g. ravnalo svomu radu znači ne imati povjere- nja u same sebe, u snagu naroda i sposo- bnosti vogja, koji jedino mogu prijevaru za- priječiti. Toga grijeha prama svomu narodu nu ne- mamo. Mi se uzdamo, a naše se pouzdanje temelji samo na uvjetenju, da je moguće po- stići ono, što riječka resolucija traži, Mi ne letimo previsoko, da ne padnemo na — Gross-Osterreich. * : mvm Mrtvi dan. Ko teško, nesnosljivo olovo spustio se tmurni jesenski dan. U vascijelome svemiru, na osušenim granama stabala, kroz koje huji za- parni vjetar jeseni, u svakom atomu naravi i prirode podrhtava sumorni mir, otajstvena bol. Kao da je život prestao časom, da kuca i struji u tempu vesele, radoznalosti, slatkog, opojnog soka žića. .. Kao, da je prepustio svoje uživanje onoj svesilnoj tuzi srdaca, onome bolnome je- eanju i trganju grudi, onim slatkim, toli toplim suzama, koje se, u potpunome jeku, odrazuju ovoga dana. Toli ponosno cvijeće palo pod pri- tiskom magle i mraza, nebo, smješeći se toplim žarilom sunčanih traka, sakrilo modro-kristalno svoje lice, a vjetar poput brenčanja razbijenih i potrganih žica harfe, nemilosno vijuga prašinasto, palo lišće stabala... 1 narav se, rekbi dostojno pripravila na opijelo kobne smrti života .. .: Samo se ponosno koče, rekao bi dvojstrukom silom, čuvari smrti, simboli boli i tuge, gusto-krošnjati, a modro-tamni čempresi... Po ulicam nastala žurba svijeta u moru vijenaca, koji svojim šu- škanjem svraćaju pozornost. Svijet hrli na gro- blja, da prinese stručak života otajstvu smrti, da polije suzom mramorne ploče i crnu zemlju, da se savije oko križa patnje i boli... A tamo, gdje vlada otajnost mira, ta- mo, gdje se čempresi saviju pod zapuhajem vjetra, tamo gdje bol i akord smrti prevlađiva u svojoj veličini, tamo na groblju koče se u- mjetni, bogati, ukusni i teški vjenci, a plamsaj hiljadu svijećica obvija svoje bljedičasto svijetlo sa uzdahom posjetioca u sumornosti i sparnosti vazduha. I dolazi bjednik i bijednica sa uvehlim lišćem i suznim očima, plače i moli... Na polju tog zadnjeg čovječjek rasula, po- nosno se digla arkada mramorna, posuta svje- žim ružama zime... I prolaze sinovi i djeca otaca njihovih, koji tu leže, prolaze, dive se i gledaju ... I ne vidiš, da je tko klekao, ne o- pažaš suze na očima “.. Iza oblaka, na razgaljenom plavetilu neba pokaza se iskon žića, žarko sunce i osvijetli, ako i za momenat, ogromnu mramornu ploču i na njoj, zlatom urezana slovq: ,Rod bo samo, koji mrtve štuje, Na prošlosti budućnost si snuje ...* I spusti se iznemogla, višegodišnja udova k ponosnoj arkadi. i Iznemoglo joj je patničko lice sa brazgo- tinam mučenice i patnice. Na čelu joj poznaš trag krune a na tijelu ponosnu odoru izlizane svite... Spusti se udova, zajednička majka pre- minulih sinova, patnica Hrvatska... A iz gro- bova, pod arkadama, u tišini noći, dižu se po- nosne sjene, a ona ih grli i cjeliva... Oštrina uma, kristal neokaljanog karaktera, začetnika kulture, nosioca uzvišenih ideja, uzor biskupa, propovjedaoca snošljivosti i ljubavi, dike Stros- smajera zasinula i zasjala u prvoj sjeni... A za njim bljedi, proniknuti Milivoj, spre- man, da radi, da kopa, da gradi, dia Milivoj MANON. Massenet lules, jedan od najznamenitijih i najplodnijih francuskih skladatelja, rodi se 12. Maja 1842 u Montandu kod St. Biienna, izuči svoje nauke u pariškom konservatoriju, a uči- | teijem kompozicija bio mu je Aubroise Thomas, auktor Mignona. Mn je ponajviše skladao opere i oratorija. Najznamenitija su mu djela, Maria Magdalena Šrepel uzor-radnik. Odjeknu.iz daleka krik raje, zakuka vila naroda kad ugleda Homera svoga, kremen Bosne i Hercegovine, simbol oslobodenja, ponosnog ira Grgu... I rek bi, nema ih više, ta dosta ih je i tako, kad pred majku svoju slabušast tijelom al velik duhom stupi patnja ali ustrajnost života, stvoritelj ,Beretića“, , Dvaju svijeta“, ,Pavla Šegote“ i drugih, slika pjesnika čovjeka" misaona V. Novaka... . A majka čupa kose, plače i jauče što joj nema po najboljih njenih sinova, što su tek pred njom nijeme sjene... 1 sidoše opet u pre- bivalište vječnosti, sinci domovine. A majka Hrvata u praskozorje novoga dana, postavi myrthu mirisnu na grob njihov, posutu biserima suza svojih, rubinima krvi srca svoga kao uspomenu na turobni, žalosni svoj — , Mrtvi dan“... g Heniry. Primjer austrijske financijalne uprave u Dalmacije. Naredbom 29. juna 1882. broj 19555 finan- cijalno ministarstvo uoblastilo je financijalna ravnateljstva, da mogu dozvoliti spremu stranog žita u privatna spremišta, i to osobitim obzirom, da se iz ovih može pridizati žito sa oprostom uvoznog poreza od strane općinara u granicam dozvoljenim za dotičnu općinu; a naredbom 20. oktobra 1899. broj 56914 istog ministarstva uoblašćuju se općine, da ovo žito mogu same uvesti i spremiti u svoja spremišta prosto po- reza, pa ga same dijeliti općinarima, ili, dijelje- nje povjeriti jednom ili višem broju trgovaca, pod svojim nadzorom. Kao naravna posljedica ove potonje nared- be otpalo je pravo općinara, da iz privatnih spremišta uzimaju žita uz oprost poreza, jer to nije bilo više od potrebe. Nego je ova potonja naredba, ne zna se po kojemu otpisu ministarstva, od naših financijal- nih vlasti bila ukinuta t. j. početkom ove go- dine zabranilo se općinam, da za svoje općinare uvoze žita uz oprost poreza; a uslijed toga po samom zdravom razumu trebalo je da pane i zabrana Općinarima, da mogu iz privatnih spre- mišta kupovati žita uz oprost poreza, jer akoje jednom dozvoljeno uvesti stanovitu kolikoću žita bez plaćanja poreza, treba da se dade i na- čin da to uzmogue i slijediti. Ali se to dogodilo nije. Naše financijalne vlasti obustavili su i jedno i drugo, po čemu naš potrebni težak ne može da uveze žita uz oprost poreza niti preko općine, niti preko trgovca; on treba du ga 44- ravno uvede iz inozemstva, biva iz Amerike, Turske, Ruske i t. d. Ali i to nije sve. — Financijalne vlasti odaslale su potčinjenim potanke naputke, kako se to ima provodit. Ako jedna obitelj želi, da dovede žita uz oprost poreza, to mora sam domaćin glavom doći na općinski ured i tu učinit svjedožbu si- romaštva i dozvolu da može uvesti žito prosto poreza. S tom svjedodžbom ide na carinarski u- red da mu se učini buleta, ali mu činovnik ne smije učinit buletu što ga osobno ne pozna i nije uvjeren, daje on zaista domaćin i potreban, jer svjedodžba općine samo je pro forma, i či- novnik je ne smije uvažit, kad god mu okolnosti rtijesu osobno poznate. Pa kad je napokon izva- dio buletu, tad valja da dogje na stanovitu uru da izmjeri i matovari žito, jer za takove posle činovnik se ne može baviti već samo stano- vitu uru na dan. Ako dakle jedaa siromašak i dogje do toga da iz inozemstva može uvesti 100 klg. kuku- mantiju i pobjegne s njom. MRaskošan « njegov život dovede ga do djela malo poštenih, ona ga ostavi i kašnje bi izagnana iz Pariza. Na putu u Havre on je prati i dozvoljen mu je pristup k njoj dok ima novaca. Kad ponestalo toga ne mogaše se on više k njoj približiti, a i ona slirvana od boli i umora umire na tome putu s riječima .č meglio cosi“. U ,Manonu*_je izražena sva moć pikantno ali strastvene francuske muzike, koja ako se i — biblijska drama u 4 čina — opere, ,Kralj | ne dojmi na prvi pogled ipak ostavlja duboke Lahore“, , Horodiada“ ,Faida“ te ,Manon“. Osim | tragove si'noga utiska. Instrumentacija je uku- ovih glazootvorina pokazao je darovitost u pi- sanju orehestralnih suita, ouvertura te simfo- ničnih pjesama. Libreto ,Manona“ sastavili su E. Meilhar i F. Gi)lć, koji su pomoću Prevo- | stijeva ronrana sačinili izvrstan libreto, Meilbar jo osobito znameniti libretiota, koji je mnogim kompozitorima ponudio darove svoga uma. Tu se iznosi karakter nestalne žene Ma- non, koja na putu za poći u samostan i posve- tit se životu zidina klostra, u jednoj gostioni upozna se ehevalijerom bi Grieux (renor) i s njim pobjegla. Nakon malo vremena, zajedničkog ži- vola, ostavi ga i prihvati se drugoga, dosljedna svome karakteru, koji joj je nugjao više novaca i ugodniji život. On pode u s&mostan i postane jedan od najboljih pripovjedača. 1 dok je on u Parizu brao priznanje svojih slušatelja, ona ga potraži u samostanu i nagovori ga, da svuče sna. Massenet je u ,Manonu*_sljedio stope Hek tora Beslioza najfinijega instrumentatora. Imađe dosta sličnih motiva u , Manonu* i , Taidi“ Glazba što je sadržaje opera, toška je radi njenog tempa i tehničke komplikacije. Melodije za pjevače nema odvoć, od veće je znamenitosti duboka i iterpretacija. glazbe. Iza preludija i uvodnog kora počimlje se razdrješivati u glazbenim notama, punim slatko- sti i čustva, postavljena stranica romana Mano- nova. U poznanju nje i njena bratučeta, koji iza toga slijedi, odrazuje se majstorski izvedena melodija. Vrhunac prvoga čina je susretaj che- valiera Di Grievx sa jednim leut-motivom, koji eheveliera prati svaki put, kad izlazi na posor- nicu. 1 on joj tu odmah očitaje ljubav, što je na osobiti fini način izvedeno u orkestri melo- dijom u devet-osminskom tektu, koja se melo- ruza, on svakako valja da osobno izdangubi i potroši dosta više nego li sam porez (60 novč.) iznosi. Ima još nešto.: \ Naša veleučena financijalna gospoda tvrde, da nije potreba da seljak naregjuje žita izravno iz inozemstva, jer će, vele, brodovi žitom iz inozemstva sami doći, pa kako je takav brod smatran inozemstvom, to će seljak moći na brodu kupiti svoju potrebu. Pametno doista, kako su prije slali ,pe- nice“ na Brgat, da uguše nemire, tako će sada slati brodove u Knin, Vrliku i t. d. da opskrbe narod žitom. A i * onim krajevima pri more, gdje brod može pris 1; ii, nije li možda sa uvedenom stro- gosti do/vv! ma polakšica postala za pravo sa- svim iluzo ua! A jeli napokon pravedno da Turčin, Grk, Rus i t. d. dogje u naše krajeve i trguje žitom, dok je domaćemu trgovcu to zabranjeno! — Je li zar lakše nadzirati prodaju na brodu, ili u privatnom skladištu, kojega ključ je u rukama financijalnih organa?! Bilo kako bilo naredba, da se Dalmaciji dozvoli uvesti par stotina tonelata žita prosto poreza, ostala je na papiru, jer od dana kad su se zadnje odredbe počele provagjat, niko više i ne uvodi žita oprostom poreza, već radije plaća porez. Za dokaz, da ne navodimo druge, dosta je istaknuti da u općini Cavtat, od stanovitog doba, nije uvezeno prosto poreza niti 1 klg. žita, dok je nasuprot uvezeno sa porezom okolo 3000 kvintala kukuruza, biva ona kolikoća, te se je prije obično uvažala bez poreza. Regbi da je u Dalmaciji sugjeno da ni- jedna pametna i korisna naredba ne može uspi- jevati, pa je istu sudbinu doživjela i naredba o uvozu žita, po kojoj su općine mogle uvažati dozvoljenu kolikoću i dijeliti potrebnim općina- rima. — Naredba ova bila je korisna sa više razloga, a osobito jer su općine mogle na taj način nadzirati tržnu cijenu, tako da je narod, a ne trgovac uživao oprost poreza, i jer je svaki općinar u svako doba mogao kupiti svoju po- trebu i bez dužnosti, da sim domačin dogje po nj; ali kako vidjesmo i to se kod nas preživjelo, mislimo baš zato jer je bilo korisno. Našim vlastodršcima pričinilo so da je ta- kovo postupanje odviše slobodoumno pa uspevši se na Ljubićevu platformu, nagjoše da je na Općinam sve trulo, te učiniše ono, što su učinili. A naše Općine uza svu tako zvanu trulež, mogu u najviše slučajeva služit mnogim uprav- nim vlastima za ogledalo, jer bez velikih for- malnosti postižu korisne čijeljeve. Na dokaz, pružanio činjenicu, da su žitija unesena i dije- ljena od Općina bila surazmjerno najjeftinija i najbolje u rasmjerju prama opstojećim tržnim cijenama, odbivši dakako porez. — Eventualne iznimke mogu samo potvrditi pravilo. Iznosimo ovo da se vidi, kako se kod nas upravlja. OBŽ OAT Sedmični pregled. RUSIJA. — U Rusiji je opet došlo do nemira. Vijesti koje neprestano dolaze javljaju, da sadašnji pokret ruskih radnika, koji nije potekao iz ekonomskih nego iz političkih ra- zloga. preotimlje sve više maha i zahvaća du- bvki korjen. Žarište nemira su Petrograd i Mo- skva, a dolaze glasovi i iz Odese o nekakvoj pobuni na ,Pantaleionu“ i Katarini 11% Djaštvo i radnici huekaju svjetinu, da u slučaju, da voj- ništvo bude htjelo potisnuti revoluciju, da od- govori oružjem i silom. Baš i radi toga drži se, dija čuje vazda pri njenom sastanku ili rastanku. Ona zaboravlja, občarana samostan. Duet ,A parigi andrem" može se smatrati jednim od najtinijih komada opere. Drugi čin započimlje sa leut-motivom Di Gricux-a (tenora) u S-duru. Iz ovoga slijedi nje- govo pismo otcu, u kojem je prikazuje kao ,un angiol di bonti“. Poslije toga nadolazi jedan čarobni kvartet, koji se odlikuje flnoćom glaz- zbenom. Najljepša možda melodija, ali koja rek bi prolazi neopažena, jest saudante u G-molu, Addio nostro picćeol deseo“. 1 kao da je drugi čin stvoren od siumih mozaičnih komada glazbe, kad odmali iza ove arije slijedi 11 Sogno ,Di Gricnux-a. gdje. orkestra sa eviljenjem gudala stira kao ,ehiudo gli ocehi* u D-duru Treći čin prestavlja parlatorium sjemeništa , sv. Sulpicija u Parizu, te odmah iza prvih ja- kil akoračća organa, koje ga slijedi gzudalački kvartet in u strogom stilu orgulja, a po- božne ž slava govorničko umjeće eliev, Di Grieux-a, koji je sada kao propovjednik u tom sjemeništu, dolazi conte, njegov otac (bas) te mu se divi. Dogje i Manon, koja ga zaboravit ne može, što i izrazuje čuvstvenom melodijom u tempu sostenuto cantabile ,Ah! di spar vi: slon", U četvrtom akta najbolji je menuet“. U petom aktu clievalier je prati uz pratnju goro- stasne instrumentacije orkestre, koju se pojmiti ne može, nego tek uživati izraženu bol Manona njegovom pojavom. da je autokratična vlada ugrožena, jer je vojska nepouzdana, hoće li ona pucati na revolucijo- narce. Do sada je obustavljen promet na 16 glavnih ruskih željezničkih pruga. Moskva je sasvim isključena od prometa. Preko 20.000 ra- dnika priključilo se je štrajku željezničkih na- mještenika. U Petrogradu se šire e glasine, koje uzrujavaju građanstvo. Pogovara se naime, da car namjerava odputovati s obitelju u inozem- stvo. Po jednoj verziji preselit će se car u Ko- penhagen, a po drugoj u Darmstadt. Neki tvrde, da je carska obitelj već ostavila glavni grad i odputovala carskim jahtom. Nadalje se pogo- vara, da je car podpišao već proglas o obsežnom ustavu i da je podijelio Witte-u za svoje odsu- tnosti neograničenu punomoć. Pozitivna se još ništa ne zna. UGARSKA. — Ministri se sa privolom krune spravljaju za daljne korake, što će ih vlada poduzeti, da — predbježno — bez parla- mentne većine, pače proti njoj upravlja zemljom sve dotle, dok će joj poći za rukom, stvoriti stranku i većinu. Poluslužbena štampa u velike hvali pro- gram, na temelju kojega će ministarstvo tra- žiti privrženike u onolikom broju, da će us- pješno moći konkurirati sa bučnim geslima koa- licije. Ali pobliže ne zna još nitko ništa ni o programu, ni o osnovama vlade. Sav svijet čeka _na oglašivanje toga programa, no koalicija se već sada svom žestinom obara na pothvat ka- bineta, kako se to govori u nedjelju na skup- štini u Subotištu, a jučer u upravnom odboru koalicije jasno i ne dvoumno posvjedočili. Međutim se već sada u čitavoj zemlji pri-_ pravlja. tlo pro i contra, makar da se glasa, kako so provedba novih izbora snuje tek nakon jedne godine dana, u nadi, da će se dotle vlada relativno stabilizovati, istina bez proračuna, bez novaka, bez investicija i bez nutarnjega mira. OBA Domaće vijesti. Iz kluba Hrvatske Stranke. — Klub Hrvatske strauke u Zadru uredio je najprije svoje statute, što je bilo potrebito usljed fuzije. Dne 28. pr. mj. ra- spravljao je o riječkoj resoluciji. Raspra nije još dovršena te bi se imala sutra nastaviti. Zast. Juraj Carić pristao je naknadno uz riječku resoluciju te je potpisao. Opravdanost njezinu shvaća potpuno i Du. Jure Biankini, a nadati se je da će i drugi zastupnici uz nju pristati, neha je odmah nijesu s jednog ili drugog uzroka potpisali. 3 Raspust carevinskog vijeća. — Pronosi se glas da je ministar predsjednik Gauć odlučio raspustiti odma varlemanat_ i raspisati još ove godine nove izbore, ako carevinsko vijeće ne odobri t. zv. dr- žavue potrebe. Vlada sumnja, da će za te potrebe dobiti većinu u parlamentu. Hrvatski sabor. — Službeno novine javljaju, da se hrvatski sabor sastaje ma 10. 0. mj: Resolucija hrvatskog djaštva u Gracu. — Dne 23. X. og. držalo je cjelokupno hrvatsko djaštvo u Gracu skupštinu, da raspravlja o riječkoj re- soluciji. Skupština je bila jednodušna manife- stacija u prilog zaključka riječkog sastanka to je bila primljena jednoglasno ova izjava: Hrvatska akademska mladež u Gracu iz Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Istre; Bosne i Hercegocine, bez vazlike političkog mišljenja, skupljena na skupštiri dne 23. X. 1903. jedno- glasno izjavljuje: Hrv. ak. mladež u Gracu smatra svojom dužnošću da označi stanovište prema resoluciji prihvaćenoj na Rijeci dne 3. X. 1905. od na- dok ne padne mrtva s riječima: ,č meglio cosi*. Svaki čin maldane imade svoj orkestralni uvod. Manon“ se je kod nas davala prvi put u srijedu i kao, da je došla po nešto osakaćena. Zuamo, da će nam primjetiti, da je kazalište maleno i da ne možemo zahtjevati ,miso en scene" bečkoga Hof — opern theatra, ali pri- stojno zalitjevat se pora. U tome leži krivnja g. impresanija, koji je iz puke spekulacije skalupio kojekakvi kor to od onih bjednika, slabo plaćenih, zahtjeva, da pjevaju u šestero što bi moralo pjevati dvade- set | četvero. ll eavaliere di Grieux — E. Battain — premda slabo raspoložen, pokazao je vrhunac svoga umjeća. Lescant — V. Reschiglian, arti- sta je, koji zaslužnje pozornice svjetske, Il con- te di Grieux, A. delle Grazie, nije učinio nika- kvu impresiju, već ću se na nj osvmut, Gui- lot -— Moafontaine — E. Boteghelli, bio je, kao obično simpatičan. Manon, Lina Maggi, dramaterka par ex- cellene, bolja nego u Cavalleriji, svidila se jako. Tercet, tenora, baritona i prima donne“ po- braše burne aplauze izazvani sa g. Smoquinom više puta, od kojeg aplauza drhtalo jo kazalište. Manon je ispala dobro. O pojedinim aktesima budući put. Kazalište ko šipak. Henry. Xi s.