pomažu. Prenagliti se značilo bi do neke mjere i budućnost. uništit sadašnjost, a IX. zasjeo na papinsku stolicu, vidio je da su vremena druga i odlučio da koliko može i znade novim smjerom udari, Dovle nema prigovora. Ali je liberalna i novom duhu prijazna politika Pia IX. imala dvije slabe strane. Ova se je prenaglila i nije bila brižno pripravljena po tačno označenom nacrtu i programu. je bila po- sljedica? Da su se iza prvih državnih čina Pia IX. po- čev od glasovite amnestije od 16. Jula 1846. porodile velike iluzije i pretjerane nade, iza kojih je naravski moralo slijedit razočaranje i nezadovoljstvo“ i t. d, što baš i ne spada amo, jer htjedosmo da dogjemo dovle da tim razjasnimo naše okolnosti. U nas se držao katolički sastanak. Na njemu se našlo toliko odličnih katolika: a bio je takav, da mu ni najžešći protivnici ne mogoše što ozbiljna prigovo- riti, osim što se kašnje počela ponavljat pjesma o re- soluciji glede ,papinske države i papinske svjetovne vlasti.“ Gdje su danas svi ti odlični katolici sa katolič- kog sastanka? Dr. Jagatića, koji je i po priznanju »Vrh- bosne“ bio duša svega (a bez koga, velimo mi, nebi ni bilo ništa), ali koji je zato sebe najmanje isticao i koji je svećenicima i sebi ogobito rad oko spasa duša, a ne vodstva, mamijenjivao, pa je prema tome i počeo da gradi ne na..... nego na ,Marijinom Cvijetnjaku“, čemu se ,Vrhbosna“ regbi izrugava, kad veli: katolič- ki vjerski život ograničio se... na neke asectične lis- tiće... njega velim u nepovrat izgubismo. A ostali? Eh ostali... Tu vrijedi omo, što je re- čeno gori. Pod oduševljenjem tog sastanka zatrčao se nadbiskup Stadler daleko, tako daleko da se već i umo- rit morao. Onda je nastalo razočaranje i nezadovoljs- tvo... i svi se ti odlični katolici s apatijom povukoše sa poprišta i mirno gledaju, kako danas stvar katoličku u javnosti zastupaju tek skrajni i najnapetiji elementi. Interesi hrvatstva, a po našem dubokom uvjerenju i interesi katolistva zahtijevaju, da se ti odlični elemen- ti povrate u aktivni život, te uspostave ravnovjesje bez obzira na desno ni lijevo. To je jedan elemenat, koji bi mogao osujetit ili bar ograničit naviještenu borbu izmegju liberalizma i klerikalizma. Još bi nekoliko riječi o drugom elementu, koji tu može i mora jako pomoći, pa da završimo; ali kad već spomenusmo katolički sastanak, hoćemo da se do- taknemo i one kako neki vele, slabe strane tog sa- stanka. 5. Rimsko pitanje, to se je uzelo kod nas na je- dnoj i drugoj strani, kao neki osobiti casus belli. Ipak kad bi oni, koji prvom katoličkom sastanku predbacuju tu resoluciju o papinoj svjetovnoj državi, bili toliko pravedni, da zavire u tu resoluciju i toliko oprezni da ne stvaraju pitanje, gdje ih nema, bili bi našli da ta resolucija ne govori ni o papinskoj državi ni o svjetovnoj vlasti, nego samo, a to nije isto, ,0 i pripadajućem teritoriju, da bude kao podpuni suveren mogao neodvisno i bez ika- kve zapreke vršiti svoju apostolsku službu.“ — Suve- renstvo, slobodu i nezavisnost priznaje papi i sama ta- lijanska vlada. Da tu suverenost, slobodu i nezavisnost uopće nije raoguće ni zamislit bez posebnog teritorija, pa makar se taj teritorij ograničio na sami Vatikan sa slobodnim izlazom ne more, i to je jasno. U čemu se dakle sastoji taj veliki grijeh katoličkog sastanka? Sjećamo se kako smo jednom čitali u talijanskoj smotri: ,Nuova Antologia“, kojoj se sigurno nemože podmetnut kierikalizam ili slično, kolika li bi to sreća bila za Maliju, da je megju osvajačima Rima bilo ma- nje sektaraca, koji su išli više za tim, da zauzećem Rima unište papu kaojpapu, podloživ ga talijanskoj vla- ni, nego li da unište papu-kralja, — te ostavili papi desnu obalu Tibera sve do ušća. (Poznato je naime, da se Rim sastoji od 11 brežuljaka, od kojih je 9 na lije- voj obali a samo dva t. j. Vatikan i Janikol na desnoj obali Tibera.) Time bi Rimsko pitanje bilo riješeno, veli taj list, a ovako nije! A kako je to važno pitanje, ne samo za.papu nego za cijeli katolički svijet, da papa ne bude podanik ničijoj, dakle ni talijanskoj vla- di. dokazuju nam ove rijeći Napoleona I. koje su tim važnije što su izrečene davno prije osnutka talijanske države. ,Papa nije u Parizu, rekao je on i to je samo dobro; mi mu počitujemo njegovu duhovnu vlast, upra- vo zato jer on nije ni u Madridu ni u Beču; u Beču i u Madridu govori se isto: mi mu počitujemo duhov- nu vlast, jer nije u Parizu i t. d. To je dobro opće- nito, to je dobro cijelog svijeta, da on nije ni kod nas, ni kod paših takmaca.“ Iz tih se riječi jasno dakle vidi kako nije moguće da se papa odrekne svoje slo- bode i nezavisnosti, ako neće da spade na jednostavnog talijanskog primasa biskupa. Rimsko pitanje dakle ko- mo mi želimo skoro riješenje, jest pitanje cijelog svi+ Jeta; nego što se tiče načina kako će se to pitanje ri- ješi,, ovo je posve sigurno: ništa nema što bi nas ovlaš- ćavalo da mislimo e će naskoro Hrvati biti takav čim- benik, koji će moći uplivat na riješenje tog pitanja! Smiješno je dakle, da ne rečemo što drugo, kad se od gi tog pitanja stvara domaći casus belli —- kao da nema- g mo i previše životnih pitanja! i O 6. I tako nas evo pri koncu, a bili bi već davno svršili, (jer ine htjedosmo da reknemo ko zna što) da ni- jesmo naumice napravili ove digresije o našim prilikam t koje su & tim pitanjem spojene, P& nas evo natrag k \ prvoj tački i naslovu, te k onom drugom elementu, o kojem rekosmo, da bi mogao mnogo doprinijeti, da se borba izmegju liberalizma i klarikalizma osujeti, ili bar f da ue odjekne u onoj formi, u kojoj odjekiva drugov- ; dje. Ali je tu uzaludne svaka iluzija, kao da bi se to pitanje dalo riješit samim nijekanjem. Lijek sa to tre- ba tražiti dublje. Tu nam treba pročišćenje u našem načinu mišljenja; treba pročišćenja u načinu, kako mi rimuno ta pitanja. Tu nam treba osobite jasnih poj: mos, jer se mi možda još nikad ni ne zupitasmo: a što je to moderni klerikalizam, što liberalizam? Nego sad ne hotjesmo da o tome govorimo: tek hoćemo da ovaj novi način shvatanja naših prilika, koji nas je do- veo do novih orijentacija na političkom polju, da bi nas taj isti novi smijer morao dovest i do novih ori- jentacija u religijoznom pitanj smjer nije niti će biti ikakva dah, koji je počeo da provijava u svim (bar u Dalma- ciji) strankam, (pisac ovih redaka, kad bi baš morao da izjavi, kojoj stranci pripada, još bi uvijek izjavio da pripada dalmatinskoj , čistoj stranci prava“), taj bi smjer velimo, mogao, kao što je u te stranke uveo no- ve orijentacije na političkom tlu, da unese takogjer nove orijentačije spram religijoznog pitanja, koje ni za kao ni za druge narode, osobito male, nije manje od istog političkog pitanja. + Pročitali smo prva tri broja ,Hrvatske Misli“, gla- sila tog novog smjera. Ta tri broja očituju, da se njen urednik prihvatio, tako uspjele taktike, koja je kadra da razoruža protivnike tog novog smjera na svim linijam.*) U trećem broju govori se i o liberalizmu i kleri- kalizmu, te želi, da se u zametku uguši ta klica raz- dora koju je tugjin posijao. Pa kad je iza toga nadodao: »Svi kao da znamo za veliku opomenu Čeha Vrlickoga: Ne može cvasti drvo rascijepljeno klinom; ne može živjeti tijelo odi- jeljeno od duše. Svi kao da uvidjamo, kako je narodni organizam to slabiji, što se više koleblju bez najviše — Božje sankcije“, — nami se činilo, da su te riječi na- pisane uprav u onom smjeru, u kojem evo i mi ovo napisasmo, činilo nam se, da njen urednik hoće da u- nese malo zdravog realizma i u to prijeteće nam pita- nje, i mi zbilja razdragani ponavljasmo samo ove nje- gove riječi: ,I jer sve to spoznajemo, osjećamo nesa- vladivu snagu u svojim dušam, koje stapljamo s veli- kom narodnom dušom, **) razdraganom, što će evo i njoj narasti krila, na kojima će se i mad Hrvatskom razvinuti prava ustavna sloboda“. Princip je dakle tu, neka povuče i poslijedice ! Tek jedno bi željeli: neka i njen urednik bude realniji, (t. j. nego li je bio nekoć) te se pazi, da mu ne dogje napast da govori — što bi moglo stvar pokvarit — o vjerskim pitanjima i razli- kama izmegju katolika i pravoslavnih. To i nije napo- kon, bar mislimo tako, njegovo polje. Dajte nam dakle malo realnijeg pojimanja naših prilika, ali na svim linijam ! To zahtjeva od nas i velika narodna duša ! Katolik sa strane. *) Naravski, osim auktora članka: Realistička relativnost i absolutnost (vidi ,Straža“), koji bi najvolio, da je Stjepan Ra- dić, mješte što je naglasio pabsolutni vjerski moral“ i »Yjeru u živoga Boga“, naglasio bezvjerje. A što će te, takvi su ti naši mladi reformatori. Naravski da sve to oni rade iz ljubavi pra- ma Krstu častnom i katolištva svetom. Nu pošto vele da hoće iskrenost, reći ćemo im iskreno; megju svećenicima prevlagjuje misao, da svoj toj igri najveću snagu daje upravo pitanje ,vod- stva“, o kome da neki i u snu govore; te da je u tomu najbolja taktika: guarda e passa, dok ne dogje do jgrla i odčepe kako valja, **) ,Stražo“ latet anguis! oprez!, da ne bude ovdje po srijedi i panteizam! Rat. Želja one štampe, koja je već prije dva mjeseca navještala da je rat izmegju Rusije i Japana neizbje- živ — obistinila se je, Rat je započeo, a vrlo je vje- rojatno, da je započeo baš na želju inspiratoru. te štam- pe. Japan je prvi opozvao svoje poslanike, on je prvi počeo neprijateljstva, a da nije dočekao ni ruski odgovor, koji je imao stići za dan dva. Ruske novine javljaju, da se je Japan samo igrao sa diplo - matskim notama dok mu stignu dvije krstašice lagje koje je kupio u Italiji. Čim su one stigle odmah je za- počeo sukob. Japan potstrekavaju i Eugleska i Amerik. sa- vezne države. Koreja jelproglasila, da će ostati neu- tralnom, a Engleska se sprema za eventualnost rata, akoprem po ugovoru s Japanom ne može da mu pomaže javno, pošto je Japan prvi izazvao sukob, a ne bori se proti koaliranim silama nego samo proti Rusiji, Nekoji drže, da će se dići Kinezi da pomognu Ja- panu. Ruske novine pišu, da se Rusija može bori- ti i sa dvije azijatske vlasti na jednom. Još je važno pitanje, što će sada biti sa balkanskim pita- njem. U ugarskoj delegaciji je 10 0. mj. Goluchowsky rekao doduše, da se Rusija isto tako i sada brine za to pitunje kao i prije i da se meće ništa promijeniti kod zajedničke akcije Austrije i Rusije. Ali ruski je- dam list je nedavno objelodanio, da je jedan austrijski diplomata rekao, da će sada morati sama Austrija urediti balkansko pitanje s ona dato neće učiniti badava, nego će tražiti za to i otštetu. Ovakova je eto situacija. U Rusiji je raspo- loženje mirno i povoljno; u Japanu ratoborno do skrajnosti. Tamo se skupljaju novci za vojničke obite- lji i hranu, a već od dva mjeseca činile su se sve pri- prave, te su preobučene prelazile čete u Koreju, da onda navale na Mandžuriju. Rusi su za to zaposjeli granice Mandžurske. Ruske novine javljaju, da Japanci mogu iskrcati na kopno samo 200.000 vojske. S druge se strane javlja da je provedena u Japanu potpuna mobilizacija od 400.000 ljudt. Megjutim Rusija već da- nas imade u ist, Aziji 640.000 vojske, a prevozi se još 100.000, Japanska mornarica imade do 160 vojnih lagja (27 većih) a Rusija imade na istoku do 90 (16 većih). Vrhovno zapovjedništvo ruske vojske preuzeo je sam ministar rata Kuropatkim, prvi zapovjednik bro. dovlja je Alexejev, a drugi Skrydlov, U utornik je ruski car navijestio lu $ sata po podne Japanu manifestom rat. Ovo navi- ještenje motivirano je time, što je Japan bez navije- Štenja rata navalio prvi na ruske brodove. Prva navala bila je u noći od 8. m 9. Japanske torpodače izvele su izvanrednu navalu na rusko brodovlje što je stajalo pred Port-Arthurskom lukom. Pri tome su oštećene dvije oklopnjače i jedan krstaš. To je službena vijest. Nije istina da je jedan brod ruski tom zgodom potonuo, samo su svi nom je eksplodirao kotao, ali će se popraviti i opet poći u boj. U noći od 9. ov, mj. počelo je 15 japan: skih ratnih lagja bombardirati tvrgjavo Port- oštećeni, a m jed-|j Napokon —- tako su javili nekim novinama iz New- Yorka i Petrograda — je došlo do velikoga sukoba kod koga je potonulo jedanaest japanskih bro- dova, a jedan ruski. Port-Artur je pako zapaljen i gori. Nad Port-Arturom i uz mandžur- sku željeznicu — proglašeno je opsadno stanje. Ovu vijest oprovrgava Reutherov biro, ali ju iz Petro- grada potvrgjuju. Ujedno su japanske čete kušale da se iskrcaju, ali ih Rusi suzbili, Japanci su zaplijenili neke ruske lagje sa živežem, Japan prevaža veliki broj četa u Koreju i ne propušta nikakove vijesti. Dio ru- ske flote što se nalazi u Vladivostoku krči kanal kroz led i opskrbio se živežem, da u veliku luku pogje prama Japanu ili u žuto more. Rusi su neke manje u- tvrde napustili, a preuzeli ih Francuzi. Englezi su pro- svjedovali. (Najnovije vijesti vidi u brzojevima.) — tv Skupštine proti klauzoli. Ne bi čovjek vjerovao, koliko pitanje klauzole uz- nemiruje živce političkoj vlasti u Dalmaciji. Netom je bio objelodanjen poznati zaključak spljetskoga općinskoga vijeća, ,Smotra“ se je na nj oborila svom žestinom. Inače ,Smotra“ je krotka i umiljata kao plaha djevoj- da vladine ljude odveć žalji pitanje klau- zole. Dne 19. januara »Vinarska udružba za Dalma- ciju“ tiskala je proglas na narod. Taj proglas napisan je dosta blago, ipak politička vlast usjekla proti nje- mu debelu toljaga. I ako spomenuti proglas nije bio zaplijenjen, sa svim tim poletila brzojavna naredba sa namjesništva u Zadru na sva poglavarstva u Dalmaciji, da mu nigdje ne dadu poviriti na java Oružnici su po raznim varošima skidali i parali izložene proglase , Vi- narske udružbe“. Nije samo ostalo na tom, već je da- pače u Dubrovniku bio tužen sudu sa strane političke vlasti jedan općinski činovnik, što je dao izložiti na javnom mjestu proglas ,Vinarske udružbe“ proti klau- zoli!! Mi živimo u ustavnoj državi, gdje je slobodno kritikovati svačija, pa i vladina nedjela. Zakon nam dopušta, da se možemo sastajati i dati izraza svojim tegobama. Danas ne ima u Dalmaciji narodu veće te- gobe, nego li je klauzola. Proti njoj mi valja da usta- nemo svom snagom i kažemo otvoreno svoju riječ vla- di. Za to su najprikladnije pučke skupštine. Za ovako životno pitanje sva bi Dalmacija morala biti u plame- nu. Talijanski vinograderi čine najveći pritisak na svo- ju vladu, da i u novom trgovačkom ugovoru, što se ima sklopiti izmegju Italije i Austrije, bude uvrštena klauzola. Dok Talijanci tako rade, mi mirujemo. Ja sam uvjeren, da bi svugdje po Dalmaciji te- žaci navrvili na pučke skupštine proti klauzoli kao ovce na 80. Treba ih samo pozvati i kazati im, o čem se radi. Jedna od glavnih mana naše inteligencije u Dal- maciji jest uprav ta, što se ne približuje i ne opći s pukom. Sbog toga naš puk nije u ništa upućen. On ide na izbore, a ne znade, za koga će glasovati. Naše- mu neukom narodu sve je vlada. Njemu je namjesnik kao mali bog, a ,cirkul“ mu je prva osoba u kotaru. Došlo je doba, da to puku izvrtimo iz glave. Valja mu reći golu istinu. Treba mu otkriti, kako ljudi naše via- de žrtvuju njegove interese na uhar tugjinaca. Kod ma« prednih naroda svugdje su česte skupštine, gdje se,ma- rodu razlama kruh istine ; gdje mu se rastvaraju oči od neznanstva; gdje ga se poučava o njegovim pravi- ma i dužnostima, pa je ondje puk svijestan. Eno nam primjera kod naše prekovelebitske bra- će. Tamo su prošlih mjeseca bile mnoge skupštine, na kojima su se narodu protumačila njegova prava i ka- zale sve velike nepravde, što sileni Magjari čine naše- mu hrvatskom narodu. O lozi danas živi velika većina dalmatinskoga pučanstva. Ustanimo dakle, da obranimo plod težačke loze, koji bi s nova mogli ubiti nemilo- srdni austrijski državnici, Koliko je god općina u Dal- maciji, u svakoj neka se čim prije sazove pučka skup: ština proti klauzoli. Najbolje bi bilo, da sve te skup- štine budu u jednu te istu nedjelju, da se po milijuna glasovi stopi u jedan sami jaki, gromorni glas, koji neka poleti k stolnomu Beču, gdje se vedri i oblači nad našom sudbinom. Po mom mnijenju ukupne skup- štine proti klauzoli mogle bi se sazvati treće nedjelje dojduće korizme. — Ko se slaže s ovim mnijenjem, ili misli inače, kako bi moglo biti podesnije, neka se obrati na potpisanog presjednika ,Vinarske udružbe za Dal- maciju“. — Iz Spljeta, na Gospu Svijećnicu 1904, — J. Kapić. Sedmični pregled. Ugarska. Sada zasjedaju ugarske delegacije, ali sve očekuje kako će se dalje razviti velika kriza, koja tako dugo traje.“isza je najavio da će početi najoš- trije proti opstrukciji, ali dvoji se, da će što postići. Snuje se preinaka poslovnika, a ne pomogne li to, ras- pustiti će se sabor. Ovih dana došlo je do spora me- gju Tiszom i zajed. min. rata, jer ovaj nije ni iz da- leka onako sigurnima prikazao vojne koncesije Magja- rima, kao Tisza, Govori se dapače da je Tisza spreman i otstupiti. Banovina. Sabor saboriše i na dalje, Zanimivi su nekoji govori i od strane opozicije i vladinovaca, Ne treba se osvrtati na podli govor poznatoga Kovačevića i na ludi govor župnika Šnappa (magjarona), koji je kazao da svaki kršćanin i svećenik mora biti uz svaku vladu, jer da je svaka vlast od Boga i klevetao opo- ziciju da radi — proti crkvi i vjeri. Za to je on već dobio faktičnih batina. Izbičevao ga je na alici g. Mi- leusnić koga je uvrijedio u govoru. Važniji su govori Pliverića, koji je izjavio, da se treba Magjarima jače de pravo kad kaže, da sve to nijesu nego riječi, koji- naglasuje aktuelnu borbu, ustavnost i slogu sa Srbi. ma. Narodni zastupnici Vinković i Banjavčić su opo. menuli Srbe neka mne traže koncesija od vlade, jer onda ne može biti prave sloge, nego neka se bere uz opoziciju pa će dobiti i oni svoje. Derenčin je predlo. žio osnovu zakona o slobodi izlaza, Frank mu se iz. Franku pljeskala. Čisti polemizuju zoru“ kao da je to sada najvažniji zadatak narodne politike. — Afera Gaj-Frank-Kršnjavi je pred sudom. Potužili se svi upoprijeko, Frank mjesto da tuži zbog klevete Kršnjavoga — tužio je Gaja, valjda da opere j napreduju, ovih dana je bila ne -— Pejačević je htio snjime radi oko osnutka i Strosmajera nagovoriti da klerikalne stranke i zabrani kao Posilović svećenicima djelovati na opozicijono po- litičkom polju, ali ga ovaj po zasluzi odbio. — U Za. gorju su opet buknuli nemiri. Na Balkanu se sprema naskoro opet požar. Usta. še se kupe. Organizovalo se više novih komiteta, koji prelaze granice. I Srbi se sve više interesiraju. Arnauti se spremaju na otpor proti reformama. Austrija pako kani odlučno početi, Jedan magjarski vojni jlist je ja- vio da Austrija kani provaliti Novim Pazarom u Mace- doniju, a isto tako i preko Soluna. Spljet i Dubrovnik će igrati kao luke sporednu ulogu, ja Sarajevo će biti glavna operacijona baza. Pretpostavlja se neutralitet Srbije i Crne Gore. Možemo očekivati na proljeće; važ- nih i velikih dogogjaja. Domaće vijesti. Glas“ je njeki dan spomenuo njekakve u kojim da bi ja ne davno bio »denun- čirao“ ne samo Srbe, nego čak i austrijske generale i dvorske savjetnike, da oni, za ljubav Srbima, teže izvan ,okvira“, — Denunciranje, to nije moj zanat, niti će igda biti. Ako ipak »Srpski Glas“ protivno ci- jeni, pozivljem ga da navede stihove, na koje smjera, pa ćemo se onda razgovarati. — D. Y. Medini. Iz Pijavičino pišu. Nova nesreća. Pošto smo pro- šlih dama javili kroz vaš cijenjeni list kako je sin I. Mrlaisa ranio iz puške L. Ruskovića; sada eto opet nove nesreće: prošlih dana isto dječak Marko Turić sin našega uzor lugara. pošao je u lov sa puškom; ali kao ludo djete koje još ne pozna što je puška i moć baruta, uzeo je pušku i u istu napokon stavi mnogo baruta i tvrdo je nabije. Ali netom je istu ispalio sva se u komade rastrga i rečenog ozledi po licu. Rodite- lji koji puštaju da jim djeca sa ovakovim stvarima se zabavljaju, doista zaslužuju kaznu zakona; dočim i sa- mi oružnici propuštaju ovakove stvari mikom. Kriza dalm. zemaljskog odbora, Subotnji ,Narod- ni List“ bavi se na uvodnom mjestu krizom, zaključu- jući, da je ona posljedicom samog ustrojstva našeg ze- maljskog odbora Prvi uzrok treba tražiti u okolnosti, Što je zemaljski odbor u Zadru, koji je središte admi- nistrativnih vlasti, ali nije središte narodno ni u pro- svjetnom, ni u političkom, ni u ekonomnom pogledu, nije središte narodne inteligencije, osobito mlagje, te ne pruža obilan izbor ljudi za mjesta zemaljskog odbora. *. plaća prisjednička ne dostaje, da obezbijedi ekonom- ski opstanak čovjeku, sa obitelji, više naobrazbe i bo- ljih sposobnosti. Pridoda li se još tomu nestalnost po- ložaja, bit će pojmljivo, zašto mlagji ljudi iz pokrajine posebice samostalnog zvanja, cijene da je čast prisjed- nika na zemaljskom odboru skopčana sa golemom žr- tvom pojedinaca. Uslijed toga izbor je ograničen na ljude, koji bilo po svojim intelektualnim svojstvima, bi- lo po svojim istrošenim silama, nijesu podobni, da u- dovoljavaju zahtjevima svoga položaja i potrebama naj - više autonomne vlasti u zemlji. Zemaljski odbor dospio je u stadij krize, iz koje nema nade, da ga se može trajno izbaviti dosadašnjim sredstvima. Pozvani faktori moraju uzeti ovo pitanje u najozbiljniji pretres, jer zemaljski odbor nije birokratički ured, koji se može za- dovoljavati riješavanjem spisa, već je najviši prestav- nik autonomne narodne snage, s kojim su nerazdruživo vezani bitni interesi i razvoj autonomnog života naše pokrajine. Hrv. Ak. Društvo ,Zvonimir“ u Beču najtoplije zahvaljuje slavnii uredništvima onih novina, koja su nam svoj list besplatno slala. Iz Boča, Baš, kad je gosp. Miho Jerinić, urednik i izdavatelj ,Ujedinjene Hrvatske“ zaželio znati pravo ime Ivaniša. zadovoljit ću, da mu pokažem, da se ne bojim svojim imenom potvrditi one pisao u »Crv. Hrv.“, a ne bi ih on htio jadan nazvati, Zadnje se slamke utoplje- nik hvaća, ne bi li se spasio, pa tako i Jerinić hoće, da zna moje ime; mislio je utišati oluju, koja se spravlja, da ga prikaže u pra- vom svijetlu, Ko je gosp. Miho Jerinić? Urednik, izda- vatelj jednog ultraradikalnog lista. Što Još? Abeolvirani medicinar u 7, ili 9. svojih nauks, užde, »Srpski moje stihove, i ! . rečemo, da bi upravo ovo naglasivanje novog smjera, Artura Rusko brodovlje jeluz tvrgjave odgovorilo vatrom | mase hoće agitirati za — buduće izbore, Opozicija | vjersku studiju , Društvo i Vjera“, I budući da je g.