vrše danas razna omanja društva sa Lloydom; da po- slovni jezik društva bude hrvatski; da barem polovica društvenih Dionica bude položena u Dalmaciji; i da kapetani i mornari budu naši ljudi. a + e Liberalizam. Nekoliko ezaltiranih glava oko mekoliko novina nastavlja proglasivat liberalcem svakoga, pa bio on bis- kup, pop ili fratar — da svjetovnjake i ne spominjem, svakoga koji neće ili ne može da puše s njima u isti rog? Ali zar da si već i radi samog naziva i radi same jedne riječi i biz obzira na njen sadržaj navijestimo rat? Zar da preuzmemo ulogu Don Kišotovih junaka? Dali ćemo se mi Hrvati oduševit za vulgarni libe- ralistični princip i za liberalizam u ime kojeg je jedan član hrvatske liberalne“ većine u zagrebačkom saboru mogao kazati: ,da će Hrvatske nestati u Ugarskoj po »Prirodnom“ zakonu“ ; jer liberalistični princip ,abso- lutne“ slobode vodi ,nuždno“ do potpune despocije i tiranije jačega nad slabijim? Nećemo! Pače se usudjujem kazat, da je taj princip ,ap- solutne“ slobode, koji doista dobro pristaje imperija- lizmu Germanije, u najvećoj i najočitijoj opreci ,s mo- ralnom snagom“, te ,8 ljubavi, skladom i blagosti“, što ih u svijet nosi velika slavenska duša; sa slaven- skim demokratskim duhom ! Pa upravo zato mislim, da trebamo bistrih poj- mova, bar sada kad si u ime liberalizma počesmo da rat naviještamo! Navest ćemo samo riječi jednog od najodličnijih talijanskih biskupa Mons. Jeremije Bonomelli, biskupa u Cremoni iz njegovog pastirskog lista pod naslovom : Pliberalismo ed equivoci“ : »Biječ liberalizam, veli on, jest i samo po sebi u svom značenju do skrajnosti elastičue; a tu joj elas- tičnost još više povećaše stranke političke i religijozne, koje se megjusobno bore: tako da je sve to porodilo takovu pomutnju ideja, da čovjek nebi vjerovao: ali su zato i posljedice od tog pomućenja pojmova teško kobne. Za jedne liberalizam i katolicizam jesu dva iz raza diametralno oprečna, tako da tko je liberalan, prestaje biti katolikom i obratno; drugi pak misle, da se liberalizam može i mora složiti s katolicizmom, bu- duć da on nije nego razvitak principa, koje ovaj u se- bi uključuje“. »Za mnoge riječ liberalizam, a u tom ga se zna- čaju dandanas ponajviše i uzimlje, osobito ga tako shvaćaju oni, koji ga najžešće pobijaju, za to velim liberalizam je znamenje skup svih zala, i znači apsolutno odpadnuće od katolicizma. Ali prije nego se takva što- " god reće braći, koja izjavljuju, da je i njima vjera za- jednička s nama, prije nego li ih se označi kao zablu- gjele i gore od krivovjeraca, prije nego se to učini — treba se bar dva puta dobro promisliti“. »Apsolutna“ sloboda dovodi uvijek prevlasti ja- čega, te postaje najgorim tirjanstvom za slabijega, ali ja govorim o liberalizmu kao sistemu“ političko- religijoznom, ali nikad o liberalcima ili osobama, koje | liberalnu nauku ispovjedaju: jer znadem — a to vrlo rado priznajem — da ima mnogo izvrsnih ljudi, koji izjavljujuć se u teoriji liberalnima i braneći otvoreno sve njegove principe, u praksi su ne samo ljudi čestiti, nego i najbolji kršćani“, ,U nekim se je mjestima po- šlo tako daleko, da se smatra i proglasuje liberalcem, dakle ne-katolikom i onoga, koji znade da podnosi za- Jutale, tko nastoji da protumači u ublažujućem smislu ueke liberalne čine, tko opći s njima onako, kako se to pristoji dobro uzgojenim osobam, tko neće da se zagrije za ono neprestano mapadanje na liberalce, po kome izgleda, da su oni najgori izmet ovoga svijeta“. Odobravaju snošljivost, popuštaju i dobrostivi su do skrajne granice s bogopsovaocima, s nepoštenim, s preljubnicim, s lopovim, s kamatnicim ; ali za one, o kojim sumnjaju da su liberalni — ma bili oni u po- našanju i najpošteniji — za njih nema snošljivosti, za njih nemaju izprike, za njih nemaju ljubavi; njih osu- gjuju bez milosrgja, njih pobijaju do skrajnih granica. USPOMENI ŠIMUNA MARČELIĆA blagopokojnog oca presv. dubrovačkog biskupa. I ti dakle zaklopio, Istina je, dva uzora Oj matori starče dragi, amr'o i. domovini, — Zanjemio ii trjjes ne ori Glasu djece, još u snagi — Na zemaljskoj osovini, Krepka tjela čile snage — Jer mlade upačio, Zdrava srca, ćudi blage? = Bez što b' svijet bio. Svakom stvorusmridonosi, Bolnom ljučtvu, drugog dade RED kose kosi di RE se , Lju ti i rano, Te još duše njeti male, Svojoj , ljuta rano. Na sretnije ideale, Kad okušah djece njima sebe gleda. od O Mai Og pol zm N nd Raj o kobi. saii ili, zar pe zna ti zanago, m! Da mezimcu inilom čed O SA N e je svjeta Da te u grob zatvorili Uz | , Na počinak slatke sanke, iz urana, Slična milje tvoje Priče sluša prošlih dana? Uz utjehe i pokoje. Zar se, starče, ne sjetio Deh sa neba tamo gori Kako su se djeca tvoja, — Gdje se živuješ, Kad bi ono uz njih sio, pjev se ori, Kao o bok svoga znoja, no srećom obiluješ, S tobom vikli i ma tvoja do dva sina, Sjedine ti ? Blag se sjećaj sa visina. Don F. 3. pustoši komad po komad svoje stare kuće skuplja i obnuvlja, koji mora, da sebi stvara i svoj novi dom, a još prije nove domare —- svakako ide najveća za- sluga ono muževa, koji gu u tome pomažu. A kako moderne narode, a osobito male, spaja i reorganizuje duh, a ne sila, prvenstvo ide radnike duševoe, pisce Nikad nijesam mogao da shvatim te dvije mjere, koje mi se čine kontradiktorne. Tko je liberalac i liberalni katolik ? li prihvatiti i ,u teoriji“ liberalistički dogma ,apsolutne“ slobode? Nemože nikako, jer bi tad samu sebe zaniekala. Jer prihvaćenje kao ,teorija“, kao ,dogma“, dovelo bi ju logično do toga da mora priphvatit i princip, da su sve vjere nJe- dnake“, dakle da su sve vjere ,prave“. Ali istina ne može biti nego jedna: što je ,bjelo* nije ,erno“; ,da“ i ,ne“ nemogu biti sinonimi. Taj dakle liberalistični princip ,apsolutne slobode ne može da »Principielno“, u teoriji“, kao ,dogma“ prihvati ne samo ka crkva ili kršćanstvo, ali ni u opće nijedna vjera. 1 Dali je tako isto u ,praksi“, u »&plikaciji“, u »aktuaciji“ principa? To je sasvim drugi posao, sasvim tvornice. Već onda je on uvidio neizmjerni kapital sna- ge što leži u Krki. Ta poduzeća je i kasnije gojio i širio, te Šibenik imade njemu da zahvali svoj industri- jalni napredak. Isprva je Šupuk bio u auto- nomaša, kao što većina naših ljudi. Ali je naskoro uvi- dio oštrim okom potrebe novoga vremena i postao je- dan od najenergičnijih prvaka narodne stranke. Silnom energijom je doveo Šibenik u narodne ruke i uzdržao ga. Bio je demokrat, pobjegjivao je sa pukom i uživao silnu popularnost, ali je uvijek držao i disciplinu. U toj disciplini je bio tvrd i strog, ali napokon — kuda bi bili došli, bez discipline? G. 1870. bio je prvi put bi- ran u dalmatinski sabor. G. 1879. otvorio je veličajni vodovod iz Krke u Šibenik. Iste godine ga Šibenik, Za- \ Hvar, Starigrad i Korćula poslaše u carevinsko vijeće. Popularnost je njegova bila vanredna. ,Ta silna popularnost — piše sada ,Nar. List“ — odgojila je bila u njemu neku despotsku ćud, koju je osjetila i druga stvar; jer drugi je posao dogmatska jednakost prevariti niti je moguće da se megju njima pojavi i njegovu aplikaciju. — (Svršit će se.) Domaće vijesti. Delegacije su otvorene i rade. Min. Goluchovski ne liste za 2 milijuna. ko javljaju peštanske i bečke novine, kralj je zapitao Za tim je kralj proslijedio nagovarati ostale preminula je gospogjica Velka Verona, kćer pokojnog Anto vit. Šupuk. U nedjelju u jutro pokopan je u Šibeniku zast. na carevinskome vijeću i trideset- dio se je g. 1888. Već za rana se počeo baviti indu- strijalnim poduzećima osnivajući na Krki mlinice i narodne. Oni okupljaju duhove, oni ih pridižu i spaj: točku, biva za Zagreb, to je napokon se dao na pisanje historijskih romana' i pre- ne ostavljaju nas beznadnima, nego upućuju na zi s stvorio čitaću publiku, on je približio Zagreb narodu, | života. narod Zagrebu. Ali razvoj je narodni išao dalje. Pri-| simpatijam, Kumičić nas je odvrnuo od susjeda i time kupljali se sve novi elementi, dolazila je nova inteli-| nas uputio na sebe same. Naravni posljedak toga bit gencija i poluinteligencija na poprište. Osvješćivale se | će to, da ćemo morati gledati nas same stvoriti tako- svo šire mase naroda i one su trebale svoga pisca. 1| vima, da odolimo i da se okupimo. Patriotizam Kumi- našle su ga u Kumičiću. On je umio, da popularizuje | čićev, njegova plamena riječ i njegov značaj biti će nam stvar svojih Istarskih Hrvata, on je umio, da poda šti- | pokretačem u tome. U tome je njegova zasluga, u tome vo svim slojevima, on je umio, da predobije žene, a| njegova slava! koju mora da odbije svaka vjera, a drugi opet gragjan- | Sama stranka prava, kad se je pojavila u Šibeniku. ska jednakost, koju napokon zahtjeva i sam princip di- | nom istom žestinom, kojom je nekad Šupuk vojevao stributivne pravednosti, koji mora biti temeljnom ide- proti talijanašima, opro se je on i novoj hrvatskej stran- jom svakoj dobro uregjenoj državi. ,Dok geometri i |Ši, ne birajući sredstva. Nego, hvala Bogu, i prave njihove račune, slijedeć nepogrje- | am u zadnje doba uvidio, da se bez mlagjih ne može, šive principe geometrije i matematike, oni se ne mogu da okorjela protivnost njiua donosi sobom i nazadak narodne misli, pa je prigodom proslave Tommaseove najmanje nesuglasje“. Ali kad geometri i matematičari | Stogodišnjice pružio mlagjima ruku pomirnicu, te na postanu mehaničari i kad radit počmu; kad moraju svo- | koncu doživio i to zadovoljstvo, da ga i pristaše stran- je narise i račune u djelo privest, te se obazirat na | S% Prava lani opet biraše načelnikom; nu on se je za- stvar što ju upotrebljuju, na trenje što se proizvodi, hvalio, osječajući, da to mjesto iziskuje svježu mlagju na sile koje protivno djeluju, na nevještinu zanatlija, | Silu“. Sa Šupukom je pokopan i opet jedan od osta- tad stvar promijeni posve lice, tad se pojavljaju ili taka onih junaka narodne borbe. Energija ovih ljudi umnožavaju poteškoće, i često se dogodi da i najveći bila je željezna. Imali su svojih velikih pogrješaka, ali matematičari bolno uskliknu : prevarili smo se. Ali po- kako da ih ne bude u onim vremenima vječne borbe? grješka onda ne pada na teoretični princip, nego na Glavni izbor tih pogrješaka je bio možda u njihovoj bezobzirnoj energiji i despotizmu. Ali da ima uz inte- ligenciju i novi duh u današnjih ljudi više energije i discipline — ne bi stajali kako stojimo. Slava Anti vit. Šupuku! Šupuk je i Ilidže. Nekako u sredini ravnog sarajevskog po- je u svom eksposeu razlagao položaj i vidi sve u naj-|lja, koje sa sviju strana oklopise vrletne gore i plani- boljem svjetlu. Prema balkanskim državama naglasuje | ne, leži kupalište Ilidža, gdje je već za rimskoga doba susretljivosi, samo glede Turske je rekao, da će se si- opstojala sumporna kupelj. Za otomanske vlade bijaše lom intervenovati, ako se reforme ne provedu. Na do- | sve u primitivnom stanju, no sada je kupalište uregje- govoru sa Titonijem, da nije bilo govora o klauzoli, ali | no posve na modernu. Ta ima desetak ovećih zgrada, da su se odnošaji poboljšali. — Kramatž je zagovarao (u kojima su kupelji, stanovi i svratišta. Da se kupali- misao, da se monarhija odbije od Njemačke a priključi | šte ovako lijepo razvija i povećava, mnogo čini u jed- Rusiji. — Predložen je proračun u kome se traži sve- | nu ruku željeznička pruga, koja onuda vodi put Mo- ga skupa oko tri stotine milijuna za ratne svrhe, Min.|stara a u drugu blizina grada Sarajeva, odakle vozi u Pitreich je kazao, da je to potrebno radi modernizova- | kupalište poseban lokalni voz, koji opći oko 20 puta nja ratnih srestava, a da nije tome povod u časovitoj [ dnevno. Kupelji su sumporne i blatne. Prve su u trim političkoj situaciji. — Delegat Zafron je interpelirao | zgradama. U jednoj ima i veliki bazen, dok su inače glede klauzole i glede Jeronimskoga pitanja. — O bo- | kupelji tako uregjene, da ima u svakoj sobi po jedan sanskom proračunu povesti će se potanka debata. — | ili po dva manja bazena. Kupalište ima lijepe stanove, Odbor ugarske delegacije pristao je na povišenje civil- | koji su smješteni u 4 krasne oveće zgrade, oko kojih su perivoji i cvjetni nasadi. Tu ima i nekoliko dućana Poslije priestolnoga pri otvoru delegacija | i ljekarna, a u hotelu ,Bosni“ je čitaonica, soba za u Budimpešti dne 15. o, mj., Njegovo Veličanstvo car glasovir i igraća soba. Po parkovima su uregjena igra- i kralj Frano Josip I. nagovorio je razne delegate, iz- | lišta sa lawn-teny, eroquet i dr., a omnibusi su uvijek megju kojih i delegata za Dalmaciju D.ra Zafrona. Ka-|u pripremi, da voze gostove u obližnja mjesta, kano što je romantično vrelo Bosne, vrelo Hrasnice, Blažuj Dura Zafrona : Jeste li ovo za prvi put u Pešti? D.r Za-|ili Stup, gdje je katolička crkva i župni dvor. U glaz- fron: Veličanstvo, za prvi put kao delegat; ali godine | benom paviljonu svira vojnička glazba svaki dan. Sara 1867. kao učenik prava, došao sam iz Beča u Peštu, | jevska društva obično priregjuju ovdje svoje ljetne za- da vidim krunisanje Vašega Veličanstva. Kralj :. Od onda | bave, te se takom prilikom okupi na Ilidži na više hi- se je ovaj grad znatno promjenio! D.r Zafron: Da, Ve- ljada naroda. Kako je sada naš grad svezan željeznić- ličanstvo ! Kralj: Jeste li Vi iz Spljeta? D.r Zafron:| kom prugom sa glavnim gradom Bosne, to se eto pru- Ja sam iz Korčule. Kralj: Poznajem dobro Korčulu. — | ža najljepša prilika onima, kojima je potrebno kupanje | u ovakim banjama ili koje vole promijeniti zrak, da Obitelj Verona u Zadru zadesila je ovih dana krenu na romantičnu Ilidžu, koja je i onako u naših velika žalost: u cvijeta dobi, a nakon teške bolesti, dalmatinskih Hrvata stekla prve posjetnike, koji od go- dine u godinu u sve većem broju onamo polaze na li- liječnika Verone, a sestra zastupnika D.ra Adama Ve-|ječenje i na promjenu zraka. U današnjem broju pri- rone i sudskog savjetnika u Trstu D.ra Antuna Verone, | 9Pćujemo oglas tamošnje kupališne uprave, na koju se neka svatko obrati, koji želi imati potanjih obavijesti, Mrtvaci. Ovih dana naredni ljudi upravo hrpimice godišnji načelnik grada Šibenika Ante vit, Šupuk. Ro-| Ymiru. Danas imamo zabilježiti ove smrti: Dne 18. o. mj. u jutro umre je u Zadru svećenik, književnik i pe- dagog Don Mate Nekić i to od kapi. Vrli patriota i Bio je više negativan nego pozitivan, Ali jedan čovjek ju. Naš se narodni život počelo preporagjati i skupljati | ne može sve. Drugi pisci, u prvom redu Gjalski i ostali ono malo našega gragjanstva, ali i ovo je bilo većim | iza njega, proučavali su unutarnje odnošaje nas prama dijelom otugjeno. A da je ono prionulo i u kulturnom | nama. Taj odnošaj je proučavao Šenoa u prošlosti, a smislu uz narodnu misao — to je zasluga naše prepo-| ovi pisci u sadašnjosti. Kumičićeva je zasluga, da je rodne knjige. Ali da je ovo gragjanstvo postalo svi-| proučavao naš odnošaj prama susjedima u prošlosti, a jesno svoje zadaće, te da se zanijelo za jednu središnju | i u sadašnjosti. 1 na ovaj način je on jaka karika u zasluga Šenoe. On je| lancu razvoja naše knjige, a po njoj i našeg novijeg Šenoa nas je okupio oko Zagreba crtajući ga Eugen Kumičić rodio se je 11. siječnja god. 1850. , [ dobio je cio narod, povukao ga za sobom. I mala dje-| u čisto hrvatskom gradiću Berseču u Istri na istočnoj i onaj ( obali. Kumićićev otac zvao se je Tomo, majka Marija, i» | rogjena. Filipaš. Eugen Kumičić učio je normalku u svojem rod- tali Šenoa prikazao unutarnji život Hrvatske Banovine u|nom mjestu i u gradu Kastvu. Gimnaziju je pohagjao prošlosti, Kumičić je prikazao vanjski politički život | na Rijeci, Kopru i, Zadru. Koncem g. 1870. došao je puoga naroda, odnošaj toga naroda prama su- | ma sveučilište u Prag, gdje je bio jednu godinu, & zatim sjedima. U ,Uroti* je prikazao odnošaj Hrvata sa Be-|dvije godine na bečkom sveučilištu, Učio je povjest, čom, u Kraljici Lepoj“ odnošaj naš sa Rimom, a spre- | zemljopis i filozofiju Kad je Eugenu Kumičić svršio taj mao 86, da prikaže odnošaj sa Venecijom i sa Peštom. | fakultet, pošao je u Poreč k nadzorniku srednjih škola, posljedice tih odnošaja, svag- | te ga je zamolio, da ga namjesti, na kojoj gimnaziji. j nadzornik, svećenik iz Dalmacije, sa Taj prezimenom djela, [ na ,ić“, bio je strašan talijanaš. Upita Kumičića, gdje da je zahvaćao u obilnoj mjeri i čitaoce, a ovaj patrio- | je svršio gimnaziju, a kad mu je ovaj odgovorio: Na tizam, koji je kulminirao u tražbini da budemo svoji, | Rijeei!, on, nadzornik, osorno grakne: ,Ne trebamo da tužne | Hrvata !“ Zatim okrene legja Kumičiću . ., . Malo dana zatim pozvao je čestiti Bakotić, gimn. nas same i našu snagu. Kumičić sam nije u svojoj li-| ravnatelj, Kumičića u Spljet. Nastavni jezik bio je ta- djelatnosti propustio upitati se, kakova je ta|da na spljetskoj gimnaziji talijanski, te je Kumičić snaga i jeli dostaje za postignuće ideala. Ali tu | morao podučavati tim jezikom logiku i psihologiju i je on već gledao u jednu ruku život naše inteligencije | hrvatski jezik u višim razredima. — 1z Spljeta, gdje više crno, a opet i jednostrano. U političkom životu | je službovao jednu godinu, pošao je Kumičić u Zagreb, isto tako promatrao jednostrano na& sađsnji divot. | gdje je odslužio kao jeduogodišnji dobrovoljac jednu prijatelj naroda bio je obljubljen od sviju. — U Splje- tu je umro inžinir Božo Matulović, marljiv radnik na narodnoj njivi. Zauzimao se je osobito za ,hrv. radn. zadrugu“. HENNEBERGOVA SVILA samo direktno ! — crna, bijela i šarena od 60 novč. od fr. 11:35 metar, za bluze i odjela. Šalje se u kuću franko i već om carinom. Bogati uzo Tvornica s Henneberg, Zitrich. 30 Hunyadi Janos SAXLEHNEROVA NARAVNA GRKA VODA, djeluje blago, Izvrsna proti nahladama, pokvarenoj pro- bavi, kongestijama itd. 55a) TELE najbolje dijetetično i rashlagjujuće piće, uspješno kod katara u trbuhu i crijevima. U bolestima bubrega i mje- hura preporučena je od najglasovitijih liječnika kao bit- no potpomagajuće sredatvo kod Karlbadskog i drugih kupeljnih liječenja kao i za doliječavanja. 8 .. jedna čaša Rogatačke ,Tem- Pri e ruč a pelquelle“ pospješuje pušta- nje mokraće, pribavlja apetit i pomaže izmjenu tjelesne tvari. ,Styriaquelle“ djeluje inače isto, ali jačje. Brzojavne vijesti o rusko-japanskom ratu LONDON, 15. Maja 5 ura i 30 m. po p. — Daily News u Chicagu donosi ovaj telegram: Japanko brodovlje počelo je jutros bombardovati Dalny i nakon malo zamuklo baterije na kopnu te za tim topovskom vatrom protjeralo ruske čete s njihova položaja; Ja- panci se tada iskrcaše radi kombinovanoga napada na Port-Arthur sa suha i s mora. Daloy je sada po svoj prilici u rukama japanskim. Jednim telegramom dopisnik toga lista saopćuje, kad je njegova lagja došla jutros u visinu Port-Arthura, da su topovi žestoko pucali; više japanskih brodova da je na silu prodrlo u luku. LONDON, 16. Maja u 9:30 sati na večer. — ,Re- uterova agencija“ javlja, da je po jednoj Petrogradskoj depeši u laci Port-Arthura potopljen jedan japanski krstaš. Učinio je to jedan pomorski kadet, sa parnim čamcem. PETROGRAD, 16. Maja u 9:30 sati na večer, — Aleksejev službeno javlja 14/5., da japanska eskadra, koja se je pojavila pred Port-Arthurom 5/5., nastavlja blokiranjem luke. TOKIO, 16. Maja u 9:30 sati na večer. — ,Re- uther“ javlja, da je japanski aviso-parobrod , Miyako“ nabasao 15/5. u Kerrskom zaljevu na minu, te bio ra- zoren. Palo je 8 ljudi. NIOTSCHWANG, 17. Maja 7 ura po p. — Reuter javlja: Dovršeno je napuštanje Niutschwanga, očekuje se da će topnjača ,Siwutsch“ bit razorena. Rusi od- stupiše u potpunom redu. PETROGRAD, 18. Maja 6 ura 30 m. po p. — Te- legram Kuropatkina caru: Na 16. o. m. približiše se 17 parobroda Sjunoetschoen-u i stadoše pucati na ovaj grad; u toliko pet brodova kušali su približiti se obali. Po podne pojaviše se tri velika parobroda suproć rtu kraj varoši Liutsiatuna, za tim se Japanci iskrcaše kod te varoši i upitiše se put Kaitschou-a. Saharov javlja 16. 0. m. da su Japanci nakon toga ograničili izvogje- nje prividnoga iskrcavanja u blizini Sjunoetschoena i Kaitschou-a. Japanski brodovi pucali su na Sjunoet- sehoen. Iza 5% ura japansko brodovlje otplovilo je u južno-zapadnom pravcu. Sve dokle se smrklo osta na vidiku više japanskih brodova. godinu kod pješačke pukovnije br. 53. Zatim je bio dulje vremena u Parizu, pak u Italiji, a onda opet do- šao na bečko sveučilište, gdje je učio francuski i tali- janski jezik, i romanske književnosti kod prof. Mussa- fije. U to pozvalo ga pod pušku — u Bosnu. Što je doživio u Bosni, opisao je n svojem djelu ,Pod puš- kom“. Povratio se iz Bosne nakon strašnih tjelesnih i duševnih patnja i stradanja. Dne 15. rujna 1879. izdan je Kumičiću dekret, da je dobio mjesto u višoj realci u Zagrebu, gdje je podučavao hrvatski i francuski jezik i povjest. Dne 10. studenoga 1879. imenovan bi ,ispituim povjerenikom za francuski jezik kod ispitivanja kandidata, koji žele da se osposobe za učitelje francuskoga jezika“. Godine 1883., koncem prvoga poljeća, napustio je svojevoljno svoje mjesto. Htio je da bude posve slobodan kao spi- satelj i kao izbornik. Eugen Kumičić oženio se je 20. rujna 1882. u Varaždine s Marijom Maršićevom, kćerkom posjednika i gragjanina Jurja Maršića. Ona se je takogjer istak- nula kao vješta spisateljica te je napisala lijep broj pjesama i sastavaka, što je otisnuto u raznim novina- ma pod imenom : Enjuškina. Godine 1884. kasnije izabran bi Kumičić u Va- raždinu kao kandidat stranke prava saborskim zastup- nikom. Nije bio ovjerovljen, jer Kumičić nije bio ugarsko- hrvatski državljanin nego još austrijski, Traženo držav- ljanstvo stekao je 5. ožujka 1885., a 13. ožujka 1885. gradsko mu zastupstvo zagrebačko podijeli pravo gra- gjaostva. U naknadnom izboru u Varaždinu Kumičić bi po drugi put izabran. U slijedeća dva saborska perioda nije Kumičić bio biran. Tek dne 9. prosinca 1893. bio je opet biran u Brodu na Savi, te je bio od tada član sabora do konca travnja 1897. Osim toga bio je Ku- mičić gradski zastupnik u gradu Zagrebu od g. 1892- 1895. God. 1882. i 1883. bio je urednikom , Hrvatske Vile“. God. 1887. i 1888. bio je urednikom , Hrvatske“. Stannjući u Zagrebu od god. 1879., bavio se Kumičić samo književnošću i publicistikom. Bio je predsjednik čiste stranke prava, odbornik Matice Hrv; \ više društava.