Dr. 35. (RVEMA H U DUBROVNIKU", 27. Augusta 1904. RVAISKA Godine XIV. Cijeva je listu uusprijeda: za Dubrovnik ler štarski truškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata polugodište. Italija i naša monarkija. Po novinama se od nekoga vremena raspravlja o nešto napetijim odnosima, koji da vladaju izmegju na- še monarkije i Italije. Imade dosta spornih tačaka. Tu je u vanjskoj politici pitanje iredente na jednoj, a pitanje Albanije na drugoj strani. Tu su u gospodarskoj politici trgovački ugovori, tu su svaki čas demonstra- cije u nas i preko mora Kažu upućeni, da je Italija već kod obaove trojnoga saveza stavljala prigovore proti držanju Austro Ugarske, u nekojim pitanjima. Oso- bito je sa nepovjerenjem pratila svaku osnovu, svaki korak naše monarkije, koji se ticao Balkana, a osobito Albanije. Italija da je tražila neka se zajamći, da ni- jedna strana vlast neće okupirati Albanske luke, iz kojih bi se flotom lako moglo zatvoriti Jadransko more. Nje- mačka, pa i Austrija ua napokon umiriše Italiju, ali da je sporazumno ustanovljeno, da neće ni jedna vlast trojnoga saveza proširiti svoga teritorija a da ne do- bije i druga vlast takodjer neki novi teritorij. Austrija pako da je tražila, da Italija vogje iredentizma, koji nijesu njeni podanici, pritisne i ušutka grožnjom izru- čenja. Italija se nećka. U novije doba su došle nove komplikacije: Crna Gora je takodjer predmetom nepo- vjerenja. Crna Gora je ustegnula dozvolu gradnje že- ljeznice od Spića do Skadra Austri iji, a sve više dozvo- ljava Italiji. Austrija prijekim okom gleda talijansko- crnogorske osnove o gradnji željeznice od Bara na Solun, jer bi time njene željeznice, ogobito ona ma Mitrovicu, izgubile od važnosti. Napokon pitanje klauzole, a osobito pitanje doz- vole ribarenja Čozotima po našemu moru predmetom su nešto napetijih odnošaja. O klauzoli se mnogo govori, ali se o ribarenju mnogo radi. Proti klauzoli su i Ma- gjari, a proti Čozotima svi, osobito za to, jer svojim mrežama uništuju .svu riblju mladinu. Pogagjanja ne- maju ni kraja ni konca. Megjutim se čini — tako barem nekoji tumače — da su se dale obje države na_neke demonstracije, što li? Ponajprije imade i Markonijev brzojav izmegju Urne Gore i Italije i strategičko znamenovanje, osobi- to za budućnost. Sada ne može ni jedan brod proći prama jugu neopažen i nedojavljen. Prije nekoga vre- mena pričali su ljudi u Spljetu o nekim — valjda tali- janskim — ratnim lagjama što su se pojavljivale u na- šim vodama. A ovih dana dolazi: iz Rijeke senzacijo- nalna vijest, da je nekoliko talijanskih ratnih brodova doplovilo sa utrnutim svjetlima pred Pulj, malko krs- tarilo — te opet otišlo. Sa druge strane opet nekoji tumače i ovogodiš- nje vježbe naše mornarice nekim rekognosciranjem obrambene sposobnosti naših, osobito nezaštićenijih južnih obala. Prošle sedmice - kako kažu — da se je izgubila jedna naša torpediniera, kasnije da se je usta- novilo, da joj se je pokvarilo kormilo, te ju je našla kod Brindisa talijanska mornarica i »uslužno“ natrag dovela. Mi nećemo pripisivati ovome bog znao kakove važnosti. Ali da se pokazuje neko spremanje za svaki slučaj, to je izvan sumnje. Javile su novine i 0 ope- tovanom prelaženju megje izmegju naših ili talijanskih , sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu i cegovinu s poštom : pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo : mine, smatra se da je predbrojen i za došasto 10 kruna i po- četa, tobož s neopreza i nepažnje, u vježbanju. Kad bi u istinu svi ovi incidenti imali neko namjerno značenje mi bi ih tumačili radje kao neku malu igru demonstra- tivne presije jedne oblasti na drugu, a sve u povodn sadanjeg trgovačkog pregovaranja. Primjetili bi još, da — po informacijama nekojih, koji mogu biti upućeni — postoji namisao i sprema- nje, da se, kao najzgodnija i najzadnja otocima zašti- ćena točka na jugu, Gruž i Rijeka dubrovačka pola- gano prirede za ratnu luku. Sve ove, stvari i nas se tiču. Ne vjerujemo da će doći tako skoro do većih komplikacija a kamo li do rata. ali da je tako,*kako jeste, krivnja je politike i diplomacije onih u Beču. Da je bila tamo druga po- litika prama južnome slavenstvu ne bi ni Crna Gora bila ovako odlučno prešla na talijansku stranu, ne bi bilo došlo do sporova koji sada uznemiruju, ne bi Ita- lija mogla da se plete sve više i više u Balkanske stva- ri, te da s vremenom preko sebe i Albanije navrne istočnu trgovinu. Ali i ovo i buduće stanje osjećati ćemo najteže baš mi. Ne bojimo se doduše okupacije — kad bi do toga i došlo sa strane Italije, jer bi se i opet odhrvali, ali žalosna je igra koju nekoji s nama igraju. Ne daju nam ništa, a računaju dobro, da ćemo mi već u našem interesu braniti svoje obale i obraniti tako njihove in- terese, a da i opet ne budu trebali da se za nas brinu. Ova situacija je bijedna i žalosna po nas, jer smo pre- pušteni na milost i nemilost. Sa Dalmacijom je danas (i ako u manjoj mjeri) ono što je za turskih ratova bilo sa Banovinom. Naši su se borili i branili za druge braneći sebe — a ti drugi su ih oslabljene izrabljivali, Ali sudbina Zrinjskih morala bi da nas čini opreznima. DOE SEEK .. .. .. ._.. Hrvati i Srbi i zadnji dogogjaji. Zadnji ,Dubrovnik“ pun je ,hrvatskih stvari“, I predbacuje nam, da smo ga kritizovali i savjetovali. Proti kritici valjda neće imati ništa, ali što- se savjeta | tiče — nama nije bilo na umu. da dijelimo savjete. U- pozorili smo tek na nekoje opasnosti koje mogu nasta- ti — s obzirom na naše prilike i elemente, upozorili smo, dakako, samo za onaj slučaj, ako se hoće izbje- ći svem onom što bi moglo dati povoda željnima raz- dora, da opet započmu kavge. A takovih ima na obim stranama. Ni mi nijesmo za zabašurivanje, ali mi zna- mo i to, da nijesu naše prilike još toliko. zrele, da ne bi trebalo i tu nekoga takta. Ne bi u ostalom ovoga ni spominjali, da nije u ,Dubrovniku“ izbio neki za- grižljivi ton. Mi nijesmo pisali ni zagrižljivo ni sa visoka. »Hrvojeva“ slava je u istinu postala nekim ka- menom smutnje. Istina je, da su tamo igrali frankovci veliku, dapače i glavnu ulogu, pa je po tom — bar po izvještajima u stranačkim novinama — dobila slava o- na više stranački karakter nego li narodni. Ovo nije u redu. I mi osugjajemo ovakovo izjednačivanje stranke sa narodom, ovakovo izrabljivanje u stranačke svrhe, Ali akoprem je ovo jasno, ipak se i sa srpske strane [izjednačuje hrvatstvo sa frankovlukom — barem u o- Izlazi svake suboto. | Pojedini broj 20 para. i | fraukirana pisma ne primaju se. [afirmaciji isključivoga srpstva, govori se o importira- nom hrvatstvu (u Prčanju) itd. Ovo je donapokon ista metoda nepriznavanja, ista metoda stranačka. »Dubrovnik“ govori u. uvodnom članku o tom ka- ko su sve one slave makinacija klerikalizma i frankov- luka, te da bi se morali proti ovome boriti zajedno svi Hrvati i Srbi bonae voluntatis. Na lanjskome saboru su sve glavne stranke najavile i obrazložile novi kurs. Do sada nijesu toga opozvale. Mi smo onaj preokret po- zdravili i nemamo razloga da promijenimo stanovište. Tamo su ljudi dobre volje udarili takav smjer našoj po- litici koji nije ni frankovski ni klerikalan. Istina je -- kako kaže ,D.“ — da se sada mjestimice ulica nami- će. Ali s time nije i ne može biti u savezu samo hr- vatstvo i hrvatska ideja. Treba biti ma čistu. Istina je da ,novi kurs znači sustavljanje i po- bijanje spletaka frankovstva i klerikalizma. pa se u to- me mogu naći složni ljudi dobre volje na jednoj i dre- goj strani. Ali drugo je to, a drugo je pitanje hrvat- stva. Novi kurs hoće da dade hrvatstvu drugi, narodni- ji sadržaj i smjer, ali treba biti na čistu, jeli Srbi i nadalje stoje na stanovištu negacije Hrvatstva u juž- noj Dalmaciji, te u okupiranim zemljama. Dobra volja ima da se pokaže i na drugoj strani. Dotle dok Srbi budu šutke odobravali svojim ,steklišima“, dok budu smatrali hrvatstvo tugjinstvom, dotle nijesu ,d&bre vo- lje“. Svi ljudi dobre volje na hrvatskoj strani — a i- made ih dosta — priznali su napokon ono isto što i sve srpske stranke traže: da neće podupirati ekspan- ziju monarkije na Balkanu, držeći se devize: ; Balkan, balkanskim narodima. Ovo vrijedi i glede okupiranih zemalja, u političkom smislu. Proti pokatoličivanju su i naši ljudi. jer ne vezuju narodnost o vjeru. Za to je i pisanje ,D.“ o tom, da će biti preko hrvatstva musli- mani pokatoličeni baš onakov narodnosni proselitizam, kakav on Hrvatima predbacuje. U ostalom od ,Trebe- vićeve“ proslave su se i u nas prilike promijenile baš u pitanju klerikalizma i liberalizma. +Opetujemo, treba doći na čistao 0 stanovištu : ili se smatraju i nadalje Hrvati i Srbi protivnicima i tu- gjincima ili ne ? Ili se napušta teritorijalni nacijonali- zam ili ne? Hrvati dobre volje ne negiraju Srba i ne smatraju ih tugjincima. Oni ne propaguju teritorijalni nacijonalizam, a još manje vjerski. Od Srba prema to- me traže da učine to isto i to u jasnoj i “otvorenoj for- mi, A da ne bude potreba raznih reserava, naši su lju- di bili jasni i u političkoj strani pitanja. Od Srba tra- že da napuste i uvjetni autonomizam Dalmacije, te uz- rade prema prilikama sa Hrvatima za sjedinjenje. Tra- žeći pako Slavensku i ne ekspanzivnu politiku monar- kije stoje na istom stanovištu na kojem i austro-ugarski Srbi. Prije nego se bude u ovome na čistom, mučno je ići dalje, a još mučnije pobijediti protunarodne stru- je. Tražiti kao garanciju slogeda nestane u nas stran- čara i ekskluzivista, a istodobno stajati na stanovištu, da je na teritoriju okupiranih zemalja, u Dubrovniku i Boci hrvatstvo tugjinsko i da nema domovinskoga pra- va, znači davati zaire našim strančarima, podupirati srpske ekskluziviste i — odgoditi ad infinitum pitanje vom slučaju. U ,Dubrovniku“ se govori na pr. 0 ,0-| nima koji se nazivlju Hrvatima“. govorilo se je opet o, Veleučeni Dr. Petar Klaić, biranim riječima se zahvaljuje dobroti konačnoga sporazuma, na osnovu kojega bi onda lako bilo obračunati sa nenarodnim elementima, kud im se Pretplata i oglasi jlaćaju se upravi aCrvene ll: vatske“ ve, priopće1a, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za isja- salju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- izlika opstanka i agitacije oduzme. Ali ovako izlika ra- gja izlika i borbu, koja ne vodi ničemu. Jer stajati na teritorijalnom macijonslizmu u pitanju Hrvata i Srba i pobijati opravdanost eksistencije narodnosne j.olitičkim smjerom, ragja samo još veće konfuzije, svadje i oteš- čava napredak. Ako je spor u političkoj misli hrvatskoj i srpskoj, onda bi se nužno moralo priznati, da pošto to nije na- rodnosni spor, imadu jednako narodno opravdanje i jedna i druga narodnost, samo da su to dvije stranke, A kad se ovo prizna, pa kad se spozna da ljudi dobre volje stoje u političkom smislu na istome stanovištu, onda istom može biti govora o zajedničkom pobijanju ekstremnih elemenata — ali na obim stranama. Onda neće biti ni nesporazumaka, pa neće ni Srbi naći ani- moziteta u Hrvata, ni ovi u Srba, ako budu jedni i drugi uzajamno pobijali prećerane. Inače će uvijek i najmanja trica ragjati animozitetom kao eto i u ovom slučaju i u ovim danima. Napisali smo ovo jedino za to da razjasnimo — kako nas moli ,D“, kakovo je naše raspoloženje, pa da se ne bi opet iz ovih stvari izlegla stara borba. Jer — badava — u politici često puta igra daleko veću i usudniju ulogu psihologija nego logika. mamo Proti hrvatskom krštenju. Javljaju nam iz Starogagrada : Prošle sedmice rodoljub Petrić iz sela Selca želio je da mu župnik starogradski krsti dijete hrvatski. Ža- pnik i ovoga puta, kao i ostale, stao je odvraćsti oca djeteta sa najprostijim dokazima ; ali videć da ga sklo- nuti nemože, reče mu da dogje u četvrtak. Došavši o- vaj u četvrtak stao ga je nanovo župnik odvraćati ali videć da ovaj ustraje, uzrujano mu reče: Dakle i ti si proti viri, i ti hoćež utopiti svoje dijete. Petrić mu od- vrati kao pravi muž: Kad krstiti hoće reči utopiti svo- je dijete, tad ga ragje nosim kući. Župnik videć da mu dalje nije, uzme molitvenik i stane mučeć krstiti dijete, a od velike uzrujanosti zaboravio metnuti štolu. Videć primalja što još nije vidila od kad nosi dječicu na krštenje, da se bez štole krstiti može, a dk je već jedan dio krštenja obavljen, upozori tada reme- tu da mu štolu. metnu oko vrata. 1 evo krštenje kao što i ostala dosada, bude obavljeno, kako mislim da se nigdje ne krštava, rak U nedjelju dogje kod župnika drugi rodoljab Pe- trić iz istoga sela moleći ga da mu dijete hrvatski kr- sti. Ovaj obećavao dok je otac donio dijete u crkvu, tad ga stane kao i sve druge odvraćati, ali viđeć da ne uplivisaju na oca njegove prijetnje, tad mu 080rno reče: ,U nedjelju neću ni tebi ni nikomu drugomu ve- će hrvatski krstiti, pa sve da bi mi biskup. naredio. Dakle ako nećeš da ti krstim latinski slobodno nosi di- jete kući“. Što da učini jadan otac? Kako da preko- rači, pa da se opet drugi dan vrati, sa djetetom od malo dana, onako daleki put po ovako žestokom / sua- ću? Takogjer, kako da čini dangubiti kumove? Prekr- sti se dobar seljak i pusti nek mu dijete krsti kako hoće. M S govornikom svi se obradovaše i nazdraviše mu. Proslava posvete barjaka hrv. pjev. društva »GUNDULIĆ“, UR Pitavši riječ, odvažni i učeni akademičar Alfirević Silvije po pri- lici kaže: Sestre! Braćo! Kao presjednik hrv. akad. društva »Zvonimir« u Beču ćast mi je zastupati ovo društvo. U ime njegovo donosim pozdrave današnjem mladom barjaku, koji se eto već ponosno razvio na svom dijelu na- šeg primorja kao znak opstanka i borbe za svete ideale naše domo- vine. | on se je zbilja razvio megju tisućama oduševljenih srdaca, koja su kao jedno njemu veselo klicala. Evo! i zaleprša na grebenima gra- da Dubrovnika još jedna zastava hrvatskog naroda. Da, zastava, koja se ne smije, da prestane viti s ovih slavnih zidina. Ona je jedina po- zvana, da kaže cijelom svijetu, da na obalama jadranskog mora od Rijeke do Spiča gospodari jedan narod, narod hrvatski, narod muka i patnje, borbe i žrtava, ali zato narod plemenit, uzvišen i ustrajan, Dok bude opstojati ovih dubrovačkih stijena naša mila zastava mora ponosno svojim svetim bojama sjati, a tek tada će je nestati, kad i ova brda nestanu u dubinama morskim. U svojoj kući, gospodari mi. Kao Hrvati spravni smo sve pris- taše drugih narodnosti u ovom gradu gostinski častiti, i neka živu megju nami, ali nek znadu, da gost ostaje do smrti gost. Mi ćemo rado svakoga primiti, ali onoga, koji bi htio u našoj kući, da gospo- darom bude, mi ćemo znati pozvati bratski na red, 4 volja će naroda znati da odoli, kao što je i tisuću godina već sjajno odoljela. A da budemo jaki i moćni treba megju nami sloge, rada i ustrajnosti. Tebi pak slavni odbore, koji si tu, da dižeš naše društvo na procvat pod novo posvećenim hrvatskim barjakom donosim naklon i pozdrav svog odbora i svih članova uz ozbiljnu opomenu, da ovaj novi barjak mora ostati neokaljan, čist i uvijek svet Tebi, članovima i svim Hrvatima. Nek živi i ponosno se vije Gundulićev barjak. Živio! Njegove su čestite riječi pozdravljene gromornim povlagjivanjem. \ i napitnici, milo mu je da progovori u ovom gradu kojeg zastupa, i raduje se velikom napretku i sreći tog grada, koji je na jugu uvijek sjajao kako vanredna zvijezda. Om slijedi stope svoga dobroga oca, te se je navlaš posvetio dobrobiti i preporodu glavnoga grada naše pokrajine Zadra, koji posve otugjen miloj Hrvatskoj, kroz tolike godi- ne zaduje najviše briga onim pregaocim, koji žele da sva pokrajina u jedan glas zaište najviše naše dobro: sjedinjenje sa Materom zemljom. Tamo se ide postepeno naprijed, i Hrvati koji su bili pusta kap, po- stadoše napornim radom važni faktor, te razložito goje nadu da će i dočekati dan slavodobića. Nabraja društva koja su se utemeljila i koja svaki dan to bolje napreduju, te sačinjavaju danas vojsku, vojsku od- važnu i mnogobrojnu, koja se sakuplja bez razlike stranaka oko svog barjaka, na komu je napisana Hrvatska, Preporuča da se svud i u po- krajini tako čuvstvuje, da se bace na stranu razmirice i strančarenja, to se može podnijeti u narodu silnomu i posve slobodnomu, ali mi naše pravice tek vapimo, nijesmo silni narod, a naši su neprijatelji i brojni i moćni, zato treba da usredotočimo sve naše snage, da se oslo- bodimo jarma, da smetnemo tutorstvo, dotle nijesmo i nemožemo biti nego Hrvati, a kad to dostignemo onda nam prosto slijediti razne stranke po čuvstvovanju. U želji da hrvati dubrovački budu uvijek jed- no srce i jedna duša završuje sa poklikom: Živio Dubrovnik. Dugo i dugo se je pljeskalo i vikalo: Živio naš zastupnik! U ime Trebinjskog društva »Slavulja« prep. Angjelko Glavinić drži birani govor, u kojem ističe koliko dobra i sreće donaša toli Dubrovniku, koli Trebinju uski vez ljubavi i srodstva, jedinstveni cilj i želja, što se više puta glasno izjavilo i pri posveti crkve u Trebinju i pri blagoslovu njihovog bar- jaka, i eto sada pri ovoj velebnoj svečanosti. On želi i napija tijem gradovima da i unaprijed koracaju nerazdruženo kako dva blizanca, kako dvije ćerke u matere, da budu djelili u veselju svoje sretne i čestite dane, a nadodjeli kakva pogibelj ili .nevolja da se nagju na braniću jednakom odvažnosti jednakim pregnućem. Napija Dubrovač- kim Hrvatima koje će uvijek Trebinjci ljubiti, častiti, slijediti, podupi- rati do konačne pobjede, sjedinjenja mile domovine. Ustaje osredni mladičak, garave bradice i brčića, izrazita lica, ubo- jitih očiju, resi ga samur kapa sa čelenkom, hrvatska šubara, o pasu mu ćorda krivošija, pravnik musliman g. Kurt. Govori osječito, ožeto ali oduševljeno, kaže koliko ga raduje ova narodna, dva hrvatska sla- va. On kako i svi muslimani ne obziruć se na različite vjere koje po- stoje, zavjetovaše se hrvatskoj trobojnici, dobru i čestitosti mile te ze. , mlje naše. Drago mu je gdje se je osvjedočio da ga svud u domo- vini a sad eto i u Dubrovniku bratski dočekaše, te su se uvijek uka- zali spravni sa bratom muslimanom ispod ruke, kako da ih jedna majka porodila neprestano tražiti svoja prava, glasuo ih isticati, mu- ževno se za njih boriti. Tako će vojska, koja se ne luči vjerom, dris- kati i sretni i blagoslovljeni dan ujedinjenja. On diže svoju čašu si na- pija slozi svih sinova mile nam Hrvatske. Svi u jedan glas odvratiše: Živjeli Hrvati muslimani, živio Kurt! Za njime je držao krasni govor g. Topanić, koji živom nam ri- ječi prikaže golemu borbu u zaposjednutim zemljama, i kako žilavo i neustrašivo tamošnji Hrvati osvajaju svaki pedalj zemlje, i ne oba- zrijevši se na poteškoće i mučnoće, svaki dan proširuju svoje redove, vježbaju ih, upućuju da ne zaostanu za ostalom braćom. On nas uvjera- va da će oni tim spasonosnim putem dok ne izvojšte što želimo 'svi i što glasno a svaki dan to višim jekom tražimo. Živjela Bosna, živje- la Hercegovina! Viče se i kliče neprestano. Preuze riječ g. Jukić i veli, da je nami Hrvatima iz Banovine i iz Dalmacije pjevati, gostovati, veseliti se, jer smo u takovoj možemo neprijatelje i prezirati, ali da je tužnoj Istri veoma ju dušman gnječi, pritiske gotovo da ju zaduši. Opišuje tu borbu više divova nego Hrvati, te pozivlje nas da sakupimo ticu, koja će doći kako najbolji melem da te sokolove oh ruža u nesmiljenoj borbi koju podnašaju. Kliče se Istri s kupi se dobra svota koja je namjenjena polovica Istri, vom hrvatskom domu u Sarajevu. ži nl i a polovica (Slijedi). tite ! 6