sve kulte i t. d. kao ,princip“, kao ,teorija“, kao ,te-
za“ t. j. bez obzira na konkretno stanje stvari, jest
apsurdno, i to svatko shvaća, tko ima i malo zdrava
razuma. Ali kao ,aplikacija u praksi“ u uhipotezi“ t.
j. promatrajuć ih obzirom na današnje stanje stvari i
kakvi su danas odnošaji država i vlada, ne samo da
se može, nego ih treba prihvatiti u interesu same vjere.
Htjeti dandanas i u istinu onim državam »koje se zovu
i jesu katoličke“ ukinuće ovih sloboda, kao da bi bilo
moguće vratit se u vrieme koncila Tridentinskog k pre-
ventivnoj cenzuri, k crkvenom sudu, k raznim slobošti-
nam i t d., i t. d., znači zahtjevati jednostavno nešto
nemoguće : a samo lugjaci traže, što je nemoguće.

'Tu je nauku rječito izložio i onaj velikan, kakav
je bio biskup Dupauloup. Neki su vigjeli u njemu he-
retika, pače čitavog beresiarhu ; ali on je bio čovjek,
koji je shvaćao vremena, u kojim je živio, te se posta-
vljao na stanovište, na kojem se jedino crkva može
dandanas boriti, sa sigurnošću da će pobjediti.

Kad su se na 18. Oktobra 1889. sastali 32 bis-
kupa i tri kardinala francuska u Orleans kod podignu-
ća njegovog spomenika, nijesu oni sigurno mislili da
časte jednog heretika ili heresiarhu: ,vrijeme je već,
da se otvori oči !“

Tako eto piše Mons. Geremia Bonomelli, biskup
Cremone. Pastirski listovi biskupa Bonomelli očekivaju
se u Italiji s najvećom napetošću i zanimanjem. 1 zadnji,
pod naslovom: »Dottrine consolaati“ (1904. E. Foroni-
Cremona — 50 cent.), a koji je izašao početkom lje-
tošnje korizme jako je zanimiv. Za nas svećenike 080-
bito je važan onaj dio u kome veli: ,Grmi se u pro-
povjedim, konferencam, knjigam i novinam proti bez-
vjerju svjetovnjaka, ali jesmo li ikad promislili, da i
mi imamo kod toga ne malen dio krivnje?“ Pa zaklju-
čuje: manje jadikovaka, manje tužaba, ,Yiše snošlji-
vosti prema zalutalim“, više ozbiljnosti u našem načinu
življenja, više revnosti, više znanja, više nesebičnosti,
(,Danu“, koji uvijek govori o zahvalnosti), napokon
Više ljubavi prema svima“.

Nije manje važan onaj: O novom stoljeću, koji je
našao veliki odjek, pa je izašao i njemački u prevodu
prof. V. Holzer-Miinchen 1903. G. Schuh et Comp. 60
pfeniga pod naslovom: ,Das neue Jahrhundert“, koji
je pun novih misli. Napokon je nedavno društvo Sv.
Ivana Evangjeliste skupilo sve njegove glavnije listove
i štampalo ih pod naslovom : »Questioni religiose, mo-
rali e sociali del giorno“. Roma 1903. Libreria Cattoli-
ca Desciće Lefebore et €. Via Santa Chiara 20-21. vo-
lumi 2. lire 6. U tom se djelu nalazi i spomenuti pa-
stirski list: ,Liberalismo ed equivoci“. :

Iz toga se dakle jasno vidi, koga se samo smije
nazvati liberaleem i koju vrst liberalizma crkva osugjuje.

Pio IX. govoreć o nekim katoličkim piscima, koji
su u težnji izrairenja modernog svijeta s vjerom pošli
odviše daleko te za to dobili naslov liberalnih katolika,
rekao je: ,Pogriješka te škole jest, što hoće da pro-
glasi ,dogmom“ 1 teorijom“ filozofske ideje,
u praksi samo ,pohvalne i vrlo zgodne“. Iz tih se
dakle riječi Pia IX. jasno vidi, koga je ou smatrao li-
beralnim katolikom i kig& 8 onako oštro osudio: One
iste dakle, koje kao takove proglasuje i biskup Bono-
melli t. j. koji hoće da crkva kao dogma“, kao ,prin-
cip“, kao ,teoriju“ prihvati neke ideje. koje prihvatit
apsolutno ne može, jer bi time zanijekala samu sebe.
Ali ako ne može da ih prihvati kao teoriju, može da
ih vrši u ,praksi“, u aplikaciji“, kako veli Bonomelli,
jer tu te ideje ,u praksi samo pohvalne i vrlo zgodne“,
kako veli Pio IX.

Ja bi želio, da nijedan rodoljub taj naziv ne prih-
vaća upravo za to, jer je taj naziv do skrajnosti elastičan.

Jer kao što riječ klerikalizam može da znači i
samo čisto kršćanstvo, a može opet da znači i ono, na
što ,Dan“ u članku: ,Kako se svećenstvu vraća“ učka

da poznavajući samo površno Hrvatsku, a veoma slabo
Dubrovnik odmah pristupa analizi takovog djela kao
što je ,Trilogija“ za koje treba specijalnih dubrovačkih
študija i — da se tako izrazim — špecijalno dubro-
vačkih osjećaja. Za to je i Grabowski skromno rezigoi-
rao sa originalnih nazora o Dubrovačkoj Trilogiji i dao
lijepu parafrazu krasne Lisičareve kritike, što je izišla
u ,Vijencu“. I učinio je vrlo dobro, a iza Lisičarevih
misli vidi se posvuda još i ona velika simpatija, koju
mladi Poljak imade za sve to 0 čemu piše i to podaje
tome reteratu onaj topli inkarnat iskrenosti, koji u 0-
vome slučaju možda najbolje nadomjestuje originalne
misli.

Samo pod kraj u jednoj svojoj opasci stupio je
Grabowski na samostalno tlo i čini mi se da je krivo
koraknuo. Dokazuje naime, da u Vojnovićevoj ,Trilo-
giji“ treba viditi ta konačan misao, da će puk ili bolje
rekavši, narod preporoditi Dubrovnik. Meni se čini, da
baš toga Vojnović nije btio, da kaše. Trilogija“ hoće,
da bude i ona jest u istinu tragedijom dubrovačke du-
še, zadnji pojav jedne velike epohe, koja umire bez

i bez nasljednika. I to čini baš to umiranje
tako veličajnim i tako tužnim, da Vojnović više ne vi-
di uskrsnuća, da iza toga zapada sunca neće više za-
rudjeti zora. Možda da će jedanputa Dubrovnik se opet
dići i biti velik i slavan ali_više neće djelovati te sile,

koje su podržavale njegov dosadanji život jer su sile

popove, t. j. da istupe iz svih stranaka i osnuju jednu
svoju posebnu stranku, a to sve na jer bi to iziskivali
vjerski interesi, (to se on ne usugjuje kazat), nego jer
da druge stranke popovima nezahvalnošću vraćaju, da-
kle iz sebičnih i staliških ciljeva —; tako isto i riječ
liberalizam može da znači najrazličitije stvari, od latin-
ske riječi ,liberalis“ dakle na — tjesnogrudan, darež-
ljiv, širdka pogleda it.d., te od Gundulićeva hvalospjeva
slobodi: ,dar u kom sva blaga Višnji nam Bog je do“,
do ,apsolutne“ slobode, koja se zadnjoj liniji po-
kriva s anarhijom, a u praksi je uvijek slobodom za
jače elemente, dotično tiranijom i despotizmom za slabije.

Ja sam dakle protivan i jednom i drugom tom
nazivu, jer jedan i drugi mogu da znače ne' samo je
dan, nego više različitih pojmova, jer su jedan i drugi
u svom značenju jako elastični. 1 upravo radi te nji-
hove elastičnosti u značenju vidjamo više puta, kako
se u ime klerikalizma i liberalizma megjusobno bore
odlučni muževi, koji bi sudeć po svemu mogli da skup-
no za narod rade, kad ih stranačka ili osobna borba
ne bi priječila, da od vremena do vremena sami sebe
upitaju: a što nas zapravo jedne od drugih dijeli, da
ge tako borimo? Skrajna elastičnost tih riječi čini, da
oni kojih je glavna zadaća da u ,mutnom love“, a ko-
jih je uvijek bilo i uvijek će ih biti i kod nas i drug-
dje, mogu da na tako jeftin Inačin pocijepaju duhove
i drže živom borbu. te tako izvrstan posao prave; pa
bi za to — ponavljam to — najvolio kad bi i jedan
i drugi taj naziv rodoljubi što je moguće manje u-
potrebljavali. — Katolik sa strane.

— lap

Brzojavni pozdravi

prigodom posvete barjaka ,Gundulić“.

SOLNOGRAD. Slavno pjevačko Društvo ,Gun-
dulić“ Dubrovnik (Dalmacija.) Pri današnjoj znameni-
toj svečanosti u duhu sa svijem srdcem i svom dušom
megju Vami najprije se smijerno klanjam geniju, kog
slavno ime naše Društvo nosi, pak najučtivije ljubim
ruku plemenitoj kumici presvijetloj gospogii Jeli grofi-
ci Caboga, te najsrdačnije pozdravljam kuma zamjeni-
ka, časne i mile goste sve prisutne i cijelo naše dru-
štvo. Daj što skoro Bože, da se srca slože! U to ime
nek zaore grla bratska : živjela Hrvatska! Kum Vlaho
Bogdan.

Ovaj brzojav bje od presjednika odbora preko ban-
keta pročitan uz frenetični ,živio kum“, a istodobno
s mjesta istomu otposlan slijedeći brzojav :

Blagorodnom Vlahu vitezu Bogdanu, Solno-
grad. Neopisivim pljeskanjem primljena oduševljena na-
zdravica. Plemenita želja kuma izvršila se! Živjeli nam!
Uprava, odbor i grsti.

BANJALUKA. Daleko od kolijevke svojijeh dje-
dova klanjam se hrvatskoj zastavi u vuome gradu
svojijeh otaca. Profesur Dr. Milas.

BANJALUKA. Današnja slava hrvatske Atene o-
ačala hrvatstvo u starome Dubrovniku. Čengić.

BANJALUKA. Gdje ljubav, sloga vlada — Tu rop-
stvo kleto pada! Slava ,Gunduliću“. Hrvatski Realci.

BANJALUKA. U duhu prisustvujemo današnjoj
svečanosti uz poklik : pjesmom za dom! Spevuc, pre-
sjednik ,Nade“.

BANJALUKA. Pjevačice hrvatske. »Node“ pri
družuju se današnjoj glavi hrvatske zastave. '

BANJALUKA. Sveta hrvatska zastava bratskoga
Društva krijepila hrvatstvo u hrvatskoj staroj Ateni,
bila vezom bratske sloge i ljubavi hrvatske ! ,Nad a“.

BANJALUKA. Srdačno čestita današnje slavlje
Mirko Jović.

BEČ. Na ponos hrvatske Atene junački naprijed!
Zvonimir“.

BEČ. ak ,Gundulićev“ sokolio Dubrovčane na
požrtvovni ugodni rad na polju domovine. A, Gjiva-
nović, Božo Cvijetković, D. Kušnić, Ferez
Franjo i još nekoliko nečitljivih potpisa.

BROD NA SAVI. U duhu s vami slavimo slavu
vašu, slavu hrvatskog naroda i živjeli | Za ,Davor“:
Dr. Brlić, presjednik; Baumeister, tajnik.

zzm—————————————————— ==
S tom kritikom teško, da bi se svak složio, ko pozna-
de Kranjčevića, ali svakako je la iskrena i originalna
ocjena Zaleske, koja u duši pjesnikovoj traži veze što
ga spajaju sa Božanstvom, & svojoj samostalnosti i smje-
loj subjektivnosti dostojnija Kranjčevića od one pregr-
šti fraza, kojom je većina kritičara nahranila publiku
kada su ,Trzaji“ ugledali svijet.

U kritici ,Trilogije“ doima nas se prije svega u-
godno ono potpuno razumijevanje glavnoga akorda, što
odjekuje u Vojnovićevom djelu. ,Sjajna prošlost, koja
je umrla gleda ravnodušno na sadašnjost, koja je isto
tako ravnodušno poplavljuje. Cijela drama jest kolizija
tih dvaju epoka u epigonima. 4 I to pravo razumije-
vanje dovelo je g.gjicu Zalesku na najbolji put kako-
vim treba ,Trilogiju“ kritično obraditi. Nije to apstrakt-
na kritika u kojoj se tako često kida veza sa predme-
tom, što bi u ovome slučaju bilo najvećim grijehom, što
ga učiniti možemo, nije to izvagjanje iz Vojnovićevog
svjeta na temelju pojedinih izraza vidike najfantastič-
nije budućnosti, kao što je to sebi — bona fide — do-
zvolio Grabowski. već je tu sadržaj nTrilogije“ ispri-
čan prosto, bez uplitanja više ili manje blijedih impre-
sija. Tako je postupao Mato Lisičar pa je dao jedan
od najkrasnijih kritika, što ih hrvatska književnost i-
made, na to isto je došla Kristina Zaleska i napisala
je stvar dobru i samostalnu.

Glavna je stvar za kritiku ove vrsti, da se znadu

sd
|
i
i
i

fi

ži

ki
u

it
li

i
i

DOBROTA kod Kotora. Prisustvuje slavlju kličuć
živjelo, cvalo i starini prezaslužno hrvatsko dru-
štvo ,Gundulić“, Dobrotska Čitaonica

DOLNJI VAKUF. Duhom prisustvajući današnjoj
slavi, kličemo živio ,Gundulić“! jenćeslav Rolin-
ger, Zvonimir Koletić.

DUGOSELO. Vodio barjak ,Gumdulićev“_ slavni
Dubrovnik ujedinjenju Hrvatske. Hrvatska Čitao:
nica Dugoselo.

JELSA. Gusle sačuvaše hrvatskom narodu uspo-
mene junačke prošlosti. Dao Bog da one  pospješe i
njegovo uskrsnuće ! Za H rvatsku Čitaonicu: pre
sjednik Doktor Štambuk.

KARLOVAC. Bratskom društvu kliče : Živio, cvje-
tao, rastao i napredovao dični ,Gundalić“ na čast do-
movine, ,Z ora“. '

KONJICA. Velebnoj današnjoj slavi duhom pri-
sustvujemo. Živio ,Gundulić“! Hrvats ka Čitaonica.

KOPRIVNICA. Pod novo posvećenim hrvatskim
barjakom smjelo napred hrvatskom pjesmom za staru
slavu hrvatske Atene bratski kliče hrvatsko pje-
vačko društvo ,Podravac“.

KORČULA. Uz barjak slobode kog danas razvijaš
= zaštitom velikog duha Gundulićeva cvati nam još

lje dični druže Hrvatske Atine! Pjevačko druš-
tvo ,sv. Cecilija“.

KORČULA. Duhom prirosivaje današnjoj slavi
želeć da se u Dubrovniku bude uvijek visoko vijati
mila trobojnica na čast i slavu Hrvatstva i slavenstva.
Uprava hrvatske omladine.

KOTOR. Sakupljeni kličemo: cvali i napredovali
na čast i diku mile hrvatske domovine. Za prisutne
bokeljske Hrvate u pivovari Vrmac Muo Lui.

KOTOR. Hrvatska pjesma opajajući nas jednim
čuvstvom odgojila narod sposobnim ostvarenju uzviše-
nih ideala. Hrvatski dom.

KOTOR. Raslo, cvalo, živjelo na diku i po-
mos hrvatske, a na slavu neumrlog Gundulića, Ivan
Petković.

KOTOR. U najvišem duhu hrvatstva pridružajemo
se blagoslovu hrvatske troboje. Kotorski Hrvati i
Hrvatice na izletu iz Spiča: Marko Kara-
man, Josip Jakičević, Miho Bartulica, Gra-
cija Bartulica, Lovro Jakičević, Vlaho Asa-
nović, Josiv Raabo, Filip Petković, Nikola
Sebiesi, Jakob Polovineo, Romeo Fiorelli,
Antun Tomas, Tripo Tomas, Hinko Tomas,
Petar Wich, Rudolf Svaicek, Josip Srkoje-
vić, Tripo Jakičević, Ivan Koradin, Gjuro
Marinić, Simo Kocka, Grgur Ivačić, Marija
Tomas, Milka Jakičević, Vjekoslava Jaki-
čević, Ana Jakičević, Anka Srkojević, Da.
nica Ivčić, Tripo Delso.

KOTOR. Slavni vaš barjak, koji danas razvijate
bio vam na čast i diku, te vas predvodio spasonosnom
radu za hrvatsku domovinu. Hrvatski Napredak.

KOTOR. Duhom prisustvujem vašem velikom slav-
lju. Dao Bog da za niz godina još bolje napreduje u
pravoj slozi, miru i ljubavi, tako da unaprijed naša mi-
la hrvatska domovina bude slobodna i berićetna. Živje-
la Hrvatska! Živjeli članovi ,Gundulića“ ! Pereant iz-
dajice! Maks Lui.

KUNA. Dr. Čingrija, načelnik. Najučtivije Vas
molimo da izvolite zastupati potpisanu pri slavlju po-
svete barjaka ,Gundulić“. Općina.

KRIŽEVAC. Čestitamo uz drugarsko pozdravlje.
Zvono“ Križevac.

LJUBUŠKI. Bratskoj slavi se pridružuje i veseli
hevštsko pjevačko društio ,irebižal“: i

MANDALINA (kraj Šibenika). Pridružujemo se
slavlju: cvalo i napredovalo to zaslužno društvo na ko-
rist i diku Hrvatske. Od jel hrvatskog sokola u
Mandalibi. (Slijedi)

Sedmični pregled.

Mogju Francuskom i Vatikanom došlo je do spo-
ra i opozvan je poslanik na Vatikanu, radi protesta što
ga je Vatikan razaslao vlastima povodom posjeta_Lo-
ubeta u Rimu. I do sada napeti odnošaji su se još po-
goršali, Radikalci francuski traže prekinuće konkordata.

Naručbe torpeda kod riječke tvornice upadaju u

de i u zadnji Kristnie Zaleske i valja priznati, da je
većina njih sasvijem umjestna i pokazuje opet, kako
ono živo čuvstvo tradicije i ljubavi prošlih dana što ga
nalazimo kod Poljaka utiće na pravo shvaćanje te dra-
me svijeta, za koga je tradicije i pr ošlost sve. Ali ima-
de i opasaka s kojim se je teško složiti. Osim stvari
manjih kojima katkada fali prava prospektiva spome-
nućemo samo to, što ggjica Zeleske veli, da scena sa
Dešom, premda je samo po sebi lijepa ipak slabi nas*
troj (Stimmung) i da se čini, kanda mrtvac, koji je
jedanput umro pred našim očima, opet umire i da
ostaje u nama utisak kao da ,Allons enfants“ imade
dva svršetka mjesto jednoga, Meni se čini, daje upra-
vo protivno. Scena sa Dešom, kada iza one buke i
galame, kojom prate gospari u grob slobodu svoje o-
tačbine Orsat ostaje sam sa svojom neizmjernom boli
i sa ljubljenom vjerenicom nije samo slijepa sama po
gebi“ već harmonično pristaje u cjelinu i njezin nastroj,
a onaj čas kada Deša i Orsat žrtvuju svoju ljubav ve-
ličini domovine ne nagovješta drugu agoniju već je to
ona ista nasmiljena smrt koja je ubila život staroga
Dubrovnika a on je u padu svome ponio sa sobom i
sreću Dele i Orsata. Lijepo kaže Mato Lisičar, da je
u Dubrovniku i sama ljubav poginula u svojem ponosu
pred onim teškim udarcem, a Deša, to je zaista Vesta,
koja će na domaćem ogujištu ugasiti vjekovnu vatru,
koja više ne imade koga, da grije.

Toliko o kritici gggjice Zaleske. Šteta samo, da
uredništvo ,Przeglada“ nije moglo, da shvati, da su
gve tri drame ,Trilogije“ jedna cjelina, koja se no
smije ,na rate“ ocijenjivati pa je za volju članaka kao
što je n. pr. kritika bez sumnje izvanredno važnoga
djela ,Das Rosenkranzgetet im XV. und im Anfaugo

 

- [des XVI. Jahrbunderts“ okrnjila kritiku ,Trilogije“ i

dala u jednoj svesci dvije drame a4 obećala u junu
nastavak t. j. treću dramu. Ili joj se možda činio važ-
niji pametni odgovor , psihologa“ dra Waisa na još

mo to upisati u grijeh vrijednome Isnsovcu i neka ite
kritike ,na rate“ ode na rovaš blažene slavenske uza-
jamnosti. — Budimo radije od srca zahvalni onima,
koji kra) svega toga no gube dobre volje i misle o
Hrvatima ne samo onda, kada čine antigermanske de-

 

:
E
:
i
2
!
E

 

moustračije već i onda, kada osjećaju i rade.

oči. Italija je naručila 50, Rusija 100, Francuska 130,
a Austro-Ugarska 120 komada.

Česki pravnici obdržavali su u utorak i srijedu
svoj vrlo uspjeli prvi strukovni kongres. Prošlog tje-
dna su imali u Zagrebu i odvjetnici hrvatski svoj
kongres.

Boč obdržavali su u Zagrebu i Kra-
pini — nahodištu najstarijih ostataka diluvialnoga pra-
čovjeka — kongres na duhove, te su bili vrlo lijepo
dočekani. Ovo je prvi veći znanstveni kongres u Hr-
vatskoj.

Srpska skupština biti će naskoro sazvana. To da
stoji u savezu sa krunisanjem kralja Petra I. Kruna
će biti -— kako kažu — načinjena iz prvoga Karagjor-
gjevoga topa i vrlo jednostavna.

Pokrajinski sabori osobito češki biti će sazvani
odmah nakon svršetka zasjedanja delegacija. Tako je
objavio pokr. maršal česki zem. českom odboru.

Urotu u Osrigradu hoće da su našle tamošnje
oblasti, te je megju inima uapšen i zet sultanov Kei-
nal paša. Nakon preslušanja su uapšenici potjerani iz
Carigrada.

Izgorio jo žrtvonik u Zagrebu na Duhove, u je-
zuvitskoj crkvi. U gužvi je onesviješćeno i pogaženo
nekoliko osoba.

Financijalna nagodba izmegju Hrvatske i Ugarske
sve više zanima političare. Šire se razni glasovi : n. pr.
da će Magjari poduprijeti zahtjev opozicije za financ.
samostalnost (!), da su već prihvatili stanovište kralj.
odbora i slično. Pišu magjarske novine, da je počeo
posredovati i zlosretni Khuen, koji da dobiva opet sve
veći upliv! — Odbori će se još ovoga mjeseca valjda
sastati. Pejačević i Šumanović neprestano trče u Peštu,
već su posvema shrvani. — Sabor bi se imao sastati
20. Lipnja.

Sultan je izrazio ruskom poslaniku u Carigradu
svoje nezadovoljstvo nad eksposeom Goluchowskoga.

Pomilovani su oni vojni pobugjenici u Bosni, koji
nijesu htjeli služiti dalje od 3 godine povodom magjar-
ske opstrukcije.

Korejanski zastup. na ruskom dvoru otišao je, te
po tom kao da Koreja za vrijeme rata prekida odno-
šaje sa Rusijom.

U Irigu u Srijemu pobuniše se prošle sedmice se-
ljaci radi komesacije zemljišta. Krive da su uespretne
oblasti. Žandari su pucali i ubijena su 3 seljaka i 1
jedna žena a desetorica su ranjena.

JAVNA ŽAHVALA.

Sveta je dužnost potpisanika, da nakon dovršene
vesele i veličanstvene posvete barjaka hrvatskog pje-
vačkog društva Gundulić“ zahvale svoj onoj Gospodi,
koja su doprinijela najviše, da ista svečanost teče u
potpunom redu i onako veleb..o, kako su se svi mogli
osvjeločiti, A ponajprije Uglednoj Onoj Gospodi, koja
su nam obitatim svojim doprinosima pružila sredstva,
da se ta svečanost obavi, a nakoa toga časnom gospo-
jinskom odboru, nak tvrtki Fellinger & Hassinger u
Beče., koja je savjestno i na svačije zadovoljstvo izra-
dila društveni barjak. Osobita hvala plemenitoj gospogji,
vladici Jeli grofici Caboga, koja se udostojala naš bar-
jak pod svoju zaštitu staviti, postavši mu kumom, kao
što i kumu blagorodnom gospodinu Vlahu vitezu Bog-
danu i njegovom časnom zamjeniku gosp. Dr. Roku vi-
tezu Mišetiću. Hvala uglednoj mjesnoj Općini, jer je
blagoizvoljela po svome gospodinu zastupniku prisustvo-
vati koli svečanosti, toli banketu. Hvala takogjer €.i k.
vojnim zapovjedništvima ,Grof Lacy“ br. 22 u Dubrov-
niku i ,Nadvojvoda Karlo“ br. 3 u Mostaru, koji su
nam velikom susretljivošću u svemu pri ruci bili. Hvala
prečasnom starini Dum Matu Pišti, koji se je udosto-

Još jednu veliku prijateljicu imadu Hrvali a 080-
bito Dubrovnik u gospogjici Heleni d' Abancourt,
Boravila je više mjeseci u Dubrovniku a da joj to vri-
jeme nije bilo samo ugodnim odmorom u njezinim stu-
dijama o historiji umjetnosti, kojoj se je posvetila i
napisala o tome predmetu ima nekoliko rasprava, koje
stručnjaci veoma cijene, dokaz nam je, što je prije ne-
koliko tjedana izašla u podliscima »Kuryera Poznanj-
skoga“ lijepa silhonetta Dubrovnika. Novih stvari ne
nalazimo u tome članku ali nas se ugodno doimlje ona
iskrena simpatija, kojom gospogjica d' Abancourt govo-
ri o Dubrovniku a tu i tamo upletene opaske svjedo-
če, da je dublje zagledala u život dubrovački i uginuli
svijet misli i ljepote. Kako doznajem sprema gospogji-
ca d' Abancourt dvije interesantne stvari o kojima će
mo se zabaviti dok ugledaju svijet. Jedno je opširnije
essay o Dubrovnika, a drugo je prijevod Vojnovićeve
,Trilogije“, Prva radnja biće interesantna stoga što je
zanimivo, kako će inteligentna Poljakinja sa velikom
obrazovanošću osobito u pogledu umj gledati i
viditi Dubrovnik a i prijevod ,Trilogije“ nadamo se,
da će uspjeti onako, kako imamo pravo očekivati od
Helene d' Abancourt prema njezinom poznavanju Du-
bruvnika i prema neosporivom njezinom pjesničkom
talentu.

Na kraju velju da spomenemo još jedn poljski
glas premda ne potječe od Poljaka. U krakovskom
Czasu“ izašli su feuilletoni mladog hrvatskog literata
Julija Benešića pod naslovom: »Predstavnici sa-
atske literature“, To je sasvim originalna

hrvatskih

 

vremene hrv
i samostalna ocjena najglavnijih savremenih

pjesnika i pripovjedača poimence : Kozarca, Leskovara,
Kranjčevića, Bertića i Vojnovića naravski tek u naj«
glavnijim crtama, Sa osobitom simpatijom ocrtan je
Vojnović i podana je u kratko ali plastično suština nje-
gove pjesničke individualnosti, za koju je naravno naj-
važnija radnja veliko mu djelo. Benešićeva kritika i
miniature ugodno se razlikuje od kojekakovih literar-
nih vijesti sa ,Juga* punim divlje romaatike i još div-
ljeg nerazumjevanja, kojom patentirani ovdašnji slave-
nofili u raznim pismima iz Zagreba, Ljubljane, Trsta,
Beograda ete., hrane e čitalačku publiku.

mai NINO JINA