koji ju provodimo samo — poput glumaca! Samo go- vorimo o smrti — ali se bojimo umrijeti; govorimo o bojevima — ali to su tek fraze; utvaramo si da smo žonglezi — ali smo vrlo loši; hoćemo da budemo diplo- mate — ali nijesno; pa i sam heroizam je već frazal Na ovakav način ne možemo da apeliramo niti na sa- milost, niti udivljenje — pa nas se za to nitko i ne boji, nego se sve smije i ruga! Za to, jer smo takovi i vidimo, da su. zastupnici stare metode u nas donjekle japanofili, ali i rusofili — ne prihvaćaju i rusku metodu. A ipak se moramo baš u očigled ovoga rata odlučiti: ili smo slaveni ili ne. Ako jesmo, onda prihvatimo u velikom i malom onu rusku metodu. Nemoć Japana će biti i slika naše nemoći, a poraz njegov i porazom naše stare metode. Oko Port-Artbura se bore dva principa i dvije metode. Učimo iz te borbe dok je još na vrijeme ! » Budimo moderni“. (Jedan interviev.) Spominjem se da se jena zadnjem Euharističkom sastanku na Trsatu prigovorilo glasilu saveza, da je ,Secesijonističkog smjera“. Eto kakvi smo: u onako ozbiljnom momentu, kod rasprava ob onako uzvišenom predmetu, poletili smo mi tako ,visoko“, da smo bili spravni da pred Svetotajstvom navjestimo rat..... modernim slovima! Kao da revnost klanjalaca ovisi o tome, jeli njihovo glasilo štampano ovakim ili onakim slovima! A koliko nam u modernom svijetu i pri sa- mom vršenju dušobrižne službe škodi taj nazor, da su crkovnjaci protivni svemu, što na sebi nosi biljeg no- vosti, i to više put već a priori i prije nego li razvide da li je to zbilja zlo ili tek indiferentno a više put i dobro, pokazat će nam ovaj interviev talijanskog bisku- pa Bonomelli iz talijanskog lista ,Giornale d' Italia“, iz koga sam i naslov članka uzeo. Ovaj interviev pada u vrijeme njegovog nedavnog putovanja u Rim, kad mu je Sv. Stolica bila namienila ulogu, koja se povjerava samo onima, u kojima se naj- više povjerenja ima: da bude naime posrednikom iz- megju Kvirinala i Vatikana kod imenovanja novog mle- tačkog patrijarhe, u čemu je on potpuno uspio; kad se na um uzme, da je sam papa Pio X. na 17. aprila biskupu Lacroix rekao ove riječi: ,Biskup Bonomelli jest vrli i razboriti biskup, i svećenici rade vrlo dobro kad slijede njegove savjete“, onda mislim meće više nikome doći na um, da Bonomellijev napredni duh stavlja u opreku s duhom katoličke vjere. »Mi (talijanski) katolici“, — rekao je dakle Bo- nomelli u tom intervievu — držali smo se za tako du- go vrijeme daleko od svakog ma kako opravdanog i dužnog sudjelovanja u kulturnom životu, a bez da smo za to dovoljno opravdanja imali. Religija i kultura pako nemogu, da se jedna od druge odjele, a da se iz toga ne porode najkobnije posljedice. Mi nijesmo znali, da razlikujemo izmegju onoga, što se je tekom vremena pokazala kao pretje- rano, bezbožno i krivo i izmegju onoga, što je bilo prevo, epasomosno i historički nuždno. Zato su nas pro- tivnici počeli prezirat smatrajuć nas kao mračnjake, natražnjake i neprijatelje domovine. »Vi dakle Monsignore priznajete, da uza sve što se moramo čvrsto držat bitnosti vjere i ćudoregja, ipak da se obnovit moramo i ići usporedo sa stečevinam no- ve kulture 2“ ,Dakako, odgovori Bonomelli. jer će se nače osobito nas crkovnjake potpuno ignorovat i pre- etjet, pa onda ni naš duhovni rad neće više uspjeha mati“, »Ali Ekscelenco, kako bi se to provest dalo, kad h ima toliko, koji i kad im samo spomeneš riječ mo- ernu, novo, već se i protiv samih tih riječi i naziva gragjuju ?“ ,U tome imate tisuć put pravo, odgovori biskup; i sad su Bogu hvala gotovo svi oči otvorili, i misle tbiljao o reformi nauke u svojim sjemeništima. I mi 10 moderni !“ »Sve je to Monsignore, samo idea Don Romola urri, koju je on razvio u svojim ,Battaglie d' oggi“, ipak nekoji tako žestoko na njega napadaju!“ ,Murri? Ali Murri je to samo u kratko izrazio. o mi našim mladim klericima medamo prigode da si bave izobrazbu, koja pristaje našim vremenima, a ja bar prosječno valja da bude jednaka izobrazbi etovnjaka, što onda možemo očekivat od njih u ištvu 9..4.+ Time prekidam; samo ću još napomenut, da je šup Bonomelli rekao, da on čini da u njegovom sje- tu megju njegovim klericima cirkulira Murrijeva: tara socia!e“ i Minocchijevi: Studi Religiosi“. Mladi svoćenik Don Romolo Murri jest poletni i )ito inteligentni leader mlade i napredne talijanske anske socijalne struje; i ako nijesu sve tek mladi i, nego megju njima ima mnogo divnih sjedina, koji aju sred tog mladenačkog života. ,Cultura sociale“ giasilo te struje; a u svojim ,Battaglie d' oggi“ ižio je Marri misao, kako u današnjim novim vre- ma mora da i mi novim oružjem vojujemo. Studi Religiosi“ (Firenze, Via Ricasoli 21.) koji \ogu svakom svećeniku preporučit, jest dosta jefti- + mg a |francuska sjemeništa ma baš hermetički zatvorena i od svijeta odjeljena dala najžešće poturice ? Upravo Francuska i Italija gorko izkusiše, da im je to ,zatvaranje u se“, koje se sada i u nas hoće da uvede, vjeri najviše škodilo, te da danas trebujemo ne zatvaranje i kinezkih zidova, nego baš provjetrivanje te čista i slobodna zraka. — Svećenik. Domaće vijesti. Odl' kovanje. Podmaršalu Gjuru Tomičiću i nje govim nasljednicima, Nj. Veličanstvo udostojalo se je udijeliti plemstvo. Vrlom rodoljubu naša srdačna če- stitanja! No dadu naprijed. Ovih dana razgovarali smo se sa jednim rodoljubom i došli na nesretna ekonomska pitanja u Dalmaciji. Pripovjedao nam je on izmegju inim i to, da se je razgovarao sa više raznih viših i nižih činovnika gospodarske i pomorske struke, u Beču, u Trstu i druguda o našoj nevolji i da je svagdje čuo ovu stereotipnu : neda se učiniti ništa! Za Dalmaciju se naprosto neće učiniti ništa. Dalmacija neka se ne nada. ,Ne dadu, pa ne dudu“. — A tako i jeste. Niti daju niti će što dati. Isisati nas treba. Znađu oni šta bi mi bili, kad bi se okupili i pridigli. Znadu što bi bili kad bi što imali. Ali za to šalju k Nije- maca ovamo. Čitajmo samo užasne brojke u kom »Nar. Listu“. Čuje se, da će po svoj prilici klauzolu ukinuti, ali to moraju radi vike koja se digla, radi ugleda, radi — Magjara, koji to traže i koje se sluša. Ali ćemo za to dobiti drugih uskrata i tereta, na kop+ nu i na moru, koji će nas isto tako tištiti. 1 mi još uvijek vjerujemo, mi se još uvijek nadamo, mi još uvi- jek stojimo sgrbljenih legja. Političko-pjevački sukobi. U z:dnje doba prire- diše se ili priregjuju se na više mjesta blagoslovi bar- jaka raznih hrvatskih društava. Tako se priredila sla- va u Dubrovniku, priregjuje se u Mostaru ,Hrvojeva“ slava, priregjuje se u Gospiću. Ovo je dalo povoda nJediustvu“, da se o tim slavama u više navrata izja- vi. Činjenica, što su te slave, naglasujući čisto hrvat: stvo, mimoišle Srbe, daje povoda ,Jedinstvu“, da se na priregjivače obara. Najžešće se oborilo na mostarsku slavu, jer je u pozivu naglašeno hrvatstvo ,Hrceg- Bosne“ i to — kako ona drži — na očito proti Srbi- ma. U tim navalama ,Jedinstvo“ je svakako prevršilo mjeru i zapalo u neobično žestok ton. Odbor za pro- slavu u Mostaru je izdao na to izjavu na ,narodnu stranku“ i poslao ju svim listovima, pa i nama, da ju objelodane. Mi to ipak ne činimo jer nećemo da ulje- vamo ulje u vatru. I onako se je već u tom predaleko išlo. , Jedinstvo“ je išlo već tako daleko, da je napros- to umalovažilo hrvatstvo u Herceg-Bosni. Ovo nije za odobriti. Ima tamo dosta nevaljala, ali rane se ne li- ječe strastvenim zamahom sjekire! Odbor u Mostaru takogjer je prekoračio granicu nužne obrane, te je za- šao na stranačko-političko polje, akoprem tvrdi, da on s politikom nema posla. Ako se je htjelo djelovati na narodnu stranku, da spriječi ovakovo pisanje ,šedin- stva“, najmanje je podesan način odbora, koji se obo- rio na samu stranku predbacujući joj izdaju hrvatstva i t. d. Ta smo već u stranćarenju -—- i tu poprima stvar drugo lice. Valjda niko ne vjeruje, da će ovakov odgovor navesti stranku, da ukroti ,Jedinstvo“ nego će ju dapače razdražiti, jer se cijela afera pretvara u stranači sukob. I zato ne donosimo ni napadaje ,Je- dinstva“, ni odgovor mostarana. Ali nam je ipak još nešto pripomenuti: Čuli smo, da su mostarani bili sprav- ni pozvati na slavu mjesna srpska društva, ali da je neke »Jedinstvo“ ozlovoljilo! Ovo dokazuje netaktičnost , Je- dinstva“, ali i neki čudni prkos onih ozlovoljenih. Mi držimo, da bi se kod ovakovih proslava redovno imala barem mjesna srpska društva pozivati, a da se pri tom ni najmanje neće pomutiti hrvatski karakter proslave. Srbi nam nijesu i ne smiju biti dušmani. Imamo i dru- ih, pogibeljnijih, koji se boje baš naše sloge. P4 bi baš trebalo da se priučimo i jedni i drugi na to, da mirno sjedimo zajedno u dvorani hrvatske proslave pod hrvatskom trobojnicom i opet mi hrvati pod srp- skom i da svi govori niti nose niti izazivlju žalac jed- nih proti drugima. Da, kad govorimo o dušmanima ne mislimo na Srbe i obratno. Morali bi se priučiti na to, da Srbe ni malo ne uzbunjuje naglasivanje hrvatstva u njihovoj prisutnosti, niti nas naglasivanje srpstva, nego da svi budemo veseli, da se jačamo i jedni i dru- gi na račun trećega, a mne on na račun naš i da svi radimo složno za jedan cilj, za emancipaciju od tugjinstva. Ali eto na ovaj način nećerao nikud nikamo od izaziva i polemika, koje se zaviše — strančarstvom. Ovo nije ni politika, ni pamet, ni patriotizam. Ovako služimo tugjinstvu -- ali nesvjesno. Ako je , Jedinstvo“ htjelo k svijesti to dozvati — iije smjelo podvaliti hotične izmećarske namjere nikome. Drugi je put ko- jim se liječe rane, a ne -— sjekira! Eto, ovo je naše mnijenje. Upozorujomo za danas na članke u zadnjim bro jevima vrlog ,Tršćanskog Lloyda“ o tugjim (talijin- skim) ribarima i njihovom lovu po našim morima, te o hrvatskoj nautičkoj školi u Bakru. Budući put ćemo donijeti neke zanimive podatke o tome, Svečanost sv. Ćirila i Metoda u Kotoru. Pišu nam iz Kotora, dne 12. jula: U nedjelju dne 10. t. mj. bi- la je proslavljena u Kotoru izvanrednim sjajem svača- nost slavonskih apoštola i prosvjetitelja sv, Ćiril i Metoda. U crkvi sv, Klare, na 11 sati bila je otpjeva- na u trojci svečana Misa na staroslovenskom je- ziku. Crkva je bila dupkom puna naroda. U večer je a patriotičnim našim hrvatskim ko- oji su se toliko trudili i zauzima- li, da ova svečanost ovako lijepo bude obavljena. Kon- gerat velevrijedne hrvatske kotorske glazbe takogjer je sjajno ispao nastojanjem prezaslužnog učitelja iste glazbe g. Bagatelie, Na ovu svečanost bilo je mnogo naroda i iz okolice, čemu je doprinijelo i lijepo vrije- |zaslugom naših čestitih, rodoljubnih radnika i njihovog jem ne slavi svečanost sv. Ćirila i Metoda kao u Ko- , toru, što se slavi ovo zadnjih godina, a to najvećom | hrvatskog radničkog društva , Napretka“. Zato im od srca kličemo: Evala vam vrli naši radnici! Ustrajte uz gezlo ,Bog i Hrvati“, svegi složno i bratski, pak vam je pobjeda sigurna. Nekoliko riječi odgovora g. Tadiji Stanislavu Grabowskome. Ne običajem odgovarati na nikakove »komentare“ i , azjašnjenja“, koja ,u ime istine“ pa- radiraju po uovinama, jer protivnika obično ne mogu da uvjere, a publika se dosagjuje motreći te bojeve sa vjetrenjačama. Ali u ovome slučaju, kada izlazi na vi- djelo očita zla volja, smatrao sam svojom dužnošću, da se sa nekoliko riječi osvrnem na ,komentar“ gosp. Grabowskoga, jer se radi o predmetu, koji se je do sada uvijek dohvaćao samo rukavicama i u kojemu je delikatnost i dobar ton bio smatran blagotvornim a to je sa poljske publikacije o hrvatskim stvarima a oso- bito o literaturi. Ta hrvatska literatura postala je u zadnje doba pravom riznicom za literarne ,Iudustrie- rittere“ poljske, koji se nadahu da će na tome polju slavistike, na kome — kako se malo odrješito izrazio neki ruski kritičar — Poljaci odvajkada samo svinje pasu, ubrati jeftine lovore. Takav je onaj čuveni Jan Fi Magiera, kome je Vladimir Jelovšek rekao mno-4 gi. gorku, ali ga nije kurirao, jer njemu nema lijeka a malo je bolji od njega i Tadija Stanislav, koji je, no- seći poznato ime Grabowski, osjetio u sebi kategorični imperativ, da postane slavenofil. To je njegova privatna stvar "i nije privatna stvar, ako svoje slavenofilstvo iznosi na širu arenu — ako se ,Przewodnik“, koji kao dodatak službenog lista lavovskoga, izdavan od ,dvorskog savjetnika“ Krechow- cečkoga, poznate figilre comicae u. literaturi, vegetira opisujući revno i savjesno živote raznih svetaca i bis- kupa poljskih, može nazvati širom arenom. A po go- tovo nije privatoa stvar, ako to slavenofilstvo nosi ta- kove plodove kao što ,Mlada Hrvatska“ gosp. Tadije Stanislava. Ne pristoji se članu tako viteškoga naroda, a kao što su Poljaci, da vrijegja damu koja se ne mo- že braniti, a hrvatska literatura ne može se obraniti od takovih književnih insulta kad niko ,Przewodnika“ ne čita. G. Tadija Stanislav veli, da ja nijesam dobro pro- čitao pet brojeva časopisa, u kojima je izašlo ono, što je on nazvao ,literarnim potretima“. Vara se gosp Tadija Stanislav! Čitao sam ih često, sa velikim. užitkom. a pošto nijesam egoista priuštio sam taj užitak i drugima, a prije svega onim Hrvatima, koji su onda boravili u Krakovu: g. Juliju Benešiću i g. Stevi Mu- sulinu. I mnogi nam je dosadni časak prikratila sbirka »literarnih portreta“ gosp. Tadije Stanislava. Tako nas je u. pr. razveselila veoma tvrdnja g. Tadije Stanislava, da se Gjalski nalazi sada — iza romantične i reali- stične epohe svoje tvorbe — u mističnoj! Misti- kom dakle naziva g. Tadiju Stanislav potpuno iscrp- ljene Gjalskove tvorne snage i kapitalno njegovo djelo: Putovanje Grinezinger — Fila na magyar tenger. Isto Borislaviću o kome se je raspisao na prostoru od više od jednog štampanog arka. Toliko ne bi ni sam Gjal- ski o sebi mogao, da napiše ali sigurno ne bi ni pre- poznao svoga Janka u travestiji Tadije Stanislava. — Da je g. Grabowski bolje pročitao moj feuilleton u »Obzoru“ i ,Crvenoj Hrvatskoj“, vidio bi da nijesam nigdje kazao, da je stiar o Vojnoviću već izašla štam- pom. Rekao sam samo da u toj študiji njegovoj o ,Mla- doj Hrvatskoj“ imade jedno poglavlje o Vojnoviću. A o tome poglavlju mogao sam pisati i poznavati ga, ka- da je bilo pročitano (i pročitano kao dio veće študije !) u krakovskom klubu i kada se je već onda rasprela diskusija, koja je našla svoj odjek i u novinama. Inače sam i ja odmah nakon toga predavanja referirao o njem u Crvenoj Hrv.“ kao o ,predavanju, koji je poglavlje iz veće radnje“ u svowe članku ,0 Slavenskom klubu u Krakovu“, Neizmjerno mi je mrsko pisati o ovakovim tri- cama ali što ćemo kada g. Tadija Stanislav neće da miruje. Nazvao je moje izraze, koje sam napisao u pri vatnom pismu uredniku ,Crvene Hrvatske“ i htio, uz inu označicu entuzijazam za Dubrovnik — pretjerava- njem. To je bila vrlo neoprezna riječ osobito ako uva- žimo tri stvari: Pro primo ono poglavlje o Janku Borislaviću, u kome je Tadija Stanislav dostigao u da gosp. Grabowski već čitavu godinu ne boravi u Kra- kovu i nije nikako informiran o onome što se ondje dogagja. A da i jest u Krakovu teško da bi mnogo doznao za novi entuzijazam o Dubrovniku, jer on vlada samo u takozvanim aristokratskim krugovima, koji su tako nas je milo iznenadio sud čika-Tadije o Janku|- " . iam RN i = na RAT ra == ama NAMA ŠI zn SUDA MR \ . RIHRRIRISNNNNSNAISSNSRNEETT : a. . gospodom razgovaraju o Dubrovniku, o tome svjedoče njihovi članci i radovi u ,Przegladu“ u ,Kuryeru Poz- nanjskom“ u ,Przegladu Polskom“ u kojima imade ono razumijevanje duševne atmosfere dubrovačke i hrvatske, kojega nema u radnji Tadije Stanislava. A to razumi- jevanje nijesu stekle ,učeći se iz Lisičarevog refe- rata ili iz povjesti Dubrovačke“ kako preporuča g. Tadija Stanislav svima, koji ne razumiju » Trilogiju“, nego boraveći u Dubrovniku, kroz više mjeseci, stojeći kod samog vrela ljepote i istine, koju je Vojnović ulio u svoje djelo . . . . Imade izvrsna njemačka poslovica koju bi g. Tadija Stanislav trebao, da upamti: ,Wer sellbst ein glisernes Dach hat, darf auf die Anderen Keine Steine werfen“. A staklo na krovu Tadije Stanislava je vrlo tanko! G. Tadija Stanislav nada se. da će se ozbiljna“ kritika zabaviti ujegovim djelom. kada bude' dovršeno Nijesam ljut na g. Tadiju Stanislava da mene ne ra- čuna u ,ozbiljne“ kritičare. Šta ćemo! Ali svakako ću ja kraj svega toga biti tako slobodan, da se malko pobliže pozabavim njegovom ,Mladom Hrvatskom“... Ako ta kritika onda ispadne humoristična neće .biti moja krivnja a i ovakova čini mi se, da će biti oz- biljnija od svega, što bi se moglo napisati o »Mladoj Hrvatskoj“ Tadije Stanislava Grabowskoga, poljskog slavenofila, i najnovijeg ,trudbenika“ na ugaru sla- venske uzajamnosti“. — Ilidže, kod Sarajeva. — Henrik Glick, Šta to znači? U zadnje se doba dogagjaju u nas u Dalmaciji upravo — Khuenovske stvari! Policija i policajne oblasti ne zadovoljavaju ,se više samosa — zamršivanjem niti, nego već i otvoreno izlaze na ,boj- no polje“ da pokažu svoju vlast i moć. I upliću se u- pravo svakamo. Zaredao je i Dalmacijom sustav zabra- njivanja skupština. Ne smije se dakle nista više govo- riti, ne smije se čuti glas naroda! Ali ovo što su zadnjih dana dogagja to je najču- dnovatije. Sada se počele zabranjivati i svečanosti, izle- ti, pa još k tome i proslave crkovne naravi. Udruženi idu oni iz Rima i oni iz Zadra ili Beča. U Šibeniku i Spljetu, ne dozvoljuje se glagoljačka / misa. Publika se uzbuni — i eto ti policije, gdje zabranjuje udaranje glazbe itd. Ali uajtemeljitije se je ovaj sistem proveo u Trogiru. Tamo su rodoljubi zasnovali svečanu proslavu Čirila i Metoda. Izdali su proglas. Imalo se poći sa glazbom u Seget. Na večer je imao biti vatromet. Ali oblast je naprosto cijelu svećanost zabranila. Što to zaači? Zar će nam sada i bajunetima i re- darima tjerati glagoljicu i glagoljaše ;ispred oltara ili — ebratno ne puštati narod u crkvu, da se onda ka- že, kako niko ne mari za glagoljanje. Ili zar će nas o- vako tjerati u latinaše? Čovjek može biti i latinaš ili glagoljaš -- ali bi se u svakom slučaju morao zahvali- ti vlasti za ovakove usluge. Ili — zar je već i slavlje- nje Ćirila i Meteda politički zločin, pauslavizam, što li? Moramo priznati, da se tu još dobro ne možemo sna- ći. Ali nekoje sumnje i nagagjanja se 'čuju i namiću. "vakako bi željeli imati neki znak iz koga bi razabrali asno i nedvoumno, da se sa više crkvene strane u ni- ednome slačaju ne želi ovakove pomoći. Ruski tečaj je otvorio Stj. Radić u Spljetu. Već e prispio onamo. Prijavilo se je dosta njih. Pa i po- rebno bi bilo, da se nešto više upoznamo sa ruskim ezikom i narodom a g. Radić to sve pozna i umije ipretnom metodom, da to vrlo kratku vrijeme uputi u čitanje, razumjevanje i prevagjanje iz ruskoga, te nešto i u govor. Uz to traži vrlo umjeren honorar. Ne bi li se moglo i ovdje skupiti dvadesetak ljudi, pa da se i ovdje otvori ovakav tečaj. M. Bogović, poznati naš pjesnik Xeres izdao je u Spljetn opširniju studiju o Vojislavu Illiću srpskom pjesniku. Knjiga je štampana u samih 200 primjeraka i zapada 1.K. Ovu lijepu radnju, pisanu sa razumjeva- njem, ljubavlju i zanosom toplo preporučamo. U Banovini je interes ovih dana usredotočena na hrvatske domobranske kadete iz Pečuške škole i na — Bantia. Ovi hrvatski pitomci bili su usilovani da pje- vaju magjarsku himnu, ali oni ne htjedoše, pa su svi — njih 30 ma broju ragje napustili zavod. Magjan bjesne i groze se, a zaerebčani im prirediše burne ova- cije. -- Proti Bantiu se spremaju demonstrirati počas- ni gragjani Zagreba time, da će se «dreći zač. gra- gjanstva, dok bude Banfy zač, gragjanin. Osječko za- stupstvo, da ga kani samo izbrisati radi njegovih pro- ko ud tuhrvatskih govora. — Proti Kovačeviću, da će u Pešti pretjeravanju vrhunac, koji je teško prestići, Secundo,| govoriti Pliverić i Tomašić. Vigjet ćemo! Ali na Ko- vačevića u Zagrebu ipak nije niko javio ni — pljunuo ! Njemitina. Kod e. k. Kotarskog Poglavarstva u Kninu, širi se germanizam, na svu prešu, samo nezna- mo, da li će se ta bolest prihvatiti i oni vlasti, kojim rečeno Poglavarstvo šalje dopise na njemačkom jeziku. do sada u opće jedini nosioci slavenofilstva u lijepom smislu te riječi, A te krugove g. Tadija Stanislav, kuo dobri i svjesni radikalac mrzi od svega srca i nikako s njima ne dolazi u dodir, što je u Krakovu, gdje se ljudi dijele upravo indijski na razne kaste, veoma lako m juće i više nego vjerojatno. Inače morat uzgred da op zim, a o tom sam već i pisao, da i ja ne vjerujem vrlo u tj novi slamnati entuzijazam poljskih ,gospara“ za Hrvatsku i da bi čitav taj pojav smatrao ragje mo- dom nego ičim drugim. — Pro tertio teško je više pretjerati nego što je g. Tadija Grabowski to učinio kada tvrdi, da se je interes za Doirovnik rodio iza njegovog predavanja o Vojnoviću, Zaboravio je pri tome na ono prastaro pravilo logike, da ono što hro- nologičnim redom slijedi j4dgo iza drugog, ne mora, da stoji u uzročnom savgan. | za to nijesu poljske gos- pogjice i gospoda počeli, da se dive Vojnoviću, i da plaču nad propašću Dubrovnika, kada su pročitali kra- tak referat u krakovskom ,Czasu“, da je ,g. Tadija Stan, Grabowski držo predavaoje o Vojnoviću a da su u diskusiji sudjelovali ga. X. Y. Z,“, nego tek t,onda, kada su se iz Dubrovnika vratile ggjica Zaleske i g-gjica d' Abaucourt, pa su riječju i perom počele, da zanosno i neumorno, baš na svim ,jourovima i zabava: ma“, koji Tadiji Stanislava ne daju, da spava. — A da se njihov rad nije sastojao samo u tome, da uz izvrsni e još nikako da uvide, da se svijet više zausta- da, te da će on poći naprijed i bez nas; te da Gaopako ako se mi zakukuljimo u svojim čabu- ko, da sutra ili prekosutri budemo sačinjavali sijeta, koja ne mogu skupa živit. Premda to odje- le zagre oanm vile ni moguće Zar ijem Kako čujemo nigdje se u Dalmaciji ovakovim sja- TELEGRAMI. o rusko-japanskom ratu. PETROGRAD, 11. Jula u 245 sata po pod. — Ruska agencija iz Liaojanga javlja, da je posljednjih 10 dana Liaojang uslijed žestokih kiša poplavljen. Ja- panci jako utvrgjuju klance koje su zapremili, po čemu bi se reklo, da namjeravaju ostati u defensivi, s toga nije vjerojatno da će naštupeti put Liaojanga i Mukdena. TOKIO, 11. Jula u 2445 sata po pod, — Flotilja torpednjača Togovih približila se u petak po noći Port- Arthuru; jedna torpednjača napala je krstaricu , Askold“ ali uspjeh je nepoznat. S japanske strane dvojica _po- giboše i više njih dopadoše teških rana. TOKIO, 12. Jula u 5:30 sati po pod. — U su- botu isplovilo je rusko brodovlje iz Port-Arthura. Sa- stojalo se je iz četiri krstaša, dvije topnjače i sedam torpedo-ruzorača, Pred ovim brodovljem je plovio veći broj parobroda, koji su otstranjivali mine, Rusko je brodovlje napala flotilja japanskih torpiljarka, te se je ono po podne povuklo opet u luku. Togo izvješćuje, da vode agitaciju za Dubrovnik, A vodile su ju vruće i|je japausko brodovlje ostalo neoštećeno. PETROGRAD, 13. Jula u 3:20 gata po pod. — Naročiti dopisnik ruske agencije javlja iz Mugdena: Po vijestima koje su ovdje došle iz japanskoga izvora, poljski čaj u elegantuom salonu sa dobro očešljanom . napali su Japanci noću 11. ov, mj. ruske pozicije kod