18 ovoga mogao pogoditi u živac mnogo jače nego ko- jekakove načelne iziave, a osobno kagienje, Napokon se je ipak nekako konstruirala optužnica. Kad se nije Potočnjaka moglo uplesti u pitanje o autorstvu pozna- tih ,hazelskih“ proglasa, onda mu se podvalilo da je on napisao brošuru ,Kako se drži prosti lopov na b-n- skoj stolici“, koja je izašla u Pešti hrvatski, njemački i magjarski, te ga raširila u Hrvatskoj u par dana u nekoliko desetaka tisuća komada Skupilo se je ovaj materijal i očitovanje peštanskoga tiskara, te nagjen njemački Potočnjakov rukopis. I tako je moglo doći do rasprave. Potočnjak je najprije podnio još iz zatvora , kaznenu prijavu“ proti postupka s njime u kojoj je naveo preko 70 povreda zakona. Prije nekoga vremena to dao u ,H. P.* izjavu, da s ne sjeća da bi bio s ikim 0 čem sličnom razgovarao, Na to je u oN. L. izašao sa potpisom dr. Gustav Gaj iz Jaske i rekao, da je to Kršnjavi njemu u istinu rekao a on da je to odmah nekojima i pripovjedao. Kršnjavi pako je nešto prije poslao pismo, koje je objelodanjeno u i. D+ i u kome. kaže, da mu se je pismeno Gaj priznao kriv- cem i da ga moli, da njegove neistinite navode me opro- vrgava. I sada su učestala pisma i u ,Pravo“ i »Obzo- ru? i ,N. L. Gaj poziva Kršnjavoga, da objelodani to njegovo pismo u kome tobože priznaje, da je cijeli razgovor izmislio, a ovaj to ne čini nego se izvinjava, Gaj je pisao Kršnjavome, ali samo to, da se nada, da neće istine dementirati! Napokon se javili potpisima svi je dr. Hinković, sadanji branitelj Potočnjakov, u ,No- vom Listu“ otvoreno se identificirao sa tom prijavom, pa se bio pače pronio glas. da je za to i zatvoren. Na samu raspravu je od strane optužbe bio po- zvan samo jedau svjedok, biva rečeni tiskar. Ali optu- ženik i njegov branitelj su htjeli, da dadu toj raspravi njeno pravo značenje političko, pa su išli za time, 'da dokažu kako cijeli progon Potočnjaka nije drugo nego čin osobne mržnje Khuena uz sudjelovanje čitave ma- gjaronske stranke, pri čemu se drž. odvjetnik poslužio i spletkom samo da pruži dokaz o tobožnjoj krivnji Potočnjaka, Potočnjak naime poriče autorstvo spome- nute brošure, dokazuje na temelju zapisnika o sasluša- nju onoga tiskara, da dotičnik nije u opće njega ime- novao autorom, da dotičnik nije u opće dobrovoljno dao prijavu, a najmanje pako da je dao njegov njemač. ki rakopis, Taj rukopis igrati će čini se veliku ulogu, jer Potočnjak tvrdi, da to nije drugo nego njegov pre- pis spomenute brošure. prepis onoga dijela brošure. koji se odnosi na njegovu poznatu aferu sa Khuenom. On je taj prepis učinio za to. da može prigodom za- tražene, a ne dozvoljene audijencije kod vladara ovome dati točnu pismenu sliku te afere. Taj prepis mu je prigodom premetačine nestao i sada ga eto — u spi- sima kao da ga je predao peštanski tiskar. Za to je oa i zatražio da dri. odvjetnik Gjuričić bude svjedokom u ovoj stvari ma što sud nije pristao. Ali najzanimivije je sada to, da je u tajnoj raspravi od ponedjelka vje- štak Bojničić konstatirao, da je njemački prevod one brošure udešen prema magjarskom, a ne hrvatskom tekstu, a pošto Potočnjak ne zna magjarski, očito on nije mogao napisati njemačku brošuru, pa ni onaj ru- kopis ne može biti rukopis predan za tisak, tim ma- nje, što se i razlikuje od tiskane njemačke brošure. Ovo je ogorčilo drž. odvjetnika, ali vještak je suzbio napadaj njegov. Potočnjak je ujedno upleo u raspravu i aferu Khuenovu sa upraviteljem Ertlom, da dokaže nepoštenje Khuenovo, Nadalje klub magjaronski, jer dokazuje, da su om falsificirali u službenom stenograf- skom zapisniku njegove govore na temelju kojih su ga iz sabora isključili. Ovo da dokazuje animozitet magja- rona proti njemu. Pozvati će se svjedoci. 1 eto tako će ta rasprava donijeti još možda znatuih iznenagjenja. Bežjakovina, Javljaju nam iz Zagreba, da će — čini se — doći pitanje o Božjakovini i opet ne dnevni red. Požušto je, da je Khnen kupio za vladu &vo ima- nje zato, da spasi tražbine zemaljske hipotekarne ban- ke, koje su izuašale do 800.000. akoprem nije imanje toliko vrijedio — a sve u stranačke korteške svrhe, U saboru je digao buku barun Rauch te je izgledalo, da će Khuen pasti, Ali se je stvar bila prikrila a pri donio je tome svojim govorom i dr. Frank. Kasnije je vlada uredila imanje, a za nekoje od opozicije dali su vladi svjedočbu — dobroga gospodarenja. Megjutim sada izlazi da se ma Božjako inu trošilo preko mjere, dapače iz istoga gospodarskoga fonda, samo da se nje- na bilanca pokaže aktivnom što nije. Pejačević bi se rado riješiti tog dara Khuenovog, ali nema zgode. Afora Frank Kršnjavi-Goj. Ova afera zaokuplja sada u Banovini, a osobito u Zagrebu gotovo najveći dio zanimanja. Do sada se stvar razvila ovako: U ,N. Listu“ je prije nekoga vremeaa izašao člančić. u kome pisac kuže, da mu je jedan presvjetli prošloga ljeta u Opatiji pričao kako je iza govora dr. Franka prigodom rasprave o Božjakovini pitao Khuena, kos me je taj govor pomogao: Šta je on zato dobio? A Khuen da je odgovorio: ,Za sada ništa, ali ja ga razumijem“. Iza toga je dr, Frank dobio mimo svih drugih od grada Zagreba (magjaronsko zastupstvo) da vodi parnicu proti plinari i pri tome zaslužio 20000 forinti. Na ovo je skočilo ,H. Pravo“ i tražilo pisca, Ujedno je iznijelo, da taj presvjetli može biti jedino Kršnjavi, Ovaj je na oni ljudi, kojima je Gaj odmah nakon razgovora sa Kršnjavijem taj razgovor priopćio. I ti svjedoci potvr- gjuju da je tako kako Gaj piše. Ovo je stanje stvari. Ali šta upada u oči je ovo: zašto se dr. Frank i ,H. Pravo“ obara na »Obzor“, Gaja i ,N. List“ i brani se sa Kršnjavijevim dementima — umjesto, da upotrije- bi ovu zgodu, pa da jednu magjaronsku perjanicu obje- di recimo radi klevete, umjesto toga on objeduje zbog klevete Gaja, a pere Kršnjavoga, da opere sebe! Dru- go što je čudno je to, da Frank stavlja ovu stvar pred sud časti — magjaronskih zastupnika umjesto, da se posluži običnim sudom, kako je do sada činio. Napokon kršćanska načela (Kršnjavijevo kršćanstvo!!!) ne dadu tući se, a drugi da on ne može odgovoriti za pisanje »H. Prava“, te da čeka pravorijek saborskog (magja- ronskog) suda, iz koga će se vigjeti jeli Gaj može tra- žiti zadovoljštinu! Ovo je čudno, vrlo čudno ponašanje. Napokon moramo javiti to, da je izabrani magjaronski odbor zaključio, da se meće paćati u tu aferu, pa upu- ćuje Franka da se obrati na drugi, kompetentni fo- rum, biva na sud, — Stedionice i rat. Glasoviti franceski publicista ekonomske struke i bivši ministar financija francuzke repuplike g. Jules Roche objelodanio je u ,Figaru“ od dne 13. tek. mj. temeljiti članak, u kojemu navagja u kakvu bi nepri- liku pale državne štedionice u slučaju rata i dolazi do zaključka da državne štedionice n, pr. potanke, odnosne, država koja ih upravlja nebi u slučaju rata mogle po. vratiti novac ni zadovoljiti svojim dužnostima. Iz vješ- tačkog članka zabrinutog franceskog rodoljuba za do- bro domovine, moći će naši čitatelji crpiti uvjerenje, da im je najlakše povrativ novac, ako ga ulože u stro- go upravljane i solidno vogjene nedržavne zavode. Do- našamo članak u prevodu. Pred nekoliko tjedana pružilo je pitanje o sigur- nosti pologa kod štedionica (osim poštanske u frances- koj su i sve pokrajinske štedionice u vladinim rukama, Op. ured.) g. Rouvieru, prigodu da izreče u saboru krasan govor, kojem mu nije bilo teško dokazati, da ulagatelji nemaju što da se boje. Bilo bi u istinu još i dan danas,; djetinski vjerovati ili druge uvjeravati da su prištednje ulagatelja u pogibelji, kad se nalaze pohranjene u državnim blagajnama. Ali tu ne leži pravo »Pitanje“ o štedionicama kako su ga uvijek postavljali najveći autoriteti, kao n. pr. u prvom redu g. Camille Pelletan, a da i ne govorimo o gg. Henri Germanin, Edoardu Aynard-u i t, d. Po- gibelj leži u sadašnjem sustavu. koji je postavio državu jedinim. obvezatnim pohraniteljem štedioničkih glavnica. i uslijed toga sveopćim dužnikom. — Koje su poslje- dice takoga sustava u slučaju rata? To je ,pitanje“, jedino važno pitanje a jedino pi- tanje, kojim se nije niko bavio poslije rasprave u g. 1897. (upravo izmegju mene i g. Rouviera); sa iskustvom iz prošlosti, u oči mogućih dogogjaja s kojim treba raču- mati, pitanje se namiće; ono bi moralo biti glavnom brigom predvidne vlade: a niko na to nemisli. Pripra- vlja se vojnike, vojsku, strijelivo: a ostavlja sa sustav blagajna, koji će onemogućiti vojne sile kad budu od potrebe, Tako je naša logika, Izgleda kaoda se držimo navlaš kontradikcija. Ali izmegju svih u kojima pred- njačim nema kontradikcije pogibeljnije od ove, * * « Država čuva blizu 5 miljarada (sada okolo 4.400 milijuna) pripadajućih štedionicama. Ona jim du- gaje taj novac, takorekući, bez odkaza, jedino sa zaš- titnom zaporkom utanačenom čl, 19. zakona od 9. trav- vičući: ,Macan ukro mačke, Macan ukro luačke*, Ko je god prolazio, smio se Macanovoj mie, meprilići i! naprezanju, da se obrani od obijestne dječurlije, Eto opeš sukob megju njim i mačkama! jNapokon dogje do meštra Luka: »Evo mačak krunu za svaku“, »A koliko ih je?“ »Dvije, mestre“, »Dobro je, moj Macane, ali znaš li ti onu ,ne kupuje se mačka u vreći“, Ovo bi bio baš slučaj, da ja kupim mačku u vreći, Ti znaš, da sam ti ja naredio erne a ne druge mačke. Izvadi barem jednu, neka vi- dim je li crna“, »Hoću, meštre, evo odmah!* I odrijeti Macan vreću, te zavuče obje ruke unu- tra, da izvadi mačku, Ali mačke i onako preplašene i presenećena, čujući ruke unntra, udariše u puhanje a po rikam grebe jedna, grebe druga ko da se inade, oja će jača, Što ne puštaš Macane“, veli mu meštar Luko? »Puštio bi ja, ali ne će da pušte mačke“, jedva progovara Macan. Napokon nekako uspije bijednome Macanu, da iz- vuče ruke iz vreće, ali našarane grebotinama, ko da si ih nožem isprerezao, Pišti krv iz jedne i druge. A mač. a, meštre, plati mi ih po pogodbi, I tako mačke pobjegoše, mestar mu ih Loko ne plati, a on je za dva dana nosio obje ruke povezane. I opet sukob megju njim i mačkama! Došao u luku veliki engleski jaht. Gospodar ovo- ga naredi svojim ljudima, neka nastoje, da mu na brod dobave koju mačku. Nesreća htjede, da se nostromo namjeri ra Macana. »Bi li mi, prijatelju, dobavio na brod koju mačku, tri franka ti je svaka?“ »Bi, brate, ako ćeš i eset“. »Ne pedeset, ali donesi pet, samo neka su mlade i lijepe.“ : Ode macan u lov na mačke i uhvati pet malih mačića. Već unaprijed veseo na ovih 15 franaka, koje će bez velikog truda zaslužit, svrati se u krčmu pk bi- jelome mačku“ (opet sukob megju njim i mačkaro.!) i popije koju čašu vina. Veselo se uputi put luke, te u lagju, pak put jahta. Da mu mačići ne smetaju i da ne bi dječurlija za njim nahrupila ko ono jedanput prije, stavi ih za njedra. Vozi brzo put Engleza. Zapela jugovina da malo kad tako, Macan pripire veslima, al jugovina goni nase. Upire Macan, i neke žestoki val o desni bok lagje, a Macan ..... pljus u more. Mačke se našle od jednoč deuu i mokru. Svaka gleda, da se što prije izvuče iz ke kroz otvor vreće jedna ;a drugom na uliću pak uz ulicu, ne bi ih ni zrno iz paške dostiglo, »Što si ih čovječe, puštio da pobjegnu“, rijet će mu mestar Luko? »K vragu i ti i mačke, vrag da Bog da sve odnio i kad sam se u ovi poso uprtio, eto mi koristi: krvave mi obje ruke“, njedara, Pri tom grebe ova, grebe ona. najednoč postadoše ispisane i išarane ko zemljopisna karta. Bole grebotine, a pali more. Pliva Macan put kraja, & sve suze naviru na oči, Jedva se dočepa kraja Uz to izgubi mačke (a # njima 15 franaka), izgubi ka- pu i prospo mu se nešto malo novaca, što je u džepu nja 1881. koja joj dozvoljava neisplaćivati u slučaju velike sile, nego po 80 franaka za svaku knjižicu na račun, svako 14 dana. (U Austriji pošt, štedionica iz- plaćuje do 200 K u roku od 15 dana, do 1000 K_mje- sec dana a preko 1000 K 2 mjeseseca dana. Op ured.) Na 81/12. 1901. opstojale su tačno slijedeće brojke : Ukupni uložci : 4,429,426.571 franaka. Broj knjižica 11,051.979 Popriečno po — 400 fianaka na knjižicu. Očevidno je da u slučaju (posve teoretično govo- reći) kad bi svi ulagatelji ujedanput odkazali sve glav- nice, država bi dospjela u materijalnu nemogućnost da ih povrati. Ovih 4,429 milijuna neopstoje u istinu u državnim blagajnama, one su u vriednostnim papirima, a osobito državnoj renti, te bi trebalo vremena, dok bi se obveznice pretvorile u novac, — operacija bi trajala više od jednoga dana, a donijela bi za sobom neizbježivo jače ili slabije obaljenje vrijednosti obyez- nica. Operacija bi se izvršila g. Rouvier je imao pravo kad je to kazao;iako nebi prošla bez kakve smetnje ; ali bi konačno ipak uspjela i ulagatelji bi imali svoj novac. Odmah? Nipošto ne, bila bi upotrebljena zaštitna zaporka. Iz početka, prvih 15 dana sveopćega odkaza prva iz- plata od 50 franaka po knjižici: računajući 11,051000 knjižica, platilo bi se svotu od 552.550.000 franaka; 15 dana kasnije opet 552.550.000 franaka, — i tako naprijed kroz 9 puta 34 dana — što znači da bi dr- žavi trebalo 4'/, mjeseca za isplatiti svih 4,429 mili- juna. Za nabavit ih putem zajma, a to bi bilo jedino srestvo, valjalo bi staviti na prodaju veći iznos obvez- nice nego li iznaša svota koja bi se imala povratiti. Koji bi udarac proizveo na novčanom tržištu za- jam od 4%, miljarda na jedan put? Kako bi općinstvo obavilo uplatu? Ja prelazim preko tih pitanja i preko mnogo dru- gih koja mi se namiču: Opetujem, da držim izvedivom operaciju najkolo- salniju koja je ikada poduzeta. Francuski kredit, čiju krepkost ne priznaje nitko bolje od mene, izvršio bi to čudo još dan danas! Ne- ka bude. Ali hypoteza, koju sam postavio: sveopći odkaz uložaka — nije osamljena; druga hypoteza natkriljuje sva izložena razlaganja, t. j. da se operacija države, u svrhu nabave potrebitih 4, miljarda obavi u normal- no vrijeme, u potpunom Evropejskom miru — dapače u potpunom miru svjetskom. Pretpostavite rat — veliki rat — sve se mijenja ! Od jednoč sveopći otkaz uložaka »hije više hypoteza“ nego ,neposredna 1 prešna realuost“. Država nebi više tražila zajma u potpunom miru, u potpunoj slobodi svojih koraka, u potpunoj snazi na- rodnoga kredita, već u sred najužasnijega meteža što si ga mašta može da prestavi, a kraj toga nijesu za tražiti samo 4'/, miljarda uložaka, već valja priskrbiti još daljnjih .... recimo X. miljarda neodvlačno nužnih za ratne potrebe | Kako riješiti taj problem ? Nijedan genii, nijedan Napoleon L., nijedan Arhimed zajedno nebi ga mogli! A osvanut će ipak taj dan — dies illa — doći će ,poput tata“ kako kaže sv. pismo u čas kad budu narodi na nj najmanje mislili, i ljusko pokoljenje bi moglo vidjeti tragični prizor kakvoga nije vidjelo nikada. Neće se raditi kako g. 1870. da se opremi na granicu vojska od 300.000 ljudi, nego vojska od skoro 4.000 000 ljudi, koje če valjati najvećom naglosti mo- bilizirati — (ne navagjam tačne cifre i uzimam one koje je vrhu našega stanja objelodanio njemački glavni štop) — najme 2 milijuna ljudi aktivne vojske i 1,800,000 domobranaca. Na jedan put poslovni život zemlje posve obustav- ljen, nema više obrta a mal da ne, ni trgovine, Sve tvornice silom zatvorene, kako će renditi? Tvornica je jedna skupnost, radnja jednoga zavisi od radnje drugo- ga, kod stanovitoga industrijalnoga poduzeća n. pr. (ko- jega ja pozoam) gdje je namješteno okolo 8000 radni- ka — ljudi razne dobe, žena, djece i mladeži obojega spola ima ih 4000, koji će biti pozvani pod zastavu a u slučaju mobilizacije, — a hoće li 4000 koji preostaju moći unaprijed zasluživati za življenje ? Niti najmanje! Radionice će biti sve iz nužde zatvorene. U drugoj tvor- nici — predionica — gdje je broj ženskih znatno veći od broja muških, radnici podvrženi vojnoj dužnosti, igraju takovu ulogu, da bi njihova odsutnost paralizi- rala sav neizmjerni stroj. I tako skoro posvuda. Ni same poljodjelske radnje nebi se* mogle obav- mao. Ni živ ni mrtav put kuće ode, Opet vražji sukob megju njim i mačkama | Uvjeri se tadar Macan, da opstoji nekakav grdni vez med njim i mačkama, te se zakune, da će otsle unaprijed bježat od mačke ko od samog šeitana. 1 od tad bi svaki put, kad bi mačku susrio, plju- muo & pri tom koju debelu izvalio. Je li imao razloga? Mislim, da jest i odviše! . e . Ali time ipak još nije sve megju Macanom i mač- kama svršilo, jer Macanu ni mrtvu mačke ne htjedoše dati mira, Ko se je rodio, valja da i umre. Pa tako i Ma. can: dogie doba, da ode u groba. Ali gle čudna slučaja! Kad su Macana u lijes po- stavili, eto odnekle crnog mačka, pa gjip preko lijesa. »Aoh za Boga“, zaupiše skupljene žene, ,Macan će se povukodlačit, mačka je preko njega mrtva pre- skočila !* A1. O ljati, svi sposobni muškarci od 20-45 godina ostavljaju polje. Konji su. svi rekvizirani; ženske ostaju same sa starcima, bolesnicima i djecom. Što se ima radit ? Putovanja, vožaje su nemoguće, željeznice su po- i mislio na kićenje ili urešenje stana? Skladišta, po- modne radionice, krojačnice, ženske i muške, šivaonice rublja, prodaje cvijeća i draguijari na glasu, sve zatvo- reno. Mrtva ulica dela Paix, gluha Avenue del' Opera pusta velika skladišta, Činovnici Credit Lyonuaisa, Comploir d' Eccompte, Socićtć Gćnćrale, Range de france, mjenjačnica i mo- šetara, u Parisu, n pokrajini i skoro svi odputovahu. Posvuda konačno skršena pera socialnog života, proiz- vedbe i zamjene nema više radnje, bez radnje nema zaslužbe — ne samo za 'ona 3-4 milijuna ljudi, koja priskočiše na pomoć domovini u pogibelji, već za ci- jeli preostali narod udaren kapi. Kad eto cijeloga svi- jeta k blagajnama štedionice, zahtjevajući: »Povratite mi moj novac!“ Pa zar misliti da će ministar financija moći odgovoriti : »počekajte! Zakon od 9. travnja 1881. ovlašćuje me, da vam ne isplatim, nego po 50 franaka svako 14$dana! Jesti ćete kasnije;“ tko to može oz- biljno da pomisli? zaštitna zaporka, kad se razvije bu- dući rat postat] će ispraznom formulom. iNemojte mi prigovarati, već iskrenoJpriznajte, da državafima kate- goričnu i neizbježivu obvezu, da odam ah povrati onim 11 milijuna obitelji 4, miljarda, koje budu glasno zahtjevali za najnužnije svojeg potrebe. Ne recimo da bi se zaporka | strogo držala i da bi država povratila 4% miljarda u 4 mjeseca, otkle bi ih uzela? Proračun ne iznaša nego 3'/, miljarde u 12 “mjeseca u normnino vrijeme t. j. poprječno 300 milijuna jna mjesec. Kako će moći izdati po miljarda na mjesec više u vrije- me rata, kad porez ne bude skoro nikako ulazio, Ja sam prije smjelo dozvolio uspjeh zajma od 4-5 mi- ljarda kad bi isti bio sada sklopljen, ali sutri dan po navještenju rata, kada opetujem, nebi se radilo samo o zajmu od 4'/, miljarda za štedionicu, već suviše od 2, 3, 4, druga miljarda za rat, kakav bi rezultat imao zajam od 7.8 miljarda ...? Nemojmo ispitivat dalje ove cifre već učinimo zaključak. * Prva dužnost države je du pripravi i da sačuva sve novčane izvore u vrijeme rata, za potrebe rata samoga. Po sadašnjem štedioničkom sustavu, država u mir- uo doba opterećuje financije dugom plativim bez od- kaza, kojega će morat povratiti do zadnjeg nikelnog komadića isti onaj čas, kad bude grunuo prvi topovski hitac, ona lomi unaprijed javni kredit," osakaćuje uma- prijed na taj način mobilizaciju i koncentraciju ,oru- žanogal naroda.“ Financijalna politika države je dakle u sukobu sa politikom narodne obrane, prva ubija već anas drugu. Njemačka, Austrija, Italija, su to tako dobro shva- tile, da se u nijednoj: od tih zemalja država nije pro- glasila iskljnčivom sabraniteljicom štedionica (osim po- štanske štedionice u Austriji ! Op. Ur.) Istina je da obće ekonimićke poteškoće koje će nastati kod /nas, neće se prikazati manje ieretnim u te tri zemlje, ali barem njihove financije biti će slobod- nije od obveza prama privatnicima i moći će posvetiti samo ratnim potrebama sva svoja novčana srestva i svu snagu svoga kredita, Kakov duh neopreznosti i bludnje nas dakle sili, da ustrajemo u sustavu koji bi nas mogao sustra stojati glave. — Jules Roch Sedmični pregled. Dologacije."U proračunskom odboru austrijske de- legacije primljeno je u subotu izvješća glede proraču- na vanjskih"posala.! Goluchowskomu jeivotirano veliko povjerenjeZu fsvim pitanjima. "Za tim je prihvaćen i van- redni proračunžvojni;radi topova. Sve ide dakle po sta- rom toku ,kao po loju“. U srijedu se je pako došlo i do »okupacijonogaj kredita“; te? je govorio |Burijan. Vrijedno je donijeti njegov govor opširnije: Izjavljuje da će upravu okupiranih pokrajina voditi posvema u duhu i pofintencijamajKallaya. Naglasio je napredakgu izgradnji željezničke pruge doTistočne me- gje, čiji će se trošak [pokriti dohocimaj3iHerceg-Bosne, akoprem će ta željeznica donositi više ko- risti skupnoj monarhiji negol,okupiranim pokrajinama. (Čini se da je tako u Opće udešena sva politika u Bosni,fda donosi koristi svakomu prije nego Bosni i onima koji — plaćaju Op. Ur.) Organi- zatorni rad, /počet"po Kallayu, je dovršen. Kulturna i politička akcija vodi se u Kallayevom duhu. Svojim pr- vim zadatkom smatra Burian "poreznu reformu. Sto se tiče težnje pravoslavnih za samoupravom, dr- ži, da ja sada došao čas u kome se može tim tež- njama udovoljiti, Ultome je došlo'do sporazuma sa ćina ugovora glede šuma sklopljena na" dulje € vrijeme, pa se ne da ništa promijeniti. Napokon šumski posao hrani do 20-000 osoba, a okupirane se zemlje]ne Jsmi - je smatrati kao eksportno nego i kao konsumno zem- liste za monarhiju, pa treba nastojati, da budu te po krajine i konsumno jake. Eto,"ovo jeljdosta jasan pro- gram. Na to je — dakako — odmah okupacijonijkre. dit bio primljen! Ne znamo samo gdje su skifpa napose naši delegati? Trstu j