tia Br. 1. Hercegovinu s poštom: ca godinu 10 kruna, na po godine polagodište. U novoj godini. Ulazimo u novu godinu. Granica izmegiu sta- re i nove godine doduše je umjetno postavljena i ne bi sama po sebi imala da što znači, ali ljudi postavljaju granice pojedinim razdobljima za to, da se bolje snagju, pa za to imade i prelaz jedne godi- nice u drugu znatno subjektivno značenje. Ljadi običaju tada praviti obračune i osnove. A najpo- glije za nas je najvažnije ono čemu mi sami dade- mo vrijednost. I dobro je, kada čovjek svako ne- koliko vremena stane, te se obazre oko sebe, una- trag, unaprijed, da razvidi bilancu i da učini pro- račun. Tada može da štošta nauči iz prošlosti, što će dobro upotrijebiti za budućnost. Ako ikada, to smo ove prošaste godine mi mnogo toga naučili, mnogo toga, što nam mora biti naukom za budućnost. Mi bi dapače ovu prošlu godinu mogli najbolje označiti, imenom godina nauke“. Već smo u našemu listu više puta iznijeli nauk, koji imađemo crpsti iz ove prošle godine, pa je to suvišno opetovati. Ovoga puta ćemo radje da se pozabavimo onim, što nas čeka u ovoj do- šastoj godini. Spremaju se promjene u povodu za- mašnih dogagjaja. Ali te promjene nas ne smiju zateći nepripravnima. Mi te promjene ne smijemo samo čekati, mi ih moramo spremni dočekati, I za to bi bilo suvišno nagagjati koje i kakove će biti promjene, te razglabati što će biti s nama. Sve to snuju drugi. Ali mi moramo htjeti da udesimo naš rad tako, da bez nas i proti nama ne bade išlo mijevjati stvari na našu štetu i zator. Za to ćemo kazati: u novoj nas godini čeka — pošao, posao kod nas, kod kuće, u prvom redu. Na naš puk i na njegovu volju i svijest se možemo pouzdati — o zo naučili, prošle godine. Na simpetije svijeta emo, ako Dudenio ljuči, čakogjer čačenu, Zi .u mora biti naša prva briga, da taj puk, taj narod naš, što moguće više ojačamo u svakom pogledu, u ekonomskom i prosvjetnom, onda da ga vodimo, vodimo odlučno i pametno, da ga vodimo pošteno, & ne za nos. Ne smijemo proigvati ni snaga ni po- vjerenje naroda, ni simpatije svijeta. Ovo je prva naša briga i prvi naš posao. iz ovoga slijedi sve ostalo, a u prvome redu io, da zdrave elemente u javni život privodimo, a da ih ne odbijamo tričarijama, da snagu našu pri- biremo a ne rastresaino utaman na inad. Sve, što je zdravo i pošteno, te željno rada neka ide za- jedno, neka radi slobodno i uporuo. Ne prepirimo se o prošlosti i dalekoj budućnosti, ne otagjujmo se radi uzgrednih nesuglasica, već gledajmo na rad. Svi smo Hrvati, svi hoćemo da bude narodu dobro, da bude slobodan, svoj i ujedinjen. Pa kad je tako — a tako i jeste — manimo se kvačica ine dijelimo se po malim oprijekama u misli, nego se važimo po sposobnosti za rad, za dnevni narodni rad, dijelimo se na ljude akcije i ljude nerada, tru- tove i pravdaše. Ove pustimo na miru, a oni koji gu od rada neka pregnu i odu u uarod, da rađe, da ga spreme, Ovo je naš zadatak. Izbjegavajmo sukobe, da vašu snagu možemo svu uložiti u po- sao oko organizacije materijalne i moralne nas sa- mih i naroda našega. Ali pazimo na svačije prate. Ako je od potrebe i udarimo po prstima, koji ho- sa da — bilo s koje strane — naš rad pometu, da nam zaraze ili rasklimaju naš dom. Proti vanj- skim neprijateljima oboružajmo se — pameću, svi- jesnošću i snagom aarode, & megju nama u ka bu- le neprijatelj naš samo onai, koji bilo kako i bilo 3 kojega razlogt ometa rad naš za ojačanje naroda. Ali i proti takovima se ne borimo riječima, nego — još većim radom. Prijašnjih godina razlijevala se, trovala naš život i rezarala našu budućnost strast, lanjske go- dine prolii& se krv, ove i došastih godina neka so radi. Prije smo se grdili, iani smo se branili, una- prijed — gradimo bedeme i kule, Prije je vladala žuć. lani se točile suze i krv, ove godine neka za- saa pomet i neka se toči obilno -- znoj. Pamet i rad spriječava svagju i. razdor, onaj koji radi nema vremena da se inadi, Pamet i rad će i borbu uči- niti uspješnijom, kada se borba i opet razvije, jer će biti više snage i spreme za boj. Pamet i rad će napokon iz krvlju natopljenih polja izvabiti ponos- no stabio slobode, a suze naše će postati suze radosnice, Eto ovo nas čeka u novoj godini, ovo je naš posao u njoj, sko se naučimo nešto od prošle ne- tom godine, Inače će naš proračun za budaću go- dinu imati deficit, jer neće biti vrela od kojih da ugju stavke za prihod. Za Hrvatsku! Dogodjaji zadnje godine svratili su pašnju na naš navnd ladni aa pavacaliča druoi se naliutiše. 1 vose- Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- 5 kruni. Za inosemstvo : tarski iroškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da U DUBROVNIKU, 3. Januara 1904. GRVEM Ugarsku, Bosnu i | 10 krun& i po- je predbrojen i za došasto Ili lja i ljutine bilo je i jeste u svijetu, ali i megju nama. Za što? Odgovorit se može sa najvećom sigurnošću : za to, jer se u nas odlučno počelo micati — za Hrvat- sku, zato da uskrisi i Hrvatska! I veselje i ljutina je radi toga. Maknuli smo se, a nijesmo samo govorili o njoj — i eto pozornost je sa sviju strana obraćena k nama, jer je ono za što smo se maknuli važno i pre- važno. Za Hrvatsku nije nitko do nedavna pitao, jer su Hrvati bili pasivni. Danas se pita. I možemo reći, da će pitanje Hrvatske uvijek biti od interesa i aktuelno doklegod ga mi sami budemo držali svim našim silama pa dnevnome redu. Jer o čemu se radi? Radi se oc tome, da bude na jugu monarhije jedna homogena državna skupina. A ovo je tako važno i za nas i za svijet i za samu državnu politiku, da može zadati ovoj politici daleko više briga nego sva ostala pitanja. Radi še o tome, da ova politika često treba Hrvate, ali ne treba, ne trpi jake Hrvatske. Ali mi Hrvači znamo, da nam jecilj baš ta Hrvatska. Ona je potrebna nama, ona je potrebna (i ako se to pravo ne uvigja) balkanskim Slavenima, ona je potrebna Europi. Razlaganja naših starijih učenjaka i političara o važnosti ove naše skupine još uvijek sto- je. Ali glavno je, da se ta skupina uskcisi, da se oži- votvori. Može se o raznim pokušajima i metodama misliti što mu drago, ali jedno treba priznati, da su svi pokre- ti u zadnjih stotinu godina, a i davno prije išli za tim da stvore tu Hrvatsku, a opet, da je sva politika raz- nih vlada išla za tim, da ju onemogući. Ako dobro i bez predsuda proučimo ilirizam vidjeti ćemo, da je išao in ultima linea za tim, da ojača, da oslobodi Hrvatsku, da joj postavi temelje. Politički rad u 60tim i 70tim godinam išao je za istim ciljem, a da o pravaštvu ine govorimo. Napokon za istim ciljem idu i sve akcije i svi pokušaji u zadnje doba. U nas ima ljudi koji mi- sle. da nije tako s!,da je tako svjedoči najbolje ko- mešanje prot.vnik« te Hrvatske, koje je najćiše baš onda, kada se u nas i manje spominje naš cilj. Iliri- zam, jugoslavenstvo, isto kao što borba za čistoću na- godbe;; borba proti autonomašima i Srbima isto kao i sloga sa talijanašima i Srbima, nade u Beč, kao što i brak sa Peštom sve to ide za jednim ciljem, sve to i- de za tim, da se očuva, spasi, zaštiti, ojača i skupi naš narod, da se uskrisi naša Hrvatska. Svagdje imade po- diaca i sebičnjaka, koji sve rade iz osobnih interesa, ali ako te izlučimo, uvjeriti ćemo se, da ostaje dosta i poštenjaka, koji su kod svih tih skupina, pokušaja i pokreta iskreno i ozbiljno mislili na uskrtnuće Hrvatskei Ali uza sve to se nijesmo pomakli dalje. Postigli gmo do duše i ovo i ono, ali sve to nije u pravom raz- mjeru prama utrošenoj našoj energiji, prama naporima d i razočaranjima. Odakle to? Reći ćemo odmah, da to dolazi odatle, što smo često puta u najozbiljnije vrije- me i najozbiljnijim stvarima bili ili djeca ili starci, a rijetko kada trijezni, zreli, promišljeni muževi. Djeca za to, jer smo samo vikali za ciljem, jer nijesmo shva- tili, da imade više puteva k cilju, da se u javnom ži- votu uloge mogu i moraju podijeliti, a starci zato, jer je za mnoge i mnoge ono što je imalo biti srestvo po- stilo ciljem i u dušama je njihovim nestalo gipkoće. U tome smo mi antipod Magjara, koji su se uvjek po- kazali zrelima, jer su sve njihove stranke u odlučnim i nevinim časovima radili dogovorno, jedna ovako, dru- ga onako, jedna bučila, druga pregovarala, jedna se grozila, druga se ulagivala, ali uvijek do neke granice, uvijek za cilj, uvijek za Magjarsku slobodu, Za to se kod njih i nije ozbiljno raspravljalo ko je patriot, & ko ne, za to se stranke nijesu mrzile tako, da ne bi sutra mogle dogovorenu igru odigrati. Mi smo naprotiv po- stupali redovno naivno, ili starački dospotično, nedotu- pavo. Za to su nas Magjeri u: svemn pretekli i sada nas ugrožavaju. Za što sve ovo spominjemo? Za to, jer i danas ima u nas ljudi, koji ne shvaćaju što je to politika, jer govore da srljamo u propast za to, jer tražimo pri- jatelja i pomagača, jer ne pamte što je otvoreno reče- no: ko je & nama s onim smo i za onoga sve dolle dok je s nama i za nas. Mi s naše strane otvoreno i pošteno postupamo i ne tajimo za što snubimo prijatelje, Snu- bimo ih za životvorenje Hrvatske, jake, ujedinjene i slobodne. A snubimo ih za to, jer držimo, da je iu njihovom interesu ta Hrvatska, ili da je skroz ludo, jer bez druge koje nade, smetati nam da radimo za nju, da je to dapače u interesu trećega, koji radi nama i njima o glavi. Za Hrvatsku smo se borili s ovim i s 0- nim, za Hrvrtsku ćemo se složiti opet s ovim i 8 onim. Za Hrvatsku, koja ima biti izražajem državotvorne sna- ge i suverenstva hrvatskoga naroda, ali u kojoj će biti |opčuvana i zaštićena sva pripadajuća prava i ostalih elemenata tim više, što budu oni za nju radili, Eto, ovako smo uvjek govorili i govorimo mi Hrvati. Ko hoće borbu eto mu je, ko mir eto mu ga. Ali ako hoćemo da bude uspjeha od svega toga moramo mi sami u prvom redu biti zreli: ni djeća, ni starci. Moramo shvatiti što je politika, moramo biti na čistu s time, da jedni drugima ne smijomo nikako ba: cati klipove pod noge u radu za cilj, za idol, y Pojedini brej 20 pam. | Protplata i oglasi plaćaju tfrankirsna pisma ne primaju se. više puteva do vrhunca! Neprijatelji su samo sebičnja- ci. ali moramo dobro paziti koga ćemo takovim ime- nom okrstiti. Učimo od Magjara kako se vodi politika — za Hrvatsku! DUBROVNIK, dne 1 Januara. Za hrvatski list u Sarajevu. Ovih dana je raza- slan iz Sarajeva proglas za sagragjenje hrvatskoga do. ma u onome gradu. Nema sumnje, da je takav dom potreban za razna hrvatska društva. Gotovo istodobno objelodanjen je proglas da će od nove godine izlaziti u Sa- rajevu nje mački dnevnik ,Saraevoer Taghiatt“. Ovo je već treći njemački list u Bosni, a drugi dnevnik! Hrvatski list izlazi samo jedan — i to ,Osvit“ u Mo- starv. Bave se doduše i druge hrvatske novine Bos- nom, ali ako to pisanje izbliže pogledamo, vidjeti ćemo, da vije uvjek prema prilikama i potrebama. Hrvatske novine primaju sve što dolazi iz Bosne, ne pitajući uvjek za izvor. Neupnćene u stanje stvari ne znaju za pravo kakovu da taktiku upotrijebe, a napokon se iz nosi mnogo uplitanja u naše domaće stranačke razmi- riče, dočim se mnogo manje pazi na važne pojave u samoj Herceg-Bosni. Potreban je brvatski dom u Sara- jeva, ali baš uslijed svega što smo do sada spomenuli — moralo bi se početi misliti i na jedan slobodni hrvat- ski list u Sarajevu. Ako i ne bi mogao biti isprva dvev- nik, ali bi svakako morao da izlazi više puta na sed- micu. Teška bi bila njegova pozicija i radi cenzure i radi drugih prilika. Tu je vlada tu Srbi, tu muslimani, tu ovisni naši ljudi, tu veliki upliv i akcija Stadlera. Sve ovo bi trebalo uvažiti, ali baš za to bi list morao biti posve neovisan, te njegovi voditelji mudro, ali kad treba odlučno postupati. Jedino tako bi se dalo nešto postići. Zadaća bi listu bila važna i ako teška. Hrvati tamo, u središtu, trebaju glasila, trebaju forum, zasta vu. Potrebno je, da se radi, brani i promiče, ali je po- trebne i to, da bude list u kojemu će se odrazivati i. _ uitrei. % Boraletue slobod-oga b eg š pruve hrvatske politike, koja ima svoj cilj, a nije ni- čije srestvo! Na sve ovo bi se moralo misliti i spremati. Pomislimo samo: tri njemačka lista, koji uspjevaju u zemlji gdje se prije 30 godina nije nikada ni čulo nje- mačke riječi. Prije ciglih 30 godina! A mi — ni jedno- ga lista u središtu te zemlje! Promjene u Horceg-Bosni. Javljaju nam iz Sara- jeva ovo: Novi poglavar okupiranih pokrajina, Albori, došao je u Sarajevo te je tamo, kao što i na cijelom putu upravo sjajno dočekan. Dojam šio ga je učinio u glavnom je povoljan. Razmjerno je ipak nešto — kažu mnogi — što je u govoru naglasio, da je prijatelj slo- bode i da že“ razvoj sviju narodnosti i vjera, Prije se ni to čulo nije. Ujedno se drži u upućenim krugovima, a će on od sada biti u upravi okupiranih pokrajine veća i samostalnija olina nego što je bio Appel za vri- jeme Kallaya. Vidi se, da se hoće naglasiti sada jače vojnički duh, ali ne toliko kao. policajno srestvo, kako je to prije bilo, nego #e hoće pučanstvo predobiti, a ne gamo ustrašiti. Nadalje upada u oči, što je sada Bari- jan počeo uvagjati sustav štednje. »Nada“ je obustav- ljena, nekoja će se zemaljska poduzeća takogjer obu- staviti, a posvetiti veća briga onim zavodima, koji su u istinu potrebni. Isto tako kani Burijan, što no riječ, pročistiti“ upravu, peusijoniranjem mnogih visokih funkcijonara, a namjestiti mlagje radine i solidne sile. Jednom riječi da se kani napustiti sistem Potemkino- vih sela i vanjske reklame, a uvesti sustav rada i re- alnoga podignuća zemlje. Ovo su pagoviještanja i zna- ei. Kako će biti i dokle će se — tim novim putem ići pokazati će budnćnost. Ornagora i Arbanasi. Prijatelj, koji može biti u- pućen, kazao nam je ovo: Već se čuli glasovi, da bi Italija za svaki novi uspjeh Austrije na Balkanu traži- i. la :a sebe odgovarajući tome dio. Istina je, da se Ita- lija neče uv; izlažiti, jer vije lako dobiti i njoj što Godina XIV. HRVATSKA Izlazi svake subote, | se upravi ,Orvere lrvatske* u Drirovniku gdje su utšljivi. Za iaja- ve, priopćera, zahvale plaća se 40 pars po retku, & skaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta e zemalja nema nikakva irgovačkog ugovora — uz obo- strano razvijanje postojao danomice sve to življi. Ovaj je promet često bio spriječen nejednakim megjusobnim političkim držanjem obiju zemalja, nu nije nikad bio u težoj opasnosti rigo li je sada, zbog predložene povi- šene carinske tarife. Tako bi &e n. p. povisila carina na suho meso (kaštradina) od 6 for. na 30 kruna, ma suhu ribu (skoranče) od & for. na 30 kr. pa volove od 5 for. na 60 kr., na konje od 10 for. ma 100 kr. it.d. Istina da ga u trgovačkim stvarima ne ulazi sućut, nu kad bi se spomenute carinske stavke uvele u Austriji, očito je da bi naša država imala od toga kud Memo veću štetu, a to s razloga što od više godina Italija sve to većim uspjehom nastoji da svrati k sebi crno- gorsku trgovinu, i što ona pruža Crnojgori sve moguće polakšice; i nespominjući glavau okolnost, da bi Boka Kotorska — koja je i onako uz dosadašnje prilike mao- go ekonomski pretrpila od toga što nije opstojao Ikas- kav trgovački ugovor — pala upravo na 'prosjački štap. Obzirom na navedene odnošaje potpisani iznose slijede- ću interpelaciju: ,Je li visoka Vlada sklona sklopiti trgovački ugovor sa Crnomgorom, a u jestnom slučaju je li voljna kod pojedinih carinskih naslova udariti ta- kove unitarne uvozne cijene, koje — obzirom na fak- tične kukavne ekonomske prilike u Boci Kotorskoj — mogu da zapriječe onamošnje prupadanje“. Beč, 9 de- cembra 1903. Vuković, Biaokini, Dr. Klaić, Borčić, Žič- kar. Dr. Ploj, Pfeifer, Dr. Ivčević, Dr. Šusteršić, Šupuk, Berks, Dr. Zaffron, Perić, Povše, Pogačnik, Dr. Ferri, Robič.“ — Ovo pitanje ovdje jznešeno je upravo od životne važnosti za Boku Kotorsku. Kako nam iz Boke javljaju, propast je Boke gotova, ako ne dogje do ovo- ga ugovore Možda bi se ovo pitanje pospješilo, ako bi Bokeljske općine takogjer življe žatražile od vlade ne- što u smislu ove interpelacije. Morale bi se narodne potrebe iznašati neprestano i na sve moguće načine, da se već jednom što učin Prilike so » istinu nesnosne. “ Sastovak ulakup&i GVID dava se zi Šta šta iaišita novinama vijesi, da će se sastati naši biskupi na do- govor, pa da će se tom izgodom raditi i o giagolici- Popitali smo se što je na stvari, pa nam rekoše, da se za sada biskupi neće sastati. Sastali će se možda tek iza svibnja, ali ni onda se neće raditi o glagolici. U pitanje glagolice se neće za sada dirati, niti se 0 ujemu raspravljati. Dubrovački fondovi i Albanija Ovih dama je \A Mantegazza u ,Corriere della Sera“ napisao članak o našim prilikama. Članak | nije nepovoljan, ali tamo se kaže i to, da Hrvati podupiru akciju Austrije u Alba- niji. ,N. List“ je na to upozorio; da za ono; što čine nekoji fratri i jezuiti iz Bosne no može kr- vatski narod. Mi bi ovom zgodom upozorili na još ne- što. Poznato je, da je Dubrovnik bio prvi grad u Eu- ropi, u kojemu se je ukinulo ropstvo. Dapače su mno- gi Dubrovčani ostavljali kroz vijekove znatne legate za otkup robova. Ovim legatima upravlja što ,Dobro dje? lo“, što ovgiešnja svečenička kongregacija. Ali kako su ti legati danas bezpredmetni _ to je već u davno doba bečka vlada prisvojila kamate njihove sa ministarstvo vanjskih posala. Uzalud su se opirali i općina i drugi. Ovi novci su — kako upućeni drže — u prijašnje vri- jeme upotrebljavani uz druge za pomaganje agitacije u Bosni i Hercegovini, a odkada su ove pokrajine okupi- rane, njima se podupire akcija u Albaniji. Eto i na 0- vo smo htjeli upozoriti. Pa zar, da za to odgovaraju Dubrovčeni? Da su stari gospari anali . . . 1 zoi Na Balkan! (Godina 1848. i g. 1904.) Meritorne izjave o balkanskom pitanju daje šada od velevlasti gotovo jedina naša monarkija. Beč i Pe- trograd podijeliše ssbi uloge, ali kako ruski ministri na Balkanu. Ali ona za to ne miruje. "trijatelistvo sa Crnom Gorom mnogo joj je od koristi. Za slučaj za- pletaja na Balkanu, koji se očekuje ovoga proljeća po brinula se je Italija, da Arbanasi rade u glavnom po njenim intencijama. Dapače je u to ime pošlo za ru- kom složiti Arbanase i Crnu Goru, da u slučaju potre- be vode dogovornu, zajedničku akciju. Ni u interesu Italije, ni Crne Gore, ni Arbanasa nije proširenje Au- strije na Balkahu. Svaki pri tom ima svoje interese. Ar- banasi doduše nijesu za autonomiju Macedonije, jer ra- de za svoju autonomiju, dočim je Italija za sutono- miju Macedonije — da ju tako otme vlasti Austrije i Rusije. Ali napokon se svi ti intorosi nekako složiše barem proti prodirsnju Austrije, ako bi ova htjela da go trajno proteqne na Balkan. 8 ovime će se morati računati. govor sa Ornom Gorom. Zaslupnik vitez pl, Vu« ković i drugovi stavili su na ukupno ministarstvo, radi ugovora sa Ornom Gorom i ukinuća dosadanjih prilika (neopstojanje ugovora) ovu interpelaciju : Izmegju po- granične Crnegore i austrijskih zemalja, ili drukčije u južnoj Dalmaciji, opstojao je sve do pred nekoliko go- dina živi pogranični promet, koji je -- uslijed povolj- i da je nog geografskog položaja i premda izmegju spomenutih ne trebaju da osigovaraju saborima za svoj rad, tako preosuig jedini Goluchowski, da svake godine razlaže svijetu situaciju ma Balkanu i namjere o Balkauu. I ovog je puta dana u delegacijama opsežna izjava, u kojoj je naglašeno, da će se naša monarkija i Rasija game brinuti za balkansko pitanje a drugi da ne tro- baju teti glave, Ovo bi još nekako bilo pojmljivo — ali nije pojmljivo, ili bolje rečeno, nije u redu, da to dvije države, t j. njihovi ministri imada jedino misliti i za balkanske narode, kao da su oni maloljetna djeca. Goluchowski je odlučao govorio, mora se prisna- ti, ali govorio je kao neki tutor. On je davao lekcije i Turskoj i ostalim balkanskim uarodina, poričuči svi- ma pravo, da samostalno misle i rude. Turskoj je re- kao da, doduše, u interesu vlasti, mora postojati, ali da se mora | reformirati, a reformirati ća ju obje iu- teresovane države, & ona se mora pokoriti. Bugarsku je oštro ukorio, još oštrije pako one u Mace- doniji, što se bore za slobodu. Srbiju je ka se pokori Beču i Pešti, Rumunja i hove protuslavensko akcije pohvalio kao dobru dječu, a Cruogorce nije ni spomenuo. Čitav sastojao se iz lekcija i i govor Ali da riječi ne ostanu riječi, ujedno se počelo