[em 3 E i ti re

ser sivi vc i sok vo ce OR > smeo me

Svo noći ino? ore dz EJ o CA 5 RAKA iza

 

vladi. Ona je primila i naknadu za štete, pre-
trpljene od Dubrovnika koncem predprošlog vi-
jeka, za dobe francuskog rata, ali Dubrovčani
za taj novac nijesu nikad doznali, pa i neće.
Stvar je pokrivena gustom koprenom. (Maro-
vić: Šalju ga u Maćedoniju!) Ako je ovo obje-
da, onda neka vlada razjasni ovu stvar u sa-
boru. Austrijska vlada otela je Dubrovniku sve
ljepše zgrade: Dvor, Pjeneznicu, itd. U drugim
mjestima je drukčije postupala. Spljetu je na
primjer povratila vijećnicu. (Grgić: Uslijed
pravde!) Mi bismo parnicu izgubili, jer naši no-
vi gospodari ovako umuju: Ono su bile općine,
a vi ste bili država, na čije smo mjesto došli
mi. Ovo je fikcija, jer je i Dubrovnik bio mu-
nicipium. Svakako na temelju ove fikcije dražba
bi bila odbijena. (Odobravanje).

Riječima našega načelnika ne treba ništa
dodati, govorio je iz srca svakoga Dubrovčanina.
..

Spomena je vrijedan i sukob zast. Bian-
kini sa nadzornikom Strčllom u pogledu učite-
ljica. Biankini je zahtijevao, da se omogući
pristup u učiteljište, što je moguće više, i se-
ljačkoj ruci, jer naše učione trebaju čednih i
pravih pučkih učitelja, koji će se na selu znati
snaći kao u svojoj kući. ,Kako će se naći zado-
voljna i kako će moći da oduševljenjem vrši svoje
zvanje u kakvom zabitnom selu Bukovice ili
Zagorja gospodična učiteljica, koja se je od dje-
tinstva obikla lagodnostima gradskoga života?“
— Nazori gosp. Biankini svakako su barem
teoretički opravdani, ali je pitanje, dali u ovom
pogledu praksa odgovara teoriji. Biankini istina
kaže, da bi ovu seosku djecu trebalo i u pre-
parandijama uzgajati u seoskom duhu, ali baš je
to jako teško. Preparandija je srednja škola, te
kad bi se htjelo postići, što zast. Biankini želi
trebalo bi prvo svega preustrojiti sasvim pre-
parandije, a drugo odijeliti djeeu od ostaloga
svijeta, da ih gradski ambienat ne iskvari. To
bi donekle bilo moguće, ali proti tomu vojuju
svi oni razlozi, koji vojuju proti svakomu inter-
natu. Nazornik Stroll mogao je dakle iznijeti
proti mišljenju zast. Biankini opravdanih pri-
govora, a nije mu bilo potreba igrati se nepo-
zvanog branitelja.

"8 i *

U sjednici od 14. novembra došao je na
raspravljanje i predlog zast. Biankini, da se
potpuno priznade valjanost nauka obavljenih
od dalmatinskih djaka na sveučilistu Franje
Josipa 1. u Zagrebu. Kako se znade, bečko je
ministarstvo na ponovno poticanje naših zastup-
nika izdalo nekakvu naredbu, koja na sebi ima
sva obilježja austrijanštine. Priznaju so n. pr.
državni ispiti pravnički, premda izmegju nauko-
vne osnove zagrebačkog sveučilista i osnove
austrijskih sveučilišta ima nekakve razlike. Ali
profesorski ispiti ne priznavaju se, premda se
na njima traži samo znanje, a znanje je na ci-
jelomu svijetu jednako. Nu i ova povlastica
dalmatinskim pravnicima, da polažu ispite na
zagrebačkom sveučilistu sasvim je iluzorna, jer
se od kandidata traži, da naknadno položi ispit
pred osobitom komisijom u Beču iz onih pred-
meta, iz kojih sc u Zagrebu ispit ne polaže. Pri-
jedlog zast. Biankini ide za tim, da se ova ne-
pravica ispravi. Dalmacija hoće, da joj sinovi
uče u materinskom jeziku u hramu prosvjete,
koji je sam narod bez ičije pomoći sebi podi-
gao, te ima pravo zahtijevati, da jednom pre-
stanu umjetne zapreke, koje su Dalmatincima
zapriječile slobodno pohagjanje zagrebačkog sve-
učilišta.

Drugo je pitanje, hoćemo li to postići, Mi
stho u tomu pogledu jako skeptični i to baš
s toga, što bi se tim, kako je zast. Salvi kazao,
oteli voleitetima austrijske birokracije. Obziri
na nju Beču su preči nego obziri na sabor dal-
matinski, koji ekviparačiju jednoglasno za-
htijeva.

Svoje pristajanje izrazio je talijanski klub
preko žast. Salvi. Sa strane, koja je do sad
proricala nama najelementarnija prava, koja nam
kao narodu pripadaju, imali smo zadovoljstvo
čuti riječi ,svi narodi imaju pravo, da se uče
u narodnom jeziku“. U imo toga prava i tali-
janci austrijski hoće, da se prizna valjanost
nauka na sveučilištima kraljevine Italije, vežući
taj zahtjev samo na uvjet da apsolvirani prav-
nici polože naknadno ispit u talijanskom jeziku
pred domaćim prizivnim sudištem. Tomu ne mo-
šemo biti protivni, jer za državne obzire, koji
priječe slobodan razvitak kojemu narodu au-
strijskomu, niti znamo, niti hoćemo da znamo.

.*
*

.*

Treba se osvrnuti i na prijedloge zast.
Dulibića i Zafrona, da se u Šibeniku, dotično
u Korčuli ustanovi realna gimnazija. Sabor je
njihove prijedloge prihvatio jednoglasno. Hoće
li od toza brašna biti pogače, vidjet ćemo, ali
prijedlozi sami pokazuju, da je i u pogledu
školstva zavladao Dalmacijom drugi duh. Prije
sa se tražile gimnazije, a ti su se zahtjevi često
puta motivisali tako, da se je vidjelo slabo poi-

manje potreba zemlje. Biskup hvarski — da
jedan primjer navedemo — tražio je gimnaziju
u Hvaru, jer je tobože on u neprilici zbog svo-
jih sjemeništaraca, koje treba da šalje u dru-
ge dioceze, a njemu nema ko, da služi misu.
Taj će zahtjev vrijedit za njega, ali onih škola,
koje-će odgajati svećenike i činovnike, ima u
Dalmaciji dosta, dapače i previše prama potre-
bama. Dalmaciji se hoće tehničkih i realnih
škola, a jako je loša svjedočba za austrijsku
upravu, da te škole već nema n. pr. u Šibeni-
ku — gradu, koji će prije ili poslije u industriji
nadmašiti sve ostale dalmatinske gradove.

+
*o *

Sjednica od 16. novembra u jutro bila je
posvećena prijedlogu ,Hrvatskog kluba“, da se
pozove vlada, neka u najkraće vrijeme prikaže
saboru na ustavno pretresanje zakonsku osnovu
o preinaci postojećeg pokrajinskog izbornog reda
na temelju načela sveopćeg, jednakog, izravnog,
i tajnog prava glasa i načela zastupanja ma-
njine. Prijedlog je krasno obrazložio lr. Trum-
bić, a poduprli su ga Kvekić u ime srpskog,
a Salvi u ime talijanskog kluba. (iovor Dr.
Melka Čingrije, izrečen tom prilikom, dono-
simo na drugom mjestu.

U govoru Dr. Trumbića navedeni su po-
tanko svi razlozi, koji su ,Hrvatski klub“ po-
takli, da ovo pitanje sada iznese. On se je tim
odužio svomu programu, a odabrao je momenat,
kad je sva prilika, da će reforma uspjeti. Re-
akcija, koja je od vijekova savila gnijezdo u stol-
nom Beču, dosjetila se je sveopćeg izbornog
prava i dobacila ga je kao jabuku megju narode
Ungarije, da se o nju kolju, kako bi opet nad
njima mogla podignuti svoju glavu. Bečka igra
u Ugarskoj ne nalazi pravog odziva, ali se za to
u ovoj poli monarhije odrazuje, kako nije oče-
kivala. Sistem naime izborni u Austriji preživio
se je i istrošio se je. Dalmacija hoće sveopće
pravo glasa kao preduvjet napretka i slobode.
Ovim korakom pružit će ona moralnu pomoć
potištenoj braći preko Velebita.

Da rasvijetlimo današnji izborni sistem izno-
simo samo jedan primjer: način, kako vanjske
općine kotara dubrovačkoga biraju zastupnika
na dalmatinski sabor. Skoro polovicu biranih
birača daje samo općina cavtatska. Prodre li u
toj općini jedna listina sa samim jednim glasom
većine, dosta je da se njoj pridruži druga općina,
koja bira samo dva birana birača, te one
biraju, zastupnika proti volji svih drugih općina,
i izbornika općine cavtatske, koji su glasovali
proti listini, koja je prodrla. Tako se može do-
goditi, da zastupnik bude biran za inad da,tako
rečemo, cijelome kotaru.

i 'Tim se je htio jednom okoristiti naš pre-
časni kanonik Crnica.

Ovo su posljedice neizravnog biranja, a
biranje po kurijama dovodi do te anomalije, da
u Dalmaciji 100.000 gradskih izbornika, vele-
posjednika i članova trgovačkih komora biraju
po prilici jednaki broj zastupnika kao kurija
seoskih općina, koje zastupaju pet puta više na-
roda. Ovu izbornu nepravicu ,Hrvatski klub“
obećao je bio u svomu programu dokinuti, te
je eto pozvao vladu, da u tomu smislu izradi je-
dan prijedlog.

,Prava Crv. Hrv.“ ne vjeruje u iskrenost,
nego nazivlje ovaj jednoglasni zahtjev cijeloga
sabora prostim opsjenjivanjem. U potvrdu ove
nečuveno i nedostojnu osvade ona pita, zašto
nije zakonska osnova o preinaci izbornog reda
bila odmah u ovom zasijedanju iznesena od klu-
ba i glasovana. Ali ne pita, je li mogao klub
imati na raspoloženje sav potrebit materijal.
Ona bi morala znati, da taj materijal može sa-
mo skupiti vlada, te zato njezino zanovoetanje
moramo nazvati prostim uckanjem, koje ima u
sobi nešto tako nisko, da se ne može dolično

označiti. (Slijedi).
of
Govor

nar. zast. Dr. M. Čingelje, izrečen u sa-
bora dalmatinskomu prigodom rasprave o
predlogu za opće pravo glasovanja
Visoki Sabore!

Veliki pokret — koji drma Earopom kao da je
hoće da pomladi i koji se je osobito slavenskog
svijeta zahvatio, te ljulja temeljima autokratske Ru-
sije, a naviješta ljepše dane maloj Crnojgori — nije
mogao niti smio, da ne nade odaziva u ovom sa-
boru.

Što pitanje za sveopće izborno pravo nije bilo
ovom saboru imperativno nametnuto s polja, već je
spontano iz njega poteklo, saboru služi na čast, a
mislim da je za stvar samo od koristi, jer dopušta
da je hladnokrvnije sudimo.

Borba za sveopće izborno pravo nije samo
borba onih širokih slojeva, koji su krivnjom ustava
izbornog prava lišeni, gveć je to zajednička borba
svih onih, koji slobodoumno misle i pravedno osje-
čaju, svih onih koji hoće da čovječanstvo naprijed

 

kreće, (Glasovi: tako je), — Ona je nastavak one

je relativno, jer se i broj birača

 

borbe, koju je Velika Revolucija +pokrenula za čo-
vječja prava pod geslom jednakosti, tražeći za je-
dnake dužnosti i jednaka prava, a rušeći privile-
gija, koja nijesu no preostatak brutalne sile ili
ljudskog sljepila.

Sveopće izravno, jednako i tajno pravo glasa,
ako dobro promotrimo, nije drugo no prosta po-
sljedica onog kod nas uzakonjenog načela o je
dnakosti svih građana pred zakonom. (Glasovi:

tako jel). Ali to načelo, koje resi naše zakonike,

istim je zakonima tako osakaćeno i ograničeno, a
da ne govorim o praksi, da ono što bi imalo biti
opće pravilo, nije u istinu mego izuzetak, (Gla-
sovi: Vrlo dobro! tako je!).

Da nabrajam pojedina ograničenja pomenutog
načela, predaleko bih zašao, a opet je to i su-
višno, kad najeklatantniji primjer toga imamo baš u
onom što nas alanas zabavlja; imamo u tom što su
najširi slojovi pučanstva lišeni prava, koje u sebi
nije drugo, nego politički život gradana.

Ovo poimanje jednakosti pred zakonom kod
nas je tako pokvareno, mogu reći otupilo, da neki-
ma nijesu dosta privilegovani stališi, već hoće da
stvaraju privilegovane narode, pa da taj privilegij
uzakone. To najbolje izbija sida, kad vidimo da onaj
narod, koji je uvijek u državi vršio prevlast, hoće
da uvede u izborni red narodne kurije i da tako
uzakoni prevlast njemačkom narodu u ovoj državi.

Mi bismo mogli još to pojmiti, poznajući ćud tih
ljudi i silu koja ih nadimlje, ali ne možemo nikako
dopustiti da nam se takove teorije nude pod pla-
štem liberalizma, niti možemo mi tobožnji barbari
shvatiti taj liberalizam tih naših tobožnjih kultur-
tregera. .
Nema doista nikakova razloga, koji bi mogao
odoliti i površnoj kritici, a da opravda, da u dru-
štvu, u kom se svim građanima jednake dužnosti
nameću, bude lišen prava izbornoga, lišen političkog
života, najširi sloj gradana, koji je u suštini život
samoga društva.

Ali nije samo pravičnost što nameće i oprav-
dava sveopće izborno pravo, nameće ga i sama ko-
rist društva, Državno ustrojstvo može imati stalan
i čvrst temelj samo onda, ako je taj temelj zbilja
cio narod. Zastupstva i vlade, koje proističu iz ne-
pravednog, ishitrenog izbornog sistema nemaju pravog
naslona u narodu, jer nijesu njegov produkt, nemaju
stalnosti; i te se, lijepe na oko, zgrade pri prvom
udarcu ruše, pokrivajući u svojim razvalinama ono,
što se do onog časa na njima gordo kočilo.

Opravdanost sveopćeg izbornog prava mogla
bi se dokazati i argumentima a contrario, biva isti-
čući nepravednost sadanjeg sistema. Ja to ne ću
raditi, jer su gg. predgovornici već to uradili, pa
ne bi bilo nego prosto ponavljanje; spomenuti ću
samo jeduu po mom skromnom mijenja važnu činje-
nicu, istaknut ću naime, da u današnjem našem kurijal-
nom sistemu ni kriterij poreza nije logično ni praved-
no proveden. Porez biva uzet u obzir samo u koliko
je izravan, a ne biva uzet u nikakav obzir ueizra-
vni porez, ma da je on u današnjem gospodarstvu
države isto tako važan kao i izravni porez: a ue
biva uzet u obzir baš za to, jer ga najširi slojevi
najviše plaćaju. (Glasovi; Tako je. Odobravanje.)

Porez ue smije da bude kriterij za podijelji-
vanje glasa, jer porez nije kupovnina života poli-
tičkoga, nego je samo doprinos za uzdržavanje dr-
žavnih uredaba i naknada za zaštita interesa što ih
građanin u državi nalazi, Eto se tako kriterij, koji
je već u samoj jezgri pogrešan, još nepravedno
provada.

Ponajzlavniji prigovor što se proti sveopćem
izbornom prava iznosi, jest politička nezrelost na-
roda. Gospodo, to je prigovor reakcije. Bilo bi po
njoj politički nezvelo ono lice, koje je zrelo, da po-
rez plaća, da služi u vojsći, lice, koje po zakonu
ima neograničenu upravu svog imanja, i koje ista
reakcija pretpostavlja tako zrelim, da zahtijeva od njega,
poznavanje svih zakona, te mu il ona bez njegova su-
djelovanja stvara, jer vam je poznata zakonska usta-
nova, po kojoj nepoznavanje zakona pred zakonom
ne ispričava. A takom licu nepripoznaje se zrelost
da bira čovjeka od svog pouzdanja sebi za zastu-
pnika, kao da se tobože za to hoće dvostruki dok-
torat koprivničkog nezrelog kandidata! (Burno po-
vladivanje i veselost).

No gospodo, taj se prigovor pretivi i pojmu
ustava. Zrelost je samo relativna, a parlamenat
noma da bude nego odraz narodne volje, a kakova

je to volja, to je pitanje zrelosti narodne.

Priznajem, da bi se generalizacijom izbornog
prava povećao broj onih, koji će možda do slučaja
i bez uvjerenja glasovati. Ja ću to dopustiti, ali to
pommožava, Si-
zumo je, i to mi ne će nitko poreći, da imade i
sala takovih individua, koji glasuju bez uvjerenja.
Mi_ generalizacijom izbornog prava, osobito taj-
nim glasovanjem, uklonit će se drugo mnogo veće
zlo, koje dunas postoji, biva ne će biti više individua,
koji će glasovati proti svom uvjerenju, kako što se
danas događa. Odobravanje), A to je glavno; to
razumije i reakcija, pa se za to baš i protivi
općem pravu glasa.

Prigovor o nezrelosti naroda ne može da bude
i mije nego izgovor istrošenog apsolutizma ili po-
kvarene oligarhije, a da je tako, možemo suditi i po

 

tom, odakle dolazi. Mi smo neki dan čuli poruku o
nezrelosti političkoj u izjavi, koju je saborska ve-
ćina u Zagrebu (lala. Ona tu kaže da ne će narod
hrvatski učiniti dionikom stečevina slobodoumnih,
tobože jer bi politički nezrio bio. Ona gospoda
imala bi znati, da politička zrelost naroda ovisi o
političkom uzgoju i millieu, u kojem narod živi. Pa
za o gospoda, ako hoće onaj teror dalje tjerati, što
su ga tjerali pod Khuenom, ako hoće onu praksu i
dalje provadati, koju danas provađaju, nikada zdre-
lost naroda dočekati ne će. Ako hoće nadalje podržavati
iste prilike, — kako zbilja imamo dokaza u cijelom
njihovu djelovanju, da hoće —, onda, ako za tren
zaborave na se, sami će pojmiti, da politička zre-
lost u njihovim ustima nije nego krvava ironija,
pojmit će to, kao što su pojmili i opravdanost
riječke resolucije, iza kako su nas s nje izdajstvom
objedili! (Odobravanje),

Valove probuđene narodne svijesti ne može
da zaustavi nikakova krilata fraza, kao ni žan-
darska puška, kojom mam netko prijeti. Valjda
gospodinu, koji se puškom nekida: razmeto, uvijek
je išlo dobro te nikad batine nije osjetio, i tako
ne zna, da batina ima dva kraja. Daleko od mene,
a uvjeren sam i od vas svih gospodo, pomisao, da
bi zaželjeli našem hrvatskom i srpskom narodu no-
vih kušnja. Ali ako je baš suđeno, da se nesnosni
teror u Hrvatskoj ne može ukloniti bez kušnje, onda
svaka kušnja dobro došla! (Odobravanje.)

Simptomatično je, da zastupstva, koja su uvje-
rena, da su im žile u narodu, hoće da prigrle sve-
opće izborno pravo, a ona, koja znadu, da nemaju u
naroda oslona, protivna su mu, Mi smo uvjereni, — i
ako izabrani na podlozi sistema, koji ne daje prilike,
da se očituje prava volja narodna, — da ipak naš
osnov počiva u narodu, da smo odraz narodne vo-
lje; a to hoćemo da zastupstvo bude i za to tražimo
opće pravo glasa. Mi se nadamo da duh, koji mi
danas zastupamo, zastupat će i oni, koji će poslije
nas ovamo doći po sveopćem glasu. Ne bude li to,
te zamijene li nas narodnom voljom drugi duh i drugi
ljudi, mi ćemo se mirne duše i vedra čela .povući,
da i nadalje radimo za narod, koliko nam sile budu
dopuštale. (Burno odobravanje).

Istaknuto je u prijedlogu i načelo zastupstva
manjine. To je načelo pravog kostitucionalizma.
Dalje se o tom baviti ne ću, jer su gospoda to
već jako dobro prije mene uradila. Reći ću samo,
da konstitucionalizam traži, da većina odlučuje, ali
da se i manjina čuje. Neka bude manjina, kako su
gospoda predgovornici istaknuli, korektura i kon-
trola većine. A, gospodo od manjine, neka vam naš
prijedlog bude dokazom, da mi ne idemo za tim
da ovaj pokret radi naše pretežnosti i broja na
čiju štetu upotrebimo. Dosta je nama tlake, da
druge tlačimo.

Uvjeren sam, da će visoki sabor jednoglasno
prigrliti ovaj predlog u nadi, da ćemo ga za idu-
ćeg zasijedanja moći već kao zakon glasovati.
(Živ. odobravanje i klicanje: Živio! Pljesak na ga-
lerijama; govorniku čestitaju).

Domaće vijesti.

Iz kluba hrvatske stranke. — ,Nar. List“ do-
nosi: ,U jutrašnjoj (20. o. mj.) sjednici kluba
d-r Trumbić u ime kluba čestitao je presjedniku
d-ru Čingriji na 35-godišnjici zastupničkog djo-
lovanja, dotičući njegove zasluge za dobro na-
roda. Povjereno je i zastupnicima nastanjenim
u Spljetu, da se pobrinu, kako bi se i vanjskim
načinom iskazalo poštovanje i priznanje ovom
dičnom narodnom borcu. Istim zastupnicima po-
vjereno je, da uvedu sve pripreme, kako bi se
čim prije provela organizacija stranke. Izabran
je odbor od dvojice gg, Milić i Trumbić, kojima
će se pridružiti i jedan član srpskog kluba za
pregovora s talijanskim klubom vrhu spora-
zuma. Odlučeno je kandidirati za dva mjesta
prisjednika Zem. Odbora gg. zast. Dr. Dulibića
i Da. N. Ribičića.

Sabor u Zadru. — Na 16. novembra po p.
raspravljalo se je o konačnim računima zem-
ljišno-vjeresijskog zavoda pa o predlogu zast.
Milića, da se promijene neki paragrafi općinskog
zakona. Upravno-gospodarski odbor predložio je,
da se ovaj predmet izruči em. Odboru na pro-
učavanje. Dne 18. novembra poslije običnih u-
pita i odgovora prešlo se je na prvo čitanje
predloga zastupnika d-ra Salvi i dr., o kvalifi-
kaciji nauka i diploma, postignutih u kraljevini
Italiji. Govorili su Salvi, Pero Čingrija, Kvekić
i Prodan, te je predlog primljen jednoglasno. Po-
slije glasovanja male neke preinake u tekstu za-
konske osnove o uredenju bujice Rupotine, prešlo
se je nu izvješće fin, odbora o gradnji nove po-
krajinske bolnice u Spljetu, te se je zaključilo,
da se ta bonica gradi. Osma tačka dnevnog reda
bilo je izvješće financijulnog odbora o predra-
čunima za god. 1905. i 1906. pokrajinske zaklade
dalmatinske. Dr. Pero Čingrija najprije je pro-
čitao izjavu u ime Hrvatskog i Srpskog Kluba,
koju donosimo na uvodnom mjestu, a nakon
toga se je razvila politička debata, u kojoj su
učestovali zast. Pero Čingrija, Vukotić, Biankini,
Majstrović, Milić, Tresić, Prodan i Žiliotto, Ko-
vačević Nardelli i Trumbić, Rasprava se je pro-

 

 

A