ua ww. da oni nadgledavaju nadogradnju škole i nabave materijal, ali da je također istina, da prisjednici : Fažinić, Depolo i Cviličević, premda je zgrada već pod krovom, ne znadu nego za neke nezna- tne naručbe prisjednika Fažinića i za neke dr- vodjelske radnje naručene od prisjednika Depola. Da je.ova zadnja tvrdnja neistinita, pozvao se je načelnik na prisutnog prisjednika Depola, koji je potvrdio, da ni jedna drvodjelska radnja nije bila bez njega isplaćena te je nadalje prikazao namirnice dijelom potvrđene, a dijelo sastavljene i glaseće na ime istoga prisjednika Fažinića, iz kojih proističe sve protivno, nego li je ovaj i njegov drug Cviličević tvrdio. Niiglasio je nada- lje načelnik, da ne kori radi toga prisutnog pri- sjednika Cviličevića, koji je potpisao nešto, što je držao, da je istinito, već prisjednika Fađinića, koji budi mimogred rečeno, nije niti prisustvo- vao onoj sjednici. Vidjela se je očita neprilika u kojoj se na- lazio gosp. Cviličević, osobito kada želeć se o- svjedočiti o počinjenoj nesmotrenosti uzeo je u ruke Fažinićeve namirnice, te nakon što je na- čelnik svoj govor dovršio, isti Cviličević držao je shodnim da istakne, da je potpisao onaj do- pis u dobroj vjeri, a da Fužinić odgovara za netačnosti. oz Sedmični pregled. UGARSKA. — Na 19 o. mj. sastao se je bio opet ugarski parlamenat. Just je otvorio sjednicu u 10%. Pročitana su dva ručna kra- ljeva pisma: prvim se sazivlje komora za 19 prosinca, drugim se odgagja zasjedanje do 1. ožujka 1906. Appony je u ime koalirane oporbe prosvjedovao proti nezakonitoj odgodi parla- menta, kojom se čini iluzornom zakonodavnu vlast zastupničke kuće. Prosvjedu se_ pridružio Tisza u ime liberalne stranke. Socijalni demo- krat Mezčffy predložio je da komora ne primi do znanja kraljevo ručno pismo, nego neka na- stavi zasjedanje. Primljena je ogromnom veći- nom prosvjedna resolucija Apponya i tim je sjednica bila zaključena. I magnatska kuća glasovala je, resoluciju, kojom se prosvjeduje proti ponovnoj odgodi parlamenta, 3 Uslijed zaključka obiju kuća, ministarstvo Fejervaryevo dalo je ostavku, nu vladar ju nije primio, već je povjerio Fejervaryu dalje vodstvo. Do ožujka bit će po svoj prilici sa- stavljena mova vlada. CRNAGORA. — U. skupštini je crnogor- skoj knjaz Nikola pročitao prijestolnu besjedu, kojom konstatuje podpuni sporazum izmegju Muslima i pravoslavnih ; u Crnojgori. Spome- nuo je Rusiju kao onu, kojoj Crnagora ima, nakon Boga, najviše da zahvali. Istaknuo je dobre prijateljske odnošaje sa susjednom mo- narhijoth i prijateljsku naklonost cara Frane Josipa. Narod je priredio knjazu velike ovacije. Domaće vij: sti. Dalmatnski namjesnik. — ,Nar. List“ javlja pouzdano, da će namjesnikom dalimatinskim biti imenovan g. Niko Nardelli, Naši poslanici kod ministra. — Javljaju iz Beča, da su naši poslanici: Ivčević, Perić, Bian- kini, Zaffron, Vuković i Ferri bili u ministra predsjednika Gautscha i ministra nutrnjih posala Bylant-Reidta, da se dogovore o raznim dalma- tinskim poslovima, poimence pak o željezničkom i parobrodarskom pitanju, pa o uređenju porabe jezika u državnim uredima u Dalimaciji. Ovakove vijesti čitali amo češće u ovo zadnje doba. a nijesmo vidjeli, da se je štogod postiglo. . Slovački svopali Jo. * riječkoj resoluciji. — Argumenat Perića, a, Radića & Comp., proti riječkoj resoluciji bio je i taj, što bismo mi tobože njome pre pustili ugarske slavene ma- darskom imperializmu. Tako ne misli Hodža, jedini slovački zastupnik na ugarskom saboru. On politiku inauguriranu riječkom resolucijom drži srećnom i korisnom po Hrvatsku, a o #e- jervaryjevoj vladi, koja tobože ugarskim naro- dima nosi od Beča slobodu, kaže, da njezina misija nije nipošto demokratska, nego jedino načiniti red. Ibis redibis. — Ministar pl. Bienerth odgo- vorio je na interpelaciju nar. zast. Dulibića o neprijateljstvu vladinih organa prama slaven- skom bogoslužju. On je pobijao, da je Beč pri- ječio štampanje crkvenih knjige u starosloven- skom jeziku, ali je dopustio, da je među austro- ugarskim poslanikom kod Vatikana i Vatikana bilo dogovora radi slavenske liturgije. Ovaj odgovor može svak tumačit, kako hoće, a mi ga tumačimo, da u Beču imamo naj- višeg protivnika našoj glagolici. To smo znali i prije, ali je smiješno, kad neki hoće dignuti zbog toga odgovornost sa Rima. Diviserunt.sibi vestimenta mea. Neće na Zemaljski Odbor. — Opet se javlja, da novoimenovani član Zemaljskog Odbora zast. Ribičić neće na Zemaljski Odbor, da udovolji želji nadbiskupa Dvornika. — Neka nam bude dopušteno nazvati ovakove stvari svojim pra- vim imenom: Ovo su proste komedije, koje mo- ramo požaliti. Jedan zastupnik, kad je jednom biran u Zemaljski Odbor, te se tomu nije opirao onda, kad je bilo vrijeme, ne bi se smio osvr- tati ni na biskupa ni na. nadbiskupa, nego vr- šiti svoju dužnost, koju je preuzeo onoga časa, kad je pustio da bude .biran zastupnikom. Ovakovo zahvaljivanje. na izboru postalo je u nas kao nekakvo pravilo, a prirodna je posljedica tomu, da mi ne možemo. imati onaki |: Zemaljski Odbor, kakav. bi mogli imati. Na zagrebačkom sveučilištu položili su prošlih dana državni sudbeni ispit gg. Medini Čedomil, i Rašković Dušan, a državoslovni gg. Koščina Josip, Matković Josip i Roje Antun. Ovil vijest tim radije bilježimo, što su ovi mladi ljudi među prvim iz Dalmacije, koji su svršili pravne nauke na hrv. sveučilištu, služeći se sa poznatom mi- nistarskom naredbom od g. 1905. Hvarski buntovnici. — Na Hvaru postoji .Cur-Salon“. Članovi su toga društva svi e. k. činovnici, a u nj zalaze i bečki grofovi i baruni, kad dođu u Dalmaciju, da odpočinu od napornog rada za korist ove zanemarene zemlje. To je bilo kotarskom poglavaru g. Laneve dostatan dokaz, da se u ,Cur-Salonu“ kuju urote proti dobro- biti države i huška narod, pa da zapriječi, da se ne bi iz toga gnijezda izlegla velika pogibelj za državu poslao je ove godine na skupštinu, koja je imala_u upravu birati poznate buntovnike, kancelistu, da raspusti: skupštinu, a dva žan- - dara, da u slučaju potrebe kolovođe strpaju u buturnicu. Štrajk kapetana. — Čitamo ovih dana po novinama, da su pomorski kapetani i mašinisti na dalmatinskim .lineama odlučili stupiti u usta- nak baš na novu godinu te ostaviti svoje lađ ako im s% ne povisi plata. Imadu li pravo? — Ako i nemadu, dobit će ga. U ostalom ovo smo predviđali već od onoga časa, kad je vlada, da uzima dobrih (?) reservnih oficira na ratnoj mornarici uredila na- utičke škole na taj način, da je oteščala njihovo polaženje, a osim toga stavila takove zahtjeve na ispitima za pomorske časnike, da su sretni oni, koji uspiju. Usljed ovih poteškoća opaža se već sada nestašica pomorskih kapetana, a one, koji su na raspoloženju, treba skuplje pla- ćati već obzirom na škole, koje su svršili, i tro- škove, koje su pri tomu imali, Posljedice ljubavne izjave. — Poznato je či-: taocima, kako se je ono Frank nudio Tuškanu, da se pomire. Ova ljubavna afera imala je i po- sljedica, jer se drugovi Frankovi u upravnom odboru čiste stranke prava pobojali, da ih Frank ne ostavi te ga pozvali na račun. Frank je po- čeo plakati, te u vrelim suzama izjavi, da je spreman položiti mandat. Ova je izjava tako dir- nula nazočne, da su i oni počeli plakati, a svr- šilo je, da su se braća slatko izljubila. Tako je dakle na veliku radost naroda i zaslugom Mile i Davida, Frank još uvijek — najfiši šifući Hrvat. Skupština u Jastrebarskom. — Na poziv D-ra Gustava Gaja sastali su se u Jastrebarskom ne- koliko uglednih građana da vijećaju o današnjem stanju. Poslije ozbiljnog raspravljanja primljena je i potpisana resolucija, kojom su nazočni o- dobrili riječke zaključke i izbornu koaliciju ba- novinskih stranaka. Opravdan zahtjev. -—— ,,Nar. List“ zahtjeva, da se u Dalmaciji ustroji agencija društva za osiguravanje na život, te tako izbavi zemlju od tršćanskih agenata, koji ne poznadu ni puk ni njegove potrebe. . ! Poštenje .čistih“ glasila. — ,Novi Hrvatski Radnik“ bio je obijedio socijalistične vođe Ko- raća i Henča, da su pronevjerili neke radničke novce. Sada isti list donosi ovu izjavu: »Dolje potpisani priznaju, da su napadnutu noticu o Koraću i Henču napisali bez ikakova povoda i truha vjerojatnosti, te jedino u namjeri da ih pred radničtvom ponizimo i izvrgnemo jav- “nome ruglu. OUvim uslijed toga gospodu Henča i Koraća javno molimo za oproštenje te im se zahvaljujemo, što povlače svoju tužbu. Potpisani: Ante Brozović i Ante Mlinarić.“ Seoskim blagajnama. — Primamo: U smislu naloga primljenih na skupštini izaslanika seo- skih blagajna i gospodarskih zadruga dneva 26 travnja o. g. podpisani članovi promicateljnoga odbora sastadoše se danas na sjednicu, te za- ključiše pripbćiti sliedeću izjavu: 1) Na temelju zaključka prihvaćena u zad- njem zasjedanju dalmatinskoga sabora mora ze- maljski odbor staviti oveću svotu od pretičaka pokrajinske zaklade na razpoloženje jednom do- maćem zavodu i ustanoviti blagodati, koje će imati blagajne za postignuće što jeftinijih zaj- mova. Pošto se time došlo u susret našem zah- zr=m=——= tjevu, podpisačkgo slodnim preporučiti preporučiti našim rd kim zadrugama, da se 2) Da se za! re. me to bolje. razvije u pa. g. ika da se dojduće godini" ina zartanu o. daslanici blagajna i zA; na zajedničku skup- štinu, u kojoj će se njem razvitku ovih pe r D. J. Bervaldi — D. F. I. Marović — Pišu nam iz Metkovića. dana priredio je poznati klari mola koncerat u ovdašnjem Divili smo se finoći i ljubkosti g izvabio iz svog glazbila, te veliko . Osobito je istaknuti fan »Iraviata“ i , Adagio sentimentale“ one večeri u svom rasporedu imao. U istinu moramo priznati, da g.zamola posjiduje glazbenog dara, te pohv gla- zbemg talenta, te mu želimo, da nj bu- dućrpst bude najbolje uspjeti. Suviše mo da ittaknemo preciznu i tačnu pratnju ligeg kapdnika g. Roskana Strižića, koji se je Yo rado odazvao pozivu g. Zamole. 3 Novo narodno poduzeće. — Zagrebački listov donipli su ovih dama vijest, da su :Ćiril-Me- todsli zidari“ sklopili ugovor sa domaći trgov- cem g. Ivanom Gjakovićem u Zagrebu, prema kojehu će ova početkom slijedeće. godine već stavili u promet ogrlice, orukvice (manšete), i ovrajnike (kravate) pod zaštićenim znakom ,zi- dara, a sa stanovitim postotkom u korist naše vrij ne ,družbe Sv. Cirila i Metoda za Istru“. todaja tih predmeta ograničiti će se samo na jtodavaoce, a biti će izrađene u prvim tvor- nicasa ove struke, što jamči, da će' vrsnoća biti jez dvojbe uvijek najbolja. Mi sa veseljem pozdlivljamo ovaj podhvat domaćeg trgovoa i rovnh ,zidara“, te nadamo, da će svi naši ro- ljubijrado podupirati ovo rodoljubno poduzeće. soga iskaznice. — ,Čiril-Metodski zi- darifu Zagrebu izdali su vrlo ukusne iskaznice za duštva, a u korist ,družbe Sv. Ćirila. i. Me- todaza Istru“. Krasnu sliku i naert izradio je naš \mjetnik-slikar Bela Čikoš u narodnom stilu i bojma, te se mogu već danas naručiti kod rečepga kluba uz cijenu od 20 filira po ko- madi 'Tko naruči bar 50 komada štampati će m se naslov društva badava. — Ne bi smj& biti ni jedno hrvatsko društvo, bilo pje-. vački zabavno ili dobrotvorno bez ovih iskaznica te upzorujemo naše čitatelje, da od društava odlučo zahtijevaju ,družbine iskaznige“..«, . šlavaa skupština ,Matice Hrvatske“ bila je na 17. « mj. Za predsjednika je izabran Gjuro Arnal za odbornike Bosanac, Radić, Audrić, Grukr, Harambašić. Promjene dakle u , Matici“ nećepit nikakove. 'oštanske marke za Hrvatsku. — U povodu predkga, što ga je trgovačko-obrtnička komora zagrtačka izniela glede izdanja posebnih po- štantih maraka za Hrvatsku i Slavoniju, stvo- rilo | Hrv. filatelističko društvo u Zagrebu u svonisielu od 9. t. mj. resoluciju, sa kojom 4 Podlistak Leksikon o našim narodnim vezovima. »Po njihovim plodovima E ćeto ih upoznati!,..“ Prekrasni naši vezovi, kojima se dive i probirači Englezi i fini Rrancuzi, dobili su u Jelici Belovićevoj tumača, punog umjetničkog shvaćanja i bogatog znanja stručnog. Ona je proputovala gotovo sve krajeve, gdje živi dobri naš narod i upoznala do temelja dušu njegovu ; pa je tako mogla iznijeti zasebno biće naše na- rodne umjetnosti kao dosele niko u nas. Njezin duboki, vedri tomperamenat opisuje nam naše vezove tako živo i toplo, kao da ih očima gle- damo. Njezin leksikon zaisto nije suhoparna lektira, akoprem mu je sadržaj i te kako ozbi- ljan, te množe da udovolji i otnografa i jeziko- slovca i umjetnika i književnika i običnog či- tača i modnu damu! Uz taj leksikon napisala je naša Jelica i niz studija o speeifično hrvatskim i srpskim * narodnim vezovima, a to je predmet, o kome smo u nas još vrlo slabo orijentovani bili. Srp- sko-hrvatska folkloristika dobila je u tom djelu golem i važan prilog. Njezini opisi narodnih kostima vjerno čuvaju lokalnu boju onoga kra- ja, iz koga ih iznosi, pače i u'samoj dikciji o- pisa vidi se ta zasebnost vazda posve originalna. Jelica, opisujući našu domaću dekorativnu umjetnost, govori tonom, iz koga se namah osjeća, di je ona gledala one planine, gdje potoci bistrije romone, gdje cro bez straha oko pečina posve blizu ljudi kruži, a vitka moma u prastarom poetičnom čaru svoga odijela la- gano stupa k izvor-vodi sa imrikom u ruci. Ona je hodala i pokraj divljih voda, koje se strmo ruše u do; i preko cvjetnih livada, gdje se momci u slikovitoj nošnji bacaju ,kamena s ra- mena“. Ona je upijala u se tajnu jezu prašu- me, u kojoj na samotnim puteljcima susrećeš samotne bijele seljanke sa preslicom u ruci, a vjernom muzarom uz korake. Ona je sjedila kraj vatre siromašnih čobana i kraj ognjišta u ubogim kolibama, gdje se za bujice kiše kupe djeca i starci, cure i momci, svi u vedrom ša- renilu vezova i narodnog tkanja. I što je tu gledala, to joj ostade u srcu i duši, i to bi ona htjela, da ulije u dušu svake svoje sestre Hr- vatice i Srpkinje! e Ona se je okretala u čarobnom našem ko- lu, ona je igrala _u' bujnim svatovima, ona je pjevala na mobi i na komušanju, ona je direk- tno osjetila svu slast slavenske mistike uz pri- če i pjesme na sijelu i na prelu i svu .vedrinu našeg svijeta uz smijeh i klikot žetelica, dodola i čaralica i svu poeziju vašarske ili zborske ili druge prazničke vreve i gizde! I što je tu gle- dala, to nam je eto iznijela u obliku, u koga od etnografa ima ono, što je koristno, a od u- mijetnika, ono što je lijepo! U šarama, u kolo- ritu, u apartnosti svekolikoj u te njezine ,gra- gje“ leži blago neiskazano. Poznija će pokolje- često i mnogo otvarati široke stranice toga leksikona, da iz njega vade i čitaju dokaze o lijepoti i poeziji, o umjetnosti narodnoj. U bolje i tome poslu dostojnije ruke bosanska vlada nije mogla staviti nalog toga veledjela; ama u Jeličinim narodnim pripovijetkama i u njezinoj narodnoj zbirki fraza bila je sjajna garancija za uspjeh toga leksikona! Osim leksikona napisala je niz studija o našim ,narodnim vezovima“ u mnoge hrvatske i srpske časopise i dnevne listove*) dopisivala je sa svima književnicima hrvatskim i srpskim, koji rade u toj struci, kao: sa prof. Vukasovi- ćem (iz Dubrovnika) sa ravnat. Hefele (iz Si- ska), sa gosp. Savkom Subotićkom (iz Beogra- da), sa ravn. Cvjetišić i Pinterović (iz Zagreba), sa dvorskim savjetnikom vitezom Vukovićem (iz Beča), sa prof. sveučilišta: Hranilovićem i , Kršnjaviem (iz Zagreba), sa spisat, Bruk-Auf- fenberg (Beč) sa slikaricom Mašom Janković iz Monakova (Miinchen) sa učiteljici Benigar iz Istre (Pula) i t. d. it, d. Iz obilja tih radova vadimo i ovaj zanim- ljivi odlomak : ,Vazda jadikuju, što će sa djevojkama, koje ne nadu muža, a vazda je sve pri starom. Ali kako se kod nas za djevojke biraju nau- kovne struke? Evo ovako: , .Ah, moja gospo ili kumo, moja Ljerka: to vam je talenat! Veleum, ne drugo! Moram ju dati u licej! Takov dar, pa da se ne odgeji!? No, lijepo! Da, da! A vaša Mira?“ ,Ona? Ni zašto nije. Nju ću dati u stručnu školu, neka bude učiteljica ručnog rada!“ Pravo!“ Kad nije za ništa!“ y Evo, takovi su nazori u našega općinstva o važnosti stručne naobrazbe i ručnoga rada! Nije li majka Jevrosima iz narodne pjesme u tome pitanju bila kud i kamo naprednija, nego 4) Vidi i djelo njezino pod naslovom ,Hrvatska čitma“. Naklada knjižaro u Požegi. što | naše ,moderne“ majke? Njoj je ručni rad harodni vez bio svetinja; a to i treba. da budabar i po modernom shvaćaoju, __._ (oliko je u nas dama, koje razumiju cije- niti & čar i svu znamenitost naše narodne or- namiške, ovo bogatstvo naše!? Koliko je gospo- djicakoje prate moderni umjentički pravao i koje inima hrvatski i srpski narodni stil, hr- vatski narodne šare, uzorci, imena uzoraka, te lijepe i poezija, koja se taji u svemu tomu? Jesu! se ikada u to zamislile naše rodoljubke? Kak6e njemačke dame umiju oduševiti za u- mjettki narodni posao vidi se_i iz zadnje beč- ke ihžbe o kojoj pišu hvalospjeve, naročito hvali seljačke vezove iz Dalmacije, Češke, Mo- ravst (te u lužičkih Srba, gdje su isti!). Svr- ha jizadnje bečke izložbe, da o ruci lijepih zbirkiz narodne industrije dokažu znamenitu tradiu narodne umjetnosti, te da ponovo za nju tbude ioteres u širem općinstvu i nove joj peve otvore, danas, u perijodu tvorničkih proizda, koji su se raširili već i po našem slavakom seljačkom svjetu sa barjakom, na kome natpis ,vrijeme je novac“. čka izložba izvodi više dojam isto- ričkopogleda na prošlošt narodne industri- je, a. malo iznimaka iznosi sliku svježeg ži- vota imašnjeg. Većina je grana umjetno, ob- tnih narodu već usanulo; samo dalmatinske divntere sa otoka Paga žive i rade se i da- nas bticella-Spiten) a tako i sjajni, svileni vezot iz Konavlja, Drniša, Vrlike, Knina, Plavy ćilimi i tkalački proizvodi iz Bribira, MučeSpljeta i trugo. Da Bog da, cvalo i dalje ko |