Dan“ je pisao, da se neke stavke iz tog Motu propria odnose na Talijane: ali ,samo neke“ jer inače zašto bi »savjestni“ ,Dan* bio pisao u br. 16.: ,Većina ovih pravila su za sve kršć, demokrate cijelog svijeta“. Jasno je dakle, da je papa time svim katolicima za- branio nedopušteno mješanje politike s vjerom ili izrabljivanje vjere za svrhe političke stranke; drugim riječima on je zabranio katolicima da se bave politikom ,kao katolici“, dočim je u dru- gom djelu te tačke zabranio talijanskim katolicima ne samo da se bave politikom ,kao katolici“ ali ni ,kao gragjani“. Eto dakle što govori Motu-proprio! Ipak ja se paumice nijesam na nj pozvao. A nijesam ni tre- bao: papine su izjave u tom pogledu tako jasne, da ih se ničim pobiti eda, a negmo li razgovorom bis- kupa Jeglića, za koje veli ,Vrhbosna“ da ga prenaša iz ,dičnog“ ,Dana*, premda i sama ima ,Slovenec“ iz koga ih je mogla direktno prenieti; ali ona kao da je hotjela reći: A gdje si ti ,Danu“, ti naše ,privre- meno glasilo?“ A ,Dan“ kao da odgovara : da ti znaš u kakvim sam ja vodam; da ti znaš kakvi su liberalci ti svećenici Spljetske biskupije, koji i o samim dokto- rima oko mene imaju srca da javno reku: ,da oni ne mogu i neće jurare in verba magistri, koji zaostaju za njima ... Da, da, ,dični“ ,Dan“ neće biti ovog puta »Vrhbosni“ za taj krasni epiteton ornans, ni najmanje zahvalan. Nadbiskup Jeglić u svojoj izjavi ne govori nig- gdje ni o katoličkoj stranci, ni o klerikalnoj stranci, kako to čini ,Vrhbosna“, ni o popovskoj stranci, kako to čini ,Dan“. On samo spominje ,pučku stranku“. Jasno je dakle, da je tako govorio i papi jer i sam veli: da je papi ,očitovao sudjelovanje svećenika“ u pučkoj stranci, te po tome to već nebi bila jedna ona- kova stranka kako ju zagovara ,Vrhbosna“ i ,Dan“ koju moraju popovi pokrenuti, nego to bi bila jedna stranka sekularaca, ukojoj svećenici!,samo sudjeluju“. Stoga je papa posve naravski morao i odgovoriti, da je on samo talijanskim katolicima zabranio mješati se u politički život: ali druga je stvar mješati se u politički život, a druga opet mješati vje- ru s politikom. Mješati se u politički život nije drugo nego sudjelovati u političkom životu kao svaki gragjanin. Ako je papa i to zabranio talijanskim ka- tolicima radi osobitih razloga, nije a i nije mogao da to zabrani katolicima po drugim zemljam; ali zato čvrsta kao hrid stoji misao papina: da se politika ne smije mješat s vjerom, dotično niti osnivat političke stranke u ime vjere. To i jest razlog da mnogi onim izjavam biskupa Jaglića dodavaju po jedan: ma zašto, ali kako i t. d. Nu ja neću tako, nego velim da na onake upite i uz onako stanje stvari kakvo je u.Sloveniji, papa pije mo- gao apsolutno drukčije govoriti, a onda mi znamo do- ista za onaj dio razgovora, koji je izašao na javu, ali i samo toliko! Jer najprije treba da imamo na umu, da je ta borba u Sloveniji već od petnaest godina ,go- tov čin“, a onda da se tu, sudeć bar po glasilu slo- venskih liberalaca ,Slovenskom Narodu“ radi upravo 0 borbi izmegju vjere i nevjere. Nego rekoh da ,dični“ »Dan* ovog puta neće sigurno ,Vrhbosni“ biti zahva- lan. za onaj krasni, kako bi ,Vrhbosna“ rekla, kompli- menat. Poznato je da je ,Danu* namjenjeno, da pri- vremeno bude glasilom te nove stranke, čim joj ,Vrh- bosna“ otvori put: jer počet to je uvijek i svugdje najteže, a u Dalmaciji pogotovo ! A znate i to kako je »Vrhbosna“ pisala, da bi to glasilo u politici se slaga- lo sa ,opozicijonalnim novinam“ dotično da bi i stran- ka bila opozicijonalna ! Da vidi belaja i kad pročitah one tačke iz Jeglićeva razgovora u ,Vrhbosni“, činilo mi se da tu nešto manjka. Dobavih ,Dan“, ali ni s njim nijesam bio zadovoljan, i onda listaj stare brojeve ,Slo- venca“, i vidi sudbine jarac; ,Dan“ je donio te tačke na prvom mjestu pod zvučnim naslovom: ,Pio X. i lju- bljanski Biskup“. I gle: donio prvu, donio drugu, donio treću, ali... četvrta mu... ostala u peru! Vi- dite taj ,grozni opozicijonalac“ ,Dan“, to privremeno glasilo te nove express-stranke, pa ni sama »Vrhbosna* koja sigurno ima i sam ,Slovenec“, nijesu se usudili da donesu ni ono, o čemu je Jeglić govorio s papom: t. j. nijesu imali snage, da svojim čitateljima reku, da je Jeglić rekao papi: da on opstrukciju nije odobrio. ali da ju nije ni osudio, i da je on sam svećen- stvu dopustio da sudjeluje u ,pučkim skup- štinam“. Eto sad nam je jasno sveto opozi- čijonalstvo te nove stranke; sad nam je jasno tko tu express-stranku tako živo želi! Kad evo spome- nmuh Slovence, moram kazat još nešto, da pokažem kako ovi naši nemaju apsolutno nikakva prava, da se na Slo- vence pozivlju, t. j. hoću da reknem nešto u pitanju Marjanovićevih Fragmenata, koje ,Vrhbosna“ u pole miku sa mnom upliće, a koji u to ulaze, koliko Pilat u Vjerovanju, jer za Fragmente odgovara sam Marja- nović, a ne ja. Ali da hotjela je valjda ,Vrhbosna“ reći kako je rekla i ,Straža“ kad je pisala: ,Kako je nenaravno društvo jednoga prečasnoga Ivekovića sa Stjep. Radićem ili M. Marjanovićem“. I onda se još ta gospoda ljate, kad im se reče da im je glavni cilj, da odjele svećenike od sekularaca! Ali ako je to nena- ravno da se jedan svećenik nagje u društvu s Marj- novićem ili piše u lista, kome je Marjanović urednik, pomislite kako je morao urednik ,Straže“ i ,Vrhbos ne* iskočit iz kože, kad je vidio, da je najuglednija Slovenska katolička smotra, izdavana od samih sveće- vika i profesora bogoslovlja, posvetila tom Marjanoviću i njegovim Fragmentima punih dvanaest velikih stra- nice ; i taj ,klerikalni“ list nije se bojao da o njemu napiše i ovo: ,Kak fin opazovavec narave je Marjano- vić! To poosebljanje narave nas spominja naivnih, čar- nih bajk. Tu si tih ironičkih crt, s kojima Cankar kvari svaku stvar, ma kako ju savršeno zasnuje. Tu ni kontrastov i hlepnje po poduti“. ,U Marjanoviće- , nego , koje se pojavljuju ovdje ili ondje u njegovim crticama. To su lijepe, doisto pjesničke mis- li, koje Marjanović s neobićno upodabljajućom moću - a ia - diti; Ustao ncaidii UVA. Aidi U O GD A OG + na kratko skicira, a da se ne zaplete u duge i mučne refleksije, kako čini kadgod ,naš“ Cankar“, ,Naš Gan- kar!“ Vidite, te Slovenske profesore i svećenike kato- lički princip ni najmanje ne smeta, a da i o samom Cankaru reknu i napišu: ,naš Cankar“. A to je onaj Cankar, koji je pred koje vrijeme napisao knjigu, koja je imala u čitateljima takav efekat probudit, da je nad- biskup Jeglić mislio da će najbolje učinit ako cijelu nakladu sam kupi, i tako ne dopusti da drugima u ru- ke dogje. I tom Cankaru ne boje se oni kazat naš“ Cankar! Pomislite dakle kolika je ta razlika iz- megju njih i naših, koji to pitanje rješavaju s jednim : "pkako je nenaravno“! Ali Slovenci s tim svojim širo- kim vidikom, s tim širokim horizontom imaju i uspje- ha: jer baš o spomenutom Cankaru mogoše oni u zadnje vrijeme pisat: rado priznajemo, da se je otresao te namire“. Eto uspjeha, kad se pred očima ima samo vjeru i narod! Prema tome biva jasno, što sam hotio kazat, kad sam u ,privatnom pisniu“ pisao, da se ne smije dopustit da itko hrvatskom svećenstvu suži nje- gov dosad široki horizont mišljenja. ,Tko hoće da bu- de pravi katolik, treba da znade vladati se prema crkvi onako, kako se vladaju djeca prema majci. Ali zato ne treba da bude slijep te ne vidi pljesan, paučinu i dru- ge stvari, koje nagrgjuju crkvene zidove“, ,Uzgojenje katolika do samostalnog sopstva dandanas je od najve- ćeg značenja. Pitanje dali i kako to treba učiniti, sa- činjava životno pitanje katolicizma“, Eto tako je pisao pred malo, ne liberslac jedan ili liberalni katolik, nego glavom dobro poznati biskup Dr, Augustin Egger. Oni oko ,Vrhbosne“ ćute potrebu da govore o libe ralnoj revolti (bum !) oholosti protiv vjere“ već zato jer nijesam hotio da budem tako slijep, a da ne vidim pa- učinu, ne na crkvenim zidovima, kako dopušta ,pra- vim“ katolicima biskup Egger, nego samo na strani- cam ,Vrhbosne“ ! Što se pak tiče njenih napadaja, re- ći ću joj još ovo: ,ono neznanje, utvara i zlo- ba“, ono da sam ,gori od vragova komunarde“, ono »liberalna revolta“ i t. d. sve sam to brižno upisao na papiru i objesio u svojoj ćeliji ispod svetog Križa, da mi bude vječni memento, do čega sve čovjek dolazi, kad nasli da govori u ime božje, a govori u ime — strasti; te se još više divim novom duhu novog pape, koji je tako glasno izjavio, da za obnovit sve u Hristu — nije potrebito ,posredništvo politike“ ! — Katolik sa strane. Opaska Ured: — Donijeli smo ovu polemiku za to, da dademo piscu zgode da razbistri svoje tvrd- nje i da suzbije neosnovane podvale ,Vrhbosne“. Ali pošto vidimo, da ,Vrhbosna“ ponovno sa kilometričkim člancima hoće da vodi i nadalje polemiku, odlučili smo ne osvrtati se više i ne priopćivati dalnje polemike o ovom predmetu. Sa političke strane je pisac osvjetlio pitanje u zadnjim člancima, a mi dalje ulaziti nijesmo nakani. Ovo na znanje ,Vrhbosni* i svim drugima. Hrvatsko društvo -za namještanje naučnika u obrt i trgovinu. Upozorujemu sve rodoljube na ovo društvo, koje je u kratko vrijeme pokazalo osobitu ustrajnost. Pre- poručamo ga imućnicima za materijalnu potporu, a svoj inteligenciji za to, da uputi narod na njega da mu po- vjeri svoje sinove, te tako dobijemo što više i što bo- ljega obrtničkoga narodnoga podmladka. Da se vidi pa- predak drušiva donašamo ovdje izvještaj o njegovom dosadašnjem radu: Hrvatsko društvo za namještanje naučnika u obrt i trgovinu u Zagrebu (Jurišićeva ulica broj 5) obavješ- ćuje p. n. gg. trgovce i obrtnike, da se je kod našega društva izdašan broj naučnika za namješćenje najavio. Ako koji trgovac ili obrtnik naučnika treba, neka se u tom slučaju na gore označeno društvo bud usmeno, bud pismeno obrati, te će mu dotični naučnik bezodvlačno otpremljen biti. Ovo je društvo osnovalo iza svog razmjerno krat- kog opstanka svoje podružnice do sada u Bjelovaru, Bakru, Brodu n/S. i Bosanskom Brodu, Djakovu, Glini, lioku, Jaski, Koprivnici, Karlovcu, Krapini, Križevcima, Karlovcima (Srijem), Kukujevcima, (povjereništvo :) Mitrovici, Ogulinu, Osijeku (gor. gr.), Osijeku (donji grad) Petrinji, Petrovaradinu, Požegi, Sisku, Senju, Sušak-Rijeci, Samoboru, Vinkovcima, Vukovaru, Zlata- ru i Zemunu (p.) u svemu 29. Gospoda trgovci i obrtnici, koja stanuju u gore navedenim mjestima ili u blizini istih, mogu naučnike i kod dotičmh podružnica (povjeren) zatražiti, a cen- tralni odbor u Zagrebu pobrinut će se, da dotični za- tražitelj naučnika u najkraćem roku dobije, Ostali, gdje podružnica ili povjereništvo ne postoji i koji su od ovih udaljeni, mogu se izravuo svojom željom ne cen- tralni odbor obratiti. Isto tako upućuju se oni roditelji, koji su voljni svoje sinove u dobi od 18--16 godina u ugovinu ili koji zanat dati, da to kojoj od gore navedenih podruž- nica (povj.) prijave, a gdje ovih nema neka se izravno centralnom odboru prijave. Isti odbor davaće daljnje upute, a najavljeno, uslovom za namješćivanje odgova- rajućo dijete u predbilježbu uzeti i spremno na odre- gjeno mjesto držati. Siromašnijim mladićima namaknut će odbor cen- tralni, odnosno dotična podružnica, putne troškove, a po mogućnosti nekojima i odijelo. Od strane društva umoljavaju se napokon svi ro- doljubi, da u svojem okolišu po kojega mladića i za pekarski zanat zainteresuju, pošto za ovu granu obrta ima još izdašan broj nezapremljenih mjesta. Konačno se umoljavaju svi rodoljubi i prijatelji ovog eminentno za napredak i boljak našeg trgovaćko- obrtničkog staloža radećeg društva, koje sa samoprije- gorom svoju uzvišenu i patriotičnu dužnost vrši, da ga isti svakom prigodom sa pristupom novih članova, te tako moralno i materijalno potpomoguu. — O ražvoju i napretku ovoga društva ovisi i dalnja, produbljena i sa- vršenija naobrazba našega podmladka i u drugim na- s krajevima izvan naše domovine, poglavito u koj, Moravskoj itd. te će ovo društvo staviti se sa poslodavcima tih zemalja a tijesni saobraćaj i našem podmladku, koji svoje nauke u domovini dobrim uspje- ra ERE I OD ez pi + Se DOM VE ON hom dokonča, pripomoći do potpuno usavršene stručne naobrazbe, te takovima po mogućnosti i putne troško- ve namaknuti. Isto tako preduzelo si je ovo društvo, do skora baviti se i sa namještajem trgovačkih i obrtničkih po- moćnika (kalfa), pa naravno takovima, koji po mašoj kojoj podružnici ili povjereništvu preporučeni budu, i bolja i unosnija mjesta ishoditi. — Prigodom upozorujemo naše članove, da ćemo u buduće svakog naučnika, koji se ne može iskazati do- brom svjedočbom o svršenoj nauci na nižim pučkim školama, prije ispitati, dali ima toliko znanja, da jedno- stavnije bilješke bez pogriješke napisati i u opsegu | propisanog znanja u računstvu zadane računske zadaće riješavati može. Naše podružnice umoljavamo, da isti postupak na oku imadu i samo ovim zahtjevima odgo- varajuću djecu za obrt predbilježe; a za trgovačku stru- ku traži se veća naobrazba školska, jer se dogagje, da trgovci naučnike, koji ni četiri glavne računske opera- cije nepoznaju, kao nesposobne otstranjuju i time druš tvu uzaludne troškove i neprilike nameću. Pri odašiljanju djetića u trgovinu i obrt nužno je. da dotični roditelji ili skrbuici iste na poslušnost, rad i vjernost upute, da im preporuče tom prigodom us- trajnost u poslu, čistoću u svakom pogledu, da izbje- gavaju zločestom društvu. poglavito pako onakovim osobam, koje bi im u svojoj zlobnoj duši savjetovali, da se kući svojoj vrate i nauke napuste it.d. Završujuć, apelujemo na patriotizam našega do- broga naroda, da se otrese ravnodušja i mlitavosti u ovom našem pothvatu, te svim silama uznasioji, da nam se naš trgovačko-obrtnički stalež do one visine podigne, kojim se ponose svi kulturni i napredni na- rodi, čime će se dosljedno tomu, ako i polagano, ipak svojedobno i materijalno stanje naše mile domovine podići. Nadamo se, da će ovaj naš poziv naći u našem narodu lijepa hvalevrijedna odziva. Članarina iznosi za članove redovite 12 K za ci- jelu godinu, za podupirajuće samo 2 K, a za utemelji- telje za sva vremena 100 K. Sve ove pristojbe mogu se i u mjesečnim obrocima ili kod koje podružnice, ili kod centralnog odbora ovgje u Zagrebu uplaćivati. Gdje još podružnica nema, tu će pomoći naši rodoljubi i sa- mi takove osnovati, članarinu sabirati i to odboru do- javiti. U to ime pomoz Bog! Do sada je naše društvo namjestilo širom domo- vine do 150 mladića u obrt i trgovinu, a javljaju se i dolaze takovi i iz naše bratske Istre. što je svakako lijepa i hvalevrijedna pojava i zasluga tamošnjih rodo- ljuba. Nami se namiće ovom prigodom ugodna dužnost da na ovom mjestu izjavimo javnu zahvalnost patriot- kinji gospogji Gašparini Lovrić dz Malog Loši nja, koja je ne samo dala odijelo i putni trošak peto- rici mladih Lošinjana, već iste osobno amo dopremila i društvu našem predala. Nuzgredno nioramo spomenu- ti, da je ista gospogja u svojoj kući hrvatskoj čitaoni- ci i školi besplatno mjesta ustupila. Živila! i množile se ovakove Hrvatice, e CAR a — —- Novi kr. sud na Pelješcu. L Pitanje o ustrojenju novog kr. suda na Pelješcu (Ratu) pobudilo se iznova, te se za nj zainteresovaše ne samo Rćani. nego i zanimani faktori. Mislim, da nigda nije bilo veće agitacije, ujedno i spletaka, kao ovog puta: e bi se to pitanje jednoć privelo kraju. Poznato je davno nastojanje. da se sud prenese iz Slanoga na poluotok Rat; što je konačno i uspjelo. Time se donekle i udovoljilo opravdanoj želji rćanskoga puka. što je postavljen odista bio kr. sud u Orebićima ; no velikoj većini Pelješćana bilo je ipak teško i pre- daleko, jer su Orebići gotovo na skrajnoj jugozapadnoj strani poluotoka Pelješca. Toga radi je nustalo pitanje o prenosu suda iz Orebića u središte poluotoka. ' Općina Janjina tražila je prenos suda iz Orebića u više navrata. Znamenita je molba god. 1857., u kojoj je i šest dubrov. plemića potpisano. Tražila je tad od Mamulove vlade, da uspostavi kr. sud ili u Janjini ili u Trsteniku, janjinskoj luci i trgovištu. U njoj se n&- vagjalo, da je i za republike naše bio kroz vijekove u Janjini sud. Knez janjinski (conte) vršio je sudbenu i političku vlast. Knežev dvor sa slikom sv. Vlaha op- stoji i danas u Janjini. Područje kneza janjinskoga pro- stiralo se u koežiji Janjini, varošima Trpnju i Kuni i njihovim odlomcima. No ta, kao i sve ostale molbe Janjize, pa i Kune i Trpnja bijahu uzaludne. u. Nepravedno je, a i narodu teško, da je sud ia skrajnoj točki kotara; morao bi bi- ti u sredini poluotoka; pa bi svakome bilo pravo. No da u sredini Pelješca nije sud, krivi smo mi Pelješćani ili opet niko od nas. Krivi smo mi u toliko, jer se ne ćemo da složimo za središte: općenita žalo- sua mana sviju Slavena, a pogotovo nas Hrvata; opet nijesmo ni mi toliko krivi, ako taj sud traži svaka op- ćina za se, već vlada sama, proučivši pelješke Iprilike, odredila jednu varoš za sijelo tog novog suda. Pokušaćemo razložiti, kako stvari stoje; pa mi- slimo, da će se svatko, tko je nepristran s nama slo- šiti. Današnji sudbeni kotar pelješki sačinjavaju opći- ne: Orebići, Trpanj Kuna i Janjina, Od ove četiri op- ćine Janjina je najveća, dva put gotovo koliko općina Trpanj, koja je najmanja. Najveća varoš na cijelom Pelješcu je Janjina. Sve podatke crpimo iz najnovije službene statistike u Beću, Sve do danas je sud u Orobićima, općine su molile, da ga se odstle digne; ali ne uspješe. Kad bi ove četiri općine morale sačinjavati sudbeni pelješki kotar, kao i dosada, a vlada bila sklona, đa ga u sre dište stavi, to središte prilično bila bi Kuna. No, kako je poznato, varoš je Kuna na visoka i nezgodna za činovništvo ; « u istoj općini nema ma ni jedne luke, da bi se tu. iso u središtu mogao smjestiti sud; uz bo oR EVRA pri RR. to nijesu druge općine pristale za Kunu, i tako je sud ostao opet u (Orebićima. u. Što sada? Narodu treba odmoći ; ali kako? Pro- mislilo se, da se zabaci pitanje o prenosu kr. suda sa Orebićk; a da se radi o tom, kako bi se ustrojio novi kr. sud za same općine Janjinu, Kunu i Trpanj. Općina Trpanj iznijela je prva ovo pitanje na ja- vu. Novi sud se nije mogao osnovati u Trpnju, jer je Trpanj na skrajnoj granici sjevero-zapadnoj Pelješca, kao Orebići, jer druge općine nijesu mogle na to pris- tati, jer Orebići imaju sud; ali zato bi bilo najlakše. Dva suda vlada ne bi dala, kao što i nije Pe- lješćanima. Tada bi Orebići morali pod Korčulanski sud, jer korčulanski sud imaće vremenom manje posla, pošto će jedan dan morati vlada, da udovolji Blaćani- ma, te im ustroji sud. U slučaju, da ova kombinacija ovako ispane, te doista općina Orebići dogje pod Korčulu, moći će se tad ozbiljnije i još većim pravom tražiti sud za pome- nute tri općine, Pitanje nastaje, koje bi ga mjesto dobilo, dali Trpanj, Kuna ili Janjina. Trjanj pozitivno ne bi tim više, što evo i sad nije, jer je na kraju kotara, jer ničim ne prednjači drugim varošima. Veli se da ima trgovine; ali danas i Trstenik i Janjina rade sigurno jednako, ako ne više nego Trpanj. Trpanj ima svoju jednu luku, dok Janji- na ima više. osobito Drače i Trstenik, u ovoj se usre- dotočuje gotova sva trgovina, koju vodi općina Kuna i dio Janjinske općine. No svakako je pohvalno nastojanje općine trp- ljanske, da pokreće pitanje, bilo o ustanovljenju ili prenosu suda. S pogleda pravice mora se priznati, da Trpanj nije nikako podoban za sijelo suda, baš isto, kao i Orebići. I Kuna ne bi bila podesna za sijeio tog novog suda, jer je na nezgodnom položaju. tv. Mirne duše možemo i moramo ustvrditi, da bi za sijelo tog novog suda. najzgodnija bila varoš Janjina. Ona je najveća i prva varoš Pelješca. Leži u sredini poluotoka i to taman, gdje je ovaj najuži, tako da ju sa oba mora vežu prometne ceste i luke, Time je s je- dne strane spojena direkte sa Spljetom i Metkovićima, a 8 druge strane sa Dubrovnikom i time dalmatinskim brzoprugama. Kroz samu varoš prolazi »kraljev put“ to je državna cesta od Orebića preko Kune, Janjine, Stona, put Dubrovnika. Opstoji od vreinena Napoleono- vih, za cijelih sto godina austr. vlade nije bila poprav- ljena. I druge razne ceste vode do Janjine. Komunikacije kakve ima Janjina, nema takih gi- jedna varoš rćanska, jer nijedna nije sa oba mora spojena. U Janjini ima mnogo trgovine, osobito duhana, ulja i vina; racijonalno gojilište kamenica, veliki mlini. Janjinska luka Drače udaljena je od varoši če- tvrt sata, a cesta je kolna. Od Drača do Sutvida opet vodi kolna cesta, što ju je izgradio pok. kap. Stj. Bje- lovučić do svoje vilie ,Sutvid“. Drače je na granici do blizu Kleka-Neuina, Za okupacije Bosne u Janjini je bila vojka da čava gra- nicu, U Klek bi mogla jednoć i to skoro, veoma lako doći željeznica, i tu bi vlada pristedila silne troškove, koje ima za čišćenje Neretve. A mogao bi Klek postati i ratnom lukom, čim se definitivno pripoji Bosna mo- narhiji, jer je Klek najbolja naša luka. Ako bi Klek postao ratnom lukom nema dvojbe, da bi se probila i prevlaka stonjska. Naravski, ako se to u daleko budu- ćim vremenima ispuni, procvala bi Janjina i Draće, Svakako vlada mora da računa sa Klekom, pa tom pri- godom mora da i Drače, odnosno Janjina, dobiju neku Veću važnost. Toliko moradosmo istaći važnost ovih luka. I ta- ko što se tiće komunikacija, Janjina prednjači ostalim mjestima. Najglavnije je ipak, da li bi Janjina bila središte po udaljenosti pojedinih mjesta i dali je Janjina bli- ža većem dijelu pučanstva, nego li možda drugo koje mjesto. To su glavne stvari i doista sasvijem govore za Janjinu. Počevši od Dube, zadnjeg sela trpljanskoga, do Ko- zla, zadnjeg sela općine Janjine, onda je taman Janji- na u sredini tog kotara. Stanovništvo općine Janjine i dvaju odlomaka op- ćine Kune, naime : Pijavićina i Osobljave, kojima je svima Janjina blizu, sačinjava većinu pučanstva tog no- voga kotara. Obe općine Kuna i Trpanj imaju samo nekoliko stotina duša više, nego sama Janjina. Uvaživši sve ove prilike i položaj varoši Janjine, njene ceste i luke, trgovinu, zgodne komunikacije, na- predak mjesta, pravu sredinu novog kotara. većinu pu- ka, komu je Janjina najbliža, moramo ustvrditi da bi jedino pravedno sijelo tog novog sudbenog kotara bila Janjina. Naša vlada morala bi jednoć ovo uvažiti i udo- voljiti pravednoj molbi puku, da stvori sud u Blulu i novi u Janjini, pridruživši Orebiće Korčuli, V. Pošto razložismo ovako stvari istinite, moći će svatko, ko se je tim pitanjem zanimao, dobiti bolji po- jam o uašim varošima; a osobito dubrovačka trgovačka komora, koja je naginjala, ili se dapače izrazila za Trpanj. Ona je gledala za cijelo kroz prijateljske, & ne kroz nepristrane naočale. A je li to pravo? Dvojim, da li dotična gospoda u opšte poznaju naših mjesta i luka? Et hoc olim meminisse uivabit. Sa poluot, Rata, 20/III. Pravica Reanin. Op. Ured.: Poznato nam je, a iz ovoga se vidi, koliko je nesloga kriva. Zato i prepuštamo piscu odgovornost. Najbolje bi bilo da se slože svi po pravu i općoj koristi. Slijedi u prilogu.