*%nda, kad bi Dr.

m mmm EMA NIN NOO ME om

Br. 43.

U DUBROVNIKU, 26. Oktobra 1905.

Godina XV.

 

BNVENA (Ih

IATGMA

 

 

Cijena je listu unaprijeda: 2 za Dubrovnik sa donašanjem | u kuću; za Austro-l Igarsku, Bosnu i

Hercegovinu & poš'om

šasto polugodište.

na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna, Za inozemstvo: 10 kruna i po-
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do-

Pojedini broj 20 para.

Pretplata i i oglasi plaćaju se | upravi Crvene Hrvatske* u EE OO e su utužljivi
Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oj

puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništva , Rukopisi se ne vra-
ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se.

asi koji se više

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Jvo

DeGiulli.

_Izlazi s akog Četvrtka.

 

 

Dubrovnik, 24 Oktobra.

Nepotrebiti obziri. — Način, kako je zagre-
bačko gragjanstvo zapriječilo, da Frankova čeljad
govore u njegovo ime, ne svigja se nekim, pa ni
našoj susjedi ,Pravoj C. H.“ To bi po njihovu bilo
zapriječivati protivnika, da kaže svoju, a to nije
nimalo slobodarski.

Imali bi pravo, kad bi Dr. Frank bio upravio
poziv samo na one, koji su kunu na njegove riječi.
Tada ne bi bilo dopušteno nikakvo uplitanje nepo-
zvanih osoba. Ali Dr, Frank htio je govoriti u ime
zagrebačkog gragjanstva a cijenimo sasvim prirodno,
da ovo ustane na obranu svoje časti. On je htio
Zagrebu nametnuti svoje gospodstvo, a Zagreb je
dokazao da toga neće. Tomu ne može niko zamje-
riti, s našega stanovišta gragjanstvo je zagrebačko
ne samo vršilo svoje pravo, nego i svoju dužnost.

Neki bi htjeli, da se na Dr. Frank ima obzira,
jer, vele, kako sada stoje stvari, možda će on bolje
uspjeti nego mi. Ovakovo mišljenje pokazuje čudnu
neodlučnost u onih, koji pak odobravaju riječku re-
soluciju, & velika je sreća, da ih većina u tomu ne
slijedi. Jer nemojmo cijeniti, da smo nešto postigli
tim, što su naši zastupnici glasovali riječku resolu-
ciju. Uspjeti ćemo samo onda, ako budemo raditi
u duhu te resolucije. Sve obzire moramo metnuti
na stranu, a kamo li nećemo Dr. Franka, za kojega
znamo, što je i što hoće.

Ovi bi obziri imali u ostalom smisla samo
Frank imao te obzire i prama
nama. Ali kad on rad naših zastupnika, koji je
nadahnulo jedino uvjerenje, da se tako može nešto
postići, krsti izdajstvom hrvatskih ideala, bila bi
bezprimjerna ludost s naše strane ne otvarati na-
rodu oči, da vidi, kud ga taj Luegerov prijatelj vodi.

Ko nije s nama, taj je proti nama. Ovoga
treba da se držimo, ako hoćemo da vodimo politi-
ku, koja se neće ograničiti ma proste proteste. kako
se je obično u nas dogagjalo.

Talijanska resolucija. — Riječka konferen-
cija dala je povoda i talijanskim zastupnicima na
dalmatinskom saboru da se izjave. Iskustvo je i
njih naučilo, da Austrija ,nije dostojna iskazanog
joj povjerenja“ s njihove strane. Po svemu se vidi,
da bi i oni poduprli akciju hrvatskih zastupnika,
kad bi se sa hrvatske strane došlo njima u susret,
Kako? to resolucija ne kaže.

Žalosna je ova svjedožba za sto godina austrij-
ske uprave u našoj Dalmaciji. Ona nema, da tako
rečemo, prijatelja, a nesnosno stanje dovelo je do
toga, da i oni, koji su se borili u ime autonomije
dalmatinske, sumnjaju u ono, u što su dosada vje-
rovali, te se obziru, e da nagju način, da zemlju
izvade iz ovog položaja.

Nije neuputno govoreći o talijanskoj resoluciji
svrnuti okom na povjest ove duge borbe izmegju

 

romanskog i slavenskog elementa na obalama ja-
dranskog mora. Kolikogod je narodna stranka, a
kasnije obe hrvatske stranke, pobijala nastojanje
dalmatinskih talijanaca, da ogromnoj većini zemlje
nametnu preko škola i birokracije nešto, što se
nije moglo slagati sa narodnim načelom, u ime ko-
jega se je Italija preporodila, one toj borbi nijesu
htjele nikada dati značaj borbe proti talijanskoj
kulturi. Od hrvatskih zastupnika nije se nikad čulo,
da se govori u saboru proti učenju talijanskog je-
zika u našim gimnazijama i drugim srednjim ško-
lama. Oni nijesu se protivili ni upotrebljavanju ta-
lijanskog jezika sa strane onih, koji se njim služe,
ako to nije bilo ujedno nametanje njegovo onim,
koji se njim ne služe.

Ova uzdižljivost i u časovima najveće narodne
borbe mnogo će doprinijeti da se sada konačno
urede oduošaji, kad se s obje strane ćuti potreba
zbliženja, da se i jedni i drugi mogu posvetiti oz-
biljnom političkom radu, koji uvjetuje kulturni
ekonomski napredak zemlje.

 

Otvor srpskog sveučilišta. — U podlisku
donosimo opis rijetke slave, koju je Beograd doži-
vio. Otvor sveučilišta je u životu naroda jako zna-
menit dogogjaj. To je žariste, odakle se nove misli
šire po cijeloj zemlji. On je sjemenište, koje će
odgajati ljude, da se kao radine pčele razigju po
zemlji, noseći kadgod i u najzabitnija sela luč pro-
svjete i znanja.

Već Karagjorgje pregnuo je da Srbiji dade
škole, koje će barem donekle odgovarati svojoj
svrsi. Na tomu se temelju dalje gradilo, a njegovu
unuku Petru Karagjorgjevićua sugjeno je, da tomu radu
stavi krunu. Podigao je prosvjeti hram, a dostojan
spomenik imenu svomu.

moj.
Srpska resolucija

Srbi su se i Hrvati našli skupa u borbi
za prava naroda proti pravima, koja poje-
dinei sebi vindiciraju na štetu slobodna raz-
vitka narodnjega. Tu su poruku predstav-
nici srpskih stranaka upravili svijetu i rodu,
a mi je bilježimo osobitim zadovoljstvom, jer
označuje čitav preokret u shvaćanju odnošaja
izmegju Srba i Hrvata. Našle su se one to-
liko spominjane ,dodirne tačke“ megju čla-
novima istoga naroda; znamo, za što ćemo
se skupa boriti a zajednička akcija uvjet je i
uspjeha.

Do ovoga nije dovelo plaho čuvstvo,
nego svijest zajednice, koja s dana na dan
hvata u narodu dublji korijen. Povjest, vjera,

tugjinski utjecaji su nas podijelili te učinili,
da se razvije pogibeljan partikularizam. To
se ne može izbrisati ni jednim potezom pera
ni jednom izušćenom riječi, ali reklo bi se,
da su vremena na vidiku, kad će se u za-
jednici tražiti jamca osobnim interesima jed-
noga i drugoga ogranka istog debla.

Hrvati i Srbi borit će se za samostal-
nost Ugarske. ,Ova bi tada- živila samo svo-
jim životom i raspolagala samo svojom sna-
gom; donijela bi take političke prilike, u ko-
jima bi madžarski narod bio upućen, da u
svom rogjenom interesu potraži sporazum sa
nemadžarskim narodima Ugarske, da u nji-
hovoj snazi ugleda i svoju snagu, pa da za-
jedno š njima, a u naslonu na Trojednu
Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju,
osigura uslove za svoju narodnu budućnost
i obezbjegjenost.“

Ovako resolucija srpskih stranaka, a u
tim je riječima i ključ za razumijevanje onoga,
što se zbiva počinjući od god. 1903. Žalosni
dogogjaji te godine dokazali sa nam, da
s nama ovakim, kakvi smo, nitko ne računa,
Bunio se narod proti sili, koja je radila u
madžarsko ime, a boli su ga austrijski
bajuneti. Sistem je preko naše zemlje otvorio
pute osvajalačkim težnjama madžarskog i nje-
mačkog imperijalizma. Mogla ih je zatvoriti
samo kraljevina Hrvatska, a Srbi su u njoj
nazirali svoga najvećega neprijatelja. Oni su
od nas tražili ,ravnopravnost“, kao da rob
robu ima što da dade, a da obadva ne za-
vise o milosti gospodarevoj. Dok smo se mi
klali, jer nam je obojici bilo teško, pa smo
za svoje nevolje krivili jedan drugoga, Ma-
džari su uživali, da se mogu širiti na račun
Hrvatske i nemadžarskih narodnosti, a nijesu
se sjetili, da je ovaj umjetno stvoren antago-
nizam uzda njihovim težnjama na slobodno
razvijanje, koje im jedino može dati samo-
stalnost.

Zasluga je začetnika pokreta g. 1903.,
da nam je mrena pala svijem s oči. Madžari
su uvidjeli odium, koji se na njih stovario;
Hrvati su razumjeli, tko ih tišti i gdje
treba da traže neprijatelja, a gdje saveznika;
Srbi su su se uvjerili, da je trojedna kralje-
vina nužda i za Srbe, koliko i za Hrvate.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Jedni i drugi i treći ćute potrebu približenja.

U iskrenost ovih osjećaja vjerujemo,
jer tko bi drugoga htio varati, varao bi sam
sebe. Ne uspiju li Hrvati, već se u njihovoj
zemlji održe Tomašići i Franki, onda zlo
njima, zlo Srbima, zlo Madiarima. Ako se
Dalmacija ne reinkorporira Hrvatskoj, već
Hrvatska ostade u Ugarskoj, a Dalmacija u
Austriji, Beč će prije ili poslije spojiti Bosnu
i Hercegovinu, da preko nje prodire na istok.

Njemačkoj bujici mogu se s uspjehom
protiviti jedino složni Hrvati, Srbi i Madiari;
uspjeh te bujice koban je Ugarskoj i Balka-
nu, a snagu potrebitu da joj se opremo može
dati samo složan rad sviju nas. Tu slogu
treba da Madžari omoguće.

8X.

Questo giuoco, credetemi,
& meglio non giocarlo.

Rekonstrukcija Fejervaryjeva ministarstva
kao da je znak, da se je kruma odlučila u
sredstvima, koja će upotrijebiti protiv koalicije.
Fejervary ima zadaću, da oko sebe okupi većinu
u Ugarskoj. Bomba, koju će baciti u redove
koalicije, to je opće upravno izborno pravo.
Na taj način on se nada odbiti od ,grofova“
oporbe puk, a k sebi će privezati ostale klase
nudeći svakoj po štogod. Državnopravne reforme
on će pobijati socijalnim reformama.

Na papiru ovo izgleda sve zgodno udešeno.
Ali to još ne znači, da će dogagjaji odgovarati
nadama. Načela, koja brani koalicija, odveć su
ukorijenjena u srcu Madžara, da bi ih se oni
ostavili, a ako Fejervary računa na bezuvjetnu
odanost narodnosti, moglo bi se lako dogoditi,
da ostane prevaren, kako su i one dosad često
bile prevarene, kad su upravljale svoj pogled
onamo, otkle im pomoć nije mogla doći.

Ne vjerujemo, da će Fejervary-ju uspjeti
oteti koaliciji većinu u ugarskom parlamentu.
Nu i kad bi to bilo, ta većina u nijednom slu-
čaju ne bi bila tako velika, da osigura radinost
parlamentu te bismo se po svoj prilici iznova
povratili na opstrukciju, kojoj je Tisza uzalud
htio izbjeći pozivljuć se na zemlju. A kako je
mašinerija cijele države ovisna o tomu, radi li
parlamenat u Pešti ili ne, tu bi opstrukciju va-
ljalo slomiti, ili obustaviti ustav i uvesti apso-
lutizam.

Gora je slika budućnosti, ako pogledamo
na većinu, koja bi eventualno izašla iz izbora.
Na temelju onih reforma, koje austrijski general

 

Podlistak.
Otvaranje Srpskog Universiteta.

Po uregjenom programu izvršeno je 2. (15.)
oktobra svečano otvaranje Srpskog Universiteta.
Osvanuo je vedar, jesenji dan. Po kućama se le-
pršaju trobojne zastave. Po ulicama, naročito pred
universitetskom zgradom, opaža se živo kretanje.

Oko 9. s dolaze gosti i ulaze u svečanu dvor-
nicu. Dolaze tačno, jer znaju da kralj dolazi uvijek
tačno u odregjeno vrijeme. U 9% časova stupi u
dvornici kralj sa nasljednikom prestolja i svitom.
Društvo ,Obilić“ pozdravi kralja svečanom pjesmom
»Dobro nam došao“, kompozicijom St. Biničkoga.
Publika je saslušala stojeći ovu lijepu kompoziciju.

Kralj je stupio na tribinu. Na tribini su dva
fotelja za kralja i nasljednika. S jedne strane sjede
erkveni glavari, do njih i za njima članovi vlade,
s druge strane diplomatski hor i drugi predstavni-
ci. U parteru u prvom redu izaslanici korporacija:
dr. A. Hajne, rektor hrvatskog sveučilišta u Za-
grebu, u ornatu, do njega predstavnik bugarskog
universiteta dr. A. Teodorov, dr. A. Trstenjak iza-
slanik ,Slovenske Matice“, dr. Ž. Bertić i B. To-
mić, izaslanibi hrvatske napredne stranke, St. V,
Popović, upravnik Tekelijanuma. Za njima pred-
stavnici nar. skupštine, predstavnici Akademije i

drugih prosvjetnih i kulturnih zavoda, profesori,
književnici, umjetnici, publiciste itd,

 

Poslije otpjevane pjesme ,''obro nam došao“,

izreče kralj Petar ova besjedu:
Gospodo,

Navršiće se skoro sto godina od kako je moj
djed, Vrhovni Vožd, sa svojim drugovima podigao
Veliku Školu.

Naši nepismeni pretci osjećali su da buduć-
nost Srbije ne može počivati na sablji i pištolju.
Oni su omladini dali zavod, koji bi je osposobio,
da duhovnim oružjem razvije i ojača njihovo djelo.

I danas, otvarajući Universitet srpski, pravo
je da se sjetimo toga rada Vrhovnoga Vožda i
njegovih drugova i da rečemo: Slava im!

Sto godina je prošlo od kako je prvim ustan-
kom udaren temelj današnjoj slobodnoj Kraljevini
Srbiji. Za to vrijeme ona je polako napredovala,
imajući da savlagjuje u svome napretku mnoge ve-
like unutrašnje i spoljašnje teškoće, To lagano, ali
stalno napredovanje naše otadžbme ogleda se u
višoj prosvjeti njenoj. Od skromne Karagjorgjeve
Velike Škole“ preko docnije gimmazije, liceja i
Velike Škole razvio se Universitet, On je prirodna
posljedica razvitka nauke srpske, on je čedo umnih
napora čitavih pokoljenja.

Otvarajući ga danas, sjetimo se svih preteča
njegovih. Sjetimo se svih naučnika, književnika, svih
državnika, koji su ga radom svojim omogućili i re-
čimo: Hvala im!

 

 

Podizanjem Velike Škole na stupanj Univer-
siteta, stvoren je centar, iz koga će srpski naučni-
ci, još u jačoj mjeri no do sada, iznositi svoje ra-
dove i ulagati ih u veliku riznicu svijetske nauke.
Omladina srpska iz svih krajeva erpaće od sada
svijetsku nauku na svom jeziku iz tog srpskog
naučnog centra. i

Mi smo svi potpuno svijesni da je svaki po-
četak i težak i nesavršen. Na nama je da to pro-
svjetno mezimče srpsko svom ljubavlju prihvatimo,
i da ga svaki prema svojoj snazi i sposobnosti po-
mažemo u napredovanju njegovom.

Oglašujući da je Universitet srpski otvoren,
ja vam želim, gospodo profesori i gospodo slu-
šaoci srećan rad na dobro Srbije i Srpstva.

Poslije kraljeva govora otpjeva ,Obilić“ pje-
smu Vlad. Stanimirovića ,Pred Srpskim Universi-
tetom“, kompoziciju B. Joksimovića. Zatim uze ri-
ječ ministar predsjednik g. Ljuba Stojanović, On
izrazi radost, što može prvi da čestita prof. kole-
giji otvaranje universiteta, Ima puno uvjerenje u
napredak universiteta i želi da ga profesori svojim
radom dignu na dostojnu visinu. Smatra universitet
kao srce organizma. Ako je krv, koju ono šalje u
sve djelove, zdrava, biće i oni zdravi, i napredak
će osjetiti i seljak u kolibi i bogataš u palaći,

Uze riječ rektor dr. Lozanić. U ljepom go-
voru pozdravlja kralja, što je podupro osnivanje
universiteta. Potom je razložio istorijski razvoj srp-

 

skoga Universiteta od Karagjorgja i Dositija do
današnjega njegova stupnja; veliki kulturni, pro-
svjetni i nacionalni značaj i zadatak universitetske
ustanove; primjere kulturne i naučne moći iz svjet-
ske prošlosti i sanašnjosti, pa je završio zahvalju-
jući Kralju, narodu i njegovim predstavnicima, što
su ovu veliku ustanovu ostvarili i čnstitajući Srbiji
i Srpstvu što su je dobili, a profesorima i sebi,
što im je u dio pala sreća, da u njoj budu prvi
trudbenići.

Nakon ovoga govora prof. dr. Bogdan Gavri-
lović pročita ovaj telegram crnogorskog kneza:

Razmak vremena predug je bio od obodske
štamparije do srećnog današnjeg dana, kad se
otvara prvi srpski universitet, Nečuvene patnje i
viteške borbe naše nacije za slobodu zadaviše je u
njenom prosvjetnom razvitku, no mlada cvjetajuća
Srbija pod vladom mudrog svog vladara Njegovog
Vel. kralja Petra I. u ovoj zgodnoj prilici drago-
cjenog primirja evo podiže najviši hram prosvjete.
Čestitam Srbiji i cjelokupom  Srpstvu današnju
svečanost, a najsrdačnije pozdravljam sve učene i
mudre glave u Srbiji zahvaljujući im iz dna duše
na susjelovanju i osnivanju toga hrama za blago i
dobro mlagjeg našeg srpskog naraštaja. Da živi
Kralj, da živi Srbija, da srećno cvjeta prvi "srpski
universitet. Nikola.

Poslije. toga. uzeo je riječ g. Jovan Žajević, da
u ime Kraljevske Akad. Nauka čestita Universitetu

 

e
d+
ž
%

i
+

kontri

a6

 

EVI
a

 

Briečše ma VOA IT

ka

- IE