> rtke > Kamo sreće, da su tako u starim vjekovima lati- naši rimski, germanski i magjarski mislili i činili, drug- čije bi danas stajala liturgija slavenska u zapadnih Slavena, drukčije bi se s njom rimokatoličtvo širilo i cvjetalo kod svih Slavena. U tih mekoliko redaka istakla je ,Hrv. Straža“ ona sveta načela, za koja su se sveti apoštoli naši bo- rili i stradali, za koja su sveti učenici njihovi progon- stva i muke podnosili i koja su svi prijatelji liturgije slavenske vazda isticali i branili, a latimaši ih kroz vi- jekove susbijali, pa i danas suzbijaju. Kako rekoh, to bi sve mogli is omih mojih riječi| i maloučeni razabrati, a veleučeni oko ,Straže“ neće, nego oni po svom ćeifu izvraćaju, kidaju i sastavljaju riječi, pa iz njih izvode kojekakva strašila, kojih tamo ue ima; pa udaraju onda po tim umišljenim stašilima svojom patentiranom veleučenošću, kao onaj po vjetre- njači, da se smijat moraš. A da se je latinsko katolištvo sa jezikom latin- skim kroz vjekove vezalo, i tako rekuć s njime iden- tificiralo, to mislim ne treba na široko dokazivati. Sav život katolištva latinskog, bio je tim jezikom i duhom njegovim prožet i zadojen. Veqalo se je s njim, u službi božjoj, u sv. obre- dima, u molitvi i pjevanju crkvenom, u svemu životu redovničkom i svečenićkom, u svim naueima i Znanos- tima bogoslovnim pa i svjetovnim, tako, da je i crkva i vjera katolička uslijed toga saveza svud prozvana la- tinskom. Mi priznajemo, da je crkva rimska imala važnih razloga, što se je s tim jezikom, najvrstnijim, toli usko svezala. Htjela je naime, da baš po njem i jedinstvo i stalnost i ljepotu sv. vjere, službe božje, obreda svetih, nauka božanskog i sveg života kršćanskog, utvrdi i promakne. Isto tako htjela je, da tim divnim jezikom mir i slogu megi katoličkim na odima utvrdi, te da ih kao dobra mati očuva od omražnje, zadjevica i ratova, od svih jada, i boli i suza, što ih je načelo narodnosti jur narodom donielo, donosi i donijet će. Pa pred tim sve- tim i uzvišenim namjerama crkve rimske, treba uvijek kapu skinuti i poklonit se. Pak bi i danas još vrijedilo uz jezike narodne, uzeti jezik latinski, kao jezik svega svijeta, svih naro- da, sveg svećenstva, svih učenjaka, svih znanosti, jer je najsavršeniji. Al kad narodi toga neće, nego zabri- nuti i oduševljeni za svoj opstanak, za svoj individu- alitet, za vlast i ujedinjenje svoje, — samo svoj jezik svaki svod i svud ističe, i umosi i brani ; to crkva ri- mokatolička kao dobra mati, popušta i u tom djeci svojoj, pazeć dakako i pri tom popuštanju, kao zjenicu očiju svojih, da u bitnosti vjere i morala i svetinja nje- nih, u svem netaknuta na vijek stoji. I baš zato, što narodnosti svuda prevlagjuju, što jezik narodni svuda i svuda prodire i sve zahvaća, baš zato i Hrvati za opstanak svoj zabrinuti svesrdno mole iu dragu majka svoju, da im staru i dragu liturgiju slavensku vrati. Otkad je načelo narodnosti potreslo i uspalilo na- rode i države, i narodi uzeli grozničavom žestinom bri- nut se za svoje ujedinjenje, za svoje individualitete, za svoju vlast i napredak — otkad su uzeli jezik svoj narodni natiskivat i uvagjat u sve urede, u sve škole, u sve znanosti i umjetnosti, u cijelu literaturu, u svo obrte, u istu crkvu i liturgiju i obrede crkvene, ne pi- tajuć, imaju li pravo ili ne imaju, — otkad neki na- rodi katoličtvu u lice viču: moraš biti nacionalno, ina- če mi tebe ne trebamo, pa tako ne samo život nego i lički svećenici, zagrijani za načelo narodnosti ustadoše kao odlučni branitelji prava narodnih, a jezik latinski koje zaboraviše, koje, osobito mlagji, nigda ni ne naa- čiše, pak liturgiju letinsku obavljaju, a ni polak je ne razumiju. Otkako se to sve tako zbiva u crkvi i narodu, pitamo smjerno: šta je moglo onda tad ostati od latin- skog katoličtva ? Ostala je samo još forma i naslov, & bitnost, realnost, duh i snaga pravog katolištva, prešla je u nacionalno katolištvo. Tako ja razumijem one ri- ječi, i molim, da se tako svuda prime i razumiju. —— alta um Financijalna nagodba. Iz Zagreba mam javljaju : Natezanje i pregovara- nje oko nove financijalne nagodbe sa Ugarskom posta- ro premjenuti nekoje poreze, Hrvatska bi još gore pro- šla nego sada. — U ,Obzoru“ je nedavno dokazao je- dan stručnjak, da nas Magjari prikraćuju godimice sa- mo na većim svotama za 31 milijun K. Ova je teme- ljita rasprava preštampana i pobudila je ne malu sen- zaciju. Ali teško da će opošteniti Magjarone. U ovo zadnje vrijeme pregovore se započimali, prekidali, opet nastavljali. Hrvati su popuštali, pa ipak se nije nikada došlo do rezultata. Oni napustili načelno stanovište, da se svi porezi, izravni i neizravni koje plaća Hrvatska imadu proporcijonalno njoj uračunati, te su pristali na davali tako malu svotu da Hrvatska ne bi mogla s njo- me izaći. Sa oporbene strane predlagalo se je opetova- no, da se pregovori prekinu, ali kolikogod puta se je činilo, da će većina to učiniti — opet je |netko uzmu- tio i — nastavili se. Uzaludu su oporbene novine izjav- ljivale da će cijeli narod podupirati u tom magjarone, ako prekinu prekinu pregovore — a za odgovor kaže u zadnjoj sjednici kaže Kušević da bi trebalo silom za- priječiti agitaciju za financijalnu samostalnost. Oporbe- ni zastupnici su predlagali da se traži od Magjara či- ste račune, to stanovište je bilo odbiveno, te je Eger- sdorfer rekao, da se bez obzira na račune nastave pre- govori. U zadnjoj plemarnoj sjednici je i sam Spevec zatražio najprije čiste račune. I to su ostali magjaroni zabacili. Napokon je Egersdorfer izjavio i taj besmisao, da hrvatski odbor nema prava prekinuti pregovore, jer je on za to tu, da sklopi nagodbu?! Egersdorfer je u svem tom poslu najgori. Tomašić je mnogo radikalniji, a i Spevec. Frank i Vrbanić složno rade što mogu. Sada su pregovori opet odgogjeni do 19. o. mj. — Neki dan je u ,Hrvatstvu“ izašao članak u kome se upozoruje na saborski zaključak, po kome hrv. odbor nema preko 1. o. mj. prava dalje pregovarati. Na to se magjaroni svakojako izgovarali, i tako oni sami po- kopavaju svoje zaključke. Megjutim u narodu sve više vrije. Agitacija za ffnanc. samostalnost raste, Hrv. omladina i to napred- njaci i starčevićanci zajedno čine već par dana po Za- grebu demonstrativne ophode. Isprva su bili zajedno i Srbi, ali sada oni neće sa starčevićancima radi nedav- mih izgreda. te su sami obdržavali skupštinu za finane, samostalnost Hrvatske i odlučili u tu svrhu provesti agitaciju u narodu. Ujedno su se ove sedmice rastali izaslanici sviju oporbenih skupina, izabran je odbor, koji će organizirati veliku akciju za financ. samostal- nost po cijeloj zemlji. Nadati se je da će uvidjavniji magjaroni ipak ovoga puta onemogućiti skrajni plaće- nički servilizam svojih Khuenovaca, te pokazati Ma- gjarima, da nijesu roblje i da neće ni oni ni vlada tje- rati mak na kolac, da se ponove lanjski dogagjaji. — X. Op. Ur. — Mi ovdje u Dalmaciji moramo da naj- većom napetosti pratimo dogagjaje, jer je ovo jedan odlučan čas. Narod će u Banovini pokazati svoju sna- gu, & na vogjama je da stvar udese tako, da bude od nje koristi. Ostanci Khuenovštine su ono što smeta. Trebalo bi se njih riješiti, pa bi možda bili daleko bliže paušaliranje. Ali ni to nije bilo dosta, jer su Magjari| financ. samostalnosti. Ovako se dalje neda. A finanći- jalno samostalna Banovina bi već mogo više značila i prama Dalmaciji, a i borba za više ideale bila bi uspješnija. Naknadni izbori, Naknadne izbore za Starigrad-Hvar i Šibenik mogli bi nazvati simptomom bezglavosti. Stajali su pod znakom kampanilizma, a osobito izbor u Šibeniku bio je znak općega kaosa. Teško se je bilo snaći prije iz- bora, a isto tako se je teško snaći iza njega. Netko je kazao prije izbora: Vidjeti ćete, biti će izabran tko- . [god, o kom nitko ni ne sanja, ni ne govori. To se u i- stinu i zbilo. A ovo je najbolji znak neuregjenosti stra- Prema | načkih prilika. Kada se još na dan izbora, dapače već (: za početoga čina, ne zna pravo tko kandidira, kada se u taj čas još mijenjaju kandidati — onda ne može bi- ti govora nego o kaosu. U Šibeniku su pomiješani bili i pravaši i narod- pjaci na jednoj i drugoj strani, te čovjek ne može da se snagje. Za to i nećemo da govorimo meritorno o tom tko je pobijedio, a tko ne, tko je kriv, a tko nije, Kri- vi su svi i nitko, krive su ove naše desolatne prilike. Šibenik je tek markantna slika desekvilibrirarnosti na- šega javnoga života. A u ovakovom kaosu uvijek net- ko uživa i lovi. Ovaj put su lovili vladini ljudi. Naj prije su ti bile Vodice, a naročito Zlarin, gdje su bili nenarodni tirani birači. Onda se je pomiješa - lo s time i Vukovića i Iljadicu, onda se zbrkalo poj- move, da ovo rade ,čisti“, ovo ovi, ovo oni. I nitko se nije snašao, pa ni sami tamošnji ljudi. Jedan je preko drugoga skakao i blatio sebe i druge, a sve na radost trećih. Onda je naravno, da je iz svega izašao i bezi- zraziti zastupnik, umjesto da izagje bilo valjan radnik za Zem. Odbor, bilo čovjek uz nos vladi Opetujemo : ne krivimo nikoga, jer se je mučno snaći, pa bi bilo nedolično suditi i osugjivati. Krivimo opći kaos. U Hvaru-Starigradu opet nije bilo tolike zbrke, ali i tamo je vladao kampanilizam i natjecanje izmegju dva grada, a oba kandidata su biia u glavnom jednakih načela. Pa ipak nam se čini boljim rezultat izbora. Iza- bran je Tresić sa 273 glasa. Hvarani su listom bili za njega, a Starogragjani dali mu 30 glasova. Neko je kazao, da ovaj izbor nema političke važnosti. Ni mi nećemo reći, da je d.ru Tresiću pravo mjesto u politici. Možda će mu smetati i njegov temperamenat. koji nije za stranačku disciplinu, ali taj temperamenat bi mogao, da u zlom slučaju škodi više njemu nego li stvari. A opet držimo, da već d.r Tresić shvaća dukle se smije u aktuelnoj politici i taktici dati maha temperamentu. Čuje se, da će on i u Zem. Odbor. Pitanje je, hoće li on moći ustrajati uz pisaći stol, riješavajnći akte. Ali sve to u ovaj čas nema veću važnost od toga, što je njegov izbor uz nos vladi. Tresić neće šutiti, reće se klanjati, neće štediti. I u tome će njegov temperamenat biti od političke va- žnosti. Osim toga njegova sadanja načela u glavnom odgovaraju novim prilikama. Ako ga još izaberu, mjes- to Šupuka, u parlamenat, o čem se takogjer već go- vori, on neće ni tamo. šutiti. A dobro je uz Biankina imati jednog temperamentnijeg govornika. Ako dakle sve dobro shvatimo, uvjerit ćemo se, da je izbor Tre- gića — ne govoreći sada o njegovim posebnim sposob- nostima — kako izbor demonstrativnoga značaja od političke važnosti. TTresić će što se načela tiče a glav nom ispuniti prazninu, što ju je ostavio Smodlaka. Pa da je Šibenski izbor mogao ispuniti zgodnim čo- vjekom prazninu Zem. Odbora, onda bi za današnje prilike naše mogli biti sa ovim naknadnim izborima prilično zadovoljni i ako smo daleko od toga da se pustimo u iluzije. Ali uza sve to ovi izbori, po načinu kojim su tekli i po motivima, koji su ih vodili. moraju da nas kao simptom nezdravoga stanja u velike zabrinu i da nas ponukaju, da se već jednom pristupi organizaciji i uregjenju prilika. A neka budu opomena i nama ov- dje u Dubrovniku, jer bi i ovdje mogli u najnepovolj- niji čas naići na isto takov nezdravi kaos. Pa ako se centralna vodstva ne brinu, nego j.orad uvijek tek kad se sabor u Zadru, morao bi barem svaki kraj za sebe urediti svoje prilike, razbistriti položaj i pro- vesti organizaciju, da se tako predusretne mućenje u zadnji čas i da se otkloni vječna neizvjernost koja naj- više ENA i ubija duhove, a time prepušta narod sam $ a Rusko-Japanski rat. Još nijesu stigle pouzdane vijesti, ali ovih dana a osobito oko 6. i 7. o, mj. moralo se je dogoditi ne- što krupna kod Port-Arthura. Iz Čifu su signilizirali veliki bombardamenat i eksplozije, a poznato je, da su iz Čifu signalizovali i propast ,Petropavlovska“. Eto te vijesti : Čifu, 7. lipnja. Prošle noći izvela je japanska e- skadra jedan odlučan pokušaj proti Port Arthuru, da podpomaže akciju kopnene vojske, Jedna splav, koja je juče odputovala 3 milje južno od Daljnjega, čula je sjevero-zapadno od Port-Arthura užasnu kanonadu. Ista je trajala od 7 ura u jutro do 2 po p. Japanci su napali na Port-Arthur s kopna i s mora. Kad su ih Rusi vidjeli, poslaše svoju eskadru iz Port-Arthura, da tako japanskoj flotti ponude bitku, te joj zaprieče, da svojom akcijom podupire navalu kopneue vojske. Iz Petrograda dne 8. lipnja pako javljaju ovo: Javlja se iz Linojanga: Kinezi donose viest, da je dne 6 ov. mj. bilo više najžešćih navala na Port- Arthur s kopna i s mora. Neprijatelj je bio potučen, te se je povukao uz ogromne gubitke. Kod toga je druga japanska armada skoro uništena. Položaj Japa- naca na Kvautungu postao je zdvojan. Naše obje eska- dre u Port Arthuru zdražiše se, te pružiše neprijatelju pomorsku bitku, u kojoj su potopljena četiri velika ja- panska ratna broda. Iz Londona pako javljaju, đa je nekojim tamoš- njim listovima došla vijest, da je Port-Arthur pao, što se nikako ne može vjerovati. Do ovoga časa je jasno jedino to, da je došlo do velike navale, koja je suzbi- jena sretno. Potankosti će se naknadno doznati. Ne manje važne su vijesti, koje dolaze iz sjeverne Koreje. Već dulje vremena čuje se 0 sukobima i pro- valama manjih ruskih četa u Koreju i 0 smetanju Ja- _ panskoga zalegja. Sada se javlja, da su ove čete tek predstraže veće vojne sile, koja operira iz Vladivostoka i kuša da iza legja napadne Japance. Ovo je vrlo vje- rojatno. Ta što su Rusi radili u Vladivostoku — to niko ne zna i o tome se nije govorilo, niti je što pro- drlo u javnost. A ipak sibirska željeznica ide isto tako i do Vladivostoka, kao što i do Mukdena. Rusi su očito namjerice šutili što spremaju. Kuropatkin je čini se baš za to i htio da privuče Japance sve više u natrinu Mandžurije, da im može lakše presjeći svezu sa Kore- jom. Možda je baš za to i oklijevao da pogje osloba- gjati Port-Arthur, te isko odvrati Jaupsuce od dalnjeg p. odiranja. o Japanofilske novine su znale pričati o silnom su- kobu izmegju njega i Aleksejeva, koji je htio da se i- de Port-Arthuru u pomoć. U novije doba se čuje, da Kuropatkin u istinu ide prama Port-Arthuru. Budućnost će puko pokazati kakav će biti rezultat. Ali već sada je jasno, da nijesu ni Rusi ovakovi ludovi kakovi ih hoće da nekoji prikažu. U četiri mjeseca su se ipak i oni spremili, a i njihova vječna šutnja nešto gnači. Ta šut- nja se sa stanovite strane izrabljuje i kuša tumačiti ti- ma, da Rusi ne znaju što da kažu od velike neprilike. Nama se pako čini, da je to mir prije oluje. Eto brzojava što smo ih mi primili: PODLISTAK. Iz krakovskih uspomena. 1. Pjesme Kristine Zaloske. *) Sigurno je, da ona neće nikada slaviti svoj dva- deset pet ili pedeset godišnji jubilej djelatnosti na njivi književnosti“, da joj neće donositi diplome i da je neće galicijska sela imenovati svojom gra gjankom. U opće će malo ljudi za nju znati, malo će je čitavi a i megju svojim čitateljima Bog zna hoće li imuti maogo štovatelja“. Pjerma njezina nije za široke krugove a glasovi njezini ne razliježu se širom svijeta; ne imade u njima gi bolnih klicaja duše, ni jeka burne radosne pjesme. Glavni je tou u njima meditacija. Ali i to nije ono mirno, kontemplativno gledanje u svijet i dušu, koje kao dubok san bez mučnih sanja, pada na ovoga, koji je maogo vidio, činio ili mislio, to je prekidano sni- vanje, kuda je ljusko srce već tako izmučeno da ne imade sila više, da se poda miru, a malaksalo je tako, da mu se više neće ničega, da više ne može natrag u onaj život, koji ga je tako izumio. I to snivanje mladoga srca prekinuto je raznim šareuim vizijama iz života, koji je prošao, a tidi ih srce u onim neizmjerno finim bojama sa onim slabašnim pa ipak sigurnim konturama, koje im podaje udaljenost i umiruća fantazija uspomena. Jer dalek, veoma dalek je prošli život od nje. Tako dalek, da snivati treba, da se vrati. Da se vrati i tiha riječ priče, što ju je negda : in z7i Hi! | : : i i i i ž ži čili u | i i i H danjim krjepostima i svagdanjim podlostima ne može više, da bude velika ni u dobru ni u zlu, već gleda ono što je uvijek veliko, veliko u svojoj dobroti i zloći gle- da narav i tako se stvaraju njezini pejsaži. I opet ti pejsaži nijesu ni bujni niti bije iz njih sila živahnih šara i tu imade mnogo mira i mnogo umo- ra. Jer takav je već taj poljski pejsaž ta vjerna slika te zemlje u kojoj leži toliko patnje i čemera, da ona -| sama kanda neće da se okiti bujnim zelenilom i šare- nim cvijećem, kao da zna da je najljepša onda, kada prvi blijedi lisci niču na tamnoj zemlji i kada blijedo- žuti opet u krasnoj pjeni padaju natrag. U tim pejsa- žima su sakupljeni ti prvi blijedi pupoljci ranog pro- ljeća i zadnji umirući zvuci kasne jeseni. I sve to je tako tiho, kao što ta zemlja, koja je u sebe, pod bi- jeli svoj pokrovac primila svoju djecu natrag i spokoj- no kao oko onoga, koji je tu smrt gledao i osjetio. : g i š ! i e vezi: i il : i ii! š i ži i " 1 iz i i i i di ii i ti ž Hi i ži i f z i i f Rk hi : i i : ši i a š z : Dali ta zlaćana struja nosi srce upravo u nebo ? Dali ta zlaćana struja spušta srce opet megju ljude, da počne iznova svoje putovanje, da li se ne treba vratiti ,8 onoga brijega“ u dolinu, da se srce digne na vrhunac? — a katkada i o svojoj pjesmi, što ,8 onoga brijega“ ide u svijet, zalazi megju ljude, ali ne ulazi u srca njihova. Ljudi je ne čuju. Čuti je ne mogu jer njih dira samo oštri jek kovne žice a po njezinim stra- nama silaze megju njih časovi života kao tužne sjene; jer ljudska pjesma mora da bukti i plamti crvenim is- krama a ona u oganj gleda sjetnim posmjehom. Gusle, što ih ljudi čuju, mora da odjekuju ju uzdasima ljudske patnje i paklenih muka, mora da ih vruća krv okvasi — & ona se je suznim očima, sli iskrenim srcem od- rekla svoje krvi, što se na ranama osušila. Pa i sve ono čemu duša ljudska u pjesmi leti sve te krajine pune vatre i čudesa, taj svijet pun tajna, svečan i bla- žen sve to je ona ostavila, da se ne vrati više jer pred očima njezinim drži vječnost čvrstom rukom zlatnu svoju tezulju. I ona žudi tu vječnosti cijelim srcem i dušom i žudnju tu ovaj svijet ne može da utaži. I ona u tome svijetu traži baš dušu, koja bi kao i ona želila mira i spokoja i poslala je misao svoju, golabico bijelu, da tu sestru — dušu. Golubica leti svijetom što ga vaju magle, koje se vuku u ledenoj šutnji leti du- vraća se iz dalekih krajeva izmučena, izmorena. joj krvava rosa, a sestre — duše žudnja i tjeskoba prelijeva se iz srca iroki svijet i čeka na vječnost. — katkada opet kanda se hoće, du vrati megju Čovječanstvom prolazi nekakov topli dah, neka- velike sreće. Koga %e dotakne tome smi- čelo, koga obuzme, taj od milja oči sklo- toga rine u provaliju. Ta dil i struja nosi desnice stis- stroja i : 3 š : sine u smijehu, čas pliva u suzi, u pjesmi se ragja i u uzdabu umire. Krasna kao sap sino zajedno s njime. 1 onda ta struja opet odilazi u one daljine iz kojih je došla, progje nad onima svima koje je usrećila i srce pjesnikinje žudi vruće, da i : časak samo taj zlaćani val, Ima- = i kar pošao onda dalje i prešao nad njezinom glavom, da druge grli, opaja i miluje. Ona će tiho otići u pri- krajak i bez tužbe i naricanja spočinuti tiho na pučini u I počinuti će tiho, jer je već umrla, jer je ski- nula sa sebe breme života i predala svoje tijelo crnoj zemlji, od koje ga stvoriše. Vrata ovoga svijeta zatvo- riše se iza nje. Odijeliše je od zemlje, koja leži iza nje daleka i hladna, kao tugja zemlja za onoga, što je došao u otačbinu, odijeliše je od života, od života što sputan okovima vuče se pod po tlu punom krvi i blata, kao rob, kome. gospoduje strah i kome očajna žudnja razdire žiće. Sve to leži daleko od uje & iz vječnosti samo dopire do nas srdačna njezina molba: nemojte me buditi, braćo! I mi je buditi nećemo i ne smijemo našim krikom i glasnim povikivanjem, za volju njezinog mira i sa volju njezinih pjesama i sve što bi kazati joj mogli bi- imade sjetljivih gusala, u onome drhtanju i muklom odjeki- vanju žica, kojih ne treba više taknuti rukom, da dadnu glas već svake promjene u atmosferi, kojoj su izložene proizvagja trepqanje i tihi akord. U žice te duše kao da ruke ovoga svijeta više ne smiju dirati i tiho je u njoj kao što u crkvici na opustjelom groblju, kao što u šumi u onaj divotni čas, kada iza tmice prvi ružičasti Hi ti ! HH iili: Halil Elli i i la “>. el 13;