[em 3 E i ti re ser sivi vc i sok vo ce OR > smeo me Svo noći ino? ore dz EJ o CA 5 RAKA iza vladi. Ona je primila i naknadu za štete, pre- trpljene od Dubrovnika koncem predprošlog vi- jeka, za dobe francuskog rata, ali Dubrovčani za taj novac nijesu nikad doznali, pa i neće. Stvar je pokrivena gustom koprenom. (Maro- vić: Šalju ga u Maćedoniju!) Ako je ovo obje- da, onda neka vlada razjasni ovu stvar u sa- boru. Austrijska vlada otela je Dubrovniku sve ljepše zgrade: Dvor, Pjeneznicu, itd. U drugim mjestima je drukčije postupala. Spljetu je na primjer povratila vijećnicu. (Grgić: Uslijed pravde!) Mi bismo parnicu izgubili, jer naši no- vi gospodari ovako umuju: Ono su bile općine, a vi ste bili država, na čije smo mjesto došli mi. Ovo je fikcija, jer je i Dubrovnik bio mu- nicipium. Svakako na temelju ove fikcije dražba bi bila odbijena. (Odobravanje). Riječima našega načelnika ne treba ništa dodati, govorio je iz srca svakoga Dubrovčanina. .. Spomena je vrijedan i sukob zast. Bian- kini sa nadzornikom Strčllom u pogledu učite- ljica. Biankini je zahtijevao, da se omogući pristup u učiteljište, što je moguće više, i se- ljačkoj ruci, jer naše učione trebaju čednih i pravih pučkih učitelja, koji će se na selu znati snaći kao u svojoj kući. ,Kako će se naći zado- voljna i kako će moći da oduševljenjem vrši svoje zvanje u kakvom zabitnom selu Bukovice ili Zagorja gospodična učiteljica, koja se je od dje- tinstva obikla lagodnostima gradskoga života?“ — Nazori gosp. Biankini svakako su barem teoretički opravdani, ali je pitanje, dali u ovom pogledu praksa odgovara teoriji. Biankini istina kaže, da bi ovu seosku djecu trebalo i u pre- parandijama uzgajati u seoskom duhu, ali baš je to jako teško. Preparandija je srednja škola, te kad bi se htjelo postići, što zast. Biankini želi trebalo bi prvo svega preustrojiti sasvim pre- parandije, a drugo odijeliti djeeu od ostaloga svijeta, da ih gradski ambienat ne iskvari. To bi donekle bilo moguće, ali proti tomu vojuju svi oni razlozi, koji vojuju proti svakomu inter- natu. Nazornik Stroll mogao je dakle iznijeti proti mišljenju zast. Biankini opravdanih pri- govora, a nije mu bilo potreba igrati se nepo- zvanog branitelja. "8 i * U sjednici od 14. novembra došao je na raspravljanje i predlog zast. Biankini, da se potpuno priznade valjanost nauka obavljenih od dalmatinskih djaka na sveučilistu Franje Josipa 1. u Zagrebu. Kako se znade, bečko je ministarstvo na ponovno poticanje naših zastup- nika izdalo nekakvu naredbu, koja na sebi ima sva obilježja austrijanštine. Priznaju so n. pr. državni ispiti pravnički, premda izmegju nauko- vne osnove zagrebačkog sveučilista i osnove austrijskih sveučilišta ima nekakve razlike. Ali profesorski ispiti ne priznavaju se, premda se na njima traži samo znanje, a znanje je na ci- jelomu svijetu jednako. Nu i ova povlastica dalmatinskim pravnicima, da polažu ispite na zagrebačkom sveučilistu sasvim je iluzorna, jer se od kandidata traži, da naknadno položi ispit pred osobitom komisijom u Beču iz onih pred- meta, iz kojih sc u Zagrebu ispit ne polaže. Pri- jedlog zast. Biankini ide za tim, da se ova ne- pravica ispravi. Dalmacija hoće, da joj sinovi uče u materinskom jeziku u hramu prosvjete, koji je sam narod bez ičije pomoći sebi podi- gao, te ima pravo zahtijevati, da jednom pre- stanu umjetne zapreke, koje su Dalmatincima zapriječile slobodno pohagjanje zagrebačkog sve- učilišta. Drugo je pitanje, hoćemo li to postići, Mi stho u tomu pogledu jako skeptični i to baš s toga, što bi se tim, kako je zast. Salvi kazao, oteli voleitetima austrijske birokracije. Obziri na nju Beču su preči nego obziri na sabor dal- matinski, koji ekviparačiju jednoglasno za- htijeva. Svoje pristajanje izrazio je talijanski klub preko žast. Salvi. Sa strane, koja je do sad proricala nama najelementarnija prava, koja nam kao narodu pripadaju, imali smo zadovoljstvo čuti riječi ,svi narodi imaju pravo, da se uče u narodnom jeziku“. U imo toga prava i tali- janci austrijski hoće, da se prizna valjanost nauka na sveučilištima kraljevine Italije, vežući taj zahtjev samo na uvjet da apsolvirani prav- nici polože naknadno ispit u talijanskom jeziku pred domaćim prizivnim sudištem. Tomu ne mo- šemo biti protivni, jer za državne obzire, koji priječe slobodan razvitak kojemu narodu au- strijskomu, niti znamo, niti hoćemo da znamo. .* * .* Treba se osvrnuti i na prijedloge zast. Dulibića i Zafrona, da se u Šibeniku, dotično u Korčuli ustanovi realna gimnazija. Sabor je njihove prijedloge prihvatio jednoglasno. Hoće li od toza brašna biti pogače, vidjet ćemo, ali prijedlozi sami pokazuju, da je i u pogledu školstva zavladao Dalmacijom drugi duh. Prije sa se tražile gimnazije, a ti su se zahtjevi često puta motivisali tako, da se je vidjelo slabo poi- manje potreba zemlje. Biskup hvarski — da jedan primjer navedemo — tražio je gimnaziju u Hvaru, jer je tobože on u neprilici zbog svo- jih sjemeništaraca, koje treba da šalje u dru- ge dioceze, a njemu nema ko, da služi misu. Taj će zahtjev vrijedit za njega, ali onih škola, koje-će odgajati svećenike i činovnike, ima u Dalmaciji dosta, dapače i previše prama potre- bama. Dalmaciji se hoće tehničkih i realnih škola, a jako je loša svjedočba za austrijsku upravu, da te škole već nema n. pr. u Šibeni- ku — gradu, koji će prije ili poslije u industriji nadmašiti sve ostale dalmatinske gradove. + *o * Sjednica od 16. novembra u jutro bila je posvećena prijedlogu ,Hrvatskog kluba“, da se pozove vlada, neka u najkraće vrijeme prikaže saboru na ustavno pretresanje zakonsku osnovu o preinaci postojećeg pokrajinskog izbornog reda na temelju načela sveopćeg, jednakog, izravnog, i tajnog prava glasa i načela zastupanja ma- njine. Prijedlog je krasno obrazložio lr. Trum- bić, a poduprli su ga Kvekić u ime srpskog, a Salvi u ime talijanskog kluba. (iovor Dr. Melka Čingrije, izrečen tom prilikom, dono- simo na drugom mjestu. U govoru Dr. Trumbića navedeni su po- tanko svi razlozi, koji su ,Hrvatski klub“ po- takli, da ovo pitanje sada iznese. On se je tim odužio svomu programu, a odabrao je momenat, kad je sva prilika, da će reforma uspjeti. Re- akcija, koja je od vijekova savila gnijezdo u stol- nom Beču, dosjetila se je sveopćeg izbornog prava i dobacila ga je kao jabuku megju narode Ungarije, da se o nju kolju, kako bi opet nad njima mogla podignuti svoju glavu. Bečka igra u Ugarskoj ne nalazi pravog odziva, ali se za to u ovoj poli monarhije odrazuje, kako nije oče- kivala. Sistem naime izborni u Austriji preživio se je i istrošio se je. Dalmacija hoće sveopće pravo glasa kao preduvjet napretka i slobode. Ovim korakom pružit će ona moralnu pomoć potištenoj braći preko Velebita. Da rasvijetlimo današnji izborni sistem izno- simo samo jedan primjer: način, kako vanjske općine kotara dubrovačkoga biraju zastupnika na dalmatinski sabor. Skoro polovicu biranih birača daje samo općina cavtatska. Prodre li u toj općini jedna listina sa samim jednim glasom većine, dosta je da se njoj pridruži druga općina, koja bira samo dva birana birača, te one biraju, zastupnika proti volji svih drugih općina, i izbornika općine cavtatske, koji su glasovali proti listini, koja je prodrla. Tako se može do- goditi, da zastupnik bude biran za inad da,tako rečemo, cijelome kotaru. i 'Tim se je htio jednom okoristiti naš pre- časni kanonik Crnica. Ovo su posljedice neizravnog biranja, a biranje po kurijama dovodi do te anomalije, da u Dalmaciji 100.000 gradskih izbornika, vele- posjednika i članova trgovačkih komora biraju po prilici jednaki broj zastupnika kao kurija seoskih općina, koje zastupaju pet puta više na- roda. Ovu izbornu nepravicu ,Hrvatski klub“ obećao je bio u svomu programu dokinuti, te je eto pozvao vladu, da u tomu smislu izradi je- dan prijedlog. ,Prava Crv. Hrv.“ ne vjeruje u iskrenost, nego nazivlje ovaj jednoglasni zahtjev cijeloga sabora prostim opsjenjivanjem. U potvrdu ove nečuveno i nedostojnu osvade ona pita, zašto nije zakonska osnova o preinaci izbornog reda bila odmah u ovom zasijedanju iznesena od klu- ba i glasovana. Ali ne pita, je li mogao klub imati na raspoloženje sav potrebit materijal. Ona bi morala znati, da taj materijal može sa- mo skupiti vlada, te zato njezino zanovoetanje moramo nazvati prostim uckanjem, koje ima u sobi nešto tako nisko, da se ne može dolično označiti. (Slijedi). of Govor nar. zast. Dr. M. Čingelje, izrečen u sa- bora dalmatinskomu prigodom rasprave o predlogu za opće pravo glasovanja Visoki Sabore! Veliki pokret — koji drma Earopom kao da je hoće da pomladi i koji se je osobito slavenskog svijeta zahvatio, te ljulja temeljima autokratske Ru- sije, a naviješta ljepše dane maloj Crnojgori — nije mogao niti smio, da ne nade odaziva u ovom sa- boru. Što pitanje za sveopće izborno pravo nije bilo ovom saboru imperativno nametnuto s polja, već je spontano iz njega poteklo, saboru služi na čast, a mislim da je za stvar samo od koristi, jer dopušta da je hladnokrvnije sudimo. Borba za sveopće izborno pravo nije samo borba onih širokih slojeva, koji su krivnjom ustava izbornog prava lišeni, gveć je to zajednička borba svih onih, koji slobodoumno misle i pravedno osje- čaju, svih onih koji hoće da čovječanstvo naprijed kreće, (Glasovi: tako je), — Ona je nastavak one je relativno, jer se i broj birača borbe, koju je Velika Revolucija +pokrenula za čo- vječja prava pod geslom jednakosti, tražeći za je- dnake dužnosti i jednaka prava, a rušeći privile- gija, koja nijesu no preostatak brutalne sile ili ljudskog sljepila. Sveopće izravno, jednako i tajno pravo glasa, ako dobro promotrimo, nije drugo no prosta po- sljedica onog kod nas uzakonjenog načela o je dnakosti svih građana pred zakonom. (Glasovi: tako jel). Ali to načelo, koje resi naše zakonike, istim je zakonima tako osakaćeno i ograničeno, a da ne govorim o praksi, da ono što bi imalo biti opće pravilo, nije u istinu mego izuzetak, (Gla- sovi: Vrlo dobro! tako je!). Da nabrajam pojedina ograničenja pomenutog načela, predaleko bih zašao, a opet je to i su- višno, kad najeklatantniji primjer toga imamo baš u onom što nas alanas zabavlja; imamo u tom što su najširi slojovi pučanstva lišeni prava, koje u sebi nije drugo, nego politički život gradana. Ovo poimanje jednakosti pred zakonom kod nas je tako pokvareno, mogu reći otupilo, da neki- ma nijesu dosta privilegovani stališi, već hoće da stvaraju privilegovane narode, pa da taj privilegij uzakone. To najbolje izbija sida, kad vidimo da onaj narod, koji je uvijek u državi vršio prevlast, hoće da uvede u izborni red narodne kurije i da tako uzakoni prevlast njemačkom narodu u ovoj državi. Mi bismo mogli još to pojmiti, poznajući ćud tih ljudi i silu koja ih nadimlje, ali ne možemo nikako dopustiti da nam se takove teorije nude pod pla- štem liberalizma, niti možemo mi tobožnji barbari shvatiti taj liberalizam tih naših tobožnjih kultur- tregera. . Nema doista nikakova razloga, koji bi mogao odoliti i površnoj kritici, a da opravda, da u dru- štvu, u kom se svim građanima jednake dužnosti nameću, bude lišen prava izbornoga, lišen političkog života, najširi sloj gradana, koji je u suštini život samoga društva. Ali nije samo pravičnost što nameće i oprav- dava sveopće izborno pravo, nameće ga i sama ko- rist društva, Državno ustrojstvo može imati stalan i čvrst temelj samo onda, ako je taj temelj zbilja cio narod. Zastupstva i vlade, koje proističu iz ne- pravednog, ishitrenog izbornog sistema nemaju pravog naslona u narodu, jer nijesu njegov produkt, nemaju stalnosti; i te se, lijepe na oko, zgrade pri prvom udarcu ruše, pokrivajući u svojim razvalinama ono, što se do onog časa na njima gordo kočilo. Opravdanost sveopćeg izbornog prava mogla bi se dokazati i argumentima a contrario, biva isti- čući nepravednost sadanjeg sistema. Ja to ne ću raditi, jer su gg. predgovornici već to uradili, pa ne bi bilo nego prosto ponavljanje; spomenuti ću samo jeduu po mom skromnom mijenja važnu činje- nicu, istaknut ću naime, da u današnjem našem kurijal- nom sistemu ni kriterij poreza nije logično ni praved- no proveden. Porez biva uzet u obzir samo u koliko je izravan, a ne biva uzet u nikakav obzir ueizra- vni porez, ma da je on u današnjem gospodarstvu države isto tako važan kao i izravni porez: a ue biva uzet u obzir baš za to, jer ga najširi slojevi najviše plaćaju. (Glasovi; Tako je. Odobravanje.) Porez ue smije da bude kriterij za podijelji- vanje glasa, jer porez nije kupovnina života poli- tičkoga, nego je samo doprinos za uzdržavanje dr- žavnih uredaba i naknada za zaštita interesa što ih građanin u državi nalazi, Eto se tako kriterij, koji je već u samoj jezgri pogrešan, još nepravedno provada. Ponajzlavniji prigovor što se proti sveopćem izbornom prava iznosi, jest politička nezrelost na- roda. Gospodo, to je prigovor reakcije. Bilo bi po njoj politički nezvelo ono lice, koje je zrelo, da po- rez plaća, da služi u vojsći, lice, koje po zakonu ima neograničenu upravu svog imanja, i koje ista reakcija pretpostavlja tako zrelim, da zahtijeva od njega, poznavanje svih zakona, te mu il ona bez njegova su- djelovanja stvara, jer vam je poznata zakonska usta- nova, po kojoj nepoznavanje zakona pred zakonom ne ispričava. A takom licu nepripoznaje se zrelost da bira čovjeka od svog pouzdanja sebi za zastu- pnika, kao da se tobože za to hoće dvostruki dok- torat koprivničkog nezrelog kandidata! (Burno po- vladivanje i veselost). No gospodo, taj se prigovor pretivi i pojmu ustava. Zrelost je samo relativna, a parlamenat noma da bude nego odraz narodne volje, a kakova je to volja, to je pitanje zrelosti narodne. Priznajem, da bi se generalizacijom izbornog prava povećao broj onih, koji će možda do slučaja i bez uvjerenja glasovati. Ja ću to dopustiti, ali to pommožava, Si- zumo je, i to mi ne će nitko poreći, da imade i sala takovih individua, koji glasuju bez uvjerenja. Mi_ generalizacijom izbornog prava, osobito taj- nim glasovanjem, uklonit će se drugo mnogo veće zlo, koje dunas postoji, biva ne će biti više individua, koji će glasovati proti svom uvjerenju, kako što se danas događa. Odobravanje), A to je glavno; to razumije i reakcija, pa se za to baš i protivi općem pravu glasa. Prigovor o nezrelosti naroda ne može da bude i mije nego izgovor istrošenog apsolutizma ili po- kvarene oligarhije, a da je tako, možemo suditi i po tom, odakle dolazi. Mi smo neki dan čuli poruku o nezrelosti političkoj u izjavi, koju je saborska ve- ćina u Zagrebu (lala. Ona tu kaže da ne će narod hrvatski učiniti dionikom stečevina slobodoumnih, tobože jer bi politički nezrio bio. Ona gospoda imala bi znati, da politička zrelost naroda ovisi o političkom uzgoju i millieu, u kojem narod živi. Pa za o gospoda, ako hoće onaj teror dalje tjerati, što su ga tjerali pod Khuenom, ako hoće onu praksu i dalje provadati, koju danas provađaju, nikada zdre- lost naroda dočekati ne će. Ako hoće nadalje podržavati iste prilike, — kako zbilja imamo dokaza u cijelom njihovu djelovanju, da hoće —, onda, ako za tren zaborave na se, sami će pojmiti, da politička zre- lost u njihovim ustima nije nego krvava ironija, pojmit će to, kao što su pojmili i opravdanost riječke resolucije, iza kako su nas s nje izdajstvom objedili! (Odobravanje), Valove probuđene narodne svijesti ne može da zaustavi nikakova krilata fraza, kao ni žan- darska puška, kojom mam netko prijeti. Valjda gospodinu, koji se puškom nekida: razmeto, uvijek je išlo dobro te nikad batine nije osjetio, i tako ne zna, da batina ima dva kraja. Daleko od mene, a uvjeren sam i od vas svih gospodo, pomisao, da bi zaželjeli našem hrvatskom i srpskom narodu no- vih kušnja. Ali ako je baš suđeno, da se nesnosni teror u Hrvatskoj ne može ukloniti bez kušnje, onda svaka kušnja dobro došla! (Odobravanje.) Simptomatično je, da zastupstva, koja su uvje- rena, da su im žile u narodu, hoće da prigrle sve- opće izborno pravo, a ona, koja znadu, da nemaju u naroda oslona, protivna su mu, Mi smo uvjereni, — i ako izabrani na podlozi sistema, koji ne daje prilike, da se očituje prava volja narodna, — da ipak naš osnov počiva u narodu, da smo odraz narodne vo- lje; a to hoćemo da zastupstvo bude i za to tražimo opće pravo glasa. Mi se nadamo da duh, koji mi danas zastupamo, zastupat će i oni, koji će poslije nas ovamo doći po sveopćem glasu. Ne bude li to, te zamijene li nas narodnom voljom drugi duh i drugi ljudi, mi ćemo se mirne duše i vedra čela .povući, da i nadalje radimo za narod, koliko nam sile budu dopuštale. (Burno odobravanje). Istaknuto je u prijedlogu i načelo zastupstva manjine. To je načelo pravog kostitucionalizma. Dalje se o tom baviti ne ću, jer su gospoda to već jako dobro prije mene uradila. Reći ću samo, da konstitucionalizam traži, da većina odlučuje, ali da se i manjina čuje. Neka bude manjina, kako su gospoda predgovornici istaknuli, korektura i kon- trola većine. A, gospodo od manjine, neka vam naš prijedlog bude dokazom, da mi ne idemo za tim da ovaj pokret radi naše pretežnosti i broja na čiju štetu upotrebimo. Dosta je nama tlake, da druge tlačimo. Uvjeren sam, da će visoki sabor jednoglasno prigrliti ovaj predlog u nadi, da ćemo ga za idu- ćeg zasijedanja moći već kao zakon glasovati. (Živ. odobravanje i klicanje: Živio! Pljesak na ga- lerijama; govorniku čestitaju). Domaće vijesti. Iz kluba hrvatske stranke. — ,Nar. List“ do- nosi: ,U jutrašnjoj (20. o. mj.) sjednici kluba d-r Trumbić u ime kluba čestitao je presjedniku d-ru Čingriji na 35-godišnjici zastupničkog djo- lovanja, dotičući njegove zasluge za dobro na- roda. Povjereno je i zastupnicima nastanjenim u Spljetu, da se pobrinu, kako bi se i vanjskim načinom iskazalo poštovanje i priznanje ovom dičnom narodnom borcu. Istim zastupnicima po- vjereno je, da uvedu sve pripreme, kako bi se čim prije provela organizacija stranke. Izabran je odbor od dvojice gg, Milić i Trumbić, kojima će se pridružiti i jedan član srpskog kluba za pregovora s talijanskim klubom vrhu spora- zuma. Odlučeno je kandidirati za dva mjesta prisjednika Zem. Odbora gg. zast. Dr. Dulibića i Da. N. Ribičića. Sabor u Zadru. — Na 16. novembra po p. raspravljalo se je o konačnim računima zem- ljišno-vjeresijskog zavoda pa o predlogu zast. Milića, da se promijene neki paragrafi općinskog zakona. Upravno-gospodarski odbor predložio je, da se ovaj predmet izruči em. Odboru na pro- učavanje. Dne 18. novembra poslije običnih u- pita i odgovora prešlo se je na prvo čitanje predloga zastupnika d-ra Salvi i dr., o kvalifi- kaciji nauka i diploma, postignutih u kraljevini Italiji. Govorili su Salvi, Pero Čingrija, Kvekić i Prodan, te je predlog primljen jednoglasno. Po- slije glasovanja male neke preinake u tekstu za- konske osnove o uredenju bujice Rupotine, prešlo se je nu izvješće fin, odbora o gradnji nove po- krajinske bolnice u Spljetu, te se je zaključilo, da se ta bonica gradi. Osma tačka dnevnog reda bilo je izvješće financijulnog odbora o predra- čunima za god. 1905. i 1906. pokrajinske zaklade dalmatinske. Dr. Pero Čingrija najprije je pro- čitao izjavu u ime Hrvatskog i Srpskog Kluba, koju donosimo na uvodnom mjestu, a nakon toga se je razvila politička debata, u kojoj su učestovali zast. Pero Čingrija, Vukotić, Biankini, Majstrović, Milić, Tresić, Prodan i Žiliotto, Ko- vačević Nardelli i Trumbić, Rasprava se je pro- A