skopčano s golemim izdatcima, koji će u nedalekoj bu-
dučnosti postati još veći, pošto družba namjerava na
neko 10 mjesta graditi svoje škole. Sva su ta mjesta
vrio ispostavljenn točke, gdje je naša krv u pogibelji,
da se posvema izgubi. Nastojmo dakle, da još i jače
upremo oko učvršćenja naše družbe.
Kad se je sleglo odobravanje, kojim je skupština
primila to krasno izvješće, ustao je g. Kazimir Jelušić
načelnik grada Kastva i član nadzornoga vijeća, da pre-
«loži skupštini, neka ravnateljstvu podijeli absolutorij
i neka glasuje cijelomu ravnateljstvu u opće a g. bla-
zajvika i tajniku napose zahtalu, koju da se ima uvr-
stiti u zapisnik. Primljeno i to. Za tim je slijedila po-
sljednja točka dnevnoga reda: Možebitni predlozi. Kod
te točke sudjelovali su u raspravama osobito gg. Dr.
Zuceon iz Pule i veleč. g. Berkan, župe upravitelj u
Rakotolama. Gosp. Dr. Zuccon preporučio je ravnatelj-
stvu, da uznastoji oko osnutka stalne mirovinske za-
klade za družbine učitelje i da se pobrine, kako bi se
provelo sustavno sistemiziranje hrvatskih škola u svim
injestima u Istri, gdje takovih škola jošte nema. Gosp.
Berkan je kao dobar poznavalac prilika u porečkom
kotaru, iznio toliko zanimivih i upravo drastičnih crti-
ca o postupanju Talijana c. k. oblasti spram našega
pučanstva u onim krajevima, da je njegov govor bio za
cijelo vrijeme prekidan poklicima najvećeg ogorčanja.
Na koncu je postavio ravnateljstvu na arce osnovanje
škole za sela Foškulin, Dračevac i Monzeb. Ustupa se
ravnateljstvu kao preporuka.
Pošto je još družbin tajnik preporučio narodu, da
%voju djecu šalje redovito u školu, označiv dobar po-
lazak škole kao prvi i glavni uvjet napretku učenika,
ustane g. pretsjednik, da u nekoliko lijepih riječi po-
zdravi skupštinare, da im zahvali na lijepu i uzornu po-
Brešćenski umro. Bolovao je ovo zadnje vrijeme
već dugo i napokon podlegao. S njime gubi naša po-
litička javnost jednu vrlo konciljantnu ličnost i dugo
poštovani most koji je spajao razne oporbene frakcije.
Ali ni on nije mogao ništa, jer nije bio bez predsuda
i jer nije imao dovoljno energije da stvori jaku i je-
dinstvenu stranku. Sada će bez sumnje nastati veliko
pitanje, koga će učiniti presjednikom svojim Bhirv.
str. prava“. Presjedničko pitanje već toliko vremena
tamo smeta radu, pa bi bilo sada vrijeme, da se po-
vjeri vodstvo energičnoj kakovoj ruci — ako je ima.
Brešćenski je uvjek zagovarao slogu i radio na
njoj, ali se često puta vidilo da sloga na silu ne us-
pjeva. I baš onda kad je mislio, da je već sloga sve
opozicije postignuta — baš onda je morao vidjeti kako
je slaganje dovelo do i većega cijepanja od prije i
ponajviše oslabilo njegovu stranku. A napokon je i sam
supotpisao proglas za novi klerikalni list i stranku.
Pokoj mu vječni.
Opet tri mrtvaca. U ovo zadnje doba veliki ljudi
sve na hrpe umiru. Prošle sedmice i opet ukopaše
trojicu i to Magjari svoga velikoga romanopisca M.
Jokaja, Nijemci velikoga slikara Lenbacha, a Česi ve-
likoga skladatelja Dvoržaka. Sva trojica su bili prvaci
u svom narodu i svjetske veličine. Jokaj je upoznao
svijet sa magjarskim životom i povješću. K&nbach je
ovjekovječio svojim portretima sve najveće svoje su-
vremenike njemačke i svjetske. Vrijedno je spomenuti,
da je za vrijeme vatikanskoga sabora naslikao i našega
Strosmajera. Dvoržak pako upoznao je svijet sa sla-
venskom glazbom i narodnu glazbu digao do umjet-
ničkoga vrhunca i savršenstva.
Stanley, znameniti afrički putnik umro je
našanju, da im preporuči neka se danas za dobe poda-
du svojim kućama, čime će najbolje predusresti svakoj
mogućoj napasti sa strane narodnih dušmana te da za-
ključi skupštinu.
Bilo je već 1', poslije podne, kad su se skupšti-
nari razišli uz burno klicanje družbi i Hrvatskoj.
Hrvati! Hrvatice! kupite za našu družbu, kupite
neprestano! Nastojte, kako bi smo i do godine mogli i
opet doći megju narod s utješljivom činjenicom ponov-
nog velikog koraka naprijed na prosvjetnom polju na-
še Istre. Kupite za družbu! Vaši plemeniti i dragi da-
rovi svjedoče ujedno i o veličini i snagi Hrvata, svje-
doče o dobrom srcu i velikoj ljubavi braće, pod okri-
ljem koje omogućeno je i našemu Istranu, da diše i
— žive...
Naprijed! Naprijed za našu družbu!
Sedmični pregled.
U zastupničkoj kuči Biankini i družina upitaše
vladu: a) što je sa uvedenjem hrvatskog jezika u upra-
vu Dalmacije i sa obećanim odgovorom saborskim klu-
bovima; b) hoće li u korist ribarstva u opće povećati
skladišta soli po pokrajini, a ustanoviti uz to solarne
u općini Janjini i Gornjega Primorja; c) kad misli gra-
diti lukobran sa južne strane luke u Dračam i odavna
obećanu obalu; d) i puta preko poluotoka Pelješca.
Interpelirao je jošter glede groznice u Župi dubrovač-
koj. — Dr. Ferri i družina upitaše vladu o uregjenju
lukobrana u Kukljici, a Vuković o gragji lukobrana u
Gradcu.
Dne 10. o. mj. je bilo odgogjeno zasjedanje
carevinskog vijeća. Slavenski i klerikalni delegati za-
ključiše u delegacijama zatražiti referat o Bosni.
Proti izboru zast, Zafrona u delegacije — je pros-
vjedovala hrv. omladina iz Dalmacije, koja se nalazi
na zagrebačkom sveučilištu, jer da to znači neizravno
pomagati vladu. Isto i bečka omladina.
A kad bi se vidio sveštenik, oli fratar, oli lajik,
to bi se trčalo a rotta di collo za poljubit ga u ruku
i javit mu se. A gdje je to sad? Pokojni je Santica
nosio svegi u rukavu smokava i mjendula, ko bi mu
poljubio ruku, temu bi i dao. *
A gdje su i otarići u svakoga od djece,
pa bi se govorilo u koga je bolji iko više ima svijećica.
Vele ti je samo djece bilo istučeno, erbo nijesu
imali dinara da kupu kruha, a iskali bi da kupu karte
pengane i svijećica. Ondašnji život nije ni sjena suproć
današnjemu.
Pak bi se doma činili pročesijuni, činile bi se
bandjerice, nosile, i kvadri viši i manji, križi, pa bi
se pjevsle mise. A ja bi ćio da mi bude sve kako u
crkvi, imo sam sve od robe učinjeno.
Pokojni Dum Stijepo Bazdan sto je blizu mene,
on je imo maajifik otarić i učinio kampanijo su tri
zvona kroz funjsstra, pa bi svi čuli kad bi zvonio.
Ma kako mu je otac bio ,cane senza fede“, bjesti-
matur da nije mogo biti gori, ne bi niko smio doć kad
bi on bio u kući, nego bi se ukrali kad njega ne bi bilo,
Ja bi se češće u njega popeo na sksline isprid
otarića, pa bi svo opipo rukama, da i ja imat budem
tako u mene doma.
Onda nije bilo nevolie koliko sad, jerbo je sve
bilo cjenje. iXo govori da je zaludu bilo cjenje, & da
nije bilo dobiti, ja mu govorim da laže. Ja znam za-
patlija što su imali i po tri butige, erbo su umjeli živjet,
Ko se umio uzdržat bilo je za njega svegi dobiti i ko
se je umio vladat, Pjauci nijesu imali kako nemadu ni
sadašnji. Te sam vam čio rijet, da vidite kako je onda
bilo, a kako je danas.
Onda je Bog i pomago.
Kad se je otac vratio, bilo mi je 18 godina i po.
Bili smo u velikoj tuzi i nevolji, u ono doba,
što je otac bio na Malti. Ona u farestu mjestu, ne
poznavajući nikoga, a prije bi bila umrla, nego u koga
što zapitala. Provali smo i mi djeca i ona tugu i ne-
volju i glad kroz te 13-14 godina.
svegi trgovo, svegi je sto prtina i
češkijeh
bi prodali za ništo. Kad bi mi majka pošla u Mare
Lovrove, češće bi Jom rekla: Moja Mare, ima 3 godišta
da mi nije poslo ništa
U ono doba, kad je kolera bila u Triješću (biće
mi bilo 14-16 god.), bio je ovdi pokojni čirkuo Pavo
Henry
na 10. o. mj. u 62 godini.
Domaće vijesti.
1 Ante vitez Šupuk. Dne 10.f0. mj. umro je u
Šibeniku Ante vit. Šupuk, zastupnik na carevinskom vi-
jeću i dalmatinskom saboru, te dugogodišnji načelnik
Šibenika. Bilo mu je oko 70 godina. Čeličan karakter,
energičan i poduzetan, bio je tipom onih starih boraca
iz dobe narodnoga preporoda u Dalmaciji. Laka mu
zemlja!
Za pučku knjižnicu u Konavlima. ,Prosvjetom
k Slobodi“, viče se na sve strane. I potpisanim je na
srcu da luč prosvjete ogrije i dobri naš konavoski na-
rod, te su namili osnovati pučku knjižicu. S toga se
ovim obraćaju k svim rodoljubnim Hrvatima i prijate-
ljima puka, da ih podupru, bilo knjigama, bilo novcem,
koje se šalje na jednoga od potpisnnih, U Čilipima,
10. svibnja 1904. Odbor: Ivanko Bendiš, Niko Skurić,
Dum Miho Arbulić,
Op. Ur. 1 mi s naše strane toplo preporučamo
svim rodoljubima da podupru ovu prvu pučku kajižni-
cu u našoj okolici. Mi ćemo s naše strane dati neko-
liko knjiga a molimo rodoljube koji imadu da donesu
ili pošalju svoje priloge našemu uredniku, pa da se
sve od jednom pošalje osnivačima. Ujedno preporuča-
mo Hrvatima u ostalim krajevima po okolici da osni-
vaju pučke knjižnice, a ne bi bilo teško pi to, da se
i ovdje kao u Zadru osnuje odbor za pomaganje osnu-
taka takovih knjižnica.
Odlikovinje. Sadanjemu šefu dvorske tvornice or-
gulja braće Rieger u Jigerndorfu, g. Otu Rieger, po-
dijeljen je kao što prije njegovom pokojnom ocu, na-
slov ce. k. dvorskoga graditelja orgulja, što pokazuje da
je sadanje vogjenje posla isto vrijedno kao i prije i da
je lijepo razgranano.
Plovidba Trat-Kotor, Doznajemo da će maskoro
biti obnovljeno putovanje megju Trstom i Kotorom sa
brzim parobrodom ,Hungaria“ od društva Ungaro-
Rešetar, koji se puno sa mnom bolio, hotio me dobro.
U to je došo jedan liječnik, za fregat čeljad od kolere.
Valja da je 1 on zno liječit od oči. Zovne me čirkuo
iza objeda, da dogjem u njega. Bio sam mladićak, a
već sam bio naučio na pamet skaline.
Otrčo sam, da me nebi puška bila stigla, strašeći
se, što me čirkuo zove. Našao sam se u 5 minuta od
«poviše Križa“ (ultima kuća, gdje smo stali), do Biri-
miše. Kad sam došo, vidio me, da sam vas konfuz i
govori mi: ,Što ti je mali, nijesam te zvo za ništa,
nego da te vidi ovi liječnik, može li ti što refat oči“,
Ti liječnik gledo me na sve strumente liječničke,
a govorio je latinski i tudeški, a nešto je malo naški
natuc4.
Bio je & njim liječnik Brešan i para mi se još
jedan treći, koje je Rešetar skupio, da me vidu svi
zajedno. Na svrhu oni prvi liječnik reko je: ,To nije
bio liječnik koji te je liječio, nego je bio veliki tovar,
To su ti, jadan, oni izgorjeli. Jedno ti je bijelo, a dru-
go nije do konca zdravo“. Tako sam se vratio doma.
Čirkuo, kako me je hotio dobro, do bi mi lemozinu
više puta i govorio bi: ,grehota, da je ovi mali slijep“.
On bi bio do ko zna što, da mi je mogo samo jedno
oko rekuperat. Ma zaludu, bilo je više docna.
U to se, kako nam reko, vratio otac s Malte, i
živio s nama još 7 godina. Kad je umro (na 21. Marta
od 74 god.) imao sam 21 godinu. Prije nego je umr'o,
zvo me neki dan prid postelju, i do jedini fjorin, što
ga je imo uza se i jedan prsten falsi u tobočiću od
incerate i reko mi je: ,evo ti ovo, ja ti nemam što
drugo dat. Ti si jadan slijep za tvoju nesreću; valja
da misliš kako ćeš živjet, jerbo nemaš nikoga nego
koje će te možebit i išćerat iz kuće. Ti ćeš
velikoga jada provat. A što ću ti ja, ja li nemam što
drugo nego dat ovo, a misli se sam poslije.“ Ja sam
uzeo ti fjorin, a otac mi je poživio poslije toga još
nekoliko dana, pa kad se je bio podigo, isko mi je
opet da mu štogod dam od onega fjorina, ako ga nije“
sam spengjo, a ja, kako sam bio gulozan na dinare,
trgovca, i vazda mi je #0, što mu on-
:
hodit ma prediku“, jerbo nigda nijesam smanjko u Sv,
Andrije na prediku.
Onda sam bio malo podrasto, Krešila malo pa-
met, kako imam živjet)
od crkava. A za pjevat ne znam je li mi bilo phra.
zvali k sebi.
te simile & difficile trovare“. Glas sam imo manjifik,
& notu ne bi izgubio. Ma sam se grubo vlado. Osto
g
H
zi
kada,
bi čio učinit poviše svijeh.
lemozinam,
Što ih sad ne znam ni stoti dio.
Vazda me on htio dobro. Jedan put me istuko sa štri-
kom (malom štićicom), a unije za zlo. Ja zvo majku, da
Croata i to počam od 210g tekućeg mjeseca. Plovid-
beni redovi za ovu prugu biti će rasposlani do neko-
liko dana.
Nova ljekarnica u Stonu. Javljaju nam da je g. Pe-
ro Matičević dobio dozvolu da otvori u Stonu ljekarnicu.
»Hrv. Kruna“ od 4. o. mj. piše u članku ,Neod-
visnost općina“ megju inim ovo: ,I ako je već uzmakla
slavna većina, i ako je poslala svoj nepokvareni kam-
pion stare struje u ovogodišnja odaslanstva i ako su
drugi kampioni stare struje pošiljali u Listu, što se na-
zivlje organom stranke, ipak mi stojimo s narodnom
strankom u pokliču: branimo općinsku autonomiju. Vas
naš narod mora da bude s njima solidaran, dok i ko-
liko je budu branili. Ni mnenje o toj stranci, ni
programne razlike, nit išta smjede nas di-
jeliti; gdje se bilo kako, bilo koliko isti-
če i brani hrvatska stvar“. Moramo priznati da
smo se iznenadili na to pisanje, jer smo bili vični u
»H. K.“ čitati čitave cikluse članaka proti svim ljudima
i općine i hrv. stranke u Dubrovniku, sijati razdor iz-
megju gospara i radnika, klevetati pojedince i bručiti
ih s namjerom da ih se ozlovolji za javni rad. Mi smo
onda govorili, i svagda, da u narodnim pitanjima mo-
ramo biti složni svi, drago nam je da to sada i ,H. K.“
tako lijepo ističe za pitanje općin&, koje je prevažno.
Ali neka se sjeti, da je i Dubrovnik općina i to hrvat-
ska općina, pa neka pazi drugi put prije nego će uvr-
štavati svakojake bezimene napadaje koji samo slabe
narodne redove.
Hrvatskom narodu u Dalmaciji i Istri. Hrvatski
djaci iz Dalmacije i Istre. tvoj podmladak, na ovom
hrvatskom sveučilištu ponavljamo ti staru a žalostnu
istinu: u ovome hramu znanosti, podignutom pregorom
i žrtvama Hrvata, po nepravednim namjerama tvojih
drevnih dindušmana — gostovi smo; a po njihovim pro-
tuhrvatskim težnjama spriječeni smo, da na materinskom
jeziku dovršimo svoje nauke.
Tvoj podmladak, upravljamo ti i gorku žaobu ;
nametnuto nam gospodstvo ne samo, da je teritorijalno
odtrgnuta Dalmacija i Istra od sirotice nam majke
Hrvatske. već dosljedno svojoj nečovječnoj pohoti, hoće.
da nas Hrvate iz Dalmacije i Istre, odnarodi i kultur-
no i duševno i socijalno; hoće da brat bratu bude tu-
gjin, ne će da brat brata pronikne u dušu, ne dopušta
nam da, upoznavši sg dobro. budemo svi Hrvati, jedni
ne samo imenom, već i u težnjama, u željama, u du-
ševnome radu, u narodnim idejalima, — u svim onim
pozivima, osjećajima i mahovima, koji stvaraju narodna
jedinstva i slobodne narode. Tvoj podmladak — a Bog
nam je svjedok, kako naš to najviše peće — koreći
sebe kan i tebe: što smo do sada uradili, da se bar u
pogledu hrvatskog sveučilišta opremo nepravdama, ko-
jima nas složno šibaju naši neprijatelji? Jest, bilo je
efimernih izjava, molba, govora ; ali nije bilo sustavne,
žilave naprege, koja bi bila uzrujala živce bečkoj gos-
podi, koja bi ih bila podsjetila što hoće narod odlučan
u svojim zahtjevima i svijestan načina kojima da ih
ostvari; da je toga bilo, bila bi uvidila ta bečka gospo-
da, da s narodnom voljom nema titranja i da je ona
barutana, koja bi mogla planuti užasnim požarom.
Tvoj podmladak živom te napokon zaklinje mol-
bom: hrvatski narode u Dalmaciji i Istri okani se mol-
ba, jer nas žalostno iskustvo uči, da ti nijesu uharne,
već su nedostojne za tebe; zahtijevaj izmegju osta-
loga : da svi ispiti, položeni na hrvatskom sveučilištu
u Zagrebu, budu priznati i u zemljama zastupanim na
carevinskom vijeću. Vitalno je ovo pitanje, jer je naj-
uspješnije sredstvo za naše duševno jedinstvo; naši
krvni dušmani to jako dobro znadu, pak mu se jedino
8 toga toliko i protive. U našim narodnim pitanjima
bndi nam glavnom busolom: što u Beču ne će, baš to
mi moramo htjeti.
Tvoj podmladak živim te kune Bogom, ne pro-
pusti načina, dana ni prilike, već uvijek i svagdje zah-
tjevaj, da hrvatsko sveučilište u Zagrebu bude priznato
ravnim drugim sveučilištima. Ovome svome
podaj živa zamaha javnim skupštinama, općin-
skim vijećama, a po gotovo saborskim
sjednicama. Živo, sustavno, odlučno, ponosito, to
zahtijevaj i postići ćeš, što hoćeš: što svijestan i po-
nosap narod hoće, to i može.
Krv tvoje krvi, tvoj podmladak, tebi jedinome
upravljamo ovu svoju vruću molbu, nesebićna je i pro-
žeta je gordim patriotizmom, tifjoj_se ne ćeš ine mo-
žeš oglašiti.
Za akademičare Hrvate iz“ Dalmacije i Istre, —
Zagreb, 6. svibnja 1904. -— Jozo Spasoje Fattori,
Zvonimir Kundić, Vinko Pera, Ivo Grgurina, Rčne ba-
run Lettis, Ivan" Žuvić.
Knajpovo kupalište u Krapini. Javljaju nam odanle,
da je posjet tog domaćeg poduzeća u toliko napredovao
da se je pokazala potreba proširenja kupališta, koje
se je za cijelu polovicu proširilo. Proširenjem kupa-
lištne zgrade postiglo se je, da je hodnik, u kojem se
gosti prije i poslije mrzlog kupanja prošetati mogu,
sada dug 32 metra. Obala kanala odnosno potočića u
kojem kupalištni gosti gaze vodu, zasagjena je tako
gustim omorikama, da su vodu gazeći gosti sasma izo-
lirani od zmatiželjnoga i nepozvanoga općinstva. Sjeno-
koša za hodanje po travi jur je izrigolana, te borovim
zasagjena, te sa najfinijim travnim sjemenjem zasijana.
Na brdo Josipovac uregjen je sasma novi put serpen-
tinama. Direkte od kupalištne zgrade do parka , Dolac“
uregjena je ove godine sasma po novom komfortu pri-
jekim pravcem krasna nova cesta. U perivoju ,Dolac“
se svakog četvrtka i nedjelje priregjaju razni koncerti
i moderne ine zabave. Upravitelj liječilišta g. Okić iz-
daje st ankami list koji izlazi svakog 1. i 16. u mjese-
cu pod naslovom ,Knajpovac“, pa je ina tom polju
polučen tako sjajan rezultat, da se je drugi broj već
morao otisnuti u mnogo većoj množini od prvoga. To
je svakako zasluga onog dičnog muža, kojeg iz Woris-
hofena mnogi gostovi lično poznadu i kojemu sveudilj
još danas ne samo u Krapini, nego i izvan Europe —
polažu toliko povjerenje. Za stanove i opskrbu poskrb-
ljeno je već jur dovoljno. Dne 17 travnja:t. g. otvorila
je ggja Beštelakova Kneippovu restauraciju, uregjenu
tačno po sustavu blagopokojnog prelata Kneippa, te
provigjena jednostavno, ali svom elegancijom duha,
koji odgovara zahtjevima prvog začetnika liječenja hlad-
nom vodom, a koja nosi naslov , Restauracija k Okiću“.
Trebalo bi za to, da bolesni što više posjećuju ovo
neše domaće liječilište. Prospekte i upute daje besplatno
upravitelj i trgovištna općina.
Iz Spljeta nam javljaju, da se je tamo u subotu
prikazivala prvi put drama ,Evica Gubčeva“ od hrv.
spisateljice Zagorke. Spisateljica je sama uvježbala dra-
mu, a diletanti su je iznijeli ujiravo krasno, kao ri-
jetko koju stvar prije, pa da se prema tome vidi, da
bi uz malko više upute mogli još i bolje napredovati
nego do sada. Veliko Splitsko kazalište je bilo dupkom
puno. Drama — u kojoj se kroz historijske zgode mo-
že lako vidjeti da se cilja i na sadonje naše prilike —
uspjela je sjajno. Povladjivalo se je upravo neprestano
i pojedinim riječima, tražilo se je ćak i opetovanje
nekih prizora. Autorica je dobila nekoliko vijenaca i
kita cvijeća, a općinstvo joj je poslije priredilo velike
ovacije. Zanimivo je još i to, da su socijaliste došli
korporativno i povladjivali, pa su se tako u kazalištu
te večeri našli zajedno u općem oduševljenju sa naci-
jonalcima našim. Komad će se još dva puta opetovati.
Javljaju još da pretstava u nedjelju nije bila dozvolje-
na radi tobožnje bojazni od demonstracija. Komesar da
je neprestano stajao za petama autorici, pa ćak i u
me obuče i plako, a majka, da čekam. Ja zaintačio, a
Ivo me tad ispribijo i govorio: evo ti, sad, da imaš
Počeo sam spoznavat, da se valja mučit za živjet.
Počeo sam se mučit, ali me bilo teško sram pitat u
koga, ma je bila revolja, koja me je tiskala i govorila:
hajde! Ako sam imo koji karantan, da sam bio polaba,
da ovako rečem, bio bi sve očistio.
Kakvijeh sam ja dani provo (ne biste mi vi vje-
rovali), u moje mlado doba, za ne speugjat solad.
Po 7 a i po 8 dana ne bi tega vruća izio, nego
kruha, vode, pa bi veće došo jako slab, pa bi tad pošo
štogod izjesti i spengjat, i najeo bi se za 20, 25 i 27
solada (bili su počeli gja soldi). Ti bi se dan pošta-
pio, izio bi po 2 menestre, malo mesa, kruha, vina, pa
bi poslije sam sobom žalio: ,Da nijesam ono izio, sad
bi imo gjus fjorin“. A na se bi vazda gledo kupit. Ja
sam kupio i gaće i košulju crvenu u pokojne Španju-
lice na vrh Pila. Sam bi pošo kupit, jerbo me je gu-
stalo sam kupit, neka sam bio slijep.
Kako su meni siromahu davali, tako ne bi ni ja
zapušto siromahe. Jerbo mi je pokojna majka (bila je
umrla 2 godine prije oca, od 54 god.), svegi govorila:
»ko di siromahu, Bog će mu dat“,
Ovo ne da pogovaram, nego da vam sve po istini
kažem. Bog mi je vazda providio, a jesu li mi izjeli,
jesu, i meni i pokojnom ocu. Da vam sve idem pripo-
vigjet izišlo bi libro kako ono od Sv. Franćeska u sa-
kristiji fratara crnijeh, što ga gladan ne bi mogo ni
podignut.
Ja sam u toliko gja počeo hodit po gradu. Za-
pamtio ulicu po ulicu, tako i po Pilam. Spremo sam
dinare, kad bi što dobio. Meni nije niko ostavio, a vaz-
da me bilo strah od tugjega. Kipio sam na vratima
češće u njih na objedu, Ma sam slabo prolazio s dru-
gom sestrom. Ova se vjerila za nekoga Marina Relju
iz Spljeta, i on me nenavidio. Nijesam mogo ništa izjesti
u kući, Svašta bi mi govorio. A ja što bi isprosio, ot-
hranio sam i njega i djecu više nego om i kupovo i
na njega i na njih sapluna, a on nigda ne bi ćio ku-
pit, nego pretengjo sve od mene, a meni on ništa da
bi ćio dat. Reko bi ženi, kad bi bilo što za izjesti:
»dala si njemu, a ja ću otrovi i crne masti“.
Sestra Kate, što je stala u gradu, imala je za
prijateljicu jednu djevojku Cvijetu. Govori mi jedaa
put Kate: ,Čuješ moj Vlaho, ti se liberaj od hudobe,
a ja sam ti našla drugaricu, ako hoćeš, Cvijetu. Ja
sam š njom govorila“,
Ja tako u tuzi i u nevolji uzmi one moje 2skri-
nje od robe, i što sam imo i moju postelju, pa se uputi
s Konala u njezinu kućicu. I tako se i oženio (bilo mi
je 27 god.). Digo se iz jednoga pakla, a došo u drugi.
Neću da pripovijedam što sam ja š njome provo kroz
9 godink. Sumo ću vam rijet, da je bila lunatika, A
valja da vam rečem, da sam bio vjeren i za neku Lu-
ciju, djevojku kapetana Grubera, a na nju me bila na:
putila jedna stara. Ali kako je ona prva, t. j. Cvijeta,
služila u jednojjboljoj familji, pa bi mi sestri svegi po
štogod donosila, za to me je sestra persvadala za nju,
a 8 Lucijom ne bi arivo ni"progovorit, pa sam je tako
bio abanduno.
Za to mislim da me je Bog i pedeps& s onom
prvom. Možda, da sam uzo Luciju odmah, bio bi bolje ži-
vio. Kad su mi se govorile denuncije, bilo je onih, koji su
jom pošli rijet: ,Vlaho ti se ženi*, a ona: stalo mi
je, neka se ženi koliko hoće“.
Nije se dizala Cvijeta iz postelje, kako je bila bo-
lesna. Kad jedan dan govori mi sestra Lacijina: ,Ti,
Kad bi me vigjeli dijaci doć u crkvu, odma bi me
Pok. dn. Mato Gjupanović reko je: ,Un' orecchian-
sam izgubio glas, čineći note, što
(od soprana), a niko me ne bi
za potegnut višu notu, arbo
Imo sam dobročinaci,
: A ti joj poreći
s moje strane, da dogje. 1 ona je došla i činila od
djevojke okolo moje prve žene. Nakon 9.te godine umrla
Cvijeta, pa tad Luciju ćela poć ća od mene, & ja joj
Sestra mi se Kata bila vjenčala za Iva Moretti.
zašto plakat, Sestra pošla stat & njime, i ja sam bio ,