Br. 15.

aut ——mm==u=m==

  

U DUBROVNIKU, 9. Aprila 1904.

Godina XIV.

 

(R\

 

Cijena je listu unsprijeda: 2%
Hercegovinu s poštom: ri £
tarski troškovi. Ko ne vrati list,
polugodište.

kad mu pretplata mine,

sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu 1
odinu 10 kruna, na po godine

5 kruna. Za inosemstvo : 10 kruva i po-
smatra se da_je predbrojen i za došasto

Izlazi svake subote.

Pojedini broj 2 (para.

| Pretplata i oglasi plaćaju

 

frankirsna pisma ne primaju %e.

se upravi , Crvene \lrvatske*
ve, priopćera, zabvale plaća se 40 para po
skaju po pogodbi i uz rasmjerau popust.

u Dubrovniku gdje su utažljivi. Za izja-
Oglasi koji se više puta ti-
vraćaju, & ne-

retku, a za oglase 20 para.
Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne

 

Zaoštrenje krize u ovoj poli monarhije
de danas svoj povod u sveučilišnim pitanjima.
vod, rekosmo, jer uzroci leže daleko dublje.

mačke, narode, jer se'baš u najnovije vrijeme
kazalo kakav je cilj za kojim idu Nijemci na
jim univerzama i kako oni smatraju
parojnosti tek gostima.

Nijemci ovim postupkom sada učinili za sebe
nu netaktičnost.
mačke kulture,

Prosvjetom“,
ših mladića. Dobro je što nas odbijaju.
moramo preguuti da
se,.da se emancipiramo što više i duševno od
manizma.
di u prvom je redu borba za
ciju od Germanstvi.
Svatki narod traži za

Ali

sveučilišta. Vrlo je
na ponovno potaknula pitanje, da ne zaspi.
ju posvema dobijemo. Ova mrvica je sjeme.
će moći donijeti obilna ploda.
oživjeti će zagrebačko sveučilište i megju

gencijom će našom zavladati jedinstven duh.

korak idealu kulturnog. i šlruštvenog ujedinj

Ali time još ne smije
da je težište u Beču.
priznanje ispila. A onda će se morati težište
be prepijeti u Zagreb,
ženje univerze i njeno

fakultetom,
da njome zaveje duk slobode i napredka!

Na skupštini hrvatskih akademićara u Gracu
hvaćen je 24. pr. mj. ovaj
ručiti gospodi hrvatskim zastupnicima na carevin
vijeću i drugim akademskim društvima,
u tom smislu poduzmu slične korake :

dlučiše na skupštini
slijedećim memorandumom na hrvatske poslanike :

Skrajna sredstva,
parlamentarnom zasijedanju
interesa, naravna

PODBLISTAK.
NAD GROBOM

JOZICI LBLAS
učenice ć. k. Preparandija.

1 minula je sva nježna i mlada,

k6 ružica kad u jesen ocvate,

ko sjajna zvjezda što sa neba pada
dok uzdisaji i suze je prate.

Al prhnula je sa doline jada,

ko grličica nad zvjezdice zlate,

gdje nema tuge plača niti nada,

a k novoj seji angjeli se jate.

Zvjezdani vjenac meću joj sred čela,

azurnu halju oko vitog t'jela

i cjelovim ju ljube punim plama,

Majčice stara ded utari suze

ne plači Bog što golupće ti uze,

ona je sretna gore nad zvjezdama.
Prijatelj.

Proviri stoprv zlatno kroza granje

mladosti rane, poput I'jera b'jela,

nazrjje tek život, a duša ga smjela

pozdravi buruo uz srca kucanje.

Sretalo te svuda slatko milovanje,
čistoćom duša ti odisala c'jela,

blaga ko janje, spokojna, vesela.
O mladenačke slatke tvoje sanje!

Al samrt  dogje, zlobno se nasmije
i oviv ruke poljubi ti čelo:

meko ko pamuk, kao mramor b'jelo.
Iz oka tvoga padu suze dvije,

i dok je svjetlo umiralo danje.
uzdahna : ,8 Bogom moje slatke sanje!
P. P. P.

 

 

Za hrvatsko sveučilište.

ovaj povod je od velike važnosti za sve nenje-

djake ostalih
Plaćamo im tolike univer-
ze, pa bigipak morali smatrati, milošću što smije-
mo od Nijemaca učiti nauke. Ako ikada onda su

Oni, koji propovijedaju širenje nje-
odbiše time i najpitomije od sebe.
Ali mi im sa našega stanovišta možemo tbiti samo
zahvalni. Ioficirali su nas dosta i predosta svojow
a ubili duševno i tjelesno većinu na-

dobijemo svatko svoje univer-

Sveučilišna borba što se u ovoj poli vi-
kulturnu  emaucipa-

sebe sveučilište. A mi Hr-
vati? (Neftrežimo nego priznanje ispita zagrebačkoga
dobro što je gradačka omladi-

je čas i sada za ovu Plirvicu“ moramo uprijeti da

Priznanjem ispita
inteli-

znanjem išpita prim skuuti ćemo se opet :a jedan

doćićemo lakše do naše narodue koncentracij>.
borba biti dovršena. Sa-
Od njega treba izvojevati

da se tamo izvojšti osvje-
oslobogjenje od vladinog i
madžaronskog jarma. T rebati će poraditi iz sviju sila
da se naša univerza popuni tehnikom i medicinskim
te dobije valjaue moderne profesore i

memorandum, što će se u-
pa da i ona

Častna gospodo narodni zastupnici na ;carevinskom
vijeću | Hrvatski djaci na visokim školama u Gracu o-
dne 24 ožujka 1904 da se obrate
te odlučiste poduzeti u ovom

na obranu naših narodnih
su posljedica prevrtljivog vladinog po-

našanja i nepravica nam 84 te strane nanešenih. S

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 
  
 

ni korak, kao jedino sredstvo, koje ostaje da se
ima- | hvati u ovim nesnosvim prilikama proti oštećenju
Po-
Ali Megju svim krivicima,
ćamo mi, kao djaci u prvom
po- | gjaju u neposrednoj
svo-
ni život, a to je ovo

sveučilištu u Zagrebu.

Ima već nekoliko vremena, da je
sveučilišta postalo akutno. Cijelo je hrv.
toga izjavljivalo skupštinama svoje želje, cijela je
doljubna štampa 0
ljale ministarstvu volju naroda i u parlamentu
povela riječ. Postigli ipak nijesmo što smo tražili.
će tomu ne posljednji uzrok naša nepostojanost.
je sada čas, da možemo i moramo popraviti
propustili.

Sada, kada u

jed-

sada

ger-

nje svog sveučilišta.
pa dnevni red, te neka združeni
energično zatraže
8-1
bude priznat paritet
koje

ljenja za profesore
Pri-
da diplomi jednog i
enja,

 

Ovu je našu volju

bor- | zapreka, da se pravnicima priznadu ispit, jer se

trijansko pravo i onako već predaje

gusret ustrojenjem posebne stolice za
Što se filozofa tiče moraju im se nauke i ispiti,

čini. Farnaceutima su napokon ispiti položeni u
grebu već sada valjani za cizlitaniju.
Stalni smo da će ovaj

pri-

skom

vati njihove zahtjeve podupirati. K tome će biti

južnih Slavena kad bude slobodan pristup u
u Zagrebu.

mo od njemačkih djaka nego i iz rektorskih usta,
smo tek gostovi, dakle bez ikakovih pravica —
je čas da pretrgnemo sve što nas sapinje.

Baldo Bogišić.

Život i rad.

 

u Zagrebu. Potpunom reciprožnošću razumijevamo,
hrv. sveučilišta sa sveučilištima u
ovoj polovini monarhije t. j. da u Zagrebu obavljene
pauke i tu položeni ispiti juridički kao i oni usposob-
budu priznati valjani za ovu stranu
bez kojekakovih naknadnih ispita u Austriji, nadalje
drugog fakulteta budu bezuvjetno
priznati bez potrebe nostrifikacije. Od zahtjeva potpu-
ne recipročnosti ne smije se ni za dlaku uzmaknuti.

tim lakše ostvariti što ie izis-1
kuje od austrijanske vlade ni najmanjeg troška, nema

to-

ga radošću pozdravljamo i odobravamo taj Vaš odluč-
pri- | će

ših najprečijih prava i uvjeta našeg narodnog postojanja. gijom,
koje tište naš narod osje- | pune
pogledu one, te se dog
našoj okolini, a čije će posljedice
oćutjeti i kašnji naraštaji i po njima cijeli naš narod-
duševno sužanjstvo na tugjim u-
niversama. jer nam je zapriječen put hrvatskom (ljetna. U

pitanje našeg
djaštvo glede

ro-

tome pisala, dok su općine brzojav-
se o tom

Bit
Ali

što smo

parlamentu svaki svijesni i potla-
čeni narod ustaje proti vladajućoj većini, tražeći me-
gju ostalim i ustanovljenje svojih viših učevnih zavoda,
najbolja je prigoda da i Hrvati privedu riješenju pita-
Neka se dakle ovo pitanje stavi
elementi opstrukcije
potpunu reciprožnost hrv. sveučilišta

da

u Zagrebu a osim
toga su hrv. sveučilište i hrv. vlada pripravni doći u
potrebitu struku.

pri-

znati jer nema baš nikakova razloga da im se to ne

Za-

naš zahtjev poduprijeti sa-
veznici u parlamentarnom radu jednako kao što će Hr-

interesu i braće Slovenaca i odgovarati će potrebi svih
sveučilište

Osobito sada, kad se duševno nasilje premeće u
fizično, pa kao opravdanje tome moramo siušati ne sa-

da

sada

Bogišić se je bavio i pravnom povijesti, pa od

njega imamo ove radnje te vrsti:
teljskoga prava u stavom Dubrovniku“,
rična studija o skupštinama,
nicama dubrovačke repuplike i drugih država“,
jedno rusko djelo te vrsti.

vilima dvije uredbe, koje se
nim načelima. S toga napiše Bogišić
,De la forme dite pinokosna“ de la
chez les Serhes et les Croates“.
dinu doživjelo dva izdanja,
u Parizu. Slavenski svijet pozdravio je to djelo
neko iznašašće, te je iste godine bilo prevedeno u
grebu, Biogradu i Petrogradu.

zadruzi, & da nema nikakve sličnosti sa gradskom
telji sa kojom su je do tada

U djelu ,O položaju porodice i

klasičnih gragjanskih zakonika,
Austriji i Franceskoj, ni novi
Njemačkoj, ne osniva se na znanstvenom temelju.
A sada da se malo pozabavimo
šićevim djelom, to jest crnogorskim

jenjenim u pravničkim studijama.
samo oni, koji uz veliku i

 

 

za izradbu takovog zakonika, ali ipak %% je teško

m o-

,Glavnije crte obi-
,Stanak, histo
koje su se držale na gra-
te još
Narodna seoska obitelj je
za Bogišića veoma znamenita uredba za slavensko pravo.
Prijašnji pravnici izjednačivali su je sa gradskim obi-
teljima, što je bilo posve krivo mnenje, te su se često
činile velike nepravice u sudovima, sudeći po istim pra-
osnivaju na sasvim protiv-
znamenito djelo
famille rurale
koje je u jednu go-
jedno u Bruselju, & drugo

kao
Za-

Bogišić je u tom djelu
dokazao, da je mala seoska porodica u južnih Slavena
potpuno jednaka po svom ustrojstvu velikoj seoskoj

obi-

svi učeni pravnici krivo
izjednačivali. To je njegovo pačelo primijenjeno u čr-
nogorskom zakoniku i u hrvatskom zakonu o ŽZadruzi.
nasljedstvu u pravnoj
sistemi“ nastoji Bogišić dokazati, da ni stari sistem
koji se upotrebljava u
sistem upotrebljavan u

najvažnijim Bogi-
zakonikom. Gra
gjanski zakonik je najmučnijim proizvodom i najviše ci-
Njim se mogu baviti
mnogostručnu izobrazbu
potpuno poznavaju pravo. Bogišić je bio uprav stvoren

pri-

S toga se obraćamo zastupnicima hrv. naroda na
carevinskom vijeću i pozivijemo ih, očekivajuć da ne-
zaboraviti glavne interese hrvatskog naroda, te će
što smo ovdje iskazali; da ustanu svom ener-
poduprti od svojih zastupnika. za priznanje pod-
recipročnosti hrv. sveučilišta u Zagrebu.“

— m

li+ ažiti

Ribja mlad, ii mlijeć.

mriještenja, — zimska i
tom vremenu riba po naravnom nagonu iz
dalekog mora na kraj morskih obala dopliva, tražeći
pristojua mjestija za mriještenje, pa najragje odabira
ušće rijeka i pomanje pritoke slatkih vodija u more,

i druge plitke zaljeve u mirnim ponorima i morskim
pećinama.

Kad je koja vrsta ribe puna ikre, naš prosti na-
zove tu ribu ,04 stagjuma“ a jest doisto od dobe,
ali ne za lovljenje nego za prirodno vršenje oploda.
Ikru, budi varenu ili pečenu malo koji slastokušac na-
hodi ukusnu, a sjeme od samca već niko pa ipak vas
taj riblji plod u toj dobi uhvaćene ribe biva uništen,
bez opće koristi; nmi, vremenitu korist — ali istodobnu
posljedičnu štetu — oćuti dotični ribar, koji u silaoj
grabežljivosti ne promisli na posljedice svoga nerazbo-
ritog djelovanja. On znade za dobi i morske predjele,
gdje riba na mriještenje putuje, pa ju čeka taman na
proplivu, oli čak na nje kotilo igje da ju lovi, pa što
ne polovi. rasplaši i sve ribje  rasplogjivanje uništi.

Jeli je to razborito ?

Po istom putu, po kojem je
doplovila, obično se vraća i pametni ribari naprednih
naroda traže ribu loviti na povratku od mriještenja, da
im i za druge godine ribjeg lova nebi pomanjkalo.

Dvije su dobe ribjeg

rod

 

& Kad se riba omriješti, izvršila je svoju prirodnu
zadaću, pa se nebrine više za porod svoj, nego %e vra-
ćg.ra svoje mjesto paše

'ikra opiogjena ostaje dikle ua mjestu mriješte-
pja, izložena prilikam i neprilikam u rasplodu oarav-
nom svom. Ostrani ju iz kotila. pomuti ili samo pro-
mješaj joj u njemu vodu, stavio si u pogibelj ribji plod.

Dobra zdrava ikra biva tamno-smedje boje, leži
na dno vode dokle izvali mlade iz jajašca, & jajašce
neplogjeno ili ti iz drugog uzroka izumrto poblijedi i
na površinu vode doplije.

U našoj okolici, (Ombla i sav šipanjski  za-
ljevu) u toj od naravi obdarenoj ribjoj koljevki, iz ikre
u zimsko doba mlieč izvoli nakon 20 do 30 dana po
mriještenju, i biva sve dotle, dokle se od žutanjca svo
ga u kotilu hrani, crljenkaste nebobjele prozirne boje,
što po vrsti ribe 90 do 40 dana traje.

Kroz to vrijeme biv mlieč u potpunoj nesvjesti
u kotilu od gibanja vode simo tamo nošeno, tako da
ge sa rešetocom loviti može.

Mlieč. što se u nas najviše i najmilije lovi ima
rijetko preko 20 dana života, jer bolja ukusna i
više cjenjena; kasnije  počimlju kostice u mlieču
tvrgjivat i mladu boju promjenjivat.

= | at ————m———=—=—_—=—= ===.

mio rada, kojega su kod drugih naroda izragjivale go-
dina i godina velike komisije, a te su imale pri ruci
stručnih savjetnika, pomoćnika i knjižnica. Nu Bogišić
je i ovim svojim radom pokazao svoj veliki um, svoju
veliku marljivost i energiju. Za malo godina prebrdi
on sve mučnoće i zapreke i preda javnosti svoje veliko
djelo, radi kojega će mu ime ostati neumrlo. Sam knez
Nikola u dva svoja ručna pisma hvali Bogišićevo djelo
do najviše mjere.

Crnogorski gragjanski zakonik steče odobravanje
i pohvale ne samo svega Slavenstva, nego i cijele Eu-
rope, & i u Americi se je 0 njemu pisalo. U mnogim
akademijama čitala su % izvješća o tom monumental-
nom djelu, tako: Dr. Kosto knez Vojnović u jugosla-
venskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Dr.
Janda. Dr. Trakal i Dr. Ružička u Pravničkoj Jednosti
u Pragu, A. Filipov u Moskvi, Dr. Majaron u Pravnom
društvu u Ljubljani, Dareste u Institut de France u
Parizu, Dr. Dickel u Juristen Vereinu u Berlinu. Van
Zuilen u Americi itd. Rasprave i kritike o tom djelu
napisali su Gjorgjević i Vesnić u Biogradu, Vojnović
u Zagrebu, Trakal u Pragu, Hube, Pobjedonošćev i
Spasović u Petrogradu, Zigelj u Varšavi, Altamira u
Madridu, Brissaud u Toulousi it.d. Crnogorski gragjan-
ski zakonik preveden je do sada u pet jezika. Najprvi
je bio franceski prevod, & zatim su slijedili njemački,
španjolski, talijanski i ruski. Talijanski prevod izradio
je umirovljeni predsjednik okružnog suda Dubrovčanin
Antun Martecchini.

Nije nam misao ovdje govoriti 0 duhu i sadržaju
crnogorskog zakonika, jer se to ne može u kratko uči-
niti, ali nam je red istaknuti, da je Bogišić unio u
svoj zakonik mnogo novih stvari, koje se ne nalaže u
drugim sličnim djelima. On je prvi sastavio tehničke
pravničke izraze u mšem jeziku. U njegovu je zako-
niku lijep, čist i prost narodni jezik, kako
rod govori; dok je t drugim zakonicima jezik tvrd i
nezgrapan ; jer zakonodavci ne paze, toliko hoće li šira

 

 

I publika razumjeti njihove izraze ; njima je do sadržaja,

U prošloj godini 1903. prodalo se je preko 2000
kilogr. ribjeg mlieča u našoj ribarnici. Ako procjenimo
k tomu i potrošak na selijima pomorskih obala (Omble,
šipanjskog zaljeva, otoka Šipana, Lopuda, i t. d.) mo-
žemo doista svega toga nemilo uništenoga pomorskog
ploda lanjske godine na 4600 kilogr. proračunati.

Stavimo da bi se bio samo ati dio toga bogo-
darja do potpunog dorasao, t. j. do svoje plodonosne
snage živovanja uzdržao (obično do 3 godine dana) i
naslonimo naše ocjene i izvogjenje ns male vrsti ribe
— recimo gere i srgjele = pa prosudimo na matema-
tičnom temelju naš gubitak ribe sa zločinskim mliečo-
lovom.

Jedan mlieč megju drugim teži 1/6 gr., dakle u
jednom kilogramu ima ih 6000 komada; nasuprot je-
dna gerica oli srgjela teži okolo 40 gr. tako ih ide 25
komada na jedan kilogr.

Nu iz četvrtog;djela lani ponovljenog mlieča —
od 1000 kilogr. — uzgojilo bi se bilo u 3 godine dana
6.000.000 komada odrasle ribe, koja u težini u gori-
naznačenom razmjeru ukupno 240.000 kilogr. sačinjava.

Ali mlieč biva od raznih vrsti ribe, zato u rat-
mjeru veličine ribe od koje prohodi mlieč, stoji i ogrom-
nost štete u našem domaćem gospodarstvu, i doista
nam je ribolov mlieča od svih drugih požaljenih neza-
konosti u ribanju najubitačniji po pase gospodarstvo.

Njemačko zakonodavstvo biva za pojedine ribja
kotila predvidno zaštitljivo, pa strogo zabranjuje u na-
značenih doba svakovrsno ribanje u vodnim predje-
lima, u koje obično morska riba na mriještenje dolazi.
Zabrana lovljenja pojedinih vrsti riba vrši se sa stro-
gošću a prodaja ribe 2a koju traje zabrana, kazni 8%
sa tamnicom.

O uzgajanju ribe o nepristojnostima u ribarštini
o štetonosnom postupanju i o zabranjenim činima u ri-
banju govore podučno razne enciklopedije i zabavni
leksikoni, a za našu užiju domovinu i negdašnji cije-
njeni i zaslužai Gospodarski Poučnik“ godine
br. 2. 4. i 5. pod naslovom: Naša ribarština“.

I vlada i naše slavno zakonodavstvo nijesu u pro-
pisanju korisnih načina u ribanju zaostali, i i

 

strogo zabranili.

Iza svih rastrkanih naredaba i pravilnika za ribar-
štinu, evo nam mjerodavni zakon od 2. kolovoza 1898.
iznimno za Kraljevinu Dalmaciju.

& 1. Za odabranije vrsti ribe pokrajinska politič-
ka vlast, s obzirom na doba njihova mriještenja, usta-
novit će i proglasiti zabranjene rokove.

Ribar će odmah nuždnim oprezom opet
baciti ribe, koje bi u zabranjeno doba zapale
njegove ruke.

$ 2. Za stanovite vode pokrajinska politička vlast,
g obzirom na zemane mriještenja odabranijeh vrsta ri-
be, ($ 1.) kojih tamo više ima, ili ti kojih se odgaja-
nje hoće da powiče, moći će ustanoviti rokove u kojim
će se ribanje sasvim obustaviti, ali to u koliko kad u
dotičnim vodama ima raznih vrsti riba bude moguče
ustanoviti takove rokove, & da se isključenjem lova i

a ne do forme. Bogišić je uz sadržaj pazio i na formu,
a tako je i valjalo da bude, jer je njegov zakonik ve-
ćim dijelom uzakonjenje narodnih uredaba; on je ve-
ćinom uzet iz običajnog nepisanog, a jošte živog m-
rodnog prava.

Do sada je bio govor 0 pravnim Bogišićevim dje-
lima, a sad nam se je malo pozabaviti sa drugim nje-
govim djelima. Od historičnih njegovih djela spominje-
mo ove: ,Sull' Epistolario di Stefano Gradi“, ,Prepiska
lažnoga cara Stjepana Maloga s Dubrovačkom republi-
kom od g. 1771. do & 1773.4, Izvještaj 0 djelu Nila
Popova: Rusija i Srbija“, neobjelodanjene isprave 0
ustanku srpskom početkom XIX. vijeka pod naslovom
,Bogišićeve zbirke“ i veliku historičnu studiju na la-
tinskom jeziku 0 uroti Zrinjsko-Frankopaoskoj objelo -
danjenu u Monumenta Historica“, što izdaje skade-
mija u Zagrebu.

Od narodne književnosti znamenite su ove Bogi-
šičeve radnje: Narodne pjesme iz starih najviše pri-
morskih zapisa“; ,Narodne pjesme 16., 17. i 18. vije-
ka“; ,Poslovjenjeni Cigani u Oraojgori“ i ,0 riječima i
frazama srpskim, koje se nalaze u jednoj prepisci tali-
janskoj 17. vijeka“.

Valja spomenuti, da se Bogišić bavi i arkeologi-
a zanima ga i umjetnost i muzika. Još dok je
najdraže mu je bilo u slobodno vri-

jom,
bio na sveučilištu,

 

 

 

 

ga sam na- | mogi

bi tu proučavao arheologiju
osobito preistoričku. Kasnije bi sve slobodno vrijeme
provodio na naučnim putovanjima, koja su Za nj život,
jer i danas nalazi on u putovanju najbolju zabavu i
odmor od svog učenjačkog rada. Nema države u Euro-
pi. u kojoj on nije obašao važnija mjesta, a neka je
obašao i više puta. Na svojim putovanjima sabire on
svo stvari, koje bi mu mogle služiti u njegovom uče-
njačkom radu. Tako on ima mnoge zbirke, koje se broje

u prve u Europi.
jesika, a uživa veliki glas, sve
Nema ni jedne važnije galerije
zeja u Europi, kojeg on nije obašao.

jeme polaziti muzeje, te

NA HRVATSKA

ž

o RA GG.

sm