E ER ii s RS 355 apo rr Općina Dubrovačka metnuta na mike radi 3000 kruni Na 28. proš. marta bila je sjednica općinskog vi- jeća. Prvi predmet na redu bio je onaj o kome svak govori ovih dana, biva prodaja našeg Posata sa strane državnog erara. Iz onoga što je načelnik rekao otvarajuć raspra- vu proizlazi, da nazad nekoliko godina općinska upra- va bila doznala kako se u potaji radi da državni erar | ustupi ono zemljište privatnoj osobi. Općinska uprava zabrinuta radi tih tajnih maki- nacija, odmah se obratila vojničkoj vlasti zahtijevajuć. da bez znanja Općine, koja je radi vodovoda što se na onoj čestici br. 2433. i na česticam br. 1/1 i 3 razgra- njuje interesovana, ništa ne učini a po mogućnosti da joj se rečene čestice ustupe. Na to je prisilila misao da ako bi onaj prostor pao u privatne ruke opskrba grada vodom bila bi me- tnuta u opasnost. Sa vojničke strane izmegju ostaloga u toj prigodi bilo je odgovoreno i ovo: ,da vojničko zapovjedništvo s vojničkih obzira nije u stanju, da rečene zemljišne čestice pred vratima od Pila u Dubrovniku 1/1 i 3 pa jedan dio čestice 2433. bilo putem prodaje, poklo1a ili najma predade u neograničeno odnosno ograničeno vlasništvo, ni Općinskom Upraviteljstvu ni ikakvom drugom tražiocu, niti da pristane na ustup spo: menutih zemljišnih čestica“. Obzirom na to, da na obje prve od spomenutih zemljišnih čestica i ovako postoji služnost javne upo- rabe i da Uglednom Općinskom Upraviteljstvu već od nazad godina pod pridržajem stanovitih uvjeta sa stra- ne vojničke uprave bi pripoznato pravo sagjenja hia- dovitih stabala, prikazuje se posve suvišno da ove zemljišne čestice budu predate u vlasništvo Općini za svrhu podizanja bašta“. ,Na taj način namjeravanom podizanju bašte na tim zemljišnim česticam, isto kako što se dogagia kod zomljišnih čestica u Posatu pred vratima od Pila, ne postoje nikakve dalje zapreke, ako se unaprijed usta- nove sa ,Vojničkom Upravom“ odnosni potrebiti uvjeti, u kojem slučaju nastaje Općinskom Upraviteljstvu ta korist, da Vojnička Uprava za ove zemljišne čestice nebi iziskivala nikakve cijene pripoznanja ili najmovine“. ,Općinskom Upraviteljstvu ostaje slobodno upra- viti e. k. Državnom Ratnom Ministarstvu za kupovna ili najmovnu predaju spomenutih zemljišnih čestica, ali se opaža da Vojničko Zapovjedništvo sa obzirom na gori izložene okolnosti, nebi moglo takvu molbu po- duprijeti“. Očito je da je svak po tome imao zaključiti da vojnička vlast pod nikakvu cijenu nebi ustupila niko me onaj prostor. U isto doba i Općina je ostala zado- voljna tim da»se sa vojničke strane priznaju ona prava radi kojih je bila zabrinuta. Ipak se prevarila. Na 11. aprila t. g. državni erar meće na dražbu naš ,Posat“ koji kako rekosmo naznačen je kao čest 2433/2 premda se ta na mapi ne nalazi, neg prosto čest. zem. 2433. Mislimo 'da treba da općinstvo zna kako se do toga došlo, pak tako da javno mnijenje cijele pokrajine vidi kako se na laku ruku s nama postupa, te da iz- reče svoju osudu. Nazad nekoliko mjeseca došla je na mjesno Rav nateljstvo Financija naredba iz Beča da sklopi pro- daju Posata za 3000 kruna s g. majorom Buch- waldom, koji je morao znati kako stvari stoje. Bilo je nadodato samo da Ravnateljstve u slučaju kad nebi prodaju definitivno sklopilo, čini obaviti procjenu onog prostora. Svak će vjerovati lako da Općinsko Upraviteljstvo nakon najformalnijih očitovanja primljenih u tom po- gledu, a već gori navedenih, da bez Općine ništa u tom poslu neće biti poduzeto, ostalo je iznenagjeno. Dapače stvar je tako izvedena, da Uprava Općinska za to ne bi bila ni doznala, da se nije doznalo, da se javno po naredbi Financijskog Ravnateljstva obavlja zemljišnička procjena. Naknadno se saznalo još to, da ta procjena, učinjena bez obzira na eee koja Općina posjeduje, iznijela je svotu od K 2 Očito je da bi ponuditelj od iki kruna bio uči- nio ne loš posao. Svak u Dubrovniku zna kako se kroz ono zem- ljište razgranjuju konali našeg vodovoda. Osim toga na zemljišničkoj mapi opstoji samo čest. 2433, koja obuhvaća cijeli prostor sa stubama što uz Posat vodi ; a oči čestice 2433/2 nema ni traga, te se uprav ne zna što hoće da metne na dražbu državui erar. Stvar na mapi izgleda tako da sve kuće uz Posat, kad bi se prodaja obavila, ostale bi lišene puta koji vodi do nji- hovih vrata, a njihovi gospodari da dogju doma trebalo bi da idu preko tugje zemlje. Osim toga svak zna da je ono zemljište potrebito Općini kao svagdanji kruh. Svegi a osobito dan danas pitanie je vode za jedan grad od velike važnosti. Za opskrbu iste same države daju kad i kad pojedinim mjestima obilate potpore. U nas obratno hoće da ustupe trećim osobam prostor gdje se podzemni konali našeg vodcvoda razgraniuju. Taj je prostor od starina Općini pripadao, svakako mnogo vi- jekova prije nego je Dubrovnik došao pod austrijsku upravu. Samo dok je ovaj grad bio tvrgjava ono zem- ljište bilo je odvisno od vojničke vlasti u toliko u koliko je ona mogla raspolagati s njime u ratne svrhe, na onaj isti način kako su kuće cijelog predgragja Pile padale pod reversalu da se moraju razoriti kad bi to vojnički obziri zahtijevali. To je dalo povoda da se ista vojnička vlast uknjižila kao vlasnica one čestice a sad hoće da ju metne na dražbu bez priznati prava koja je Općina dubrovačka 01 vijekova uživala. Mislimo kad bi bila ova stvar uprav poznata sre- dišnjoj upravnoj vlasti u Beču a e. k. Namjesništvo u Zadru nebi se ništa slična bilo moglo da dogodi. Po našem mnijenju očito izgleda da je bludnja po srijedi i da su na Ministarstvu Financija cijenili da je tu samo neznatni komadić zemljišta od male vrijednosti od 3000 kruna bez tereta i ikakve služnosti. Općina se u takom stanju bila obratila mjesnom e. k. Ravaateljstvu Finaucija, osobito zbog toga da po- nude na dražbi budu samo javne a ne i tajne da se tako može bar vladati što da učini ponudi. je odgovoreno da Ravnateljstvo ne može ništa da učini i da treba di stoji na primljenim naredbama. Općina se nakon toga obratila i na ce. k. Ravnateljstvo Finan- cija u Zadar i na Ministarstvo u Beč, prikazujuć kako stvari stoje; pak da sbaci sa sebe svaku odgovornost prikazala je tužbu proti c. k. Eraru. Samo općinsko vijeće, u sjednici od 28 pr. mj., naložilo je načelniku, da se brzojavno obrati ministar- stvu financija, pokrajinskom financijskom ravnateljstvu i N. Pr. gosp. namjesniku, tražeć da se ta prodaja obustavi. Pri svršetku naglašujemo, da <e šta slična može samo sljediti radi nepozunanstva faktičnih okol- nosti, jer se ne da ni pomisliti da viši upravljajući krugovi navlaš izazivlju slična neugodna pitanja. Naknadno doznajerao da će dražba biti obustav- ljena. Kažu nam da se to ima pripisati osobito '(, P. gosp. Namjesniku. Dapače nam je rečeno, da načelnik poznajući naše upravne okolnosti, bio je svegi uvjeren da toliko mjesna koliko pokrajinska financijalna vlast neće se usuditi da predoče svojim starješinam u Beču ovu stvar i sve njezine zle posljedice u pravom svi- jetlu. Obratio se zato posebno i prestavkom na gosp. Namiesnika i obznanio ga tačno o svemiu, te ga zamo- lio da uloži svoj upliv u svrhu da nam prjeteću pogi- belj odstrani. Držao je da se samo tako može nešto postići u našim prilikama, gdje su ljudi na sve prije spravni, nego da prikažu pod pravim stvarnim vidom osobe i stvari. Hrvatska Vjeresiiska Banka u Dubrovniku. U zadnjem broju našega lista donijeli smo sve po- datke o uspjehu toga našega domaćega zavoda, pa mi- slimo ugoditi našim čitaocima, ako donesemo nekoliko crtica o poslovanju i organizaciji banke. Bilo joj K Hrvatska Vjeresijska Banka utemeljena je doma- ćim kapitalom a uregjena je posve po načelima mo- derne bankovne tehnike te se bavi svim bankovnim po- slovima, ali samo na sigurno. “Njezina poslovnica u Du- brovniku nalazi se na najljepšem položaju u središtu grada. Putniku odmah oko zapne na ukusnim vratima banke i bogatim izlozima, koji se znatno ističu od vra- ta i izloga drugih dučana. Pokećaivo je u taukinoj po- slovnici od svijetle hrastovine u istovjetnom štilu, a čvr- ste blagajne najnovijega sustava sigurne proti vatri i provali. Jednako pokućstvo i blagajne nalaze se kod bankovnih podružnica u Šibeniku i Zadru, koje su ta- kogjer ukusno uregjene. Kod centrale u Dubrovniku i podružnica u Šibe- niku i u Zadru namješteno je već četrnaest činovnika. koji imadu cijeli dan pune ruke posla, da sve tačno i u redu drže. Svi se poslovi riješavaju hitro i bezod- vlačno, tako da nema i nesmije da bude nikakvih zao- stataka u dopisivanju i knjigovodstvu. O svim poslovima odlučvje kod centrale upravno vijeće, u kojemu su ugledne osobe našega grada a ima i nekoliko vanjskih članova. Imena smo im donijeli u zadnjem broju. Svi poznamo članove upravuoga vijeća. koji stanuju u Dubrovniku a od izvanjskih je jedan M livoj Crnadak, upravljajući ravnatelj Prve Hrvatske Štedionice, poznat na daleko, kao kapacitet u bankov- noj struci; jedan Frauo Arnold predsjednik Hrvatske Kemercijalne Banke; jedan Stjepan Miletić, hrvatski mecena i književnik; jedan Kornelij Gorup, baakir u Trstu, sin poznatoga riječkoga veletršca Josipa Gorupa, koji je bio pred malo vremena odlikovan od kralja plemstvom i viteštvom. U nadzornom odboru je osim naših dubrovćana koji svi tačno i savjesno vrše svoju dužnost takogjer g. Roberto Leibenfrost iz Zagreba, glavni knigovogja Prve Hrvatske Štedionice, osoba dakle posve sposobna i kompetentna, da nadzire poslovanje jedne banke. I nadziranje, te upravo stroga kontrola, je kod Hrvatske Vjeresijske Banke uvedena i dosljedno pro- vagjana. Počmimo od podružnica. Na čelu podružnica sto- je ljudi: u Zadru, knez Borelli, trgovac Katalinić, Dr. laić. Dr. Narcelić; u Šibeniku, trgovci Bilić i Čikara, Dr. Gazzari, Dr. Krstelj, Dr. ,Smolčić. Sama ta imena jamče nam za red i napredak Ipak je kontrola tako provedena, da centrala ima uvid i u najsitnije poslove podružnica, koje nesmiju zaključiti ni jedan opsežniji posao bez privole *centrale. Podružnice šalju centrali danomice tačni izvještaj o svakom primitku io svakom izdatku. kao i o cijelom poslovanju, tako ida nemože kontroli ništa izbjeći. Glavno knjigovodstvo za podru- žuice vodi se kod centrale u Dubrovniku. gdje je sve usredotočeno. Centrala u Dubrovniku šalje opet danfna dan pre- pise blagajničke knjige i prime note u Zagreb. da bu- du mogli nju kontrolirati [članovi upravnoga vijeća i nadzornoga odbora, koji su onamo nastanjeni, Poslije zaključka posla pregleda se blagajna svaku uboga ve- ćer, a osim toga obavlja se od strane nadzornoga od- bora stvarna revizija blagajae i čijeloga poslovanja ba- rem svaka dva mjeseca. Na taj način je kontrola pod- puno provedena do u najsitnije tančine a tako valja da i bude, gdje se upravlja sa milijunima tugjih novaca. Iz svega što navedosmo bit će svakomu jasno da je Hrvatska Vjeresijska Banka, sa svojom dioničkom glavnicom od po milijuna Kr., strogom upravom, vještim činovništvom i savjesnom kontrolnom uredbom, zavod vrlo siguran, kojemu može i bogat i siromah mirne du- še povjeriti svoj imetak. bez ikakve bojazni, da će mu teško stečeni novac propasti. Zato je i postigla Hrvatska Vjeresijska Banka ta- ko veliko povjerenje u narodu, da je mogla već prve godine svoga opstanka iskazati se sa milijun i po ;0- vjerenog joj tugjeg novca, te započeti posao druge go- dine sa blizu dva milijuna kruna svoga i tugjega. Koliko će ta glavnica donijeti koristi našim tr- govcima, posjednicima i obrtnicima koji kod banke er- pe jeftine vieresije, nije potreba spominjati, Ali fe po- treba istaknuti važnu činjenicu koja dokazuje, da je u- temeljenjem domaće naše banke postignut znameniti na- predak u narodnom gospodarstvu tim, što je novac u: ložen sada u domaći zavod, ležao prije, skoro badava, kod izvanjskih tugjinskih banaka, noseć koristi svima i svakomu, samo našoj postojbini i našemu narodnomu napredku nikakve, Uvigjavni rodoljubi sakupit će se zato tim jače okolo Hrvatske Vjeresijske Banke; oni, koji obiluju glavnicom, da kod nje ulože; oni, te su vjeresije po- trebiti, da se kod nje služe; da tako ovaj naš zavod bude s vremenom mogao zauzeti prvo li neuzdrmljivo mjesto u našoj pokrajini na uhar sebi i narodu. Sedmični pregled. Naš vladar dolazi u Opatiju dne 4 o. mj., da posjeti tamo švedskoga kralja, te će ostati do 6. Banovina. Poslije pravoslavnog Uzkrsa sastat će se podbori kraljevinskih odbora za sklopljenje financijalne nagodbe s Ugarskom u Budimpešti. Ka- žu, da je došlo do novih potežkoća i da uslijed to- ga nije moguće znati, kad će razpravljanja ovih po- odbor biti dovršena. Sprema se? Novine donese senzacijonalne vje- sti, da ugarske državne željeznice od 26 o. m. ne primaju nikakovih trgovačkih pošiljaka za Bosnu i Hercegovinu, a da bosanske željeznice obustavljajn od 6 do 12 travnja sav [promet radi prevoza četa. Dakle ipak se nešto sprema! Proglašena je osuda proti onim časnicima, koji su silili vojnike kod Bileća, da hodaju e većoj žegi, te su neki od njih poginuli. Bataljuns i zapovjednik, pukovnik Griinzweig, osugjen je na pet mjeseci zatvora, a ondašnji zapovjednik pukovnije, pukovnik Torčk, na dva mjeseca zatvora. Rješeni su časnici Dragoni, Baczynski, Nedeliu i Jaschi. Slaveni i Talijani. Ovih je dana političko druš- tvo »Edinost« u Trstu zauzelo stanovište u pitanju sloge, te pristalo na nju ali na temelju jednakoprav- nosti. Na pretstavku društva je odgovorio predsi. »Slav. sveze« u Beču zast. Šušteršić, da dogovori zastupnika nijesu bili obvezatni, a da je pregovara- nje prepušteno zast. Spinčiću, te da će se uzeti po- svema u obzir interesi primorskih Hrvata i Slovenaca, te se sve voditi u sporazumu sa pouzdanicima pri- moraca. Talijanski djaci su lijepo odgovarali našim. Talijanski djaci su imali u oi zbor te zaključili ne pohagjati sveuč. u Roveretu i tražiti ga u Trstu; žele pomirenje Slavena i Talijana, ali uz uvjet da ostane talijansko djedovstvo netaknuto, te odobravaju postupak djaka prama Nijemcima. »Edinost« primje- ćuje da Slaveni ne prose škole za to da u nje trpa- ju Talijane, nego za sebe i svoju korist, Italija se oružaje? ,Vossische Zeitung“ ima brzojav iz Vanecije, koji potvrdjuje vijesti venecijan- skih listova ,Adriatico“ i,Giornale di Venezia“, da se u mletačkom arsenalu grozničavo radi, da se u ratno stanje opreme tamo nalazeće se oklopnjače, krstaši i torpediniere. Garibaldi i Arbanasi u Rimu. Dne 29 pr. mj. je u kući Ricciotti Garibaldi bila skupština Arbana- sa, koji onamo živu, te se je ustanovio agitacijoni odbor sa devizom: ,Arbanija Arbanasima“. Garibal- di je izabran predsjednikom. Francuska i Engleska sklopiše ovih dana - razum glede kolonija. Potankosti nijesu poznate. Dr- ži se da će ovo uplivisati na približenje Engleske Rusiji i da neće doći za to do sukoba izmegju En- gleske i SORI o-japanski rat. Opaža se da nekoje ber- linske, bečke i londonske prve novine inju kuditi Japance zbog nesposobnosti. Postupak Japanaca krste »nervoznim«, Pronio se glas da Japanci kane iskr- cati čete u Niučvangu, što je vratolomno poduzeće r bi prije morali svladati use u Mandžuriji i flotu for. Arthura. Ruska vojska raste. Prvi okršaji na kop- nu su već počeli. Rusija je već poslala dio baltičkog brodovlja na Istok i kupuje e Europi transportne lagje. Odlučilo se je poslati deset torpediniera na Istok i to — željeznicom! Financije Ruske dobro stoje, dapače i sam »Crveni Križ« imade do 12 mi- lijuna rubalja. Japancima ide gore. Zajma nijesu mo- gli dobiti ni u Engleskoj ni u Americi, a kod kuće već neide. Japanski 2. su na Londonskoj bursi pali od 109 na — njaka. O tom djela napisali su mnogi učenjaci zname nite rasprave u različitim svjetskim učenjačkim listovi- ma, a neki su napisali i posebne knjige. Engieski uče- njak Sir Henri Summer Maine uzme to djelo kao te- melj svoje znamenite rasprave o južnim Slavenima. Zatim Bogišić napiše u francuskom jeziku studiju o običajnom pravu u Rusa; to je bilo prvo djelo, koje je upoznalo zapadna Europu sa pravnim istraživanjima u Rusa. Dulje je vremena radio Bogišić sa svojim pri- jateljem slavnim historičarom Račkim, oko znamenitog 2bornika ,Corpus legum Slavorum meridionaliun.“, što je izdavala akademija u Zagrebu. Bogišić je takogjer o trošku iste akademije izdao veliko djelo ,Pisani za- koni na slavenskom jugu“. Godine 1804. izdao je Bo- gišić w Parizu ,Statut de Raguse*. Taj je zakonik iz XIH. vijeka, a Bogišić ga je prvi tiskao. (Svršiće se.) o Da. Kojige ,Matice Hrvatske“ za g 1903. mMatici“ se je zadnjih godina mnogo prigovaralo i mnogo povlagjivalo. U najnovije doba pako pokazalo se je da nije sve u redu prigodom pitanja 0 ,Viencu*. Prigovori koji su se podizali proti ,Viencu“ i njego: vom deticitu većinom ne stoje. Statistikom smo to i mi kušali dokazati još u božićnom broju, a deficit su uči- nil! u daleko većoj mjeri prijašnji urednici. Ove godine bi još bila potrebna potpora — pa bi se ,Vienac“ na- plaćivao. Ali o ovome se je dosta pisalo i debatiralo, a od s7ih tih javnih prigovora je daleko važnije ovo: Odbor ,Matice“ se vrlo ružno ponio vlastitim članovima od kojih je jedan (Gjalski) potpresjednik društva. Odbor , Matice“ je prepriječio i to da ti od- bornici i na svoju ruku izdaju list dalje i bez potpo- re. On je osuo gluh na pisinje ogromne većine štam- pe, na odziv publike, na peticiju 60torice književnika. Nijesu se sazivaje pravodobno sjednice samo što se pi- tanje ne riješi i t. d. Ovo je daleko važnije od pukih prigovora ,Viencu“, Nekorektnost i bagatelizovanje — ovo je tamna strana, o ovom se u prvom redu radi. OT , 2 keš a e za. LE i PE EE i Sve ovo spominjemo za to, jer se po ovom po stupku vidi, da za odbor ,Matice“ ne djeluje više ni javnost ni sami čisto književni interesi u onoj mjeri u kojoj bi morali djelovati i odlučivati, Neki postrani planovi i interesi pretežu i tako se čini, da je u oči svega ovoga suvišna svaka kritika, svaki savjet, svaki izražaj mnijenja. Ali uza sve to ne emije javnost, da se odreče prava kontrole, Ova kontrola ne smije se pa- ko zamjeniti sa radom ili ,rovarenjem“ proti , Matici“, Kad bi se o tom radilo onda bi bilo najbolje šutiti, onda nebi ni nezadovoljnici išli putem kojim idu. Sve ove kritike rada ,Matice“ u zadnjim godinama dokazuju naprotiv veliki interes javnosti za ovu našu velevažnu instituciju koja je bila i mora da ostane i na dalje je- dino narodnim prosvjetnim društvom bez svake pri- mjese stranačkih ili klikarskih interesa bili oni kojega mu drago pravca. , Maticu“ je diglo baš to, što je ona bila za dugi niz godina gotovo jedina institucija u ko- joj i oko koje su prestajale naše stranačke nastranosti. Danas imademo mi osim. političkih stranaka još i raz: ne kulturne struje i smjerove. Za to bi zadaća ,Mati- ce“ bila da ona i s njima računa, ali da i prama nji- ma udesi svoje ponašanje tako, kao što ga je prije udešavala prama političkom strančarstvu. Nitko nije još tražio da ,Matica“ postane stiegonošom koje ekstremne književne škole, ali se zato traži da daje mjesta sva- koj, jer ona mora da bude žarištem i ogledalom našeg kulturnog života, da stupa sa vremenom naprijed, da ne bude načelnom protivnicom ni jednom smjeru, nego E izmiruje sve. Ovom bi mišlju morali biti sadahnuci svi odbor- nici, pa bi se imali čuvati da ne slaže nikomu i niče- mu, niti izravno, niti neizravno osim hrvatstvu i hrvat- skoj slobodnoj savremenoj kulturi i kultur nim težnja- ma. ,Matica“ zato ne smije biti bojište, nego luka mi- ra za sve. ,Matica“ nije niti samo za knji ževnike niti samo za publiku nego za jedne i druge, Ali najpra- vednije je i najkorektnije to, da u njoj odlučuju oni koji kulturu prestavljaju i stvaraju — knidževnici, Mi nanrativ vidimo da u novije doba upliva ju i neknji- književno-prosvjetnih motiva. Ovo je dokazala afera sa » Viencem“. Sve ove trzavice loše djeluju i na same edicije , Matice“. Pisci nemaju onoga oduševljenja koje bi mo- rali imati, kad bi zaali, da će u ,Matici“ naći onu slobodu i suasretanje koje je potrebno da razvoj kulture. A ni publika ne očekuje više u ,Matici“ naći odraz savremenoga kulturnoga nastojanja naših pisaca. Cijelo se pitanje kreće oko toga, jeli će u ,Matici“ odluči- vati odgojni ili kulturni motiv, jeli će odgoj publike biti konvencijonalan ili slobodan. Dok se to ne riješi dotle će uvijek biti edicije »Matice* neizrazite, dotle će biti s njihovim izborom i za sam odbor kubure. Ovo se vidi vrlo dobro iz edi- cija zadnjih godina, a i iz edicija ove godine. Ove je godine ,Matica“ izdala sedam knjiga. Od toga su dvije naprosto preštampane. Gjalskoga ,Gjur- gjica Agićeva“ je izašla u ,Viencu“ još g. 1889. dakle prije 14 godina. Kad se je htjelo već pretiskavati mo- glo se je pretiskati ,U noći“ od istoga pisca, roman koji je krepči i aktualniji, a daleko manje sentimenta- lan, Cudimo se samo kako su nekoji ocjenjivači ,Gjur gjice“ nedavno prikazivali ovu radnju kao nešto novo- ga, to su nekoji uazrijevali u ovoj radnji — Gjalskijev napredak, drugi pako nazadak, kao da je ,Gjurgjica“ baš sade napisana! Druga pretiskana knjiga su Klaićeve : ,Slike iz slavenske povjesti“, radnje koje su izlazile u ,Viencu“ od godine 1869. pa do nedavna sad jedna, sad druga. Jeli baš ,Matica“ bila zvana da izdaje ovakovu nesustavnu knjigu danas, kad bi bila potrebnija knjiga o savremenom životu slavenskih na- roda, to je drugo pitanje. — Treća knjiga, koja je ve« ćim dijelom preštampana, to su ,Valovi misli i čuvstva“, pjesme dr. Tresića. Kad je ,Matica“ već uvela sustav »probranih pjesama“ naših savremenih pjesnika, dobro je učinila što je i Tresićeva pjesme izdala. Ovome ne bi bilo dakle prigovora. Samo bi i ovdje primjetili još to, da bi se Tresić bio bolj: reprezentirao u , Matici“ sa ,Finis Reipublicae“, njegovim najboljim djelom, ko- ga je svojedobno »Matica“ odbila, — Za ,Cara- Emina“, mošnma vođi da ia i ano pretiskano. Ako radnje, izašle u beletrističkim listovima čita po- priječno 2000 ljudi, ,Zimsko sunce“ je vidio daleko veći broj ljudi, jer se prikazivalo u Zagrebu pred pu- nom kućom mnogo puta, a prikazivalo se je i po po- krajini u svakom većem mjestu. ,Matica“ bi bila mno- go bolje učinila da je izdala drugu, nova dramu, koju je Car iza ,Zim. sunca“ bio napisao. Ovako bi ,Ma- tica“ bila aktuelnija i mi bi imali u rukama jedno Ca- revo djelo više. I tako ostaje od originalnih beletris- tičkih knjiga ove godine izdanih jedino od Milana Še- noe: ,Ban Pavao“, koji je još nepoznat, Jedno nivo djelo doista ne može da reprezentira našu s%vremenu književnost! Ali kad smo već kod preštampav anja, rekli bi još nešto: ako ,Matica“ misli da ne miože dobiti novih dobrih djela, ako ona hoće da prešt ampava — onda bi mogla preštampavati nekoja druga 'zanemarena a vrijedna djela, koja bi za širu javnost zniačila — no- vost. Upozoriti ćomo samo na dva pisca, na Gjuru Tu- rića i pok. A. Kovačića. Djela prvoga danas su gotovo nepoznata, a uz njihovu znatnu literarnu vrijednost imadu i veliko socijalno značenje, Kad je pako ,Ma- tica“ uvela običaj da svakom hrv, kraju poda nešto iz života dotičnoga kraia, čudimo se kako nije našoj Lici, mačem graničaru podala (jela njenoga pisca Gj. Turi- ća. djela razasuta po ,Hrv. Y:li“, ,Balkanu“ i ,Vien- cu“ i ,Dom i Svijetu“, Napokon bi ,Matica“ morala popraviti krivicu što ju je nanijelo naše društvo A. Ko- vačiću pa izdati njegov veličanstveni roman ,U regi- straturi“, Ovakova bi pretiskanja daleko više značila nego ova što nam ih pruža. Od prijevoda je ove godiue izdala ,Matica“ dru- gi svezak pripovjesti poljske teljice E. Orzesskove, a od poučnih kajiga tri i to ; Dr. Markovića; , Dječju njegu“, Dr. Knčera: ,Valovi i zrake“ i Dr. Milobara: »Narodno gospodarstvo“. Ovim edicijama svaka čast. Prva je knjiga korisna, druga je zanimiva, a treća je upravo važna, Pisane su sve i iserpivo, 4 Mi- lobarova je upravo kreata pa je danas i aktuelna, a MEDA A 7