sve kulte i t. d. kao ,princip“, kao ,teorija“, kao ,te- za“ t. j. bez obzira na konkretno stanje stvari, jest apsurdno, i to svatko shvaća, tko ima i malo zdrava razuma. Ali kao ,aplikacija u praksi“ u uhipotezi“ t. j. promatrajuć ih obzirom na današnje stanje stvari i kakvi su danas odnošaji država i vlada, ne samo da se može, nego ih treba prihvatiti u interesu same vjere. Htjeti dandanas i u istinu onim državam »koje se zovu i jesu katoličke“ ukinuće ovih sloboda, kao da bi bilo moguće vratit se u vrieme koncila Tridentinskog k pre- ventivnoj cenzuri, k crkvenom sudu, k raznim slobošti- nam i t d., i t. d., znači zahtjevati jednostavno nešto nemoguće : a samo lugjaci traže, što je nemoguće. 'Tu je nauku rječito izložio i onaj velikan, kakav je bio biskup Dupauloup. Neki su vigjeli u njemu he- retika, pače čitavog beresiarhu ; ali on je bio čovjek, koji je shvaćao vremena, u kojim je živio, te se posta- vljao na stanovište, na kojem se jedino crkva može dandanas boriti, sa sigurnošću da će pobjediti. Kad su se na 18. Oktobra 1889. sastali 32 bis- kupa i tri kardinala francuska u Orleans kod podignu- ća njegovog spomenika, nijesu oni sigurno mislili da časte jednog heretika ili heresiarhu: ,vrijeme je već, da se otvori oči !“ Tako eto piše Mons. Geremia Bonomelli, biskup Cremone. Pastirski listovi biskupa Bonomelli očekivaju se u Italiji s najvećom napetošću i zanimanjem. 1 zadnji, pod naslovom: »Dottrine consolaati“ (1904. E. Foroni- Cremona — 50 cent.), a koji je izašao početkom lje- tošnje korizme jako je zanimiv. Za nas svećenike 080- bito je važan onaj dio u kome veli: ,Grmi se u pro- povjedim, konferencam, knjigam i novinam proti bez- vjerju svjetovnjaka, ali jesmo li ikad promislili, da i mi imamo kod toga ne malen dio krivnje?“ Pa zaklju- čuje: manje jadikovaka, manje tužaba, ,Yiše snošlji- vosti prema zalutalim“, više ozbiljnosti u našem načinu življenja, više revnosti, više znanja, više nesebičnosti, (,Danu“, koji uvijek govori o zahvalnosti), napokon Više ljubavi prema svima“. Nije manje važan onaj: O novom stoljeću, koji je našao veliki odjek, pa je izašao i njemački u prevodu prof. V. Holzer-Miinchen 1903. G. Schuh et Comp. 60 pfeniga pod naslovom: ,Das neue Jahrhundert“, koji je pun novih misli. Napokon je nedavno društvo Sv. Ivana Evangjeliste skupilo sve njegove glavnije listove i štampalo ih pod naslovom : »Questioni religiose, mo- rali e sociali del giorno“. Roma 1903. Libreria Cattoli- ca Desciće Lefebore et €. Via Santa Chiara 20-21. vo- lumi 2. lire 6. U tom se djelu nalazi i spomenuti pa- stirski list: ,Liberalismo ed equivoci“. : Iz toga se dakle jasno vidi, koga se samo smije nazvati liberaleem i koju vrst liberalizma crkva osugjuje. Pio IX. govoreć o nekim katoličkim piscima, koji su u težnji izrairenja modernog svijeta s vjerom pošli odviše daleko te za to dobili naslov liberalnih katolika, rekao je: ,Pogriješka te škole jest, što hoće da pro- glasi ,dogmom“ 1 teorijom“ filozofske ideje, u praksi samo ,pohvalne i vrlo zgodne“. Iz tih se dakle riječi Pia IX. jasno vidi, koga je ou smatrao li- beralnim katolikom i kig& 8 onako oštro osudio: One iste dakle, koje kao takove proglasuje i biskup Bono- melli t. j. koji hoće da crkva kao dogma“, kao ,prin- cip“, kao ,teoriju“ prihvati neke ideje. koje prihvatit apsolutno ne može, jer bi time zanijekala samu sebe. Ali ako ne može da ih prihvati kao teoriju, može da ih vrši u ,praksi“, u aplikaciji“, kako veli Bonomelli, jer tu te ideje ,u praksi samo pohvalne i vrlo zgodne“, kako veli Pio IX. Ja bi želio, da nijedan rodoljub taj naziv ne prih- vaća upravo za to, jer je taj naziv do skrajnosti elastičan. Jer kao što riječ klerikalizam može da znači i samo čisto kršćanstvo, a može opet da znači i ono, na što ,Dan“ u članku: ,Kako se svećenstvu vraća“ učka da poznavajući samo površno Hrvatsku, a veoma slabo Dubrovnik odmah pristupa analizi takovog djela kao što je ,Trilogija“ za koje treba specijalnih dubrovačkih študija i — da se tako izrazim — špecijalno dubro- vačkih osjećaja. Za to je i Grabowski skromno rezigoi- rao sa originalnih nazora o Dubrovačkoj Trilogiji i dao lijepu parafrazu krasne Lisičareve kritike, što je izišla u ,Vijencu“. I učinio je vrlo dobro, a iza Lisičarevih misli vidi se posvuda još i ona velika simpatija, koju mladi Poljak imade za sve to 0 čemu piše i to podaje tome reteratu onaj topli inkarnat iskrenosti, koji u 0- vome slučaju možda najbolje nadomjestuje originalne misli. Samo pod kraj u jednoj svojoj opasci stupio je Grabowski na samostalno tlo i čini mi se da je krivo koraknuo. Dokazuje naime, da u Vojnovićevoj ,Trilo- giji“ treba viditi ta konačan misao, da će puk ili bolje rekavši, narod preporoditi Dubrovnik. Meni se čini, da baš toga Vojnović nije btio, da kaše. Trilogija“ hoće, da bude i ona jest u istinu tragedijom dubrovačke du- še, zadnji pojav jedne velike epohe, koja umire bez i bez nasljednika. I to čini baš to umiranje tako veličajnim i tako tužnim, da Vojnović više ne vi- di uskrsnuća, da iza toga zapada sunca neće više za- rudjeti zora. Možda da će jedanputa Dubrovnik se opet dići i biti velik i slavan ali_više neće djelovati te sile, koje su podržavale njegov dosadanji život jer su sile popove, t. j. da istupe iz svih stranaka i osnuju jednu svoju posebnu stranku, a to sve na jer bi to iziskivali vjerski interesi, (to se on ne usugjuje kazat), nego jer da druge stranke popovima nezahvalnošću vraćaju, da- kle iz sebičnih i staliških ciljeva —; tako isto i riječ liberalizam može da znači najrazličitije stvari, od latin- ske riječi ,liberalis“ dakle na — tjesnogrudan, darež- ljiv, širdka pogleda it.d., te od Gundulićeva hvalospjeva slobodi: ,dar u kom sva blaga Višnji nam Bog je do“, do ,apsolutne“ slobode, koja se zadnjoj liniji po- kriva s anarhijom, a u praksi je uvijek slobodom za jače elemente, dotično tiranijom i despotizmom za slabije. Ja sam dakle protivan i jednom i drugom tom nazivu, jer jedan i drugi mogu da znače ne' samo je dan, nego više različitih pojmova, jer su jedan i drugi u svom značenju jako elastični. 1 upravo radi te nji- hove elastičnosti u značenju vidjamo više puta, kako se u ime klerikalizma i liberalizma megjusobno bore odlučni muževi, koji bi sudeć po svemu mogli da skup- no za narod rade, kad ih stranačka ili osobna borba ne bi priječila, da od vremena do vremena sami sebe upitaju: a što nas zapravo jedne od drugih dijeli, da ge tako borimo? Skrajna elastičnost tih riječi čini, da oni kojih je glavna zadaća da u ,mutnom love“, a ko- jih je uvijek bilo i uvijek će ih biti i kod nas i drug- dje, mogu da na tako jeftin Inačin pocijepaju duhove i drže živom borbu. te tako izvrstan posao prave; pa bi za to — ponavljam to — najvolio kad bi i jedan i drugi taj naziv rodoljubi što je moguće manje u- potrebljavali. — Katolik sa strane. — lap Brzojavni pozdravi prigodom posvete barjaka ,Gundulić“. SOLNOGRAD. Slavno pjevačko Društvo ,Gun- dulić“ Dubrovnik (Dalmacija.) Pri današnjoj znameni- toj svečanosti u duhu sa svijem srdcem i svom dušom megju Vami najprije se smijerno klanjam geniju, kog slavno ime naše Društvo nosi, pak najučtivije ljubim ruku plemenitoj kumici presvijetloj gospogii Jeli grofi- ci Caboga, te najsrdačnije pozdravljam kuma zamjeni- ka, časne i mile goste sve prisutne i cijelo naše dru- štvo. Daj što skoro Bože, da se srca slože! U to ime nek zaore grla bratska : živjela Hrvatska! Kum Vlaho Bogdan. Ovaj brzojav bje od presjednika odbora preko ban- keta pročitan uz frenetični ,živio kum“, a istodobno s mjesta istomu otposlan slijedeći brzojav : Blagorodnom Vlahu vitezu Bogdanu, Solno- grad. Neopisivim pljeskanjem primljena oduševljena na- zdravica. Plemenita želja kuma izvršila se! Živjeli nam! Uprava, odbor i grsti. BANJALUKA. Daleko od kolijevke svojijeh dje- dova klanjam se hrvatskoj zastavi u vuome gradu svojijeh otaca. Profesur Dr. Milas. BANJALUKA. Današnja slava hrvatske Atene o- ačala hrvatstvo u starome Dubrovniku. Čengić. BANJALUKA. Gdje ljubav, sloga vlada — Tu rop- stvo kleto pada! Slava ,Gunduliću“. Hrvatski Realci. BANJALUKA. U duhu prisustvujemo današnjoj svečanosti uz poklik : pjesmom za dom! Spevuc, pre- sjednik ,Nade“. BANJALUKA. Pjevačice hrvatske. »Node“ pri družuju se današnjoj glavi hrvatske zastave. ' BANJALUKA. Sveta hrvatska zastava bratskoga Društva krijepila hrvatstvo u hrvatskoj staroj Ateni, bila vezom bratske sloge i ljubavi hrvatske ! ,Nad a“. BANJALUKA. Srdačno čestita današnje slavlje Mirko Jović. BEČ. Na ponos hrvatske Atene junački naprijed! Zvonimir“. BEČ. ak ,Gundulićev“ sokolio Dubrovčane na požrtvovni ugodni rad na polju domovine. A, Gjiva- nović, Božo Cvijetković, D. Kušnić, Ferez Franjo i još nekoliko nečitljivih potpisa. BROD NA SAVI. U duhu s vami slavimo slavu vašu, slavu hrvatskog naroda i živjeli | Za ,Davor“: Dr. Brlić, presjednik; Baumeister, tajnik. zzm—————————————————— == S tom kritikom teško, da bi se svak složio, ko pozna- de Kranjčevića, ali svakako je la iskrena i originalna ocjena Zaleske, koja u duši pjesnikovoj traži veze što ga spajaju sa Božanstvom, & svojoj samostalnosti i smje- loj subjektivnosti dostojnija Kranjčevića od one pregr- šti fraza, kojom je većina kritičara nahranila publiku kada su ,Trzaji“ ugledali svijet. U kritici ,Trilogije“ doima nas se prije svega u- godno ono potpuno razumijevanje glavnoga akorda, što odjekuje u Vojnovićevom djelu. ,Sjajna prošlost, koja je umrla gleda ravnodušno na sadašnjost, koja je isto tako ravnodušno poplavljuje. Cijela drama jest kolizija tih dvaju epoka u epigonima. 4 I to pravo razumije- vanje dovelo je g.gjicu Zalesku na najbolji put kako- vim treba ,Trilogiju“ kritično obraditi. Nije to apstrakt- na kritika u kojoj se tako često kida veza sa predme- tom, što bi u ovome slučaju bilo najvećim grijehom, što ga učiniti možemo, nije to izvagjanje iz Vojnovićevog svjeta na temelju pojedinih izraza vidike najfantastič- nije budućnosti, kao što je to sebi — bona fide — do- zvolio Grabowski. već je tu sadržaj nTrilogije“ ispri- čan prosto, bez uplitanja više ili manje blijedih impre- sija. Tako je postupao Mato Lisičar pa je dao jedan od najkrasnijih kritika, što ih hrvatska književnost i- made, na to isto je došla Kristina Zaleska i napisala je stvar dobru i samostalnu. Glavna je stvar za kritiku ove vrsti, da se znadu sd | i i i fi ži ki u it li i i DOBROTA kod Kotora. Prisustvuje slavlju kličuć živjelo, cvalo i starini prezaslužno hrvatsko dru- štvo ,Gundulić“, Dobrotska Čitaonica DOLNJI VAKUF. Duhom prisustvajući današnjoj slavi, kličemo živio ,Gundulić“! jenćeslav Rolin- ger, Zvonimir Koletić. DUGOSELO. Vodio barjak ,Gumdulićev“_ slavni Dubrovnik ujedinjenju Hrvatske. Hrvatska Čitao: nica Dugoselo. JELSA. Gusle sačuvaše hrvatskom narodu uspo- mene junačke prošlosti. Dao Bog da one pospješe i njegovo uskrsnuće ! Za H rvatsku Čitaonicu: pre sjednik Doktor Štambuk. KARLOVAC. Bratskom društvu kliče : Živio, cvje- tao, rastao i napredovao dični ,Gundalić“ na čast do- movine, ,Z ora“. ' KONJICA. Velebnoj današnjoj slavi duhom pri- sustvujemo. Živio ,Gundulić“! Hrvats ka Čitaonica. KOPRIVNICA. Pod novo posvećenim hrvatskim barjakom smjelo napred hrvatskom pjesmom za staru slavu hrvatske Atene bratski kliče hrvatsko pje- vačko društvo ,Podravac“. KORČULA. Uz barjak slobode kog danas razvijaš = zaštitom velikog duha Gundulićeva cvati nam još lje dični druže Hrvatske Atine! Pjevačko druš- tvo ,sv. Cecilija“. KORČULA. Duhom prirosivaje današnjoj slavi želeć da se u Dubrovniku bude uvijek visoko vijati mila trobojnica na čast i slavu Hrvatstva i slavenstva. Uprava hrvatske omladine. KOTOR. Sakupljeni kličemo: cvali i napredovali na čast i diku mile hrvatske domovine. Za prisutne bokeljske Hrvate u pivovari Vrmac Muo Lui. KOTOR. Hrvatska pjesma opajajući nas jednim čuvstvom odgojila narod sposobnim ostvarenju uzviše- nih ideala. Hrvatski dom. KOTOR. Raslo, cvalo, živjelo na diku i po- mos hrvatske, a na slavu neumrlog Gundulića, Ivan Petković. KOTOR. U najvišem duhu hrvatstva pridružajemo se blagoslovu hrvatske troboje. Kotorski Hrvati i Hrvatice na izletu iz Spiča: Marko Kara- man, Josip Jakičević, Miho Bartulica, Gra- cija Bartulica, Lovro Jakičević, Vlaho Asa- nović, Josiv Raabo, Filip Petković, Nikola Sebiesi, Jakob Polovineo, Romeo Fiorelli, Antun Tomas, Tripo Tomas, Hinko Tomas, Petar Wich, Rudolf Svaicek, Josip Srkoje- vić, Tripo Jakičević, Ivan Koradin, Gjuro Marinić, Simo Kocka, Grgur Ivačić, Marija Tomas, Milka Jakičević, Vjekoslava Jaki- čević, Ana Jakičević, Anka Srkojević, Da. nica Ivčić, Tripo Delso. KOTOR. Slavni vaš barjak, koji danas razvijate bio vam na čast i diku, te vas predvodio spasonosnom radu za hrvatsku domovinu. Hrvatski Napredak. KOTOR. Duhom prisustvujem vašem velikom slav- lju. Dao Bog da za niz godina još bolje napreduje u pravoj slozi, miru i ljubavi, tako da unaprijed naša mi- la hrvatska domovina bude slobodna i berićetna. Živje- la Hrvatska! Živjeli članovi ,Gundulića“ ! Pereant iz- dajice! Maks Lui. KUNA. Dr. Čingrija, načelnik. Najučtivije Vas molimo da izvolite zastupati potpisanu pri slavlju po- svete barjaka ,Gundulić“. Općina. KRIŽEVAC. Čestitamo uz drugarsko pozdravlje. Zvono“ Križevac. LJUBUŠKI. Bratskoj slavi se pridružuje i veseli hevštsko pjevačko društio ,irebižal“: i MANDALINA (kraj Šibenika). Pridružujemo se slavlju: cvalo i napredovalo to zaslužno društvo na ko- rist i diku Hrvatske. Od jel hrvatskog sokola u Mandalibi. (Slijedi) Sedmični pregled. Mogju Francuskom i Vatikanom došlo je do spo- ra i opozvan je poslanik na Vatikanu, radi protesta što ga je Vatikan razaslao vlastima povodom posjeta_Lo- ubeta u Rimu. I do sada napeti odnošaji su se još po- goršali, Radikalci francuski traže prekinuće konkordata. Naručbe torpeda kod riječke tvornice upadaju u de i u zadnji Kristnie Zaleske i valja priznati, da je većina njih sasvijem umjestna i pokazuje opet, kako ono živo čuvstvo tradicije i ljubavi prošlih dana što ga nalazimo kod Poljaka utiće na pravo shvaćanje te dra- me svijeta, za koga je tradicije i pr ošlost sve. Ali ima- de i opasaka s kojim se je teško složiti. Osim stvari manjih kojima katkada fali prava prospektiva spome- nućemo samo to, što ggjica Zeleske veli, da scena sa Dešom, premda je samo po sebi lijepa ipak slabi nas* troj (Stimmung) i da se čini, kanda mrtvac, koji je jedanput umro pred našim očima, opet umire i da ostaje u nama utisak kao da ,Allons enfants“ imade dva svršetka mjesto jednoga, Meni se čini, daje upra- vo protivno. Scena sa Dešom, kada iza one buke i galame, kojom prate gospari u grob slobodu svoje o- tačbine Orsat ostaje sam sa svojom neizmjernom boli i sa ljubljenom vjerenicom nije samo slijepa sama po gebi“ već harmonično pristaje u cjelinu i njezin nastroj, a onaj čas kada Deša i Orsat žrtvuju svoju ljubav ve- ličini domovine ne nagovješta drugu agoniju već je to ona ista nasmiljena smrt koja je ubila život staroga Dubrovnika a on je u padu svome ponio sa sobom i sreću Dele i Orsata. Lijepo kaže Mato Lisičar, da je u Dubrovniku i sama ljubav poginula u svojem ponosu pred onim teškim udarcem, a Deša, to je zaista Vesta, koja će na domaćem ogujištu ugasiti vjekovnu vatru, koja više ne imade koga, da grije. Toliko o kritici gggjice Zaleske. Šteta samo, da uredništvo ,Przeglada“ nije moglo, da shvati, da su gve tri drame ,Trilogije“ jedna cjelina, koja se no smije ,na rate“ ocijenjivati pa je za volju članaka kao što je n. pr. kritika bez sumnje izvanredno važnoga djela ,Das Rosenkranzgetet im XV. und im Anfaugo - [des XVI. Jahrbunderts“ okrnjila kritiku ,Trilogije“ i dala u jednoj svesci dvije drame a4 obećala u junu nastavak t. j. treću dramu. Ili joj se možda činio važ- niji pametni odgovor , psihologa“ dra Waisa na još mo to upisati u grijeh vrijednome Isnsovcu i neka ite kritike ,na rate“ ode na rovaš blažene slavenske uza- jamnosti. — Budimo radije od srca zahvalni onima, koji kra) svega toga no gube dobre volje i misle o Hrvatima ne samo onda, kada čine antigermanske de- : E : i 2 ! E moustračije već i onda, kada osjećaju i rade. oči. Italija je naručila 50, Rusija 100, Francuska 130, a Austro-Ugarska 120 komada. Česki pravnici obdržavali su u utorak i srijedu svoj vrlo uspjeli prvi strukovni kongres. Prošlog tje- dna su imali u Zagrebu i odvjetnici hrvatski svoj kongres. Boč obdržavali su u Zagrebu i Kra- pini — nahodištu najstarijih ostataka diluvialnoga pra- čovjeka — kongres na duhove, te su bili vrlo lijepo dočekani. Ovo je prvi veći znanstveni kongres u Hr- vatskoj. Srpska skupština biti će naskoro sazvana. To da stoji u savezu sa krunisanjem kralja Petra I. Kruna će biti -— kako kažu — načinjena iz prvoga Karagjor- gjevoga topa i vrlo jednostavna. Pokrajinski sabori osobito češki biti će sazvani odmah nakon svršetka zasjedanja delegacija. Tako je objavio pokr. maršal česki zem. českom odboru. Urotu u Osrigradu hoće da su našle tamošnje oblasti, te je megju inima uapšen i zet sultanov Kei- nal paša. Nakon preslušanja su uapšenici potjerani iz Carigrada. Izgorio jo žrtvonik u Zagrebu na Duhove, u je- zuvitskoj crkvi. U gužvi je onesviješćeno i pogaženo nekoliko osoba. Financijalna nagodba izmegju Hrvatske i Ugarske sve više zanima političare. Šire se razni glasovi : n. pr. da će Magjari poduprijeti zahtjev opozicije za financ. samostalnost (!), da su već prihvatili stanovište kralj. odbora i slično. Pišu magjarske novine, da je počeo posredovati i zlosretni Khuen, koji da dobiva opet sve veći upliv! — Odbori će se još ovoga mjeseca valjda sastati. Pejačević i Šumanović neprestano trče u Peštu, već su posvema shrvani. — Sabor bi se imao sastati 20. Lipnja. Sultan je izrazio ruskom poslaniku u Carigradu svoje nezadovoljstvo nad eksposeom Goluchowskoga. Pomilovani su oni vojni pobugjenici u Bosni, koji nijesu htjeli služiti dalje od 3 godine povodom magjar- ske opstrukcije. Korejanski zastup. na ruskom dvoru otišao je, te po tom kao da Koreja za vrijeme rata prekida odno- šaje sa Rusijom. U Irigu u Srijemu pobuniše se prošle sedmice se- ljaci radi komesacije zemljišta. Krive da su uespretne oblasti. Žandari su pucali i ubijena su 3 seljaka i 1 jedna žena a desetorica su ranjena. JAVNA ŽAHVALA. Sveta je dužnost potpisanika, da nakon dovršene vesele i veličanstvene posvete barjaka hrvatskog pje- vačkog društva Gundulić“ zahvale svoj onoj Gospodi, koja su doprinijela najviše, da ista svečanost teče u potpunom redu i onako veleb..o, kako su se svi mogli osvjeločiti, A ponajprije Uglednoj Onoj Gospodi, koja su nam obitatim svojim doprinosima pružila sredstva, da se ta svečanost obavi, a nakoa toga časnom gospo- jinskom odboru, nak tvrtki Fellinger & Hassinger u Beče., koja je savjestno i na svačije zadovoljstvo izra- dila društveni barjak. Osobita hvala plemenitoj gospogji, vladici Jeli grofici Caboga, koja se udostojala naš bar- jak pod svoju zaštitu staviti, postavši mu kumom, kao što i kumu blagorodnom gospodinu Vlahu vitezu Bog- danu i njegovom časnom zamjeniku gosp. Dr. Roku vi- tezu Mišetiću. Hvala uglednoj mjesnoj Općini, jer je blagoizvoljela po svome gospodinu zastupniku prisustvo- vati koli svečanosti, toli banketu. Hvala takogjer €.i k. vojnim zapovjedništvima ,Grof Lacy“ br. 22 u Dubrov- niku i ,Nadvojvoda Karlo“ br. 3 u Mostaru, koji su nam velikom susretljivošću u svemu pri ruci bili. Hvala prečasnom starini Dum Matu Pišti, koji se je udosto- Još jednu veliku prijateljicu imadu Hrvali a 080- bito Dubrovnik u gospogjici Heleni d' Abancourt, Boravila je više mjeseci u Dubrovniku a da joj to vri- jeme nije bilo samo ugodnim odmorom u njezinim stu- dijama o historiji umjetnosti, kojoj se je posvetila i napisala o tome predmetu ima nekoliko rasprava, koje stručnjaci veoma cijene, dokaz nam je, što je prije ne- koliko tjedana izašla u podliscima »Kuryera Poznanj- skoga“ lijepa silhonetta Dubrovnika. Novih stvari ne nalazimo u tome članku ali nas se ugodno doimlje ona iskrena simpatija, kojom gospogjica d' Abancourt govo- ri o Dubrovniku a tu i tamo upletene opaske svjedo- če, da je dublje zagledala u život dubrovački i uginuli svijet misli i ljepote. Kako doznajem sprema gospogji- ca d' Abancourt dvije interesantne stvari o kojima će mo se zabaviti dok ugledaju svijet. Jedno je opširnije essay o Dubrovnika, a drugo je prijevod Vojnovićeve ,Trilogije“, Prva radnja biće interesantna stoga što je zanimivo, kako će inteligentna Poljakinja sa velikom obrazovanošću osobito u pogledu umj gledati i viditi Dubrovnik a i prijevod ,Trilogije“ nadamo se, da će uspjeti onako, kako imamo pravo očekivati od Helene d' Abancourt prema njezinom poznavanju Du- bruvnika i prema neosporivom njezinom pjesničkom talentu. Na kraju velju da spomenemo još jedn poljski glas premda ne potječe od Poljaka. U krakovskom Czasu“ izašli su feuilletoni mladog hrvatskog literata Julija Benešića pod naslovom: »Predstavnici sa- atske literature“, To je sasvim originalna hrvatskih vremene hrv i samostalna ocjena najglavnijih savremenih pjesnika i pripovjedača poimence : Kozarca, Leskovara, Kranjčevića, Bertića i Vojnovića naravski tek u naj« glavnijim crtama, Sa osobitom simpatijom ocrtan je Vojnović i podana je u kratko ali plastično suština nje- gove pjesničke individualnosti, za koju je naravno naj- važnija radnja veliko mu djelo. Benešićeva kritika i miniature ugodno se razlikuje od kojekakovih literar- nih vijesti sa ,Juga* punim divlje romaatike i još div- ljeg nerazumjevanja, kojom patentirani ovdašnji slave- nofili u raznim pismima iz Zagreba, Ljubljane, Trsta, Beograda ete., hrane e čitalačku publiku. mai NINO JINA