ua

 

ww.

 

da oni nadgledavaju nadogradnju škole i nabave
materijal, ali da je također istina, da prisjednici

: Fažinić, Depolo i Cviličević, premda je zgrada

već pod krovom, ne znadu nego za neke nezna-
tne naručbe prisjednika Fažinića i za neke dr-
vodjelske radnje naručene od prisjednika Depola.
Da je.ova zadnja tvrdnja neistinita, pozvao se je
načelnik na prisutnog prisjednika Depola, koji
je potvrdio, da ni jedna drvodjelska radnja nije
bila bez njega isplaćena te je nadalje prikazao
namirnice dijelom potvrđene, a dijelo sastavljene
i glaseće na ime istoga prisjednika Fažinića, iz
kojih proističe sve protivno, nego li je ovaj i
njegov drug Cviličević tvrdio. Niiglasio je nada-
lje načelnik, da ne kori radi toga prisutnog pri-
sjednika Cviličevića, koji je potpisao nešto, što
je držao, da je istinito, već prisjednika Fađinića,
koji budi mimogred rečeno, nije niti prisustvo-
vao onoj sjednici.

Vidjela se je očita neprilika u kojoj se na-
lazio gosp. Cviličević, osobito kada želeć se o-
svjedočiti o počinjenoj nesmotrenosti uzeo je u
ruke Fažinićeve namirnice, te nakon što je na-
čelnik svoj govor dovršio, isti Cviličević držao
je shodnim da istakne, da je potpisao onaj do-
pis u dobroj vjeri, a da Fužinić odgovara za

netačnosti.
oz

Sedmični pregled.

UGARSKA. — Na 19 o. mj. sastao se je
bio opet ugarski parlamenat. Just je otvorio
sjednicu u 10%. Pročitana su dva ručna kra-
ljeva pisma: prvim se sazivlje komora za 19
prosinca, drugim se odgagja zasjedanje do 1.
ožujka 1906. Appony je u ime koalirane oporbe
prosvjedovao proti nezakonitoj odgodi parla-
menta, kojom se čini iluzornom zakonodavnu
vlast zastupničke kuće. Prosvjedu se_ pridružio
Tisza u ime liberalne stranke. Socijalni demo-
krat Mezčffy predložio je da komora ne primi
do znanja kraljevo ručno pismo, nego neka na-
stavi zasjedanje. Primljena je ogromnom veći-
nom prosvjedna resolucija Apponya i tim je
sjednica bila zaključena. I magnatska kuća
glasovala je, resoluciju, kojom se prosvjeduje
proti ponovnoj odgodi parlamenta, 3

Uslijed zaključka obiju kuća, ministarstvo
Fejervaryevo dalo je ostavku, nu vladar ju
nije primio, već je povjerio Fejervaryu dalje
vodstvo. Do ožujka bit će po svoj prilici sa-
stavljena mova vlada.

CRNAGORA. — U. skupštini je crnogor-
skoj knjaz Nikola pročitao prijestolnu besjedu,
kojom  konstatuje podpuni sporazum izmegju
Muslima i pravoslavnih ; u Crnojgori. Spome-
nuo je Rusiju kao onu, kojoj Crnagora ima,
nakon Boga, najviše da zahvali. Istaknuo je
dobre prijateljske odnošaje sa susjednom mo-
narhijoth i prijateljsku naklonost cara Frane
Josipa. Narod je priredio knjazu velike ovacije.

 

Domaće vij: sti.
Dalmatnski namjesnik. — ,Nar. List“ javlja
pouzdano, da će namjesnikom dalimatinskim biti
imenovan g. Niko Nardelli,
Naši poslanici kod ministra. — Javljaju iz
Beča, da su naši poslanici: Ivčević, Perić, Bian-
kini, Zaffron, Vuković i Ferri bili u ministra

predsjednika Gautscha i ministra nutrnjih posala
Bylant-Reidta, da se dogovore o raznim dalma-
tinskim poslovima, poimence pak o željezničkom
i parobrodarskom pitanju, pa o uređenju porabe
jezika u državnim uredima u Dalimaciji.
Ovakove vijesti čitali amo češće u ovo zadnje
doba. a nijesmo vidjeli, da se je štogod postiglo.

. Slovački svopali Jo. * riječkoj resoluciji.
— Argumenat Perića, a, Radića & Comp.,
proti riječkoj resoluciji bio je i taj, što bismo
mi tobože njome pre pustili ugarske slavene ma-
darskom imperializmu. Tako ne misli Hodža,
jedini slovački zastupnik na ugarskom saboru.
On politiku inauguriranu riječkom resolucijom
drži srećnom i korisnom po Hrvatsku, a o #e-
jervaryjevoj vladi, koja tobože ugarskim naro-
dima nosi od Beča slobodu, kaže, da njezina
misija nije nipošto demokratska, nego jedino
načiniti red.

Ibis redibis. — Ministar pl. Bienerth odgo-
vorio je na interpelaciju nar. zast. Dulibića o
neprijateljstvu vladinih organa prama slaven-
skom bogoslužju. On je pobijao, da je Beč pri-
ječio štampanje crkvenih knjige u starosloven-
skom jeziku, ali je dopustio, da je među austro-
ugarskim poslanikom kod Vatikana i Vatikana
bilo dogovora radi slavenske liturgije.

Ovaj odgovor može svak tumačit, kako
hoće, a mi ga tumačimo, da u Beču imamo naj-
višeg protivnika našoj glagolici. To smo znali i
prije, ali je smiješno, kad neki hoće dignuti
zbog toga odgovornost sa Rima. Diviserunt.sibi
vestimenta mea.

Neće na Zemaljski Odbor. — Opet se javlja, da
novoimenovani član Zemaljskog Odbora zast.
Ribičić neće na Zemaljski Odbor, da udovolji
želji nadbiskupa Dvornika. — Neka nam bude
dopušteno nazvati ovakove stvari svojim pra-
vim imenom: Ovo su proste komedije, koje mo-
ramo požaliti. Jedan zastupnik, kad je jednom
biran u Zemaljski Odbor, te se tomu nije opirao
onda, kad je bilo vrijeme, ne bi se smio osvr-
tati ni na biskupa ni na. nadbiskupa, nego vr-
šiti svoju dužnost, koju je preuzeo onoga časa,
kad je pustio da bude .biran zastupnikom.

Ovakovo zahvaljivanje. na izboru postalo
je u nas kao nekakvo pravilo, a prirodna je

posljedica tomu, da mi ne možemo. imati onaki |:

Zemaljski Odbor, kakav. bi mogli imati.

Na zagrebačkom sveučilištu položili su prošlih
dana državni sudbeni ispit gg. Medini Čedomil,
i Rašković Dušan, a državoslovni gg. Koščina

Josip, Matković Josip i Roje Antun. Ovil vijest

tim radije bilježimo, što su ovi mladi ljudi među
prvim iz Dalmacije, koji su svršili pravne nauke
na hrv. sveučilištu, služeći se sa poznatom mi-
nistarskom naredbom od g. 1905.

Hvarski buntovnici. — Na Hvaru postoji
.Cur-Salon“. Članovi su toga društva svi e. k.
činovnici, a u nj zalaze i bečki grofovi i baruni,
kad dođu u Dalmaciju, da odpočinu od napornog
rada za korist ove zanemarene zemlje. To je bilo
kotarskom poglavaru g. Laneve dostatan dokaz,
da se u ,Cur-Salonu“ kuju urote proti dobro-
biti države i huška narod, pa da zapriječi, da se
ne bi iz toga gnijezda izlegla velika pogibelj za
državu poslao je ove godine na skupštinu, koja
je imala_u upravu birati poznate buntovnike,
kancelistu, da raspusti: skupštinu, a dva žan-

-

dara, da u slučaju potrebe kolovođe strpaju u
buturnicu.

Štrajk kapetana. — Čitamo ovih dana po
novinama, da su pomorski kapetani i mašinisti
na dalmatinskim .lineama odlučili stupiti u usta-
nak baš na novu godinu te ostaviti svoje lađ
ako im s% ne povisi plata.

Imadu li pravo? — Ako i nemadu, dobit
će ga. U ostalom ovo smo predviđali već od
onoga časa, kad je vlada, da uzima dobrih (?)
reservnih oficira na ratnoj mornarici uredila na-
utičke škole na taj način, da je oteščala njihovo
polaženje, a osim toga stavila takove zahtjeve
na ispitima za pomorske časnike, da su sretni
oni, koji uspiju. Usljed ovih poteškoća opaža
se već sada nestašica pomorskih kapetana, a
one, koji su na raspoloženju, treba skuplje pla-
ćati već obzirom na škole, koje su svršili, i tro-
škove, koje su pri tomu imali,

Posljedice ljubavne izjave. — Poznato je či-:

taocima, kako se je ono Frank nudio Tuškanu,
da se pomire. Ova ljubavna afera imala je i po-
sljedica, jer se drugovi Frankovi u upravnom
odboru čiste stranke prava pobojali, da ih Frank
ne ostavi te ga pozvali na račun. Frank je po-
čeo plakati, te u vrelim suzama izjavi, da je
spreman položiti mandat. Ova je izjava tako dir-
nula nazočne, da su i oni počeli plakati, a svr-
šilo je, da su se braća slatko izljubila. Tako je
dakle na veliku radost naroda i zaslugom Mile
i Davida, Frank još uvijek — najfiši šifući
Hrvat.

Skupština u Jastrebarskom. — Na poziv D-ra
Gustava Gaja sastali su se u Jastrebarskom ne-
koliko uglednih građana da vijećaju o današnjem
stanju. Poslije ozbiljnog raspravljanja primljena
je i potpisana resolucija, kojom su nazočni o-
dobrili riječke zaključke i izbornu koaliciju ba-
novinskih stranaka.

Opravdan zahtjev. -—— ,,Nar. List“ zahtjeva,
da se u Dalmaciji ustroji agencija društva za
osiguravanje na život, te tako izbavi zemlju od
tršćanskih agenata, koji ne poznadu ni puk ni
njegove potrebe. . !

Poštenje .čistih“ glasila. — ,Novi Hrvatski
Radnik“ bio je obijedio socijalistične vođe Ko-
raća i Henča, da su pronevjerili neke radničke
novce. Sada isti list donosi ovu izjavu:

»Dolje potpisani priznaju, da su napadnutu
noticu o Koraću i Henču napisali bez ikakova
povoda i truha vjerojatnosti, te jedino u namjeri
da ih pred radničtvom ponizimo i izvrgnemo jav-

“nome ruglu. OUvim uslijed toga gospodu Henča

i Koraća javno molimo za oproštenje te im se

zahvaljujemo, što povlače svoju tužbu.

Potpisani: Ante Brozović i Ante Mlinarić.“

Seoskim blagajnama. — Primamo: U smislu
naloga primljenih na skupštini izaslanika seo-
skih blagajna i gospodarskih zadruga dneva 26
travnja o. g. podpisani članovi promicateljnoga
odbora sastadoše se danas na sjednicu, te za-
ključiše pripbćiti sliedeću izjavu:

1) Na temelju zaključka prihvaćena u zad-
njem zasjedanju dalmatinskoga sabora mora ze-
maljski odbor staviti oveću svotu od pretičaka
pokrajinske zaklade na razpoloženje jednom do-
maćem zavodu i ustanoviti blagodati, koje će
imati blagajne za postignuće što jeftinijih zaj-
mova. Pošto se time došlo u susret našem zah-

zr=m=——=

 

     
 
  
   
  
  
   

tjevu, podpisačkgo slodnim preporučiti
preporučiti našim
rd kim zadrugama, da se
2) Da se za! re. me to
bolje. razvije u pa. g. ika
da se dojduće godini" ina zartanu o.
daslanici blagajna i zA; na zajedničku skup-

štinu, u kojoj će se

njem razvitku ovih pe r

D. J. Bervaldi — D. F.
I. Marović —

Pišu nam iz Metkovića.
dana priredio je poznati klari
mola koncerat u ovdašnjem
Divili smo se finoći i ljubkosti g
izvabio iz svog glazbila, te veliko

. Osobito je istaknuti fan
»Iraviata“ i , Adagio sentimentale“
one večeri u svom rasporedu imao.

U istinu moramo priznati, da g.zamola
posjiduje glazbenog dara, te pohv gla-
zbemg talenta, te mu želimo, da nj bu-
dućrpst bude najbolje uspjeti. Suviše mo
da ittaknemo preciznu i tačnu pratnju ligeg
kapdnika g. Roskana Strižića, koji se je Yo
rado odazvao pozivu g. Zamole. 3

Novo narodno poduzeće. — Zagrebački listov
donipli su ovih dama vijest, da su :Ćiril-Me-
todsli zidari“ sklopili ugovor sa domaći trgov-
cem g. Ivanom Gjakovićem u Zagrebu, prema
kojehu će ova početkom slijedeće. godine već
stavili u promet ogrlice, orukvice (manšete), i
ovrajnike (kravate) pod zaštićenim znakom ,zi-
dara, a sa stanovitim postotkom u korist naše
vrij ne ,družbe Sv. Cirila i Metoda za Istru“.
todaja tih predmeta ograničiti će se samo
na jtodavaoce, a biti će izrađene u prvim tvor-
nicasa ove struke, što jamči, da će' vrsnoća
biti jez dvojbe uvijek najbolja. Mi sa veseljem
pozdlivljamo ovaj podhvat domaćeg trgovoa i
rovnh ,zidara“, te nadamo, da će svi naši ro-
ljubijrado podupirati ovo rodoljubno poduzeće.
soga iskaznice. —  ,Čiril-Metodski zi-
darifu Zagrebu izdali su vrlo ukusne iskaznice
za duštva, a u korist ,družbe Sv. Ćirila. i. Me-
todaza Istru“. Krasnu sliku i naert izradio je
naš \mjetnik-slikar Bela Čikoš u narodnom stilu
i bojma, te se mogu već danas naručiti kod
rečepga kluba uz cijenu od 20 filira po ko-
madi 'Tko naruči bar 50 komada štampati
će m se naslov društva badava. — Ne bi
smj& biti ni jedno hrvatsko društvo, bilo pje-.
vački zabavno ili dobrotvorno bez ovih iskaznica
te upzorujemo naše čitatelje, da od društava
odlučo zahtijevaju ,družbine iskaznige“..«,

. šlavaa skupština ,Matice Hrvatske“ bila je na
17. « mj. Za predsjednika je izabran Gjuro
Arnal za odbornike Bosanac, Radić, Audrić,
Grukr, Harambašić. Promjene dakle u , Matici“
nećepit nikakove.

'oštanske marke za Hrvatsku. — U povodu
predkga, što ga je trgovačko-obrtnička komora
zagrtačka izniela glede izdanja posebnih po-
štantih maraka za Hrvatsku i Slavoniju, stvo-
rilo | Hrv. filatelističko društvo u Zagrebu u
svonisielu od 9. t. mj. resoluciju, sa kojom

4

 

 

 

Podlistak
Leksikon o našim narodnim vezovima.

»Po njihovim plodovima
E ćeto ih upoznati!,..“

Prekrasni naši vezovi, kojima se dive i
probirači Englezi i fini Rrancuzi, dobili su u
Jelici Belovićevoj tumača, punog umjetničkog
shvaćanja i bogatog znanja stručnog. Ona je
proputovala gotovo sve krajeve, gdje živi dobri
naš narod i upoznala do temelja dušu njegovu ;
pa je tako mogla iznijeti zasebno biće naše na-
rodne umjetnosti kao dosele niko u nas. Njezin
duboki, vedri tomperamenat opisuje nam naše
vezove tako živo i toplo, kao da ih očima gle-
damo. Njezin leksikon zaisto nije suhoparna
lektira, akoprem mu je sadržaj i te kako ozbi-
ljan, te množe da udovolji i otnografa i jeziko-
slovca i umjetnika i književnika i običnog či-
tača i modnu damu!

Uz taj leksikon napisala je naša Jelica i
niz studija o speeifično hrvatskim i srpskim

* narodnim vezovima, a to je predmet, o kome

smo u nas još vrlo slabo orijentovani bili. Srp-
sko-hrvatska folkloristika dobila je u tom djelu
golem i važan prilog. Njezini opisi narodnih
kostima vjerno čuvaju lokalnu boju onoga kra-
ja, iz koga ih iznosi, pače i u'samoj dikciji o-
pisa vidi se ta zasebnost vazda posve originalna.

Jelica, opisujući našu domaću dekorativnu
umjetnost, govori tonom, iz koga se namah
osjeća, di je ona gledala one planine, gdje
potoci bistrije romone, gdje cro bez straha oko
pečina posve blizu ljudi kruži, a vitka moma

u prastarom poetičnom čaru svoga odijela la-
gano stupa k izvor-vodi sa imrikom u ruci. Ona
je hodala i pokraj divljih voda, koje se strmo
ruše u do; i preko cvjetnih livada, gdje se
momci u slikovitoj nošnji bacaju ,kamena s ra-
mena“. Ona je upijala u se tajnu jezu prašu-
me, u kojoj na samotnim puteljcima susrećeš
samotne bijele seljanke sa preslicom u ruci, a
vjernom muzarom uz korake. Ona je sjedila
kraj vatre siromašnih čobana i kraj ognjišta u
ubogim kolibama, gdje se za bujice kiše kupe
djeca i starci, cure i momci, svi u vedrom ša-
renilu vezova i narodnog tkanja. I što je tu
gledala, to joj ostade u srcu i duši, i to bi ona
htjela, da ulije u dušu svake svoje sestre Hr-
vatice i Srpkinje! e

Ona se je okretala u čarobnom našem ko-
lu, ona je igrala _u' bujnim svatovima, ona je
pjevala na mobi i na komušanju, ona je direk-
tno osjetila svu slast slavenske mistike uz pri-
če i pjesme na sijelu i na prelu i svu .vedrinu
našeg svijeta uz smijeh i klikot žetelica, dodola
i čaralica i svu poeziju vašarske ili zborske ili
druge prazničke vreve i gizde! I što je tu gle-
dala, to nam je eto iznijela u obliku, u koga
od etnografa ima ono, što je koristno, a od u-
mijetnika, ono što je lijepo! U šarama, u kolo-
ritu, u apartnosti svekolikoj u te njezine ,gra-
gje“ leži blago neiskazano. Poznija će pokolje-

često i mnogo otvarati široke stranice toga
leksikona, da iz njega vade i čitaju dokaze o
lijepoti i poeziji, o umjetnosti narodnoj. U bolje
i tome poslu dostojnije ruke bosanska vlada
nije mogla staviti nalog toga veledjela; ama u

 

Jeličinim narodnim pripovijetkama i u njezinoj

 

narodnoj zbirki fraza bila je sjajna garancija za
uspjeh toga leksikona!

Osim leksikona napisala je niz studija o
našim ,narodnim vezovima“ u mnoge hrvatske
i srpske časopise i dnevne listove*) dopisivala
je sa svima književnicima hrvatskim i srpskim,
koji rade u toj struci, kao: sa prof. Vukasovi-
ćem (iz Dubrovnika) sa ravnat. Hefele (iz Si-
ska), sa gosp. Savkom Subotićkom (iz Beogra-
da), sa ravn. Cvjetišić i Pinterović (iz Zagreba),
sa dvorskim savjetnikom vitezom Vukovićem

(iz Beča), sa prof. sveučilišta: Hranilovićem i ,

Kršnjaviem (iz Zagreba), sa spisat, Bruk-Auf-
fenberg (Beč) sa slikaricom Mašom Janković iz
Monakova (Miinchen) sa učiteljici Benigar iz
Istre (Pula) i t. d. it, d.

Iz obilja tih radova vadimo i ovaj zanim-
ljivi odlomak :

,Vazda jadikuju, što će sa djevojkama,
koje ne nadu muža, a vazda je sve pri starom.
Ali kako se kod nas za djevojke biraju nau-
kovne struke? Evo ovako: ,

.Ah, moja gospo ili kumo, moja Ljerka:
to vam je talenat! Veleum, ne drugo! Moram
ju dati u licej! Takov dar, pa da se ne odgeji!?

No, lijepo! Da, da! A vaša Mira?“

,Ona? Ni zašto nije. Nju ću dati u stručnu
školu, neka bude učiteljica ručnog rada!“

Pravo!“ Kad nije za ništa!“ y

Evo, takovi su nazori u našega općinstva
o važnosti stručne naobrazbe i ručnoga rada!
Nije li majka Jevrosima iz narodne pjesme u
tome pitanju bila kud i kamo naprednija, nego
4) Vidi i djelo njezino pod naslovom ,Hrvatska čitma“.
Naklada knjižaro u Požegi.

 

što | naše ,moderne“ majke? Njoj je ručni

rad harodni vez bio svetinja; a to i treba. da
budabar i po modernom shvaćaoju, __._
(oliko je u nas dama, koje razumiju cije-
niti & čar i svu znamenitost naše narodne or-
namiške, ovo bogatstvo naše!? Koliko je gospo-
djicakoje prate moderni umjentički pravao i
koje inima hrvatski i srpski narodni stil, hr-
vatski narodne šare, uzorci, imena uzoraka, te
lijepe i poezija, koja se taji u svemu tomu?
Jesu! se ikada u to zamislile naše rodoljubke?
Kak6e njemačke dame umiju oduševiti za u-
mjettki narodni posao vidi se_i iz zadnje beč-
ke ihžbe o kojoj pišu hvalospjeve, naročito
hvali seljačke vezove iz Dalmacije, Češke, Mo-
ravst (te u lužičkih Srba, gdje su isti!). Svr-

ha jizadnje bečke izložbe, da o ruci lijepih

zbirkiz narodne industrije dokažu znamenitu
tradiu narodne umjetnosti, te da ponovo za
nju tbude ioteres u širem općinstvu i nove
joj peve otvore, danas, u perijodu tvorničkih
proizda, koji su se raširili već i po našem
slavakom seljačkom svjetu sa barjakom, na
kome natpis ,vrijeme je novac“.

čka izložba izvodi više dojam  isto-
ričkopogleda na prošlošt narodne industri-
je, a. malo iznimaka iznosi sliku svježeg ži-
vota imašnjeg. Većina je grana umjetno, ob-
tnih narodu već usanulo; samo dalmatinske
divntere sa otoka Paga žive i rade se i da-
nas bticella-Spiten) a tako i sjajni, svileni
vezot iz  Konavlja, Drniša, Vrlike, Knina,
Plavy ćilimi i tkalački proizvodi iz Bribira,
MučeSpljeta i trugo. Da Bog da, cvalo i
dalje ko

|