— mn dii

ENI

  
 
   
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
  
    
 
  
 
  
  
  
   
  
  
 
 
 
 
 
   

Taj novi i burni društveni i narodno-gospodars-
tveni fonomen ima vrlo mnogo uzroka. Mnogo i mnogo
krivo je svegjer rastuće siromaštvo. Ovo ragja se neu-
moljivo.

Ali naši težaci u Dalmaciji imadu svi ponešto imetka.
A baš oni su, koji daju najveći postotak izseljenika.
Prodavši imetak, eto nešto novca težacima. To su sreds-

svoje granice i svoje uzde.

put. Pak ipak, siromaštvo, štono muči našeg težaka,
nije baš tako teško, da se on radi toga mora izseliti,
svoj rod i svoje rodno ognjište, te zemlju, nakvašenu
znojem svoga lica, napustiti.

Drugi su tuj uzroci, koji potiču našeg težaka, da
se izseli. On hoće, dajse proširi. On hoće, da doživi
što kakvih doživljaja. Hoće u svijet. On vidi novac i
zlato, što no ga je svojoj obitelji poslao iz tugjine taj
ili onaj izseljenik. Čuje od izseljenika, koji se poslije
nekoliko godina vrštili svojoj kući sa znatnijom svotom
novaca, a otišli siromasi, kako se šepire i hvališu. To
bocka i podpiruje u čovjeku strast za bogatstvom. On
pomami. Na vrat, na nos, prodaje on kuću i zemljište,
pa hajd u svijet. Ne pita on savjeta u pametnijih. On
niti ne zna pravo, kuda ide. Al on ipak ide.

Veći dio izseljenika izseljuje, laskan nadom, da
će naći manje gorkog kruha, te da će obogatiti. Pote-
že ga nepoznalost u tugjinstvo. Ne pitajuć ni savjeta,
ni upute, prodaje sve, što ima. Većinom izseljuje u
južno amerikanske zemlje Boliviju, Chile, Argentinu,
Meksiko. Tuj nagje već mnogo i mnogo svojih domo-
rodaca. Nagje talijanske naselbine. S Talijanima lako
se razumije i sporazumi, jer svi naši primorci u Dal-
maciji poznaju, manje, ili više, talijanski jezik. I sa
Španjolcima i Portugizima naš se čovjek zbog pozna-
vanja talijinskog jezika, koji je sličan španjolskom i
portugizkom jeziku, može sporazumjevati. U ostalom
naši primorci imadu i temperamenat i krv, kao svi ro-
manski južajaci. Naši primorci, naseljujuć se u Južnoj
Americi, izbjegavaju utakmicu  Irlandeza i Njemaca,
koji ponajvećma naseljuju sjevero-amerikanske zemlje.

Izseljivanje u Južnu Ameriku, koje no ne pruža
možda boljih zračnih i životnih uvjeta, pretpostavljeno
je po našim težacima. To odlučuju ne samo gore ista-
knuti uzroci, već i manji putni trošak. Jer, hoteć izse-
liti se i putovati u Australiju, ili u Novu Zelandu gdje
je utakmica doista mnogo manja, a plaće veće, gdje je
život jeftiniji, gdje ni bolesti hijesu priljepčive, a gdje
je i vlada obzirnija i čovječniju ipak zato izseljenje
treba velikog i vrlo zmatnog troška. Ozbiljice putni tro-
šak do Buenos-Ayresa, Montevidea, ili do Chicaga, tri
put je, a i više, manji, mo li onaj do Sidney-a, ili do
Victorije.

Možemo približnim računom ustvrditi, da su lju-
di, otputovavši n Ameriku za posljednjih deset godina,
dosegli posredice brojku od 10.000 duša ma godinu.
A to dodje u razmjeru prema pučanstvu u Dalmaciji
2% po prilici izseljenog puka. Taj je razmjer možda
najveći, što no ga daje izseljivanje u našoj državi.
Jor, cjelokupno izseljivanje u desetleću 1890.—1900.

ćemo moći učiniti samo onda ako ga društveno, gospo-

preduvjet gospodarske, a po tom i političke emancipa-
cije našega naroda.
m tt

,Gospari“ i narod.

U ,Hrv. Kruni* već u tri broja izlaze članci pod
naslovom: ,Amo tamo po Dubrovniku“. Prigovara se i
ovo i ono, navode se pojedini privatni razgovori u za-
tvorenom društvu, optužuju se pojedince a i općinu, a
sve je to upereno poglavito proti »gospodarima“ koji
da ne mare za narod i hrvatsku stvar. Ne kanimo ov-
dje braniti nikoga. Ako budu dotičnici smatrali potreb-
nim će sami odgovoriti. Ali proti čitavoj tendenciji tih
članaka moramo baš u interesu hrvatstva najodlučnije
ustati. Tendencija tih članaka je ta, da se digne rad-
ništvo i ostali širi slojevi protiv »gospara“. U tu se
svrhu ove kudi a one hvali. Mi smo prvi, koji ćemo
priznati širokim slojevima najveću važnost u narodnom
životu. To je nužni postulat demokratskoga načela ko-
je propagujemo i u kojemu vidimo temelj narodnoj bu-
dućnosti. Ali smo ujedno prvi, koji ćemo baš radi te
budućnosti narodne ustati proti poticanju razdora iz-
megju ,gospodara“ i tih slojeva, a osobito na ovakovim
točkama kao što je Dubrovnik. Svaki razdor u narod-
nim redovima je do kraja ubitačan po hrvatstvo. A ova-
kovo pisanje dovodi do razdora. Ne kažemo da treba
za volju sloge sve premučati i slijepo slušati. Ali pra-
vi demokratizam i ustavna svijest treba da idu upore-
do. Demokratizam nije isto što i demagogija. Vlada pu-
ka nije isto što i huškanje puka, A ustavnost zahtjeva,
da se sve tegobe rasprave putem ravnim najprije u
onoj samoj skupini u kojoj se javljaju. Tko ima što
proti komu pojedincu ili korporaciji neka kaže ravno
u brk dotičniku i neka nastoji da izbjegne huškanje i
sablazan. Ovo je pravi, mirni put. Put pako kojim se
udarilo preko ,Hrv. Krune“ je put demagogije i ne
vodi dobru. Ali najružnije je to, da se sva ova hajka
vodi — anonimno. Ako je netko uvjeren o zlu, duž-
nost mu nalaže da se javi otvoreno, svojim imenom.
Pucanje iza plota je zasjedničko. Tako ne vojuju ljudi
kojima je ozbiljno stalo do poboljšanja prilika, tako ne
vojuju ni pravi demokrati ni ljudi ustavne svijesti.
Kod ovakovih jest prvo što se traži —- nek
jamstvo. A tko će jamčiti ? Zar urednik ,Hrt, Klune*?
"| Ako imađe toliko tih nezadovoljnika, zar da nema me-

. 4 : o .. [glu njima ni jednoga čovjeka, koji bi imao smjelosti

P #9 8 zet ovo, namiće o MI izaći otvoreno sa optužbom ? Ako u istinu nema, onda

> A , u sta "i PJ _ i to nezadovoljstvo nije tako duboko, niti tako opravdano !

i : , Ali ovo zapletnjaštvo govori i u ime raznih kor-

seljivanje nije ni jedno dobro, & ni jedno zlo. Al je i sivi E A

poracija, zato je još potrelnije da se zna ko to govori.

istina, da ono može, i to prema uzrocima, što no ga Ali mi opetujemo ono što smo toliko puta nagla-
izazivaju, postati i zlom i dobrom, ako se potanje po-

sq s rm. sili: ovakovim se postupkom samo škodi hrvatstvu &
sagskii način, kuke so to izoeljivanje zasvija, te sko s0| 22 zorisi Valjda ća muka uvigjeti, da će otići do bi-

jesa sva muka, ako pukne razdor izmegju ,gospara“ i
puka, a tim prije ako se u narodnim redovima pojavi
ovakovo demagoško anonimno objegjivanje. Time se
stvara metež, a ne bistri se ni malo.

Do sada je u hrvatskim redovima vladao sklad i
mir. I baš zato smo napredovali. Ali dajte, pobunite
glazbare proti upravi i općini, ovu nahuškajte proti
glazbi, zadrugare proti ,gosparima“, ove proti radni-
tima, mlagje proti starijima, starije proti mlagjima,
publiku proti listu, slagare proti tiskari, mušterije proti
trgovcima i t. d. Šta će izaći? Hoće li onda ići napri-
jed ili natrag?

Zato, prije nego se dalje porazgovorimo, mislimo da
imamo pravo da radi tako važne stvari same, zatražimo od
anonimnih pisaca da nam kažu ,s kime imamo čast“,
& uredništvo ,H. Kr.“ da li ne objelodanjuje ovakove
anonimne članke ili naročito preuzme potpunu odgovor-
nost za nje, Ovo zahtjeva javni moral bez koga nema
poštene borbe, a još manje napretka narodne hrvatske
stvari. Ovo tražimo odlučno, jer ne bi rada da tim
propustom padne sumnja na one, koji nijesu možda
upleteni i da se bezimeno govori u ime cijelih skupina.
Neka kaže otvoreno i javno što hoće a što neće.

tinskom. Al bi trebalo tome puku bolje poduke, Tre-
balo bi mu dostatnih novčanih glavnica. Imajuć to, on
bi već svojom umnošću i svojom marljivošću upriličio
sebi svoj život, svoje blagostanje i svoju budućnost
uspješnim i naprednim načinom.

Izselba iz Dalmacije, motreć ju sa gore rečene
točke, ne ima zbilja nikakvog razloga, da postoji. Pro-
motrivši stvar dublje, ona dapače prouzročuje mnoge
i silne štete. Dosta da spomenemo povišenje zemljo-
radvih dnevnica. Te su zbog pomanjkanja mišica već
pretjerane. Zemlje postupice omršavljuju. Njihova vri-
jednos pada. A čudo je megju čudesima, da se doga-
gja jeduostran umištaj dotičnih ugovora, a uz to ne
može se nikako postići udovoljenje ni sudbenim putem.

svijetljena vlada ne smije da bude više mirnim motri-
ocem. Izseljivanje može, kako vidjesmo, da bude i do-
brom i zlom. Ali, kad je izseljivanje, kao eto u našem
slučaju, zlom, tada je dužnost vlade da posreduje i
providi. Lijepa je i dobra je sloboda! Ali i ona ima

  
  
 
    
  
 
 
 
 
  
  
   
 
 
 
 
  

Iz ovoga će svak lasno razabrati, ds ;je jedan od
najprečih zadataka prosvjeta puka i to u svakom prav-
cu, Treba mu dići svijest prosyjetnu i gospodarsku ako
hoćemo da ojačamo, sačuvamo i podupremo njegovu
svijest narodnu, te razvijemo svijest političku. A to

darski i kulturno uputimo i prosvijetlimo. Za to se
sada mora posvetiti osobita pažnja pučkoj prosvjeti kao

 
  
 

 

 
  
 
 
 
 
 
 
 
  

   
 

 

Dogagja se dakle posve protivno onome, no li što je
to slučaj u industrijalnim zemljama, gdje radnika, koji
se izseli, ili ode, nadomjesti odmah drugi radnik, koji
traži posla, pa može i veću plaću zahtijevati. Ako je
izseljenik muškarac, šteta sastoji u gubitku jednog po-
jedinca. Ali, ako je izseljenik žena, dočim od najnov-
ljeg doba izseljuju se baš i mnoge djevojke, slijedeć
muškaraca, onda gubitak postaje osjetljiv, ko
kad se izgubi čitava obitelj.
+ U Dalmaciji ne ima poslovnica, ni drugih čimbe-
nika, xa izseljivanje. U Dalmaciji nigda se nije pojavio
kakov Arch, poznati agitator poljodjelskih slojeva u
Fuglezkoj, koji pripovjedale poljodjelcima, da ostave
nezahvalnu zemlju, koja ih ne hranjaše; — koji želja-

    
 
    
   
 
 
   
  

Sedmični pregled.

Delegacije. Dne 3. o. mj. u javnoj sjednici aus-
trijske delegacije, Biankini je govorio mal ne tri puna
sata, Iztaknuo je državopravno stanovište hrvatskoga
naroda prama Bosni-Hercegovini. Ove zemlje monar-
hija mora pridružiti samostalnoj i zadovoljnoj skupini
hrvatskih zemalja, ili će one naći svoje središte u srod-
nim nezavisnim susjednim državama. Budu li tad te hrvat-
ske zemlje postavljene pred dilemom: utopiti se u nje-
mačko ili magjarsko more, voliti će baciti se u sla-
vensko more i spasiti svoje narodno biće. To će se
še propast avim posjednicima, što no vrijegjahu poljo- | dogoditi, bude li se hodilo i unaprijed dosadašnjim
djelce sjajem bezobraznog bogatstva: — koji učaše, da | pravcem, bude li se i dalje siromašilo i iznarogjivalo
samo | Dalmaciju, tjeralo Khuenovu politiku u Hrvatskoj, &
u Bosni-Hercegovini njemačko-magjarske

protuslovlja i mnoge nedokučive čine Kallayeve politi-
ke u Herceg-Bosni. Posljedica te protuslovne politike
jest današnje opće nezadovoljstvo. Monarhija mjesto
da nagje u Bosni-Hercegovini Arhimedovu točku za
Balkan, o kojoj je neke godine Kallay toliko govorio,
našla je svojom ladom politikom Ahilovu petu. Govori
opširno o općinama i svemogućnosti kotarskih pred:

osjetiti svu težinu i sve najteže posljedice njegove.
Ne treba se niko zalugisvati. Oblik klasičke eko-
nomije lasciar faro, Iesciar passare (pusti, pa
mek ide) iztrošio se posve. Sad ga pripoznaju svi onim,
što je u istina i bio, pustom ideologijom. Mudra i pro-

stojnika. Pita, neka se ta ukine i uvede zakon o štampi.
Govori na dugo o  zakupinama,  favoloznim milju-
nima, koje inostranci crpe iz prašuma bosanskih, dočim
narod ne smije zasjeći ni naručaj drva, a da ga se ne
globi i ne zatvara. Za tim razlaže o agrarnom pitanju.
Pita ukinuće desetine i uvedenje poreza zemljarine.
Zahtjeva, nek se u Hercegovini plaća duhan barem kao
po raznim zemljama monarhije. Govori o dosadašnjoj
kolonizaciji, koja nije nego stopa za ,Drang nach Osten“.

Zahtijeva, da se grade pruge Banjaluka-Jajće i
Knin-Novi. Prelazi na škole i podvrgava ih strogoj kri-
tici. Veseli se, što je vlada glede crkvene autonomije
došla do sporazuma sa pravoslavnim, a zahtijeva, da
se takogjer sporazumi sa muslimanima i sa katolicima,
poštujuć njihove starinske pravice. Zahtijeva ukinuće
drakoničke naredbe 30. studenoga 1901, koja je mnoge
muslimane nepravedno riješila slobode, pa i same do-
movine.

1z Zagreba. U nedjelju je bila proglašena osuda
u procesu Potočnjak-Korač. Potočnjak je riješen od
optužbe radi pomanjkanja dokaza o subjektivnoj kriv-
nji, a Korač je osugjen na 14 dan& zatvora radi pre-
stupka razdraživanja,

U Srijemu Nijemci postaju sve to drzovitiji. U
nedjelju je u Rumi provalilo oko 500 pangermana iz
mjesta i okolice u župni dvor,

Slovenci i vlada. ,Edinost“ doznaje, da će se u
istinu ustanoviti u Trstu talijansko sveučilište, Isti list
kaže, da kad vlada ne daje istom zgodom nikakovih
prava Slovencima, Slovenci 'će povući konsekvencije i
u Trstu i na primorju neće ni u kojem slučaju koope-
rirati s vladinim intencijama, a ujedno će se dati i na
ulične demonstracije, kad se njima više postizava —
kako se eto vidi!

    
      

    

—— družbe sv. Čirila i Metoda!

= :

" ..e e

Domaće vijesti.

Jesmo 1! zbilja pri sobi? I dati ću, da im
djeca vogje budu (Izaija). Spljetski je biskup za-
branio čitanje ,Socialiste“, — i dobro je učinio !

Na Krku izlazi ,Hrvatska Straža“, časopis za krš-
ćansku prosvjetu. Nedavno joj se predbacilo, što udara
u polemikama u osobne i nesnosljive žice. ,Straža“ se
opravdava 1 eto što piše na strani 561., čitam: sz
dopustite mi, da Vam još navedem dva tri primjera
nekojih uglednijih kršćanskih apologeta i kritičara, eda
vidite, kako su oni pogledom na kritiku shvaćali Augu-
stinovu: ,in omnibus charitas!“ Eto Vam Ivana Chri-
zostoma. Uzmite govor njegov proti Eutropiju, kako tu
sve vrvi krupnih a i osobnih navala! Jedino Cicero-

o novi govori proti Katilini i Verru dali bi se s tim go-

vorom isporediti. Tako sveti (kursivna su slova ,Hrv.
Straže“) Krizostom. I ,melifluus“ Bernardo kako on
poznatoga heretika Arnolda od Breše bez promišljanja
označuje kao zavodnika, bestidnika, krutog vuka, škor-
pijona! Pa i ozbiljni, hladni mislilac, kakav je sv. Toma
Akvinski, kako se i on u svetoj srdžbi raspali na Vil-
helma de 8. Amour i pristaše mu, nazivajuć ih ,ne-
prijateljima božjim, lugjacima, zaslijepljenima, bezo-
braznima“. Sv. Bonaventura obasiplje Geralda slijede-
ćim epitetima: ,zloduh, bezbožac, besramnik, ludak,
budala, varalica, zločinac, izdajica, maknitac“.

Jeli tu po srijedi medijumitet, manija, što li?
Hoće li se naći i biskup, koji će zabranit i to na kom-
promitovanje, nego javno prostituiranje ugleda crkve i
crkvenih otaca — a za koje svrhe?!! — Jedan od
mnogih sablažnjenih.

Na putu kroz Ljubuški. Početkom prosinca 190$.,
zaputih se u Hercegovinu. Kad sam došao u Ljubuški,
otkup duhana još je trajao, te me je i to interesiralo.
Jednog dana sjedio sam pred kafanom kod otkupnog
ureda i gledao kako seljaci progone duhan, da se kla-
sificira.

Na jedan put se pomoli grupa seljaka, noseći du-
hanske dozvole u rukama, te zamole ondje jednog, da
im pročita dozvole i rastumači za što im je novac
obustavljen.

Znatiželjan ponudim im se ja, da im pročitam i
raskažem i od njih 8-4 dadoše mi svoje dozvolnice, —
Uzmem i saberem sve kg., te razdijelim sa cijelom svo-
tom i iznosom duhanskim, i pronagjem, da im je du-
han poprečno plaćen: prvom 56 h., drugom 60 h., 'tre-
ćem 61 i četvrtom 65 heler&. Dok sam se ja ovim ba-
vio, molili su me seljaci da im kažem koliko im je za
agu obustavljeno. —  Privrnem dozvolu i nagjem u
prvoga ,8 K aga“. Čim izustih, a glas: ,Ajme!“ ja
šta je bilo s novaca. Aga mi traži novce i dozvolu da
sračuna i odračuna svoju pravu četvrtinu, jer kaže da
mu nije pravo obustavljeno. Od 100 K dolazi ga čet.
vrtine 25 K, a njemu obustavljeno samo 8 K — Kuku,
lele, šta ću sad! Nijesam mu ni drugih bakova platio,
pa eto ni duhanskih, zavadiše me i s agom, koji mi
je zadnji otpor bio!!!“ Ovo kukanje seljaka, baci me
u višu znatiželjnost, i ja se upustih malo šire u raz-
govor sa seljacima. Počnem ih najprvo pitati: je li im
kakov duvan bio i je li imao izgleda. Na to mi oni
počeše pokazivati onaj duhan što su ga dobili za vla-
stitu porabu, a koji oni zovu ,kile“, Pogledam u ,ki-
logramicu“ i vidim gdje piše IV. b., a to je po 60 h,
Sad odem duvan promatrati. Duhan -— Bog stvorio hi-
mun, jeo bi ga čovjek, — Zapitam ih kako to oni mo-
gu pristati na tu cijenu i kako se tom me protive, A
oni: ,Progji se gospodine dragi! Jučer je jedan aga
vagao svoj duvan i pošto nije bio zadovoljan od pro-
cjene, doveli su direktora i išpektora, a ovi gori nego
prvi, Aga opet nezadovoljan, a išpektor okosito na nje-
ga: ,Podmoran si ga dat i pod moranje ga primamo !“
A osim toga. ako se pretiviš, ne ćeš ga više raditi, pa
sto gore muke. Ti ne znaš kako je u nas, piira se ne
da ni otklen zaraditi, da se plati desetina i porez, jer
ako ne plati ode ona kravica, koja je majka ono pe

 

tero nejake djece, a ovako do sad bi se barem država
i aga naplatio, te se ne bi bojao onoj kravici, nu sad
na žalost ete vidiš kako je ozurilo, da ne možemo ni
& agama, a s njima nas zavadiše, 'To malo par& od te
kukavne procjene dok se porez, desetina, cestarina plati
ne ostaje ni bilica para, s čim da prizimimo ? — Nemaš
obraza agi na ambar dok nijesi ni staro platio, kao
što smo to do sad činili“. Kto, tako ovi bijednici ku-
bure, a kao što je s duhanom tako je isto i s drugim
stvarima, te bi i dobar pisac imao pune šake posla da
opiše kukavno stanje; ali prvom prilikom ćemo se s o-
vim malo opširnije pozabaviti. — Pravdoljub.

Na uvaženje. 40% u dobrotvorne svrhe,
Obzirom već na to, što je tako veliki dio — 20% za
kninsku tvrgju i 20% Družbi sv. Ćirilja i Me-
toda za Istru — dobiti dao u dobrotvorne svrhe.
Izdavač lijepih i zanimivih pripovijesti J. I. Kraszew-
skoga: ,Morituri“ i |,Resurrecturi“ preporuča
se svakomu da ih si nabavi i tim podupre gornja do-
brotvorna društva i samog izdavača u njegovu radu.
Cijena je svakom djelu samo 3 K, sjajno uvezano K
4.25, s poštarinom svako 30 fil. više. Djela se jdobiva-
ju u Hrvatskoj knjižarnici u Zadru, kojoj je vlasnik i
provodioc djela dao takogjer znatniji rabat obzirom na
plemenitu svrhu knjižarnice, pa se poradi toga prepo-
ruča najtoplije svakomu, da djela u spomenute knji-
žarnice naruči i tako nju [podupre.

Iz Janjine nam pišu, dne 2. Februara: Imali smo
sreću da ne rečemo nesreću, upoznati se sa pečatom
e. k. Kotarskog Poglavarstva na Korčuli:| na zapečaće-
nim službenim spisima imamo jedino švabski nat-
pis, evo ga i divite mu se k, k. Bezirks Haupt-
manschaft in Ourzola. Je li tako gospodo na
Poglavarstvu? Zar smo Švabe ? “

Pravodnost pobjegjuje. Ljekarnik Schneider u
Reziczi bio je od Lugaškoga sudbenog stola osugjen
na 400 K globe i 500 K troškova, jer je patvorio »Felle-
rov biljevni fluid“ sa zašt. oznakom ,Elsa-Fluid“ te je
pod nazivom: ,Luisa-Fluid“ stavio u promet patvoreni

1 | preparat; sve sprave su ljekarniku Schneideru bile dva

pata zaplijenjene. Upozorujemo općinstvo, da se čuva
patvorina! Tko hoće da rabi ,Fellerov Fluid“, koji
djeluje proti najvećem dijelu boli, kao trganju u udi-
ma, boli u mišicama, bodcu, zubobolji, rheumatizmu,
nahladi u vratu, grčevima, očnim bolima, glavobolji,
bolima u ruci i nozi, umornosti, slabini i t. d., neka
naruči izravno kod jedinoga proizvadjača ljekarnika Eu-
geaa S. Fellera u Stubici, centrala br. 300. (Hrvatska),
odakle se šalje 12 boca ili 6 dvostrukih boca za 5 K
franke.

Opet Prodan o Bosni. U broju 3 našeg lista bili
suto upozorili na ono što je zastupnik ,čisti“ D, Ivo
Prodan kazao u saboru o Hrvatima i Srbima pogledom
na Bosnu. On je kazao (kako sama ,Kruna“ bješe štam-
pala) da Bosna ,ne bi imala biti klin koji nas odvaja,
nego bratska zemlja, koja bi, davajući Hrvatima
što je hrvatsko, Srbima srpsko, a Švabama
ništa, stvorila komšiluk izmegju dva bratska naroda.“
Mi smo ove riječi shvatili onako kako se imadu škia-
tit, naime da je Prodan htio ovim reći da u samoj
Bosni hoćemo li da ne bude klimom, nema se dati
Nijemcima ništa, nego da se ima dati Hrvatima što je
hrvatsko, a Srbima što je srpsko. Ali ,stekliši“ u
»Kruni“ br. 6. tvrdo uvjereni da se Srbima u Bosni
nema dati ništa, ustaše ma ,obranu“ Prodana, te vele
da ondje Prodan nije ,ni u snu“ mislio na bosanske
Srbe i Hrvate nego na Hrvate i Srbe u kraljevini.
Po njima dakle smisao Prodanovih riječi bio bi ovaj :
Bosna ne smije biti klinom koji razdvaja Hrvate i Srbe,
nego ima biti ,bratska zemlja“, i kao takova da ima
davati“ Hrvatima što je hrvatsko, to jest cijelu Bo-
snu, a Srbima što je srpsko, to jest Srbiju (kraljevi-
nu), a Nijemcima ništa; po čem bi se ,na Drini“ stvo-
rio ,komšiluk“ izmegju ,dva bratska naroda.“ — Ta-
man ovako, Što vam se čini od ove hermeneutike ?
Nama se čini da je ena — luda. Bosna ,bratska ze-
mlja“, u ime ,bratstva“, dava Hrvatima cijelu Bosnu.
Ne samo, nego ona ,dava“ Srbima sadašnju srpsku kra-
ljevinu, kao da ju Srbi već i tako nemadu! Ko dobro
promisli, valja da zaključi: ili Prodan nije znao što je
govorio, ili ,stekliši“ ne znadu što pišu.

U saboru, kako već napomenusmo, označio je Pro-
dan Srbe i Hrvate kao ,dva bratska naroda.“ Mi smo
kazali da je taj maziv u protuslovju sa onim što isti
Prodan piše u ,Obračunu“. gdje ne samo tvrdi, nego
uprav dokazuje da Hrvati i Srbi nijesu nipošto ,dva
bratska naroda“, kao što bi to bilt n. pr. Česi i Hrva-
ti, Srbi i Bugari, nego da su oni uprav jedan jedin-
cati narod. A znate li što ,Kruna“ piše: ,Jest —- veli
— reko je, ako je brzopisno izvješće tačno, dva, ali
bratska, a još nijesmo čuli, da su braća Petar i Pa-
vao jedan Hrvat, drugi Kinez. ,Dva“ se, jasno k0 sun-
će (chiaro comela pegola) odnosi na posebnost
države, teritorija, ne na posebnost narodnosti ,, .“ —
Eto, sad znamo što dosad nijesmo znali, biva da poseb-
nost države, teritorija mogu činit da od jednog ma-
roda, postanu dva... naravno jer kad bi bio jedan
»bokun* mogao bi lako kome prisjesti; nu kad ga raz-
dijeliš u dva, ,skuri“ lako kroz grlo, et in seces-
sum demittitur.

Hrv. Akadom. društvo ,Zvonimir“ u Beču na 29.
Januara 1904. izabralo svoju novu upravu na izvan-
rednoj skupštini: I. Presjednik: cand. phil. Silvije Al-
firević. II. Potpresjednik : stud. ing. Ante Stuparić, III.
I. Tajnik: stud. phil. Božo Cvjetković, II. Tajnik: stud.
phil. Frano Fanc. IV. Blagajnik: squd. iur, Franjo Grims.
V. Knjižničav: stud. phil. Jakov Giaconi, VI, Gospo-
dar: stud. phil. Niko Milačić. VII, Novinar: stud. phil.
Vjekoslav Gržinić.

=

Uredniku ,Hrvatske Krune“.

Do sada su proti meni Vaši dopisnici iz Dubrov-
nika na temelju krivotvorenja mojih riječi i laži napa-
dali proti meni, a sada ste i Vi počeli da me na teme-
lju sličnoga pozivate na red! Vaši dopisnici su me na
temelju podmitanja / proglasili megalomanom i iguo-