o auti re +

= stranačka postaju kao pri raspravi o krunskoj de-

klaraciji, pitanjima obće ugarske politike. Za to i
rezolucija, stvorena na Rijeci, ne vodi računa o po-
jedinim strankama, ili pače o pojedinim muževima
ugarske politike, koje — kao ns pr. jednoga

fitja — ne bismo mogli ti sposobnim, da o
hrvatskom pitanju o o rezolucija izriče
misao, da ne samo historičko, nego još više geo-
grafsko susjedstvo nuka nas Hrvate, da u Magjari-
ma, podupiranim od nas, vidimo i svoju potporu.

Novi Srbobran: Sastanak  brvđtskih  zastup-
nika ma Rijeci složio se naposljetku u rezoluciji,
koju smo juče saopštili u mašem listu. Ne. može
se tajiti, da će ova rezolucija biti od velikog zna-
čaja za razvitak hrvatske politike. Već danas pred-
stavlja ona, na hrvatskoj strani, čitav prelom u
shvaćanju našeg položaja izmegju Austrije i Ugar-
ske. Rezolucija kida potpuno s dosadanjim tradi-
cionalnim kolebanjem i laviranjem hrvatske politi-
ke izmegju Beča i Pešte i odlučno pristaje uz Pe-
štu. To je, nema sumnje, čitav dogagjaj.

Bečka struja, koju su zastupali hrvatski za-
stupnici u carevinskom vijeću, doživjela je ma ri-
ječkom sastanku potpun. fijasko. Osim bečkih za-
stupnika nije se: na Rijeci čuo ni jedaw glas za
Austriju. Baš naprotiv. Svi hrvatski zastupnici u
dalmatinskom saboru, a i svi zustupnici iz Hrvat-
ske, odlučno su pristali uz ovu, protivbečku, rezo-
luciju. Megjutim ni ta pojava, što su bečki zastup-
nici naginjali k Austriji, nije od nekakvog značaja.
Njihovo austrijanstvo nije produkat posebnih na-
zora i pogleda na narodnu politiku, nego više stvar
ličnih interesa i veza s kamarilskim krugovima. Za
to su i doživjeli, da ih je dezavuisala čitava Dal

macija.

Riječka rezolucija, priznajući, da je magjar-
ska borba za samostalnost opravdana, staje na i-
spravno gledište. Zbog toga ona mora biti simpa-
tična svakom čovjeku, kojem kuca slobodno srce
u grudima. No ova rezolucija ne zadržava se samo
na ovakvoj platonskoj izjavi. Ona stavlju Magjarima
u izgled i stvarnu pomoć u borbi za državna prava
i sloboštine“. A to je baš ono, što joj daje zna-
čaj epohalnog preokreta u hrvatskoj politici.

Ovaj je korak vrlo radikalan, ali je bez sum-
nje bio vrlo potreban. Platonske simpatije i na-
čelne izjave ne vode u politici ničemu. Do ciljeva
i rezultata dovodi samo aktivna politika, koja zna
s kim će i kuda će. A u tom pogledu riječka je
rezolucija jasna i za to je ona politički akt od
trajne vrijednosti.

Izjavljući se ovako odlučno za prorazum s
Magjarima, postavila je riječka rezolucija i uslove,
bez kojih se ne može ni zamisliti zajednički rad.
Priroda ovih uslova najjasnije svjedoči, kako je u
hrvatsko društvo - duboko prodrlo, realno shvaćanje
u politici. U rezoluciji nema famtastičkih stvari, na
kakve smo inače naučeni u formulisanju hrvatskih
zahtjeva. Traži se samo ono, što danas leži u okviru
mogućnosti.

Prije svega se traži reinkorporacija Dalma-
cije, koja i onako, virtualno i pravno, pripada Hr-
vatskoj i Slavoniji. Osim toga se želi proširenje
trojedničke državno-pravne avtonomije na područje
tinansijsko i privredno. Sve su to zahtjevi, koji
mogu, u današnjem teškom položaju Magjara, vrlo
lako naići na simpatičan odziv u Pešti,

Stanovište riječke rezolucije, u pitanju sjedi-
njenja Dalmacije, osnovano je ma državno-pravnoj
nagodbi od 1868 g. Nema sumnje to je način, koji
bi, za pitanje sjedinjenja, mogao zagrijati i Srbe.
Do sad su Hrvati tražili sjedinjenje na podlozi ma-
glovitog istoričkog državnog prava, koje je i svojim
obimom i svojom sadržinom, napereno protiv inte-
resa srpskog naroda. Prirodno je, što su Srbi sje-
dinjenje Dalmacije s Hrvatskom ma ovoj podlozi
shvaćali samo kao etapu za aneksiju Bosne i Her-
cegovine. Prirodno je, što su i ustajali protiv
ovakvog riješenja, smatrajući aneksiju ne samo
uspjehom bečke politike, nego i prodiranjem ger-
manstva uopće na slovenski jug. Danas, megjutim,
Kad je pitanje sjedinjenja pokrenuto u korektnoj
formi, na podlozi pozitivnog zakona, dobila je stvar
i u srpskim očima sasvim druge izglede.

Pored ovih uslova istakla je rezolucija
ysnovni zahtjev naše unutarnje politike, pitanje
ustavnih sloboda u Hrvatskoj i Slavoniji. Ako je
Ugarskoj stalo do iskrena i trajna sporazuma s
Hrvatskom i Slavonijem, ne smije ona ovdje po-
državati sistem, koji ne dopušta, da narodna volja
slobodno i na svima linijama dogje do izraza. Ta-
kav sistem može donijeti Ugarskoj samo časovite
koristi, Ali otud ima oma i trajnu štetu, jer se u
samom naro lu, zbog takvog sistema, gubi volja za
istorički savez s Ugarskom.

Pokret: Jasno proizlazi iz riječke rezolucije
da hrvatska opozicija hoće sumo na temelju pari«,
teta da vodi rasprave s Ugarskom. jasno je, da si
pridržava pravo i ne primiti precloge kraljevinskog
odbora ugarskog. jednom riječi, jusno je, da si pri-
država slobodne ruke, kao što je to i u uvodu 1 u
3 70. i današnje pagodbe izrečeno. Hrvatska opo-
zicija traži takav arrangement po kojem će biti
zajamčen slobodan razvitak u svim granama narod-
nog života. Traži garancije, da eksekutiva ne će
moći mimoići legislativa kao što je dosad u na-
godbenoj praksi dunomice činila. Tim je jasno pre-
cizirano hrvatsko stanovište, jasno je rečeno, koje

 

bitne preduvjete traži hrvatska opozicija, da se
sporazum u opće inicira. I ako opozicija uvrštava
u svoj program reformu u autonomnom našem ži-
votu, ng čini to zato, kako zlobno i glupo izvagja
jedan š i listić, da nam se Magjari umiješaju
u naše autonomne Poslove, nego zato, jer izvrsno
znade, da se mii i izgovaraju neprestano,
di u iškoroca adi ne daju Hrvatskoj ustavne
slobode, jer znade, ,da_se današnji vlastodršci drže
jedino pomoću Pešte na kormilu. Zato i punim pra-
vom hoće opozicija, da tu granu, na kojoj sjede
magjaroni, a koja ima svoj korjen u Pešti, presijeku.
U Pešti je snaga naših magjarona i tamo ih treba
potražiti. I zato su pravo učinili zastupnici, što su
ovu borbu za ustavna prava uvrstili u svoj pro-
gram, jer će tu biti i glavna snaga zajedničke opo-
zicijone akcije; borba, koja mora svršiti porazom
magjarona. Hine illae lacrimae!

Tom svojom rezolucijom označila je hrvatska
opozicija put, kojim hoće da krene. Stranke u U-
garskoj znati će sad točno stanovište Hrvata, znati
će, pod kojim uvjetima. mogu računati na pomoć
Hrvata. Ako pako vlastodršci u Ugarskoj budu i
nadalje htjeli provagjati politiku Tiszinu, politiku
liberalne stranke i ako će i dalje nastojati, da
otkinu komad po komad i od onog, što nam. je za-
konom zajamčeno, to će se za cijelo hrvatske opo-
zicionalne stranke onom istom žestinom i žilavošću
boriti protiv tih vlastodržaca bio to Fejervary ili
Košut, kao što su se dvadeset godina borili protiv
Khuena i liberalne stranke. Hrvatska napredna

| stranka od prvog je početka pristajala uz otvorenu

i javnu politiku, pa za to mora da odobri riječku
rezoluciju.

Odjek u magjarskoj štampi.

Skoro cijelo madžarsko novinstvo bavi se odlu-
čnim korakom hrvatskih zastupnika. Donosimg što
govore glavna glasila madžarskih koaliranih stra-
naka:

Glavni organ Kossuthove stranke Magyaroszag
donosi u broju od četvrtka o zaključcima hrvat-
skih zastupnika na riječkoj konferenciji slijedeći
članak:

,Zdravo, Hrvati! Madžarski marod veselo po-
zdravlja prave prestavnike kraljevina Hrvatske, Sla-

vonije i Dalmacije. Šaku ruke članovima hrvatske,

deputacije, gospodi Čingriji, Harambašiću, Miliću,
Trumbiću i Zagorcu. Grlimo ih svih iskrenim zagr-
ljajem prijateljstva. Prvi, koji nam pružiste ruku, i
koji nam pohrliše u pomoć u ovoj teškoj našoj si-
tuaciji, bijaste vi, hrvatska braćo.

Državna snaga i sloboda Ugarske je bila do
danas prigušena s pomoću liberalne stanke i libe-
ralne vlade, a tom istom politikom je bila pritisnuta
Hrvatska, vladom Khuena Hedervarija i:narodne
stranke.

Iz Beča su Hrvate dražili protiv Ugarske,
svaku nepravdu upisivali su nama u grijeh, koju bi
jedan tirolski grof sa svojom klikom počinio. Iz
Beča su kroz 32 godine reinkorporaciju Dalmacije,
koja je u inauguraluoj diplomi sadržana, zatezali,

Iza tiranije decenija, iza muke decenija mo-
rala se je javiti velika kriza, kad je objesna au-
strijska kamarila htjela Ugarsku spraviti u robstvo
nemogućim zahtjevima. A opet je bio madžarski
narod — na 8. lissopada bit će tri mjeseca — koji
je austrijskim dvorskim pretenzijama učinio kraj i
vodio borbu započetu za domovinu i za slobodu
njezinu.

Ali ne samo za svoju slobodu, nego i za slo-
bodu svih prisutnih naroda, koji su u monarhiji. Prvi
nam hrvatski narod dolazi u pomoć u toj borbi.
On naravski radi o vlastitom interesu; ali mi vi-
soko cijenimo tu pomoć, tim više, što zastupnicima
hrvatskoga naroda, koji su se bili skupili na Rijeci,
nije bio lagan izbor i odluka.

Iz Beča je Beck i vojnička stranka obećala
veliku Hrvatsku i kraljevinu Ilirsku, pače i carstvo
Jugoslavena, ako se Hrvati otrgnu od Ugarske i
obnove politiku Jelačićevu. Absolutizam je Hrvatima
ponudio federalizam, ako se pridruže Austriji i pre-
kinu dualizam.

Sa narodnog konfesionalnog i gosfBdarskog
stanovišta razdraživalo se protiv Magjara. Svaki
mogući upliv u vladi, u svećenstvu, u vojsci, u mor-
narici upotrebio se je protiv Ugarske. Interesi Dal-
macije bili su vezani za Trst,

Dalmatinski zastupnici sjede u rajhsratu i
mole milostinju za svoj narod od austrijskih ministra.

U ovakovim prilikama je nešto izvanrednoga,
ila se nitko ma Rijeci nije izjavio za sjedinjenje
s Austrijom. Ali na ugarsku aliiranu stranku oni se
obraćaju s pouzdanjem, jer znaju, da imaju posla
sa poštenim političarima, koji drže ono što obećaju.
Ono, što oni hoće, reinkorporaciju Dalmacije, to ho-
ćemo i mi. i

Kad u Hrvatskoj ne bude više vladao mono-
pol jedne stranke i kad prestane neodgovornost u

upravi, bit će naravna posljedica, da mi moramo [

istu promjenu sistema izvojevati u Ugarskoj. Mi
trebamo kao i Hrvati novi izborni zakon, Hrvati
hoće pragmatsku službu i disciplinarni zakon, To
zahtijevamo i mi. Oni nemaju upravnog suda, neo-
dvisnosti suca, slobode sastajanja i slobode izraži-
vanja misli, te slobodne štampe,

A ipak imaju na sve to autononino pravo na
temelju zakona od 1868. Ali za vrijeme od 20 go

k

 

dišnje vlade Khuena Hedervary-a oni to nijesu mogli
postići radi griješnog egoizma narodne stranke. Ako
mi u ime solidarnosti i ravnopravnosti narodi po-
bijedimo, onda će pobijediti i sloboda Hrvata. A
onda ne će biti zapreke napretku hrvatskoga na-
roda na kultumom, gospodarskom i političkom po-
lju i e narodnog ob
er mi, Madžari, ne ćemo da Hrvatsku magja-

Moa kao što su je Nijemci germanizirali i još
uvijek germanizuju. Mi dobro znamo, da pravi za-
stupnici hrvatskoga naroda nisu nama za ljubav
išli, da se s mama slože protiv Austrije, nego u nji-
hovom vlastitom interesu i poznavajući prilike,

Otvoreno i iskreno oni priznavaju, što ih je
ponukalo, da se pridruže Ugarskoj: historija, fakti-
čne prilike, geografski položaj i zahtjevi svagda-
šnjega života. Oni hoće da napreduju. Razvitak
megjusobna zaštita i spoznanje, da je svrha ugar-
ske krize državopravna neovisnost od Austrije jest
ono, što hoće da izvojšti madžarski narod.

A mi znamo sasvim «dobro, da Hrvati mogu

' izabrati samo jedno: ili s nama ili protiv nas. Znak

je mudra mišljenja hrvatski zastupnika, da se nisu
priključili dvoru, i da će u teškim danima borbe
biti s nama. Ugarska ne će potomcima Zrinjskih,
Frankopana, Jurišića i Draškovića za njihovu vjer-
nost biti nezahvalna“.

Egyetćrićs piše: Korak hrvatskih  zastup-
nika neugodno će djelovati na austrijske centraliste,
jer osjećaju, da se približa konac njihovim snovima.
Magjarske borbe imale su velika odjeka u Hrvat-
skoj, Slavoniji i Dalmaciji. Zora puca... Samosvi-
jest i razbor već se budi u jutarnjem praskozorju...
Hrvatski zastupnici na Rijeci dokumentirali su ta-
kovu zdravu i energičnu političku doraslost, da za-
služuju, da im posvetimo najveću pažnju, te da
čitavu stvar primimo kao vanrednu i velik pojavu.

»Egyetčrtćs“ priznaje opravdanost postulata
riječke resolucije, osobito obzirom na prvi usjet,
koji je postavljen traženjem reinkorporacije Dalma-
cije. Dalmacija se mora samo onako reinkorporirati,
kako to Hrvati traže i hoće; Dalmacija se mora
reinkorporirati samo Hrvatskoj i Slavoniji. Članak
zaključuje: ,S ljubavi, srcem, oduševljenjem i du-
šom i sa magjarskom viteškom iskrenošću pozdrav-
ljamo našu hrvatsku braću, sa kojom smo sada po-
bratimstvo obnovili, Neka se oni nama približe, a
evo i hoće da se približe k nama Magjarima, koji
nijesmo u ropstvu oslabili, nego smo borbom za
slobodu i zaštićeni i otvrdli. Ako će da biraju iz-
megju austrijskog jarma i magjarskog bratstva, ne
treba da se kolebaju ni sekunde, nego neka složno
prime našu desnicu, koja neće biti pesnica, nego
bratska ruka, koja će ih pomagati“.

+*

Budapesti Hirlap glavni organ magjarske koa-
licije donio je dugi članak. Kaže, da je koalicija
na Rijeci prihvatila zaključak, koji dokazuje, da
Hrvati hoće da rade s Magjarima. Riečka konfe-
rencija progovorila je na ime čitavog hrvatskog na-
roda. Samo ona može, da se izkaže kao prava

predstavnica naroda. Hrvatski sabor sa svojim ne-

čuvenim izbornim redom ne može se smatrati pred-
stavnikom hrvatskog naroda. Riječka resolucija je
važan okret hrvatske politike, Spominje osobito
akciju , Novog Lista“, koji je ovome preokretu veoma
doprinio. Iztiče Člagrije, vogju Dalmatinaca. Pripo-
vijeda razne spletke proti konferenciji koje su se vo-
dile iz Beča i Zagreba. Sastavljaču resolucije kaže,
da je vanredno taktični i brižni mislioc, i svaki će
političar priznati, da ju je učinio po svim zakonima
političke vještine.

Sada je red pa magjarskim političarima, a
u prvom redu na vodstvu koalicije, da na hrvatsku
resoluciju odgovori, a taj odgovor Hrvati očekuju
sa povjerenjem i nadom. Dok se oni ne izjave mo-
ramo raspravu stvari pričekati. Hrvati su prikazali
svoje želje za sadašnjost i za budućnost. Oni su
postavili postulate, koji, kad se izvrše, garantuju
Magjarima simpatije cijelog hrvatskog naroda. Na
to nabraja važne tačke resolucije. Osobito spominje
dalmatinsko pitanje. Iztiče rakogjer, da Hrvati traže
na željeznicam, poštam u vojsci i svud da se na
hrvatskoj zemlji uređuje samo hrvatski.

Budapest, lični organ Franja Košuta: ,Za-
jednička riječka konferencija hrvatskih zastupnika
dovršila je sa vrlo važnim zaključkom. l'olje dono-
simo ovaj zaključak, čije je temeljno načelo, da
hrvatski zastupnici smatraju svojom dužnosti, da se
sa magjarskim narodom uporedo bore za ostvarenje
državopravnih zahtjeva i slobode. I oni su uvjereni,
da će ova prava i stečevine biti o koristiti koli
magjarskom toli hrvatskom narodu. Zaključak na-
braja sve sa hrvatske strane nuždne preduvjete, da
se dogje do gornjeg cilja i za osjeguranje zajed-
ničkog dobrostanja. Konfermeija je izabrala odbor
od pet članova, koji če promicati ostvarenje ovih
zahtjeva i načela.

S naše strane mi se radujemo nad ovim za-
ključkom hrvatskih zastuprika, koji je posljedicom
ozbiljnog i jakog uvjerenja i svestranog raspravljanja.
Ova pojava jasno kaže, da su naša hrvatska braća
dobro shvatila svu težinu sadašnje situacije, kao i
istinu, koju smo mi tako često izjavili, da naime
Magjari i Hrvati, kao dva bratska naroda, koja su
uzajamno jedan na drugi upućena, za ostvarenje
zajedničkih probitaka moraju se zajednički i boriti.

 

Ovo je prvi veliki rezultat velike ugarske
krize. Ugarska kriza u boju za narodne zahtjeve
nije samo složila u jedan tabor magjarski narod,

mego se k ovoj borbi priključuje i javno mnijenje

hrvatskog naroda. Mi vrlo dobro znamo, da Hrvati
u ovom slučaju imaju pred očima samo njihove
vlastite narodne interese; ali je za nas nedvojbeno
radostan pojav, da oni, za obranu i osjeguravanje
njihovih narodnih prava, priznaju opravdanost pot-
pune samostalnosti Ugarske i da oni tome priklju-
čuju svoje interese.

'Hrvati su se uvjerili, da oni ne mogu služiti
svom narodnom razvoju i napretku, ako služe bečkim
krugovima, nego samo onda, ako s magjarskim na-
rodom budu stajali rame uz rame, te se zajedno ,
s njim budu borili proti zajedničkom neprijatelju.

Mi s radošću čestitamo Hrvatima ma takovu
zaključku. Oni sd prvi učinili korak; ali stvar ne
smije ne tome ostati, Mora se nastaviti i mi smo
uvjereni, da će magjarska koalicija potražiti dodira
sa hrvatskim zastupnicima, u svrhu da se časni i
bratski sporazum zbilja poluči, te da se poluči sloga
za osjeguranje zajedničkih interesa.

Mi polažemo veliku važnost riječkome zaključ-
ku, jer, po onomu što poznamo hrvatske odnošaje,
znamo vrlo dobro, da hrvatsko-slavonski i dalmatin-
ski zastupnici, koji na Rieci bijahu sakupljeni, zbilja
predstavljaju hsvatsko javno mmienje. Mi dobro
znamo, da ,narodna stranka“ nije ona, koja pred-
stavlja hrvatsko javno mnienje, nego da je to hrvat-
ska opozicija, koja se naslanja na narod. U Hrvat-
skoj postoji naime takav izborni sistem, da vlada
po volji daje birati i bira. I samo se ovim siste-
mom može tumačiti, da u hrvatskom saboru ,na-
rodna stranka“ imade uviek većinu. Dosta je, da
samo to spomenemo, da u Hrvatskoj i Slavoniji,
na blizu tri milijuna naroda, nema nego 50.000
izbornika, koji su ovisni od vlade.

Samo velika nesporazumljenja mogahu biti u-
zrokom, da su se u hrvatskoj uvriježile protumagjar-
ske struje. Ali je nedvojbeno, da k ovim nespora-
zumljenima mnogo doprinesoše koli postupanja u-
garske vlade kroz liberalnu stranku, toli upliv au-
strijskih intrigua. Ovi zadnji neprestano uckahu
protuslovja i trvenje megju oba naroda.

Mi se nadamo, da će ova nesporazumljenja
usljed obostranih nastojanja, već jednom iščeznuti.

Ako Hrvati iskrenom pomoći priskoče magjar-
skom narodu u njegovoj borbi, ako Hrvati sa oda-
nošću podupru ciljeve magjarske kolacije: naime u
boju za magjarski zapovjedni jezik, to Hrvati mogu
biti uvjereni, da će magjarska koalicija, kad na
vladu dogje, uvažiti zakonite i pravedne težnje
Hrvata. Koalicija se neće nipošto tf protiviti,
da nagodbeni zakon bude u svim svojim točkama

|savjestno proveden; te da se hrvatski narod u dje-

lokrugu svoje autonomije slobodno razvije koli u
gospodarskom, toli u narodnom i kulturnom
pogledu.

Koalicija će u svakom času podupirati Hrvate
da oni mješte sadašnjeg ncizdržljivog i nepravednog
izbornog sistema dobiju takovu izbornu reformu,
kroz koju će se izraziti slobodna hrvatska narodna
volja.

Kolicija će sjegurno za tim poraditi da se
reinkorporira Dalmacija, te da se ona zemlja
oslobodi ubitačnog stanja, pod kojim je sve to si-
romašnija i nazadnija postajala.

I, ako magjarski narod izvojšti pravo magjar-

skog jezika za vojsku, i Hrvati ga u tom pogledu

najodanije podupru; tad se hoće i moraju se naći
sredstava, da se priznaju i prava hrvatskog je-
zika kod hrvatskih regimenta.

Hrvatski narod postupa pametno i časno, što
se priključuje magjarskoj stvari; jer tim promiče
svoje vlastite narodne interese“.

ODAO
Sedmični pregled.
AUSTRIJA. — Zatvorio se parlamenat. Niti

je izrazio svoje stanovište prama zahtjevima Mad-
žara, niti je riješio drugo kakovo znamenito pitanje.
Ispunjao je vrijeme raspravama o prešnim prijedlo
zima i o izjavi ministra predsjednika.

Izmegju prešnih prijedloga najznatniji je za-
litjev za opće pravo glasovanja. Nije mu priznata
prešnost, premda je imao dosta jaku većinu. Pro-
tivnici su ga pobijali dokazujuć, kako za Austriju
treba nešto specijalno, nešto ,austrijsko“, Zagovorili
su ga uz socijaliste i — klerikalci.

UGARSKA. — Prekjučer se imao otvoriti par-
lamenat. Na to su se spremala oba tabora. Fejer-
varvu je bio nekoliko puta u Beču, jedanput i sa
svojim drugovima Lauvi i Kristoffv, da sklone krunu
na sveopće pravo glasovanja, ali reklo bi se, da
se kruna još nešta nećko ne znajuć posljedice.

U nutrašnoj politici Ugarske najznatnije je,
što se je Tisza odlučno opro namjerama Fejervary-
jevim. On nazire u općem pravu glasovanja pogibao
madžarima.

MACEDONIJA. —  Velevlasti su zahtijevale
kontrolu financija u Macedoniji, Porta se tomu o-
lučno opire, ali one ne će da popuste, Doskora se
imadu sastati odaslanici velevlasti na dogovor u So-
lanu da uvedu tu kontrolu, Neushtije li Porta, mo-
glo bi doći do sile, Srećom turska uvijek popusti
— i kad ima pravo.