rek < senka mje >> v aš šta s 4 ve Vig — + PER. a trojna gama se je vozio na proslavu i splitski načelnik g. Vicko Milić. Karakteristično je da je on bio jedini iz Splita. U Mostar prispije vlak u 7% sati prije podne. Na stanici nas čekahu odbornici, sokolaši mostarski i sarajevski, glazba metkovska i mnoštvo naroda. Iza pozdrava i odzdrava otigjosmo u ,Hrvojeve“ lijepo ukra- šene prostorije. Otole se razigjosmo ko u crkvu na glagoljsku službu božju, a ko da razgleda grad. Nagjoh stare prijatelje muslimane i oni me :odvedoše po gradu. Na velikom broju kuća — preko polovine od svih — turskim i kaurskim, visjahu hrvatske zastave. Svukud nije dotjecalo zastava, pa su se ljudi svakojako poma- gali, da iskažu svoje učestvovanje u slavi. Mala vrpca ili papirnata kokarda, samo da je hrvatski znak U 10 sati uputiše se iz Hrvojevih“ prostorija razna oda- slanstva i gomila maroda na , Stefanijevo šetalište“. gdje je bio ukusno pripravljon i urešen paviljon za razvi janje barjaka. Povorka je bila nedogledna. Široke mo- starske ceste bile su nakrcane narodom. U 10'/, u ko- čijama se dovezu kuma i djeveruše, sve u narodnom odijelu obučene, & megju njima i nekoliko lijepih se- ljakitja iz okolice. Na paviljon se izredahu razna oda- slanstva i svečanost otvori vatrenim govorom neumorni društveni podpredsjednik g. Ante Jukić, pjesnik Veljko Obradov. U ime banovinskih gostova oduševljeno pro- govori g. Ivan Zatluka iz Nove Gradiške. Pjevači pje- vahu himnu hrvatskoj zastavi & glazba otsvira hrvatsku himnu. Općinstvo se natislo na prostranoj Stefanijevoj promenadi, sve duša do duše, gologlavo sluša hrvatsku himnu i kliče Hrvatskoj. U barjak je zabjeno 55 zlat- nih čavala. Tad ga kršan sin Hercegovine ponosuo razvi i pokloni se a općinstvo ga pljeskanjem i uzvi- cima pozdravi. Redaielji stadoše redati odaslanstva i povorka se polagano uputi oko grada. U povorci se isticahu svojom otmenošću i junačkim držanjem braća muslimani. Koliko ih je bilo ? Ne znam pravo, ali sva- kako vrlo velik broj. Ophod je trajao preko 1 sata. Sve skladno i svečano. Došavši u Hrvojeve“ prostorije od- morismo se malo i stadosmo se spremati na banket. U Hotel Narenta“ bilo je prostrto za 180. zvanika. Banket otvori gradski mjernik g. Kohler, zagrebčanin, duša od čovjeka, neumoran radiša Veliko oduševljenje i klicanje probudi, kad se pojavi za stolom mostarski biskup, naš dobri fra Paškal Buconjić. Zaredaše zdra- vice. Osobito se svigješe biskupova, koji naglasi, da se mi Hrvati valja da uzdamo samo u se i u svoje kljuse, župnika Šalkovića iz Travnika hrvatskom seljaku, na- čelnika Milića, dvojice muslimana, koji vatreno i odu- ševljeno nazdraviše Hrvatshoj i hrvatskom ujedinjenju it.d. Banket se je protegauo do 4 sata po podne. U 5 sati po podne počne pučka svečanost u prekrasnom vrtu _Balinoveu“. Zabava je i veselje potrajalo do kasna, ali mi iz Dubrovnika moradosmo na žalost prekinuti uživanje, jer je vlak odlazio u 10 sati a večer. Ispra- tiše nas do kolodvora, oprostismo se i pozdravlsmo. Kad zazviždi na odlazak, uzviše se veliki pokliči Mostaru, Dubrovniku, Hrvatskoj. Još jedan z bogom i do vigienja i vlak odjuri. Sutra je dan na Gospu Veliku bila završna sve- čanost. Na velikom pjevačkom matineu odniješe lovor zagrebački Slobodaši“, koji počastiše i nas svojim posjetom. 2/17. : Slavlje je u Mostaru svršilo i priregjivači mogu biti zadovoljni, kao što smo i mi zadovoljni. Ono će mnogo doprinijeti bugjenju hrvatske svijesti. Ali ako hoće da iscrpu i realnih koristi, neka naša braća u Herceg-Bosni nastave svoj rad na svim poljima čuva- jući se svake zavisnosti bilo s jedne bilo s druge strane. A to se može lako. Tu ima materijala. Dajte samo radenika. kako što su posvjedočili ovom proslavom da su Jukić, Kohler i neki drugi. Želim im, da osiguravši si opstanak uzmognu i unaprijed nezavisno djelovati. Bože daj i uskori! k Domaće vijesti. O Bosni i Hercegovini se je dosta raspravljalo i u zadnje vrijeme, osobito povodom proslave Hrvoja“ u Mostaru, bilo je neobične žestine. Mi smo o tome već rekli svoju. Danas bi se osvrnuli na još neke stvari. Dubrovnik“ se je nedavno osvrnuo na ove afere, te na posvete barjaka. Ne podaje svoj polemici, pa ni samim proslavama, osobite važnosti. On je rekao, da nije bilo ni od potrebe, da še nekoji od Hrvata toliko uzrujavaju za što nijesu Srbi pozvani, jer je pitanje, bi li se Srbi bili odazvali pozivu. Mi se nećemo ljatiti na te riječi. ne ćemo planuti. Nijesu po nas baš kom- plimenat. Al! napokon: šta da i čine Srbi na nekojim našim grlatim proslavama. Oni osnivaju radje svoje zadruge, oni se dore radje za autonomiju svoje crkve itd. Dubrovnik“ je još donio k proslavi ,lHrvoja* i jedan članak od jednoga muslimana, pisan vanredno oštrim, ogorčenim tonom, tonom mržnje proti Hrvat- stva 1 Herceg Bosai. Uredništvo je doduše izjavilo da je mnogo toga brisalo, i da se ne identifikuje sa član- kom, ali da ga donosi kao primjer ogorčenju. Drago "pam je da se ne identifikuje, ali napokon bi isto tako mogli i mi početi donositi ,primjere ogorčenja“ i ue slugati se — i to bi onda bio mjljepši uvod u poste- peno vraćanje staroj polemici i starom bratoubilačkom boju. Mi smo prvi, koji ćemo priznati, a i priznali smo, otvoreno zaše mane. | zamjerili su nam. Ali mi smo se držali i držimo se toga. da smatramo daleko uspješ- nijom obrancm hrvatstva njegovo unutarnje \ozdravlje: nje i ojačanje, od pukog polemisanja, izjavljivanja. afir miranja i nadvikavanja. Mi smo rekli da ako već mo- ra biti, umjesto borbe da dogje utakmica i da našu sna- gu mjerimo ne po grlu, nego po snazi rada i pameti Do polemika držimo vrlo malo. Tuže nam se nekoji da Srbi rađe, da rade polagano, sustavno. Zaro da za to planemo, zar će biti bolje da ih izgrdimo ? Ne, mi no možemo ništa reći sve dotle dok mi ne radimo. A vi- kati nećemo! Vikom i krpama 86 samo zečevi plaše! Ali baš sa ovoga stanovišta moramo igjaviti, da nam radi ideje hrvatstva i sporazuma — nije milo čitati onakove primjere ogorčenja u Dubrovniku“, ne za to jer bi osugjivali nekoje mane ili pretjeranosti naših ljudi, nego za to jer polaze sa onoga stanovišta, koga sat iaedišajo i vlnana aamiikiraišizaaaim asmat ai sunanje mai poi i PE 4 I gacije. Bosna je kamen smutnje megju Hrvatima i Sr- bima. Ali uzrok je smutnje politički. Srbi polaze s stanovišta da je hrvatstvo u Herceg-Bosni umjetno i austrofilsko, protunarodno. U koliko je austrofilsko mi smo već rekli svoje. A rekli smo i glede političke stra- ne pitanja: ne možemo i ne smijemo u ovim prilikama podupirati nikako aneksiju. A više ne mogu učiniti ni Srbi sa svoga stanovišta. Ali ako nas zdrav smisao za narodnu politiku u ovome vodi, taj isti smisao nas na- goni i na to, da osudimo svaku negaciju, bilo Hrvat- stva, bilo Srpstva. U !lerceg-Bosni ima i Srba i Hr. vata. Trećih ne smije da bude. Hrvatstvo je opravdano u ovim zemljama i historički i etnografski i politički. Ono je tu i ono će tui ostati. Kao što ga nije moguće izaguati, nije narodno ni negirati ga. Drugo je politič- ka a drugo je narodna strana pitanja okupiranih po krajina. U listu, koji je zauzet za ozdravljenje prilika, u listu srpskom, koji želi u istinu da postane naša po- litika. neovisnom i narodnom, koji želi već u svome in-. teresu, da se Hrvati sasma emancipiraju tutorstva tu- gjinskoga — nebi smjelo biti mjesta, pa ni radi pri- mjera, onakim ispadima sa onoga stanovišta. Sve to, dakako, u slučaju ako se ne želi vratiti na staru grlatu, bijesnu šakačku borbu. Izbori u Šibeniku za dalmatinski sabor, provedeni su ove srijede. Na mjesto pok. Šupuka izabran je sa 604 glasu g. dr. A. Dulibić. Bit će valjda biran i u Zem. Odbor. G. Nikola Ostojić, poznati pjesnik i rodoljub, je- dan od najagilnijih sarajevskih Hrvata, vjenčao se je dn> 18. o. mj. sa g.com Olgom Madec 'u Slavonskom Brodu. Srdačno čestitamo mladencima želeći im najbolju sreću. Groznica u Župi. Župski glavari učinili su slije- deću prestavku: Slavno C. K. Kotarsko Poglavarstvo! Premda je poznato zlo koje prouzrokuju jame iskopane od grofa Caboge, ovaj gospodin slijedi dubljenjem no- vih jama, koje će možda ista Vlada biti prisiljena kas- nije nasuti s državnim novcem. Način kojim kopa zem lju Cuboga mora prouzrokovati groznicu, jer voda ne- ma izlaza Takodjer crpiti vodu na šmrk nije ništa praktično, niti se može pri ovom ostati, nego u slu čaju da bi Cakoga položio dobru kauciju. Ko nam može jamčiti da će Cabogi uvjek konvenirati crpiti vodu? Kada bi on prestao dogodilo bi se ono što se je već i dogodilo: propast naroda! S toga župljani ne mogu ge zadovoljiti nego s nasipanjem jama čim se izdubu i ovo, mislimo da imamo pravo zahtijevati u ime jav- nog zdravlja koje ima prvenstvo nad interesu grofa Caboge. Možda se kaže da župljani nijesu se protivili radnji Cabogiaom iz početka, ali ovo nije razlog da Gaboga može slijediti kao do sada upropastivajuć toliki narod fizično i ekonomno s njegovim jama, Župljani nijesu se protivili iz početka naprosto jer nijesu mogli pogoditi što će Caboga učiniti ni na koji će način dub- stiti zemlju (prije njega su dubli gg. Miloslavići i Pape bez stvarati baruštine pa narod mislio da će i Caboga isto raditi) a danas je došao slučaj da zahtijevaju gra- nice u Caboginom radnji, te u ime naših bolesnih sela, obitelji i nas istih, najpokornije molimo da izvolite pri- siliti grofa Cabogu nasipati jame u buduće ili inače zabraniti mu dubstiti. — Župa, 6. Kolovoza 1904. (Slijede potpisi). Iz pokrajine pišu nam, početkom Avgusta: Dok ge nadamo da ćemo, ako Bog dade kišu, imati ove godine priličnu jematvu, a to nam svijedoči rod loze krvavim znojem obradjene ; hoćemo da na vrijeme is- taknemo nešto o čem se financijalna Vlast do sada malo brinula, puštajuć nas na milost i nemilost svojih služ- benika. Mi sudimo vazda po onoj evandjelskoj ,čaru garevo a Bogu božje“. Ali ako smo dužni po zakonu plaćati državi, zašto da plaćamo protu činovnike? A gada evo nas'na stvar. Mi znamo da smo dužni prijaviti pećenje rakije kroz ustanovljeno vrijeme kod carinarskog ureda ili kod postaje financijske straže, ali u zakonu 0 porezu na rakiju stoji izričito naznačene, da se prijava može učiniti pismeno ili usmeno; a ako se prikaže usmeno da će ju činovnik ili financijski organ u propisanu tis- kanicu uvesti pismeno, koju će prijavitelj potpisati ili potkrižati, te da za svaku netačnost financijski organ ostaje odgovoran Ovo stoji u zakonu 0 porezovanju rakije, a kako se postupa? Evo kako: Dogješ kod ure- da ili na postajn financijsku da prijaviš postupak pe čenja a službenik ondje namješten šalje te od Iruda do Pilata da ti sastavi prijavu pismeno za koju dotić- nom piskaralu treba platiti do 40 pari. Zaludu pro- svjedi jadnog seljaka, moraš pa moraš, plati i mući jer ti inače propada drop. Ovo je ono što smo kazali zašto da plaćamo protu-činovnike, kad je država kojoj narod iz krvava znoja odgovara sa porezom, postavila činovnike da io strogo ovršivati moraju ako im je stalo do kruha, te da su u svakoj prigodi narodu pri ruci. Neka financi- jalna Vlast proračuna koliko narod protuzakonito na godinu troši u ovakovim prigodama za kojekakove pis- karale, pa neka na temelju prava i zakona jednom za vazda učini kraj neurednom i protuzakonitom postu- panju svojih podregjenika. uzimljuć u zaštitu siromašni narod koji više za onom parom uzdiše jer mu nezako- nito oduzeta, nego li da državi ima isplatiti ko zna koliko, buduć ga zakon veže. Ovako se postupa pri pečenju rakije, a nije nam bolje ni onda kad prodamo rakiju 'seljacima i trgovci- ma u Bosnu i Hercegovinu, treba i onda za prijavu plaćati pa makar da si prodao dvije litre ili hiljadu gve isto, a stalni smo da i ovakovu prijavu dužan je organ postaje da sastavi pismeno, bez da nas šalje kojekakvom piskaralu da nas oguli. Evo ovo smo za sada smatrali nuždnim da sta: vimo na srce upravljajućoj financijskoj Vlasti, zahtije- vajuć od nje da čim prije ovom bezakonju učini kraj. — Glas iz naroda. Naše kolonije u Italiji. :Vadimo iz ,Nar. Lista“ ove zanimive retke : ,U provinciji Campobasso, na sje- veru Pulje, megju plodnim brežuljcima steru se pitoma hrvatska sela sa kakovih 5000 duša. Napučiše ih pred 400 godina od prilipe naši primorci, koji su pred na- mi i na našoj strani osugjujemo sa stanovišta — ne valom turskom ostavili staru domovinu — i od onda njihovi potomci ostadoše gotovo sasma zaboravljeni. Sretnim slučajem, ili bolje sretnom idejom D.ra J. Smodlake uputilo se onamo društvo mladih ljudi, da bolje upoznadu onaj kraj i da vide, koliko su djelova- la stoljeća na ćud, jezik i običaj onih našlh sunaro- dnjaka. Svrha je tom društvu bila, da tako rečem, više znanstvena. nego li zabavna : znatiželjnost je najviše po- takla društvo, da posjeti onaj dio našega naroda, koji je sudbina privezala uz njihovu mater-zemlju, uz Italiju. Na 22. srpnja stigosmo u prvu koloniju : u Kruč. iliti Acquaviva Collecroce, gdje nas dočekaše prve ličnosti mjesta, ljudi, ljudi, koji su učili na talijanskim visokim školama i o kojima mišljasmo, da su izgubili za vazda svijest o svom porijeklu, jeziku i običajima. Nu kako- va li iznenagjenja! Prve rijeći pozdraviše nas u mate- rinskom jeziku i za malo česaka upoznasmo u njima krv naše krvi, koja je usred Italije sačuvala slike i pri- like naše domovine. Osjećaji, što nam se u tim prvim trenutcima probudiše u duši, preniješe nas u domovinu i za malo se nagjosmo ko u svojoj kući. Srca onog djela našega naroda otvoriše nam se u potpunoj svojoj djevičanskoj ljepoti — i vigjesmo, da smo isti. Za krat- koga našega boravka u trima mjestima — u Kruču, Stifiliću i Mundimitra — nagjosmo sve, što tražismo; dapače naša su očekivanja bila nadkriljena. Jezik, na- rodni običaji, ćud narodna, sve nas je uvjerilo, da je u našega naroda jaka otporna snaga, snažan značaj, ko- ji može da odoli najačim uplivima tugjinstva. I pred nama se čudan pojav javlja, kad potegnemo paralelu izmegju naših domaćih odnošaja i onih osamljenih sela, koja su, bez ikakove sveze sa majkom zemljom, znala očuvati čist narodni značaj. O prostom narodu ne go- vorimo. Treba gledati inteligenciju. Ljudi, koji su bili na talijanskim universama, gačuvaše domaći jezik u obi- telji, narodnu svijest i ponos u srču. Oni znadoše spo- jiti svoje živo narodno oduševljenje sa ljubavlju prama svojoj domovini Italiji, koju ljube svim žarom svoga srca. Suzama na očima slušali su hrvatsku pjesmu, pra- tili našu riječ, pazili naše običaje, što ih sjećaju na domovinu njihovih pregja. A i gospogje — teška naša rana — u onoj tugjini mogu svojom ljubavlju za jezik i narod svoj služiti za uzor patriotizma i svijesti. Ovo su prvi utisci, na brzu ruku nabacani, o našim kolo- nijama u Italiji, koje nam služe kao bogato vrelo za proučavanje razvitka našeg jezika, te upoznavanje dje- vičanske ćudi i jaka značaja našeg naroda. Posjetitelji se naših kolonija zadovoljno vraćaju u Dalmaciju, jer se njihov put naplatio obilnim plodom. — J. B. Topolo, 13. kolovoza 1904. U utorak po podne, pošto se je sa pojedinom obitelji oprostio, od nas se je odjelio velečasni Dan Danko Lepeš i otputovao u novu župu Mali Ston, obće obljubljen u narodu bio je od brojnog pučanstva ovoga sela, odpraćen pod mi- lom trobojnicom uz zvonjavu zvona i pucanje mužara, gve do morske obale na Bistrini. premda pratnja nije običaj. Don Daoko skroman i čedan nije toga želio, pak stalno on bi radosniji bio da je i ovo čednih ri ječi u peru izostalo, ali nek mu ne bude na žao, jer i nas srce steže, da svojim haraim osjećajem prama nje- mu oduška damo. Don Danko je naše gore list. u nje- mu kuca pošteno Hrvatsko srce, a upravo je onakav pastir o kakvu sveto pismo veli: ,Da bi za stado svo je dušu svoju dao“. Što god nam je propovjedao, to je i kotarskog, onako obrazložene, kako će se obazi- rati na mjesna vijeća naših sela u kojim obično sjede dobri naši neuki seljani, koji neznadu podignuti svoj glas protiv nepravde im nanešene? Kad onako bagate - liše predloge jednodušne gradskog mjesnog vijeća, ko- jeg se ipak može bojati da će prosvjedovati, kako li neće bagatelisati predloge jednog seoskog mjesnog vi- jeća? — Evo ovo je bila naša namjera reći u pome:- nutom našem članku u ,N. Listu“, a ništa drugo. Društvo za promicanje industrije čipaka u Dal- maciji. Minule se već četiri godine odkako je gospo- dja Bruck-Auffenberg, zamišljela smjelu ideju, da us- krisi industriju čipaka u Dalmaciji, koja je jednom tako bujno cvala u Dubrovniku. Gospodja Bruck, Be- čkinja je, te nema nikakve krvne sveze s nama — do li zanosa i ljubavi za našu siromašnu ali krasnu zemlju -- ovo su njezine riječi. Danas ideja gospodje Bruek ne nailazi više na prijašne poteškoće ni u Zadru ni u Beču. Prisremeni odbor za konstituiranje družtva za promicanje industrije tipaka u Dalmaciji (gospodja Bruck, zastupnik Vuković i pisac ovih redaka) bio je primljen u naročitu audijenciju kod N, C. K. V. Ma- rije Jozefe, koja je veoma ljubezno i pokazala živo za- nimanje za podhvat, te se je spremnom izjavila, da se primi protektorata nad društvom, čim se ono bude kon- stituiralo. Djelokrug društva, po mnijenju N. €. K. V. dao bi se proširiti i na ženske radnje od likovica (Fa- ser) od aloja u gradu Hvaru. (Naročiti odbor, u Hva- ru morao bi se pobrinuti, da se pridigne ovaj obrt, &o- ji bi vremenom mogao biti jako unosnim). Zastupnik Vuković iztaknuo je u ovoj prigodi i hjepotu naši i narodnih ćilina, te da bi novo ustrojeno družtvo mo ralo svratiti pozornost i na ovaj narodni proizvod. Pravilnik družtva izradjen je po gospodi D.r Wolfthar- dtu. odvjetniku i zastupuiku na carevinskom vieću ko- ji se takodjer zauzimlje za naše društvo, i D.r- Vra- njicanu, odvjetničkom kanditatu u Beću, u "dogovoru s odborom, te je već predan ministarstvu nastave na u- vid. Čim pak bude potvrdjen, družtvo će se konsti- tuirati, u čijem upraviteljstvu bit će Dalmacija zastu- pana po njezinim zastupnicima i nekim dalmatinskim ličnostima u Beću nastanjenim Srestvo, kojim će drustvo, da ostvari svoj cilj jest osnivanje škola ili bolje strukovnih kurseva, u kojima će izvježbane učiteljske sile podačavavati seljakinje, koje se bave vezenjem, u modernom izragjivanju čipa- ka, a uzgredno i drugih narodnih veziva. Inteligentne ženske, koje će biti u tu svrhu opredijeljene, morat će polaziti na vladine troškove čipkarski kurs na industri- inlanm muzeju u Beču, koji traje od jedne do dvije go- dime. Vladinu podporu neće bit teško ishoditi. Vlada kani otvoriti jedan čiparski kurs u Pagu a drugi u Dubrovniku. U Spljetu megjutim morao bi se uzdrža- vati za neko vrijeme jedan takav kurs iz društvenog fonda. Društveni fond — to je društvena članarina. Ova je minimalna, naime, godišnje dvije krune (a prosto naravno svakome, da se obveže i za više). Uzev u ob- zir ovu malu svoticu, mislim, da će svak, tko iole osje- ća za siromašni narod, pristupiti ovom društvu. & da se ne blamiramo pred stranim inteligentnim svijetom. koji nije naše krvi, a za Dalmaciju se toliko zauzimlje. Za sada mogu (dok se doljespomenuti odbori ne osnu- ju) članovi u Dalmaciji prijaviti se blagodarnoj gospo- svojim činom potvrgjivao, urešen svim krepostima, me- gju nami župnikovao je jednu godinu i osam mjeseca, bistre glave. pronicava duha, za svakog je imao lijepu riječ, pametan savjet, očinsku ljubav, ljutina okositost i osornost to su bili duševni pojavi, njemu sa svim ne- poznati, mio, krotak, ponizan, pun opreza da nebi ko- mu što na žao učinio, vršio je do samozataje svoju pa- stirsku držnost. Dan, noć, lijepo. ružno, umoran, tru- dan. nikad se nije oglušio svomu zvanju, a_jeli mu koji časak od tog preticao, eto ga gdije svom stadu krotak grede da ga nagovara na rad, da ga upućiva u gospo darstvena pitanja, u kojima mu je novim naprednim putem stupati njegovim nastojanjem, crkva je dobro opskrbljena odorom i nakitima, žarko je svoje stado ljubio a stado njega. Njegove su riječi padale u topla srca i donijele obilna ploda, na njegov poziv narod je hrpimice letio u crkvu kao da ga je obmamio, siroma- hu je bio dobrotvor i utješitelj, bolesniku liječnik i bez- pl:tna ljekarna, nevoljnička utjeha, a da mu nigda nije znala lijeva što radi desna. Njegovo je djelo da će se do kratko vrijeme u ovome selu otvoriti ,Pučka knji- žica“ pod imenom Župna Pučka knjižica“. I ako se on od nas odjelio, njegova djela, njegovo ime, njegova uspomena duboko je usagjena u naše srce, iz kojih mu danas cijelo maše selo kliče : Dobra i poštena dušo, neka ti dobri Bog nakn:di za sva tvoja dobročinstva nami pokazana, a naši osjećaji harnosti i 1 ljubavi prama tebi uzor svečeniće, tek s onu stranu groba će prestati“. Žauleći vaš odlazak. želimo vam u novoj župi ugodan boravak, iz dna duše kličući vam: Zbogom Danko evi jet svečeniće!“ — Topoljani. Strčll i mjesna školska vijeća. Pišu nam iz Ko- tora, 16. avgusta; Pod ovim naslovom jedan vaš dopi- gnik iz grada, u broju 39. ,Crv. Hrvatske“, pošto nije dobro shvatio naš članak u sNarodnome Listu“ glede pitanja učiteljice u Kotoru, prosvjeduje proti ono- me što smo u dotičnom članku ,N. L.“: (,Kako se po: stupa u nas u Dalmaciji“.) rekli, da naime: ,Mijes- no školsko vijeće u Kotoru nije kako vijeće kojeg ne- znatnog sela već u njemu siedo jedan narodni zastop- nik, dva crkvena dostojanstvenika, jedan gimn. profe- gor, | više druge gospode posjednika i trgovaca ....“, a prosvjeduje stoga što %e ovim riječima u njeku ruku bagatelizuju seosku mjesna vijeća, ni zašto drugo, nego što u njima ne sjedi po koji zastapnik, po koji kano- nik, profesor trgovac-veleposjednik, i kao da še govo- ri Strollu, što malo mariš na predloge seoskih školskih izvješća, nije baš veliko zlo, ali kad ne mariš ni na predloge gradskih mjesnih i kotarskih vijeća, to je zlo veliko i nepravda ,vapijuću osvetu“, -- Na ovakovo shvaćanje navedenih naših riječi u pomenutom članku ,N. 1.5, red nam je očitovati slijedeće; S onim na- šim riječima; ,Mjesno školsko vijeće u Kotoru nije ka- ko vijeće kojeg neznatnog sela..." it 4. mi smo htjeli reći ovo; Kad se « Strdll ne obazire na jedno- glasne zaključke jednog gradskog škol. vijeću mjesnog gji pl. Pichler u Spljetu. koja je na čelu lokalnom od- boru spljetskih dama. U svakoj pak ovećoj dalmatin- skoj varoši. neka se osnivaju odbori poput spljetskog i neka to jave gospogji Bruck. Našim gospogjam evo ge pruža lijepa prigoda. u kojoj mogu da pokažu i svoj patriotizam i svoj ponos. Gospogia Bruck kani jesenač u Dalmaciju u svrhu, da prouči razne dubrovačke čip- ke, kojih nije za svog prvog putovanja vidjela, te se nalaze po raznim crkvama, samostanima i privatnim kućama. Gospogja Bruck nakana je za svog putovanja prirediti nekoliko predavanja u korist društva po naj- glavnijim gradovima Primorja i Dalmacije — 0 dubro- vačkim čipkama. Po putovanju će pak plemenita go- spogja objelodaniti strukovno djelo o dalmatinskim čip- ama Uvaže li se ove okolnosti: da su dubrovačke čip- ke jednom bile u svjetskom prometu ; da danas još u Njemačkom dubrovačke čipke uživaju dobar glas, koje se naravno ne izra ljuju u Dubrovniku ni u Dalmacij ; već u Njemačkoj (ova će činjenica mnoge začuditi); da je ova kućna industrija, naime, unosna mnogim dr- žavama a osobito Belgiji; da Dalmacija postaje sve to više primamljivom tačkom turističkom i uobće mo- dernom: da u nekim krajevima dalmatinskim, po mnie- nju gospodje Bruck, |ostoji još dubrovački vez u na: rodu; da čipke bivaju sve to više modernijim — ako uvažimo sve ove činjenice, mislim. da se nt kom sigur- nošću možemo padati lipom uspjehu od ovog družtva. Dalmatinci i Dalmatinkinje, pokažite djelom, da ljubite onaj siromašni ali čestiti narod, koga bije naj: gri meti — siromaštvo! Be*, 5. kolovoza 1904. , Burić. Brzojavi o rusko-japanskom ratu. TOKIO, 14. avgusta. — (Zvanično). Po vijesti iz Čifu dva ruska razorača torpednjači uasukala su se 11. o. mj. istočno od Vajhajvaja. TOKIO, 16. avgusta. — Japansko brodovlje po- topilo je nskon teška boja od 5 ura s vladivostočkim brodovljem jednu rusku krstaricu, & druge dvije, od ko jih jedna regbi teško oštećena, pobjegoše s drugim bro- dovima put sjevera. (?) Opći juriš na Port Arthur počeo je jutros. MUKDEN, 16. avgusta, u 3:10 po p. — Skorašnji juriš ua Port-Arthur 14. 0. mj. bio je odbiven s velikim japanskim gubitcima. LONDON, 16. avgusta, u 3:10 po p. — Po vije- stima listova teško ranjeni: admiral Matušević bio je 0- periran u bonici u Taicau, te je sada izvan pogibelji života. ČIFU, 16. avgusta, u 3:10 po p. — (Rajterova vi- jest). Ruski ratni brodovi, koji se nakon pomorskog bo- ja od 10. o. mj. bijahu vratili u Port-Arthursku laku, izašli su opet iz nje 16. o. mj. Japanci ih gone. F1