima nije stalo ni do interesa dvora, ako ih ne mogu dovesti u sklad s interesima nijemstva. Ako se ne može sačuvati monarhiju, kakva je, neka bude Madžarima, što traže, samo nek u Austriji buda Nijemci ono, što su. Njima je draža personalna unija s Ugarskom, nego realna unija, kad bi u društvo Madžara i Nijemaca trebalo pripustiti još koga. Borba izmegju Beča i Pešte nije borba izmegju Nijemaca i Madžara, nego izmegju dvora, koji bi htio monarhiji sačuvati njezinu jedinstvenost i Madžara. Ovi će se potonji s Nijemcima kako braća nagoditi, a dvoru o- staje jedino tražiti potpore od drugih austrij- skih naroda. Tu bi je našao, kad bi je otku- pio davajuć svakomu svoja prava, ali to bi još brže spojilo Beustovce i Deakovce u obrani njemačkog i madžarskog imperijalizma. Ne smijemo se stoga nadati nikakvoj radikalnoj promjeni u sustavu monarhije, ako se kruni ne prohtije staviti narode pred go- tov čin, kojim bi se morali zadovoljiti od straha pred većim zlom. Ali su takovi poku- šaji jako pogibeljni za onoga, koji ih čini. To su ultima ratio, a valja da ih dopusti vanj- ski položaj države. Uz Rusiju razočaranu i pangermanski ,Wacht an der Donau“ na to sada nije uputno ni pomišljati. Jedino; čemu bi se Hrvati mogli nadati, bilo bi u ovoj prigodi proširiti svoju autono- miju i možda provesti sjedinjenje. Ali bez dr- žavnog prevrata to je moguće jedino uz sudjelovanje Ugarske. Upotrebiti zgodu, da se iznesu na javnost ta pitanja, i izvojštiti od Ugarske priznanje i proširenje naših pra- va, — za tim treba da ide naše nastojanje. Akcija započeta u tomu smislu mogla bi uspjeti, jer je Madžarima i sada potreba Hr- vata, i bit će im potreba unaprijed. Neodvisna stranka očito ide za personalnom unijom, a tu je teško postići bez sudjelova- nja Hrvatske. PRECAO Dubrovčani prama Dubrovniku. Obećali smo osvinuti se na prijedlog, koji je naš gragjanin, profesor hrvatskog jezika na bečkoj universi, Dr. Milan Rešetar iznio u , Dubrovniku“ o načinu, kako bi se Dubrovčani imali odužiti svi jetloj uspomeni njihovih otaca. On se povraća ma vini“, znače u njih pravu dragocjenost prvoga reda. A kod nas? Naš inače lijep ,Lom i svijet“ o ovoj grani narodne prosvjete ništa ne mari da znade, A naš jedini ženski list ,lomuće ognjište“ stao je doduše na vrlo moderno emancipialno stanovište, ali o veoma mođernom pitanju u vidu na narodne vezove ni mukajet. Emancipirajmo se od tudjeg duha, to je najpreče Braća Srbi bar imadu svoje radeničke škole, koje osvivaju njihove ženske zadruge o vlastitom trošku. Imadu i svoja Srpsku Vezilju“ (drugu go- dinu). To je časovis za ženski ručni rad. (Primiti- van je i siromaški doduše to list, urednik mu je mužka ruka; ali bolje išta, nego ništa! Tek se ipak vidi dobra volja i razumijevanje potreba narodnih Bar je učinjen neki te neki početak. Samo bi ,Ve- zilja morala donositi više ,vezove“ a ne boletristi- ku!“ Op. ur.) Kod nas je vazda ovako. Istom kad tudjin tipre prstom, pa nam rekne: ,Eto, jadni ne bili, ovo vam je u vas doma vrijedno i valjano!*+ — onda mi to vjerujemo, Prije ne. I najkrasnija, naj- pikantnija hrvatska vila u narodnom odijelu od tkanja, ooredenog iz swmih mjesečevih zraka, a iz- vezenog nebeskim zvijezdama, stupala bi usred nas nevidjena poput Pepeljuge, lok se ne bi našao prine iz tudjine, te ju poljubio pred svim svijetom. misao, koju je bio potakao u dopisivanju s njime Dr. Medini, a koju je tada trebalo ostaviti za bolja vremena. Htio bi da se sami Dubrovčani late posla, da rodu objave prošlost svoga grada, a da inicija- tivu u tomu preuzme sama općina. Njoj jednoj to pristoji, ona&ne bi smjela to prepustiti drugim, koji često za naše uspomene nemadu ni pijeteta po- trebita. U općinskom vijeću dubrovačkom i sada su ljudi, a cijenimo da će uvijek tako biti, kojima nije potreba napominjati, da su Dubrovčani. Isto smo tako uvje- reni, da bi samo dubrovačko gragjanstvo olakotilo posao općini, te da bi poticaj s njezine strane na- šao u njemu odziva, kakav dolikuje stvari, o kojoj se radi. Trebalo bi samo dati jamstva, da će se nešto raditi, a što se uradi, da će samo biti na- mijenjeno Dubrovniku; a to neka dadu osobe, koje bi eventualno bile pozvane, da radom upravljaju. Mi cijenimo, da u tom pogledu prijedlogu Dr. Rešetara ne prijeti nikakva pogibao. Pogibli bi moglo biti samo u nehaju, koji je za Dubrovnik u ovakovim pitanjima postao skoro proverbijalan. Svi bi žrtvo- vali, svi bi radili — a ne radi i ne žrtvuje nitko ništa. Pogledajmo samo što smo dosad uradili. Zai- sta malo prama onomu, što su drugi činili, Rad Meda Pucića, Budmani, Bogišića, Rešetara, Zore, Vučetića i drugih vrlo je neznatan prama ogrom- nom radu jednog Jirečeka i svih onih, koji su na- gomilali silnu gragju za poznavanje dubrovačke pro šlosti u izdanjima jugoslavenske akademije i po drugim znanstvenim publikacijama. Od Dubrovčana bavio se nešto više izdavanjem spomenika iz našeg arhiva samo Medo Pucić, a u sabiranju zbirke Sta- rih Pisaca, koju je zamjernim trudom i žrtvama iz- nijela na svijet akademija u Zagrebu, pomogao je skoro jedini Pero Budmani. Najbolje monogratije iz dubrovačke povjesti napisao je Jireček, temelj kom- parativnom ispitivanju dubrovačke književnosti po- ložio je Jagić, o Gunduliću najbolje su pisali Pavić, Marković — pa i sin dalekog sjevera Alfred Jen- sen. Što ima u našim bibliotekama i arhivu treba pitat one u Beču, Zagrebu, Beogradu, pa čak i Pe- trovskogu Kazanu i Taloczy u Pešti. Naša je jedna zasluga što smo pustili, da nam u arhivu radi — Gelcich. Ovu našu golotinju treba otkriti, jer nam se čini, da sami sebe varamo. Živemo u maglušini, koja se je nad gradom nadvela u povodu mjesnih trvenja i inada. Ona nam zastire vid u prošlost Dubrovnika. Mješte da je upoznamo i proučimo, te da nam i- stina rastjera mnoge predsude, koje su se ukorije- nile, jer smo u starom Dubrovniku htjeli naći po; tvrde sadanjim jadima, mi još i sada volimo vjero- vati bajkama hroničara i panegjerista. U Dnbrov- niku se za rad Jirečekov zna samo po čuvenju; Šišićevo prikazanje politike dubrovačkog senata u doba Hrvojino, koje je Tresiću izmamilo vapaj, da bi se i sada naši političari ugledali u stare Du- brovčane, nije pobudilo nikakvu osobitu pažnju; dubrovački se pjesnici znadu samo po imenu. A ovaj nehaj, što je još veće zlo, s dana na dan zahvaća većeg maha. Starija je generacija Osmana pozna. vala, sada ga poznadu samo oni, koje gimmazijska knjiga njim upozna. Može li ovome doskočiti prijedlog Dr. Reše- tara. Cijenimo da može — može barem u toliko, što će Dubrovnik imati prigode, da se upozna s djeli- ma i starijih i novijih pisaca. Ove puplikacije shva- ćamo naime kao nekakav zbornik, koji se ne bi smio ograničiti samo na to, da iznaša nove mate» rijale, nego i da prati ono, što se drugovdje radi osvrćući se uvijek i ma ono, što se prije uradilo, Tako bi se omogućilo, da uče, onijem, koji hoće, a drugim koji za to nemađdu vremena, pružit će se barem prilika, da i oni sa nekoliko kruna posvje- doče ljubav prama gradu. Zaista cijeno! sos. Onda bi tek naši na nju milo pogledali, onda bi teka kazali: ,Kakva si krasna“... Takovi smo, eto, a takovi ćemo se i pocijepati. To je naša nesreća, to — — —, Samo tma božja dobrih izgovora u nedobri čas, toga u nas ima vazda na pretek. Ej, vele neki i sada, lako je u Dalmaciji! Tamo se je sama Nje- zina ces. i kralj. Visost Marija Jozefa udostojala primiti protektorat nad spomenutim društvom za promicanje industrije čitmi, kera i vezova u Dal- maciji. Pače Njezina ces. i kralj Visost izvoljela je je izraziti visoko mnijenje, da bi se djelokrug isto- ga društva mogao još i proširiti. Mogao bi se raz- maknuti i na ženske radnje od likovica (Aločfaser) u gradu Hvaru, pa i na ćilimarstvo kao narodni produkat. Lako je onda u Dalmaciji raditi pod ova- kovim auspicijama. Ali nije tako lako i drugdje! Tako se izgovaraju. Sa mnogo dobre volje i po- štena rmdoljublja svida se može napredovati. Zlatna je ova: Tugje poštuj, a svojim se diči Tugi, tugjemu, tebi tvoj doliči! Aso . . Sedmični pregled. AUSTRIJA. — U carevinskom vijeću bila je zadnjih dana rasprava o izjavi ministra presjednika. Osobitom žestinom đbarali su se na vladu socijal- demokrati, nazivajući ministra slugom plemstva, klerikalizma i kamarile, a čulo se je povika i proti dinastiji. UGARSKA. — U četvrtak bio je u audien- ciji kod kralja barun Fejervary skupa s ministrom izvanjskih posala Goluchovskim. Premda je audien- cija trajala 2 sata ipak nije imala pozitivnog re- zultata. U subotu pak pozvan je u audienciju pre- sjednik magnatske kuće Csiky, da izvjesti kralja o položaju. Veliku je senzaciju pobudila izjava ministra- presjednika Fejervary, koju je po izravnom ovlaš- ćenju krune dao o trećoj tački kraljevih uvjeta t.j. o reviziji nagodbe, a koja je izazvala veliko neza- dovoljstvo u koaliciji. Izjava glasi: ,Uvjerio sam se, da kruna nije nikad imala namjeru ograničiti pravni djelokrug ugarskog zako- nodavstva, koji mu je zajamčen ustavom i zakonom. Treća točka kraljeve izjave ima samo ovaj smisao, u koliko se namjerava, da se mjesto onog načina: što je uglavljen u zak. članku XII. od g. 1867. za rješavanje zajedničkih poslova i za rješavanje po- slova, koje mora prosliediti zajedničkim sporažum- kom, eventualno nagje drugi način, ali takodjer uz sudjelovanje Austrije, — onda bi kralj na to pri- stao samo uz uvjet, ako bi bilo izgleda, da bi to po- sliedilo u zakonskom sporazumku s Austrijom. 'To- me ne bi mogao nitko prigovoriti, jer svaka ova- kva vrst postupka, koja pretpostavlja sudjelovanje Austrije, može se u praksi samo tako ostvariti, ako ustavni faktori Austrije takodjer zaključe ostvarenje ovog načina. Oko prethodne utanadžbe može se sva- kako poraditi ili putem obiju vlada, ili putem par- lamentarnih deputacija. Prema tome ne može se kraljeva izjava nikako tako tumačiti, kao da naš gospodarstveni odnošaj prema Austriji ima tako dugo ostati nepromienjen, dok obje države ne ugo- vore drugi sporazumak. Kraljeva izjava ne može već za to imati taj smisao, jer bi to bilo u opreci sa $ 68 zak. članka XII. od g. 1867. i sa zak. član- kom XXX.: 1899., po kojima je izrično zajamčena gospodarstvena samostalnost za slučaj, da se obje države ne bi mogle sporazumjeti“. Ova je izjava primjena sa zadovoljstvom u Ugarskoj, ali koalicija kao da nije zadovoljna sa formom. ITALIJA i NJEMAČKA. — U Petak sastali su se u Baden-Baden talijanski ministar izvanjskih posala Tittoni i njemački kancelar knez Biilow. Sa- stanku se pripisuje političko značenje. Bečkoj ,N. F. Presse“ pišu iz Mletaka da Tittoni ima zadaću, da osobno knezu Biillowu, kao zastupniku treće sa- vezne države, podnese svoje prigovore proti nepri- jateljskom“ držanju bečkog kabineta i proti, njego vim planovima na Balkanu. ENGLEŠKA i JAPAN. — Na 26. ov. mj. o- bjelodanjen je u Londonu i u Tokiju sadržaj novog engl ško-japanskog saveznog ugovora. Ugovor obu- hvaća osam članaka, a ističe najprije svrhu t. j. da se ima očuvati mir u istočnoj Aziji i Indiji, da se imadu čuvati interesi, zajednički svim državama u Kini, poštivajuć isto doba nezavisnost i integri- tet kineškog carstva te da se imadu štititi osobito teritorijalna prava Velike Britanije i Japana. u i- stočnoj Aziji, a braniti posebne interese obiju ze- malja u ovom dijelu svijeta. Zanimiv je drugi članak, koji glasi: Ako s neizazvane navale ili radi agresivnog držanja, po- duzetog od jedne ili više država, bude primoran jedan ili drugi ugovornik latiti se oružja, da obra- ni svoja prava i interese, drugi je ugovornik obve- zan priteći svom saveznika odmah u pomoć, te vo- diti š njim zajednički rat i sporazumno s njim za- jednički sklopiti mir. of Naši dopisi. Janjina, 1. Listopada. (Iz odlomaka općine Janjine). Primamo i uvrštujemo zbog nepristranosti : Puna dvadeset i četiri dana nakon općinskih izbora u nas, odlučio se neko iz Janjine poslati do- pis ,Narodnomu Listu“ ,0 našim izborim“ štampan u br, 77 istoga. Svrha dopisu vrlo je prozirna, da je i naiv- nom djetetu poznat cilj onakog pisanja, sada pri riješavanju utoka sa strane mješovitog povje- renstva , Rečeni je dopis u glavnom samo, vješto po- redana hrpa prosačunano izvrnutih činjenica. Nu nek se dopisnik ustrpi, ako zaželi biti će služen: O radu općine, pošteno udešenim listinama i izakuli- snim spletkama do odbora, izbora, muzike 1 nečisti, kojom su bili počašćeni izbornici iz odlomaka, sve će na srijedu, pak će tada i ne upućen biti na či- stu, s kime imamo posla. Megjutim (ne zavigjajuć bogatstvu varoši Ja- njine) da trijezan čitatelj bude odmah na čistu, 4 što je dovoljno da i tupiju glavu osvijesti, iznosimo za danas samo ovo: Naša općina utjerala je za god. 1904 ukupnog prireza kr, 776186, Od ovoga primila je: od varoši Janjine kr. 1557-94. Od odlo- maka: Popoveluke kr. 101006. Trstenika kr. 1082-96. Kozla kr. 1247-97. Putnikovića kr. 359:65. Brieste kr. 1085. Sresera kr. 62860. Žulijane kr. 778169. Ukupno dakle od odlomaka kr. 618332 prama varoši Janjine, koja je dopriniela kr. 155794! Nadodajemo ovomu, da odlomci imaju u listinam osobnih glasova kao pripadnici u tom ti- jelu 16, proti Janjini koja ih ima 11. I ako postoji neka razlika u prirezim nekih odlomaka, ipak gornje brojke najrječitije govore na čijoj je strani pravo. Pak se zbilja hoće do- sta smionosti za tvrdnju, da sama! varoš Janjina ima pravo na većinu, a dopisnik kao iz milosti pri- znaje ovoj e njima) nižoj ruci u selima samo tre- će tijelo!!! Izbornici iz odlomaka. .. . Domaće vijesti. Megjustranačka konferencija. — ,Novi List“ javlja: Juče su došli ostali narodni zastupnici, koji ne bijahu prispjeli u nedjelju. I tako na megju- stranačkoj zastupničkoj konferenciji saučestvuju: Iz Hrvatske: dr, Fran Vrbanić, Erasmo Bar- čić, Stjepan Zagorac, dr. Ivan Banjavčić, Ivan Ša- šel, Milan pl. Kiepach, Grga Tuškan, dr. August Harambašić, Cvjetko kan. Rubetić, dr. Bogoslav Mažuranić i dr. Božo Vinković. Iz lialmacije: dr. Pero Čingrija, prof. Lovro Borčić, dr. Vicko Ivčević, dr. Ante Trumbić, dr. Josip Zaffron, prof. Juraj Carić, Antun Ucović, dr. Melko Čingrija, prof. Božo Korlaet, dr. Ante Tresić- Pavičić, Juraj Biankini, prof. Virgil Perić, dr. Pero Klaić, dr. Ivan Štambuk, Antun Radić, Mato Radi- miri, Vicko Milić, dr. Eduard Grgić, dr. Ivan Maj- strović, dr. Ante Dulibić, dr. Adam Verona, Ante vitez pl. Vuković, dr. Ivan Marović i dr. Gjuro Ferri. Iz Istre: prof. Vjekoslav Spinčić, dr. Andrija Stanger, Ivan Andrijašević, dr. Mate Trinajstić i dr. Dinko Trinajstić. Konferencija je počela u 10 sati. Predsjedni- kom je izabran dr. Pero Čingrija, a bilježnicima dr. August Harambašić i dr. Ivan Majstrović. Iz- vjestitelj je dr. Ante Trumbić. Pročitano je pismo dalmatinskog srpskog klu- ba, kojim javlja, da ne može saučestvovati sastanku iz razloga, što su pozvani frankovci; što nije na- gjen način, da se pozovu srpske stranke u Bano- vini, koje i ako nemaju parlamentarnih predstavni- ka u saboru, to ipak sačinjaju jedini odraz prave narodne volje srpskog naroda u Hrvatskoj i Slav«- niji; te što hrvatske stranke nijesu još sregjene u promatranju srpskog pitanja. Ovo pismo uzeto je na znanje. Srpski zastupnik na car. vijeću Andrija Sarov Vujatović brzojavno je pozdravio konferenciju. Pročitano je i jedno pismo don Iva Prodana, kojim obrazlaže, zašto ne saučestvuje. I dr. Frank poslao je pismo na ime čiste stranke prava, da neće doći na sastanak. Ovo je pismo već bilo objelodanjeno u ,Hrvatskom Pra- vu“, Na jednodušni predlog svih prisutnh nije se Frankovo pismo ni čitalo, nego se preko njega pre- šlo na dnevni red bez da ga se uzelo do znanja. Konferenciji su predložene resolucije i pred- lozi, što ih je uglavio odbor na sastanku u Opatiji za podlogu opće i specijalne debate. Resolucija je za uvjetni sporazum sa Magjarima i zajedničku ak- ciju s njima uz uvjet sjedinjenja Dalmacije i pro- širenja ustavnih prava. U 1 sat po podne sjednica je prekinuta, a u 5 sati po podne nastavljena sa generalnom deba- tom, u kojoj saučestvovahu Biankini, dr. Melko Čingrija, Vicko Milić, dr. Vinko Ivčević, dr. August Harambašić, prof. Virgil Perić, Antun vit. Vuković i dr. Fran Vrbanić. U 9 sati u veče prekinuta je rasprava, te će se jutros nastavit. Fuzija parobr. društava. — O pouzdanom sa- stanku, koji je na poziv Dr. Mihaljevića bio dne 26. 0. mj. u Spljetu primamo ovo priopćenje: U jučerašnjem kontidencijalnom sastanku, sa- zvanu od Dra. Mihaljevića u pogledu uredbe obal- noga parobrodarenja u Dalmaciji, u kojem je uče- stvovalo, osobno, brzojavno, i pismeno više zastu- pnika, općinskih načelnika, uredničtva glasila, trgo- vaca i t. d. iza izvješća Dra Mihaljevića i svestra- noga raspravljanja prisutnika, jednoglasno bi zaklju- čeno pokrenuti akciju proti zadnjemu projektu parobrodara, a za projekt, u kojem bi bila zajam- čena poštarska i prevozna služba bolja kvalitativno i kvantitativno — jeftinija uz stalno odregjenu ta- rifu — provigjeno kapetanim i vojsci u slučaju nezgode, starosti — osjegurano poštovanje jezika i značaja zemlje — očuvano plaćanje prirezi Dalma- ciji te napokon financiranje izvedeno od dalmati- naca i dalmatinskih banka, a što se ne bude akci- jama placiralo u Dalmaciji — od slavenskih novča- nih zavoda isklučenjem njemačkih i sličnih. U ovu svrhu, iza nabave odnosnoga projekta, odbor ad hoc imenovan i koji je sastavljen od na- čelnika Milića, Dra Mihaljevića, veletršca i obrtnika M. Vidovića i Doktoranda A. Makale izradit će i dostaviti zgodnu obrazloženu predstavku na zastu- pnike na carevinskom vijeću u Beču, eda zapodjenu kod ministarstva trgovine i unutarnjih djela, a do potrebe i u parlamentu skupnu i suglasnu akciju proti današnjemu projektu parobrodara kao takogjer pobrinut će se, da se općine Dalmacije obrate u