Br. 42. U DUBROVNIKU, 19. Oktobra 1905. Godina XV. DRVENA IMSMA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s po lom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni, Za inozemstvo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do“ šasto polugodište. _ Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. Izlazi s akog Četvrtka. | mTNJINRNN + puta tiskaju po pogoć | Po Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crveno Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi tadtet 1 * Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Og asi koji se više Š jave, priopćena, za I Pp Y g U p i koj Pojedini broj 20 para. iskaju ibi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- >» Gaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Psi čuvari. Jedno bi barem imalo biti jasno i To- mašiću i Franku i Hoku i Radićima. Jaoh nama, ako nas personalna unija zatekne raz- dijeljene! Ako se Nijemci i Madžari nagode preko naše glave, ono što je Frank upisao na svoju zastavu i u ime česa je na nas sa- dar podigao križarsku vojnu, moglo bi se postignuti samo krvi i olovom. Ovo su uočili zastupnici hrv. naroda, zato su se okupili na Rijeci, i baš za to, razglasuju ih lažni proroci izdajicama svoga roda, Oni su se usudili strgnuti aureolu »Mučeništva“ Franku; posvijetliti u crne ka- binete, gdje se je krojila narodu hrvatskomu povjest; iznijeli pred svijet stanje u Hrvat- skoj; upozoriti narod na pogibiju, pozvati ga, da ne bude uvijek tugjinskim jagnjičarem. To je dosta, da se na njih obori sva sila onih, koji su cijenili, da imadu pravo zahti- jevati, neka im se niko ne prti u njihove posle. Drugoga uzroka halabuci ne vidimo, jer ni Tomašići, ni Franki nijesu tako tvrdi i neiskusni, kako bi se sudilo po Trešcerovću i pohodu Franka u Dalmaciju. Oni su znali kroza triestak godina sebi osigurati monopol politike u banovini, a već to pretpostavlja barem toliko razbora, da mogu vidjeti i ra- zumjeti, kud vode narod. Što oni hoće? Tomašić, koji je toliko godina dopuštao, da Madžari vrijegjaju na- godbu, sada se je najednom toga sjetio, i zove narod, da to ne dopusti. A Frank, ka- ko je lajao na mjesec onda, kad je rastepao stranku prava, tako laje i sada. Tko im mo- že vjerovati? — Nu i kad bi njihovu pa- triotsku zabrinutost smatrali iskrenom, ni je- dan ni drugi nije nam kazao načina, kako bi se dalo izbjeći onomu, česa se toliko boje. I pas stražnik hrvatskih ideala, i pas straž- nik nagodbe laju ma ljude, koji su riječku resoluciju potpisali. Bit će valjda njom ne- zadovoljni. Oni zabacuju dakle pravednu na- godbu sa Madžarima, ali u isto doba grof Khuen, posjednik zagrebačkog cirkusa, čini da madžarska liberalna stranka bira odbor za uregjenje odnošaja s Hrvatskom, a u nj se daje sam birati. S koalicijom dakle ne, koja postupa s nama kao narodom, a sva- kako s liberalima, koji su pse stražnike tje- rali od stada bičem, kad bi dosadili svojom laveži. Na ovo Dr. Frauk ne laje. Bit će za to, jer mu je promukao glas u hajči na za p- nike, koji za svoj narod traže prve mjeh da može raditi kako narod. Za njega je iz- daja, kad riječka konferencija, hoće da se Dalmacija sjedini; prodanici su oni, što na- rodu hoće da povrate čovječji izgled, koji mu je digla tiranija; proširenje wtonomije mrvica je — valjda zato, što bi se njom založio narod, a on ostao gladan. Po ovomu se vidi, kud bi ovčari radi natjerati narod. U toru bečkom, u čirkusu zagrebačkom za njih hrane izobilja, a za na: rod deveta im briga! Njima se ne mari, da puti, koje oni kažu, vode do 49%. Ta Fran- kovi pradjedovi nijesu lili krv po madžar- skim ravnicama, a na lešinama hrvatskih graničara podigao se sustav, koji je Toma- šiću pripravio nisko uzglavlje. Zastupnici na riječkom sastanku traže sve, što mogu tražiti na zakonu. Reinkorpo- racija Dalmacije zajamčena je temeljnim za- konom; liberalne ustanove u Hrvatskoj spa- daju u autonomiju banovine; proširenje au- tonomije ne dira austrijsku polovinu. Za ovo i za reinkorporaciju potreba je privola ugar- skog sabora. Za to se oni obraćaju Madža- rima te im govore: Vaša je borba pravedna ali ćemo vas mi poduprijeti samo, ako pri- stanete na ove naše pravedne zahljeve, ako ćete nas poduprijet u našoj pravednoj borbi. Ovo je jedini put, da se bez prevrata ne- što postigne. Drugi su puti označeni gaže- njem prava i krvi. Tko kaže, da će Beč stvoriti Veliku Hrvatsku, ili je budala, ili va- ralica. Ocijepiti Hrvatsku od Ugarske bez njezina sudjelovanja može samo državni pre- vrat, a koje su tome posljedice uče godine godine 49. i 67. Kad do njih ne bi došlo, nego bi Beču uspjelo pribaviti opet liberal- noj stranci izgubljeno gospodstvo, Hrvati ne bi ništa dobili, nego bi samo pomogli, da se današnje stanje uzdrži za još koji decenij. A što bi od nas do tada bilo, svak može da uvidi. Govore: Hrvati neka čekaju! Kad se za- metne krvava igra, oni će onamo, gdje ih bude zvat korist. Ne znamo, kojim regimen- tima raspolažemo, ali i kad bi hrvatska voj- ska bila pod našom (čijom?) zapovijedi, tko zna gledat, vidi i sada, gdje je Hrvatima ko- risti, te nije potreba čekati ,krvavu igru“ i žrtvovati tugjim interesima hiljade i hiljade naroda. Računati na prevrat, na krvavu igru pokazuje tako frivolno shvaćanje odgovorno- sti pred narodom, da smo radiji promisliti na nešto drugo — barem kod onih, koji bi morali vidjeti teške posljedice onakove borbe, kakvu oni propovijedaju. To je bezdušnost, koju razumijemo u Franku i Tomašića, ali je do kraja još ne dohitamo u jednoga Ra- dića i njegovih drugova. =\oi> Beata simplicitas. [ u ,Hrvatskoj Kruni“, ,Hrvatskom Pravu*, ,Hrvatstvu“. pišu proti riječkoj resoluciju. Poznaš im tajne motive, ali barem znadu se previjat i prekrivat. Poštovani oko ,Dana“ ni to ne znadu. Oni ti oblo kažu, što misle, ,Beata simplicitas“. [I oni su dakako za Veliku Hrvatsku, kako i Frauk, ,nu ako za sad to nije moguće, mi u Dal- maciji s našega gledišta imamo želiti radije biti u zajednici sa Bečom, nego sa Peštom, jer je to ma- nje zlo po našem mnenju i s političkog i kultur- nog, a osobito s vjerskog i moralnog gledišta“, »Mnenja“ ne plaćaju nikakve potrošarine, pa kad smo ih čuli ovih dana toliko, jedna više, ili manje ne smeta. Milo nam je i priznanje, da sad nije moguća , Hrvatska na federalističkom stanovi- štu, nezavisna ma od koga, izim Kralja“, premda se to nekako ne slaže s naukom velikoga svećeni- ka Franka i njegovih levita; ali nam je najmilije, kad umuju, kako bi valjalo ostat pod Bečom oso- a vjerskog i moralnog gledišta. Na bečku igru klarikalnih organa ,Hrvatstva“, ,Hrvaske Straže“, ,Vrhbosne“ i ,Dana“ davno smo upozorivali. Tada su nas bijedili bezvjerstvom, ali je došlo doba, kada su se naša predvigjenja ispu- nila. U tor bečki trpaju nas sada ne samo u ime hrvatskog državnog prava, nego i u ime vjeve; ljudi, kojima nije ni pravo ni vjera sveta, jer ih inače ne bi tako zlostavljali. Uvijek smo cijenili, da su vjeri jedina fohra- na srca onih, koji vjeruju, ali sada eto ,Dana“*, da nas uči, kako je težnja hrvatskog naroda za sjedinjenjem pogibeljna vjeri, jer tu misao ,zago- vara »veliki« patriota Fr. Supilo, u svome »rodo- ljubnom« listu, riječkom framasunskom »Novom Listu«, potpoma«enom od toli »rodoljubnog« dru- štva »Ungaro-Giwata« !“ Supilo je ičaukle trn u oku prečasnim piscima oko ,Dana“, njčgovo ih ime tjera pod suknje beč- koj kamarili. Kad bi pisanje bilo iskreno, gori testimo- nium paupertatis nijesu mogli sebi dati. Istina e, pisci su nam ,Dana“ dali i drugač primjera svoje ,dubokoumnosti“ tako da se ni ovoga puta ne bismo smjeh čuditi. Ali dobro znamo, da se za ,Danom“ i njegovim drugovima krije moć, kojoj možeš sve reći, ali ne da je bedasta. Budale mogu biti oni, koji tajne njezine naloge u djelo prova- giaju, ali oni, koji ih davaju idu stalnim korakom i znanom rukom ia ciljem, koji odregjuju tako zvani interesi crkve..|' Nije prošlo vele vremena, da su novine ja- vile, kako Rim motri nemirnim okom dogogjaje u Ugarskoj. On Šmatra status quo u Austriji potre- bitim, a da ga uzdrži mobilizirao je svoju vojsku. Tko još ne zna, što je klerikalizam, eto mu sada prilike, da se njim upozna. Kad bi svećenstvo poslušalo mig, koji mu daju ,Dan“ i ,Hrvatstvo“, ono bi se imalo stavit u sukob sa aspiracijama naroda, a u službu Beča. Mo- ralo bi pretrgtiuti sa tradicijama, koje su ga uvijek vezivale za marodnu politiku, a kako se to radi, pokazao je narodni zastupnik Šašel. Mi ipak ne cijenimo, da će doči do toga. Korist crkve kod Hrvata mogu bolje razabrati svećenici, koji živu s narodom, nes,» oni u Rimu, koji cijene, da su narodi tra, “64 kogu navijati, kada hoće, Povjest kaže, da to nije tako, i i kad bi bilo, pero u uri pukne. t. COS Prometalo. Prometalo iliti clown ima dvije divne sposo- bnosti: on prima udarce o'l svakoga te ih kvitira sa zahvalnošću, a ujedno svojim i bedastim vice- vima razveseli družinu. Za to je potrebit za svaki cirkus, pa je i grof Khuen tražio jednoga za svoju zagrebačke prijatelje. Ponudio mu se Stjepan Radić. Njegovo koprcanje velika je otrakcija za zagrebačku publiku, a to dokazuje već proglas na narod, u kojem sa bezočnošću dostojnom jednog prometala tuži zastupnike, koji su potpisali riječku resoluciju, da su se narodu iznevjerili. 'Tko uporedi prošlost Stjepana Radića s nje- govom sadašnjosti, mora da promisli, da je sve njegovo junačenje pred Khucnom bila pusta kome- dija. Malo je na koga pazilo takom pomnjom oko kotarskih predstojnika i žandara, kao na njega; turili bi ga pred sud, pa bio kriv ili ne bio, i za- hrdali u tamnicu, Sada kad vidimo, kamo je svr- šio, treba pitati, jesu li ga vlastodršci htjeli učiniti velikim patriotom, jer su vidjeli, da im Frank više ne služi onako, kako je služio s početka, ili se je on htio učiniti pogibeljnim elementom, da mu vri- jednost u očima Khuenowim poskoči. Kako bilo, da bilo! Sad nam ga eto kao pu- čkog prijatelja, ovjenčana patriotskim lovorom, gdje vodi seljačku stranku i ucka narod na gospodu. Što je primio, elown je sa zahvalnošću kvitirao; i ide podruku s Frankom i Hokom na poklon To- mašiću. ,linmevni List“ njegov dolazak proriče una- prijed, a na prolazu mu iskazuje počasti Khuenova dvorska straža. Ho&mta! Dobili su i clowna. Circus je potpun. Predstava Inože započeti. Što je Radićev proglas? — Skup insulta, kle- veta i izvrtanja, ,Zastupnici su se iznevjerili hr- vatskom državnom pravu. Oni nugjajući Magjarima hrvatska Dalmaciju, samo da Magjari budu jači, nisu se ufali ni spomenuti, da Hrvatskoj pripada ona Rijeka, gdje su vijećali. Iznevjerili su se hr- vatskoj državnoj misli i svijesti, jer nemaju ni je- dne riječi za Hrvate u Megjumurju i dalje u Ugar- skoj, ni za Hrvate u Bosni i Hercegovini, a tužnu Istru spominju kao za porugu. Iznevjerili su se na- šemu narodnomu preporodu, jer za njih kao da nema ni najbliže slovenske braće u Kranjskoj i Štajerskoj. Iznevjerili su se misli o slozi s ostalim Slovenima, osobito s Česima u carevini, jer Hrvate od njih trgaju i priklapaju Ugarskoj ....“ Mogao je ovu litaniju skratiti, te kazati jedno stavno, da su se zastupnici iznevjerili Franku i To- mašiću. Jer oni hoće da kraljevinu Hrvatsku pre- vrnu u austrijsku provinciju. Ali Radić nije uvijek tako mislio. Njegovo je austrofilstvo, koje hoće da sakrije pustom ljubavi prama slavenstvu, najnovijega datuma. Dok ga ni- jesu obmamili snovi o mandatu i moći, on je pro- povijedao, kako treba željeti sporazum sa Madža- rima, jer to zahtijeva zajednica interesa. Sada se naš prometalo prometnuo nekoliko puta i našao se u družbi Franka. Frank je falsificirao pravaštvo, Radić falsificira slavenstvo; ,najvećem živućem Hr- vatu“ dostojan je drug ,majveći živući Slaven“. + Slovenački hofrati. Hrvatska Kruna“, pošto je zabavila svakoj riječi riječke resolucije, s cjepidlačenjem, koje je osobito majušnim političarima, uhvatila se i Slove- naca, pa predbacuje našim zastupnicima, da su za Madžare žrtvovali Slovence. Velika ljubav prama braći Slovencima ne priječi je megjutim, da im o- timlje narodnost krsteći ih planinskim Hrvatima. Na ovo bi dvije tri godine natrag ,Slovenec“ bio planuo, ali sada muči. Hofrati su rekli, da tako valja da bude. U današnjim prilikama ne bismo se čudili, ni kad bi se Bečani proglasili Hrvati. Slovenci su dosad bili samo Slovenci, a Hrvati su se čuvali da im to poriču, sve da njihovo sloven- stvo u jeziku nema temelja. Ako želimo trajan spo- razum sa Slovencima, toga valja da se i unaprijed držimo. Ljubav Šušteršića i Šukljea i svih drugih slovenačkih hofrata ne može nam nadoknaditi otu- gjenje, koje bi nastalo, kad bi kušali narivati Slo- vencima Hrvatstvo, pod kojom god hoćeš firmom. Prolazimo dakle preko neumjesnog pankroa- tisma hrvatske Krune“, tim više što u pisafu Slovenca“ ne vidimo ni jedne jedine riječi, koja bi odgovarala izlivima Prodanovim. Iz redaka ,Slo- venca“ provire prosto hofratstvo, pa moramo poža- liti, da su za ljubav Beča pogazili obzire, koje su dosad uvijčk imali prama nama. Nama je jako žao, da naše postupanje ,ne razumiju slavenski zastapnici u bečkom saboru“. Bit će da je na njih djelovao bečki ambijenat, više nego bi bilo potreba. Mi im to ne zamjeramo, ali nam lekcije jednoga Šukljea i Šušteršića izgledaju, da se blago izrazimo, jako smiješne. Mogli su izreći svoje mišljenje o resoluciji, ako misle, da je hrvat- sko stanovište štetno Slovencima. Njihove bi opaske dočekali onako, kako dolikuje dočekati mišljenje braće, ali se nijesu nigda smjeli poniziti do emisa- ra političkih krugova, za koje dobro znamo, što su- de o Hrvatima. Bolje mnijenje ne će imati sigurno ni o Slo- vencima, pa bi zast. Šuklje i Šušteršić mnogo bolje učinili, da svojim ponašanjem poduče svoje drugove u parlamentu i gospodu po ministarstvima, da na- rodi ne služe ničijim hirovima. Možda to oni i rade, ali se ne bi reklo sudeći po nesmotrenim napada- jima na riječku resoluciju. ODO Naš sabor. Riječka konferencija, pa u savezu s tim vije- ćanje srpskih stranaka i talijanskog kluba u Zadru, koje će stanovište zauzeti prama resoluciji hrvat- skih zastupnika, svrću oči sa obilnog gradiva, koje čeka vaše zastupnike u zadarskoj sabornici. A ipak čekaju riješenja tolika znamenita pitanja, koja ja- ko zasijecaju u naš autonomni život. Ima dvije godine, da se sabor ne sastaje, ili ako se sastane, ne može da radi. Sada kad su prilike u toliko bolje, što je na namjesništvu čovjek, kojega nazo- čnost zanago ne će spriječiti mirno raspravljanje, kakvo dolikuje predmetima na dnevnom redu, sa- bor se sastaje samo za 6 sedmica. -Prem kratko vrijeme za tako obilan posao. Ne bi nas za to nimalo začudilo, kad bi za- stupnici ostavili mnoge stvari, da ih riješe nastajno zasjedanje, ili riješili samo provizorno, a, konačno ri- ješenje ostavili za sretnija vremena, kad vlada uvidi pogrješku, koju čini zemljama, smanjujući djelatnost zA nsNTERENNENR III JEEEC SEA o. i o